REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-71/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu toga suda Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Martina Alagić odvjetnica u Vukovaru protiv tuženice TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stjepan Šporčić odvjetnik u Vukovaru, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetne NČ i djeteta maloljetnog UČ, koje oboje zastupa posebni skrbnik SČ, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 17. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, ŠČ odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tužitelja, tuženice osobno i punomoćnika tuženice, te u nenazočnosti uredno pozvane maloljetne djece koju zastupa posebni skrbnik, na temelju čl. 335. ZPP-a, 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su 6. prosinca 2014. u Vukovaru sklopili tužitelj VČ rođen **.**.1982. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženica TČ, tada IČ rođena **.**.1989. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Vukovar za godinu 2014. pod red. br. 00160.

II. Dijete maloljetna NČ rođena **.**.2015. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i dijete maloljetni UČ rođen **.**.2017. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička djeca tužitelja i tuženice, stanovat će majkom, tuženicom TČ.

Ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužitelj VČ i tuženica TČ u odnosu na djecu maloljetnu NČ i maloljetnog UČ ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Djeca maloljetna NČ OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetni UČ OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tužiteljem VČ, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će osobne odnose, od dana pravomoćnosti ove presude pa slijedeća dva mjeseca, svaki prvi vikend u mjesecu subotom od 10,00 do 15,00 sati i nedjeljom od 14,00 do 19,00 sati i svaki treći vikend u mjesecu subotom od 11,00 do 19,00 sati i nedjeljom od 11,00 do 18,00 sati u kućanstvu oca, te će s ocem provesti i svaku srijedu u mjesecu u vremenu od 17,00-20,00 sati, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi djecu u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac djecu vraćati u kućanstvo u kojemu ona stanuju sa svojom majkom u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa.

Nakon proteka roka od dva mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude djeca maloljetna NČ OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetni UČ OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tužiteljem VČ, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će osobne odnose svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 11,00 do nedjelje u 17,00 sati neprekidno u kućanstvu oca, te će s ocem provesti i petnaest dana tijekom mjeseca srpnja i petnaest dana tijekom mjeseca kolovoza i pet dana zimskih školskih praznika, sve u neprekinutom trajanju, s tim što će se tužitelj i tuženica uvažavajući sve obveze djece povezanih sa školom i izvanškolskim aktivnostima i hobijima djece, dogovoriti koju polovinu kojeg mjeseca za vrijeme ljetnih školskih praznika će djeca provesti s kojim od roditelja, te danima u kojima će se za vrijeme zimskih školskih praznika ostvarivati ovi osobni odnosi djece s tužiteljem, te blagdane i državne praznike naizmjenično radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi djecu u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac djecu vraćati u kućanstvu u kojemu ona stanuju sa svojom majkom u vrijeme određeno za dovršetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa.

IV. Nalaže se tužitelju VČ, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje u novcu za dijete maloljetnu NČ, OIB [osobni identifikacijski broj] i platiti to uzdržavanje za razdoblje od 22. ožujka 2024. do 5. svibnja 2024. u mjesečnom iznosu 203,15 eura (slovima: dvijestotinetrieurapetnaestcenta), a od 6. svibnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 229,60 eura (slovima: dvijestotinedvadesetdeveteura šezdesetcenta) te se nalaže tužitelju VČ, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu za dijete maloljetnog UČ, OIB [osobni identifikacijski broj] i platiti to uzdržavanje za razdoblje od 22. ožujka 2024. do 5. svibnja 2024. u mjesečnom iznosu 203,15 eura (slovima: dvijestotinetrieura petnaestcenta), a od 6. svibnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 229,60 eura (slovima: dvijestotine dvadesetdeveteurašezdesetcenta), koja svaka mjesečna obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti tuženici TČ, OIB [osobni identifikacijski broj] majci i zakonskoj zastupnici navedene djece, s tim što je razliku od ovako dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja do mjesečnog iznosa uzdržavanja koji je platio za svako navedeno dijete u razdoblju od 22. ožujka 2024. do 24. ožujka 2025. tužitelj VČ, OIB [osobni identifikacijski broj] obvezan platiti u roku od petnaest dana računajući od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovoga parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovoga suda 21. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženice radi razvoda braka u kojoj navodi da su brak sklopili 6. prosinca 2014. u [adresa], da je u njihovom braku rođeno dvoje zajedničke djece NČ rođena **.**.2015. u [adresa] i UČ rođen **.**.2017. u [adresa], da su njihovi bračni odnosi teško i trajno poremećeni, da nesuglasje naravi bračnih partner otežava funkcioniranje njihove bračne zajednice, da nema izgleda da se odnosi između tužiteljica i tuženice poprave tako da je došlo do faktičnog prekida njihove bračne zajednice iseljenjem iz zajedničkog kućanstva, da su proveli postupak obveznog savjetovanja kod Zavoda za socijalni rad u Vukovaru i dobili izvješće od 1. ožujka 2024. i da se u tom postupku nisu dogovorili vezano za skrb o zajedničkoj djeci tako da predlaže da se njihov brak razvede, da se odredi da će navedeno dijete nakon razvoda brak stanovati s majkom, tuženicom, da će roditeljsku skrb ostvarivati roditelji zajednički i sporazumno, da će se osobni odnosi tužitelja s djecom ostvarivati svake srijede od 17,00-20,00 sati i svaki drugi vikend od petka u 17,00 do nedjelje u 17,00 sati, za vrijeme ljetnih praznika, jesenskih zimskih i proljetnih praznika u polovini trajanja te naizmjenično blagdane i državne praznike, te da se naloži tužitelju platiti za svako dijete uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 203,15 eura počevši od dana podnošenja tužbe sudu, potražujući naknadu parničnih troškova od tuženice.

2. Tuženica je nakon zaprimanja tužiteljeve tužbe, obavijestila sud da je kod istoga suda u tijeku postupak radi razvoda braka po njezinoj tužbi koji se vodi pod brojem P Ob-87/2024, te je predložila da se ta dva parnična postupka sukladno čl. 313. Zakona o parničnom postupku spoje i vode pod jedinstvenim brojem, tako da je sud, ocjenjujući ovaj prijedlog osnovanim, s parnicom u ovom predmetu spojio parnicu koja se vodila po tužbi tuženice kao tužiteljice u predmetu P Ob-87/2024, tako da je radi zajedničkog raspravljanja postupak vođen pod br. P Ob-71/2024.

2.1. Tuženica je kao tužiteljica u svojoj tužbi tražila da sud razvede brak koji je sklopila s tužiteljem, obavijestila sud da u postupku obveznog savjetovanja oni kao roditelj nisu izradili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i da su ustrajali na razvodu braka koji nije održiv zbog dugogodišnjeg teško i trajno poremećenog odnosa, daje faktično prekinut 2021. kada je tužitelj napustio bračnu zajednicu i da od prekida bračne zajednice njihova naprijed navedena maloljetan djeca stanuju s njom, da tužitelj uzdržavanje za djecu ne plaća te da potražuje za djecu uzdržavanje u mjesečnom iznosu određeni minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i koji iznos je 203,15 eura mjesečno, te da su osobni odnosi djeteta s ocem ostvaruju svake srijede u trajanju od tri sata i svaki drugi vikend subotom i nedjeljom po više sati bez noćenja djece u kućanstvu oca.

3. U smislu odredbe čl. 258. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je u smislu odredbe čl. 414. i čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar (dalje u tekstu Zavod), radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djece u ovom bračnom sporu, zajedničkoj maloljetnoj kćeri tužitelja i tuženice NČ, imenovao posebnog skrbnika rješenjem od 3. travnja 2024. KLASA UP/I-552-02/24-07/26, URBROJ: 139- 096-04/51-24-2 (list spisa 19-20) i to u osobi SČ dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek i zajedničkom maloljetnom sinu tužitelja i tuženice UČ, imenovao posebnog skrbnika rješenjem od 3. travnja 2024. KLASA UP/I-552-02/24-07/27, URBROJ: 139-096-04/51-24-2 (list spisa 17-18).

3.1. Posebna skrbnica djece obavila je 3. rujna 2024. razgovor s navedenom djecom te je utvrdila njihovo mišljenje, sukladno dobi svakog djeteta upoznala s predmetom i tijekom ovoga postupka, svojom ulogom i njihovim pravima i objasnila im da konačnu odluku donosi sud sve sa svrhom otklanjanja odgovornosti maloljetnog djeteta prilikom izražavanja mišljenja (stranica spisa 62-63) te je sud prigodom donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s roditeljem s koji neće stanovati nakon razvoda braka roditelja uvažio to izraženo mišljenje svakog pojedinog djeteta.

4. Radi utvrđenja bitnih činjenica sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem vjenčanog lista (stranica spisa 6), rodnog lista na ime UČ i rodnog lista na ime VČ (stranica spisa 7-8), izvješća o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 1. ožujka 2024. (stranica spisa 9-11), socijalne anamneze od 18. srpnja 2024. (stranica spisa 51-58), timske sinteze od 30. srpnja 2024. (stranica spisa 59-61) sa zaključkom i mišljenjem, podneska posebne skrbnice od 26. rujna 2024. (stranica spisa 62-63) te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice kao parnične stranke (stranica spisa 67-72).

4.1. Iz vjenčanog lista (stranica spisa 6), rodnog lista na ime UČ i rodnog lista na ime VČ (stranica spisa 7-8), izvješća o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 1. ožujka 2024. (stranica spisa 9-11), utvrđeno je da su tužitelj i tuženica bračni drugovi koji su brak sklopili 6. prosinca 2014. u [adresa], da je nakon sklapanja braka prezime njih oboje VČ, da su tužitelj i tuženica roditelji maloljetne djece NČ i UČ, da su prije pokretanja ovoga postupka proveli zakonom propisani postupak obveznog savjetovanja kod nadležnog Zavoda tijekom kojega nisu postigli dogovor u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na njihovu zajedničku maloljetnu djecu.

4.2. Iz socijalne anamneze od 18. srpnja 2024. (stranica spisa 51-58), timske sinteze od 30. srpnja 2024. (stranica spisa 59-61) sa zaključkom i mišljenjem, podneska posebne skrbnice od 26. rujna 2024. (stranica spisa 62-63) utvrđeno je da su nakon sklapanja braka tužitelj i tuženica stanovali zajedno s tužiteljevim roditeljima u kući, da je život u tom kućanstvu bio opterećen prekomjernim konzumiranjem alkohola i time izazvanim neprihvatljivim ponašanjima tužiteljevog oca ĆČ, koja su kod tuženice stvorila strah za boravak djece zajedno s djedom u kućanstvu, da je to bio razlog da su tužitelj i tuženica s djecom otišli u podstanarstvo, da je bračna zajednica tužitelja i tuženice faktično prekinuta te da nakon toga prekida djeca stanuju s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose u trajanju jedan do dva sata sukladno dogovoru tužitelja i tuženice, da je s obzirom na složene i narušene međusobne odnose tužitelja i tuženice koji održavaju i na kvalitetu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu Zavod odredio mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u trajanju od dvanaest mjeseci koja se još uvijek provodi, da je tuženica roditelj koji na odgovarajući način skrbi o pravovremenom zadovoljavanju svakodnevnih i svih drugih potreba navedene djece, da tužitelj nikada nije odbijao potpisati potrebnu suglasnosti u vidu zaštite prava djece i njihovo dobrobiti vezano za obrazovanje, zdravlje, izvanškolske i izvannastavne aktivnosti i sve drugo potrebno za djecu, da tužitelj iako ima uvid u propuste u vlastitom ponašanju, naročito što se povlači u susretu sa tuženicom kako bi izbjegao s njom sukobe, ne vidi način njihova rješavanja, ne traži savjete za to niti prijedloge kako to riješiti, dok je tuženica potpuno preuzela inicijativu o skrbi za djecu koju skrb dobro provodi s čim je suglasan i tužitelj, da između tužitelja i tuženice još postoji nerazriješenih partnerskih odnosa koji utječu na ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na njihovu zajedničku maloljetnu djecu tako da se naprijed opisana mjera koju je odredio Zavod ukazuje potrebnom dok se ne ostvare okolnosti u kojima će se zadovoljavanje dječjih potreba i svakodnevne skrbi bi o djeci u potpunosti odvojiti od partnerskih odnosa tužitelja i tuženice kao roditelja te djece. Utvrđeno je također i da djeca tužiteljem kao ocem, s obzirom da nakon razvoda braka trebaju stanovati s tuženicom koja je njihova majka, trebaju ostvarivati osobne odnose svaki drugi vikend od petka u 17,00 do nedjelje u 19,00 sati u kućanstvu oca te jedan dan u tjednu u radni dan kada vikend provodi s ocem i dva dana u tjednu u vrijeme radnog dana u tjednu kad ne budu za vikend kod oca, te za vrijeme svih školskih praznika tijekom godine polovinu vremena, kao i blagdane i državne praznike naizmjenično.

Utvrđeno je da su tijekom razgovora sa svojom posebno skrbnicom djeca tužitelja koji je njihov otac nazivala osobnim imenom, da su u pogledu ponašanja oca iskazivala o onome što su čula od majke, da kći želi viđati oca, te baku po ocu, da oboje djece ne žele viđati djeda po ocu, a sin niti baku po ocu.

4.3. Saslušan kod ovoga suda tužitelj je iskazao istovjetno iznesenom u postupku obveznog savjetovanja koji je proveden prije pokretanja ovoga parničnog postupka te je opisao način ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, nedostatak kvalitetne komunikacije s tuženicom vezano za dogovor o ostvarivanju ovih osobnih odnosa, da ga je oko 20. prosinca 2024. prijavila za obiteljsko nasilje tuženica da je zbog toga bio i u policiji preko noći i da od tada ima zabranu približavanja tuženici na udaljenost manju od 100m, da se ova zabrana ne odnosi na djecu ali da od tada djecu ne viđa niti s njima uspostavlja telefonski kontakt, da se i dalje želi razvesti, iznio kako živi u stanu svoje sestre, te dodao kako u tijeku mjesec dana očekuje dobiti kadrovski stan od HŽ-a gdje je zaposlen kao prometnik vlakova s mjesečnom plaćom od 1.000,00-1.200,00 eura, dodajući i da od veljače 2024. za djecu plaća uzdržavanje u iznosu od 400,00 eura mjesečno za oboje te da plaća tuženici na ruke pri čemu mu ona potpiše potvrdu o plaćanju sve zato što ne može na njezin račun jer je račun u blokadi, te je ponovio da je suglasan da djeca stanuju s tuženicom, ali da se protivi tome da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu obrazovanja, izvanškolskih aktivnosti, zdravlja i prijave prebivališta za djecu zato što on želi i sudjelovati u brizi o djeci, te da želi da se točno uredi način na koji će ostvarivati osobne odnose s djecom, kao što je izjavio da je u mogućnosti plaćati uzdržavanje koje je na tom ročištu tuženica odredila mjesečnim iznosom od 229,60 eura za svako dijete.

4.4. Saslušana kod ovoga suda tuženica je iskazala istovjetno iznesenom u postupku obveznog savjetovanja koji je proveden prije pokretanja ovoga parničnog postupka te je iznijela da s tužiteljem u obiteljskoj zajednici sa zajedničkom maloljetnom djecom ne živi tri i pol godine, da su svi problemi vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s djecom nastali iz razloga što ona ne zna gdje tužitelj točno stanuje i ne zna kakvi su uvjeti njegova stanovanja, te je tražila od tužitelja da joj to kaže i da ona s djecom dođe tamo kako bi se djeca priviknula na taj prostor, što je izostalo tako da se od 22. prosinca 2024. ne ostvaruju osobni odnosi tužitelja s djecom da ne želi da se osobni odnosi tužitelja s djecom ostvaruju u kućanstvu njegovih roditelja gdje ona misli da tužitelj zapravo stanuje zbog postojanja alkoholizma i korištenja oružja od strane tužiteljevog oca, da nema nikakvih problema da djeca s tužiteljevom majkom ostvaruju osobne odnose, da se osobni odnosi između tužitelja i djece odvijaju obično i vikendom kada je tužitelj vodi i u kinu, znali su biti u restoranu ili kafiću, u šetnji gradom i obično su trajali 2 sata do 3,5 sata po jednom susretu, da je kćer učenica četvrtog razreda osnovne škole, napredno dijete koje ide na brojna natjecanja, da se od šeste godine života bavi profesionalnim plivanje zbog problema s kralježnicom, da ide na ritmiku i da je u školskoj zadruzi dok je sin učenik prvog razreda osnovne škole i ima dvije nastavne aktivnosti koje obavlja nakon nastave i bude u produženom boravku do 16,00 sati, da tužitelj uzdržavanje za djecu plaća, ali s prekidima, da je počeo plaćati 29. veljače 2024. i da je plaćao mjesečno 400 eura za oboje djece, da je uzdržavanje za listopad mjeseca 2024. platio u studenom te godine i da od onda nije platio, da na svom računu ima ovrhu i da ne može otvoriti zaštićeni račun dok ne bude imala odluku o uzdržavanju, da za svako dijete prima dječji doplatak 39,00 eura mjesečno, da djeca u vlasništvu nemaju nekretnina ni pokretnina, da stanuju u kući za koju ne plaćaju najam nego samo režije i to struju mjesečno 50,00-60,00 eura, vodu 20,00-25,00 eura, smeće 9,00-10,00 eura mjesečno, da se griju na drva i da naručuje paletu iscijepanih drva koja košta 130,00 eura i traje mjesec do mjesec i pol dana, da imaju prebivalište na adresi [adresa] gdje su dobili na korištenje državni stan i da je nositelj toga prava tužitelj, da je ona tražila za sebe i djecu i drugi stan i očekuje da će ga dobiti te da se ne smije s djecom odjaviti s prebivališta na tom stanu kako se ne bi smatralo daje odustala od toga stana i zahtjeva za dobivanje drugog stan ana korištenje, da se osobni odnosi po prijedlogu tužitelja s djecom mogu ostvarivati nakon razvoda njihovog braka onako kako predlaže tužitelj ako ne bude verbalnog ni psihičkog nasilja tužitelja prema njihovoj djeci, ako ne bude djecu izlagao pornografskom i sadržaju i dokaz o postojanju tih uvjeta da se mora dokazati njoj osobno i sudu, da se mora utvrditi gdje će s ostvarivati ti osobni odnosi, da tužitelj nikada nije niti jedno dijete vodio kod liječnika niti kći na fizikalnu terapiju nego je to radila ona i uvijek pri tome vodila i sina da je nadzor nad ostvarivanje roditeljske skrbi njima određen zbog nasilja u obitelj, izlaganja djece pornografiji, s psihičkog maltretiranja i zlostavljanja djece i nje i viđanja djece s ocem, da je ona zaposlena od 1. rujna 2024. s plaćom od 785,00 eura mjesečno da je to posao uz koji može više vremena provoditi s djecom, da nije podnijela zahtjevu za inkluzivni dodatak za kćer, da je 23. prosinca 2024. tužitelju određena mjera zabrane približavanja njoj zbog događaja koji je on opisao, da joj je blokiran telefonski broj tužiteljevog oca, da još nije završen prekršajni postupak protiv tužitelja zbog psihičkog i fizičkog zlostavljanja nje i djece, da ustraje na zahtjevu da vezano za obrazovanje, zdravlje, prebivalište, odnosno boravište zajedničke djece ona sama ostvaruje roditeljsku skrb, te da se ne slaže da se osobni odnosi s tužiteljem i s djecom ostvaruju utorkom i četvrtkom jer oni tad imaju svoje obveze.

5. Odredbom čl. 12. ObZ-a određeno je da je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, dok je odredbom čl. 31. ObZ-a određeno da su bračni drugovi u braku ravnopravni, te da su dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

5.1. Odredbom čl. 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je odredbom čl. 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga s prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

6. Budući da su tužitelj i tuženica bračni drugovi, koji traže da se njihov brak razvede smatra se da su sudu podnijeli prijedlog za razvod braka na temelju njihovog sporazuma, tako da je, uz utvrđenje da je njihova bračna zajednica faktično prestala prije više od godinu dana, te da se od tada nije obnavljala i da nema izgleda da će s obnoviti, valjalo brak razvesti na temelju odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

7. Odredbom čl. 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

7.1. Odredbom čl. 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

7.2. U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

7.3. Odredbom čl. 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

7.4. Odredbom članka 105. ObZ-a određene su okolnosti u kojima jedan od roditelja samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, u kojem slučaju je potrebno donijeti i odluku o tome hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. istoga Zakona.

7.5. Odredbom čl. 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je odredbom čl. 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

8. Stoga je sud, u smislu odredbe čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužitelja i tuženice, odlučio i da će njihova zajednička maloljetna djeca, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tuženicom kao majkom, ocijenivši da je ovakva odluka na dobrobit te djece i u zaštiti njihovog najboljeg interesa, cijeneći pri tome i da su tužitelj i tuženica kao roditelji te djece u tom pogledu ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi postigli sporazum, tako da je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, kao što je odlučeno i da će roditeljsku skrb, osim u pogledu stanovanja i s tim u vezi svakodnevne skrbi o djetetu, tužitelj i tuženica ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno.

8.1. Tijekom provedbe ovoga postupka iz izvedenih dokaza, naročito psihologijske obrade tužitelja i tuženice te same djece, u postupku kod Zavoda radi pribavljanja podataka o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tužitelja i tuženice te davanju mišljenja psihologa i stručnog tima Zavoda vezano za skrb o djeci, te kod utvrđivanja mišljenja svakog djeteta kod njegove posebne skrbnice, nije utvrđeno da bi na strani tužitelja kao oca postojale okolnosti koje utječu na njegove sposobnosti ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na navedenu djecu čiji je otac, naročito ne okolnosti koje bi svojom težinom onemogućavale tužitelja u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na tu djecu koja će i nakon razvoda braka stanovati s tuženicom koja je njihova majka, a razlog koji je tuženicu motivirao za isticanje ovog zahtjeva, nije dokaz postojanja roditeljskih nekompetencija na strani tužitelja, tako da nije osnovano ovo traženje tuženice u situaciji kada tužitelj nije uskraćivao davanje pisane suglasnosti radi zaštite dobrobiti navedene djece u ostvarivanju nekoga od njihovih prava.

8.2. Ostvarivanje osobnih odnosa djece i tužitelja kao njihovog oca sud odredio je kako je to u točki III. 1. izreke ove presude, cijeneći prigodom donošenja ove odluke dano mišljenje Zavoda i uvažavajući potrebu uspostave narušenog povjerenja i emocionalne povezanosti između navedene djece i tužitelja koja je povezanost tijekom trajanja razdvojenog života tužitelja i tuženice kao roditelja te djece oslabila zbog teškoća tužitelja i tuženice u prevladavanju neriješenih partnerskih odnosa koji su se prelijevali u područje komunikacije tužitelja i tuženice vezano za ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi i ostvarivanja osobnih odnosa djece s tužiteljem, prevladavanje kojih poteškoća je jedan od razloga za određivanje i provođenje mjere nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi koja je od strane Zavoda određena tužitelju i tuženici i provodi se u trajanju od godinu dana. Sud je ocijenio da je za dobrobit navedene djece ostvarivanja ovih osobnih odnosa radi pravilnog emocionalnog razvitka, te je s obzirom na složenu obiteljsku situaciju u kojoj se nalaze tužitelj i tuženica nakon što ne žive zajedno u zajednici sa svojom zajedničkom maloljetnom djecom i potrebu za uspostavom međusobnog odnosa povjerenja između djece i tužitelja kao oca, te kao priliku tužitelju i tuženici da vlastite međusobne odnose kao roditelji te djece poboljšaju i uspostave redovitu i kvalitetnu komunikaciju vezano za zajedničku skrb o zajedničkoj djeci, sud odredio da će se osobni odnosi ostvarivati u kućanstvu oca bez prava na noćenje tijekom prvog i trećeg vikenda u mjesecu i to subotom i nedjeljom po više sati neprekinutog trajanja, kao i da će se na ovakav način osobni odnosi ostvarivati u razdoblju od dva mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude.

Protekom ovoga razdoblja, osobni odnosi djece s tužiteljem ostvarivat će se u njegovom kućanstvu s pravom na noćenje svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 11,00 sati do nedjelje u 17,00 sati, te za vrijeme školskih praznika djece tijekom cijele školske godine, kao i svaki drugi blagdan i državni praznik sukladno dogovoru tužitelja i tuženice kao roditelja te djece s obzirom da osobne obveze svakog od roditelja trebaju uz dogovor s drugom stranom i uvažavanje dječjih obveza vezanih za bavljenje školskim i izvanškolskim aktivnostima i hobijima odrediti vrijeme u kojem će se u neprekinutom trajanju od više dana ostvarivati ovi osobni odnosi.

8.3. Ukazuje se tužitelju da postojanje potrebe djece za bavljenje hobijima, kao što je plivanje koje redovito pohađa kćer, u vrijeme kada se djeca nalaze kod oca treba ostvariti sukladno postojećem rasporedu te da je na te aktivnosti tužitelj ovlašten i obvezan odvesti dijete koje je steklo naviku redovitog ispunjavanja obveza vezanih za opisane aktivnosti te da su uobičajeni ritam djece i odgojna postupanja koja postoje vezano u vrijeme boravka djece u kućanstvo majke trebaju primjenjivati i za vrijeme boravka djece u kućanstvu oca uz obavezno onemogućavanje djeci pristupa internetskim sadržajima koja su neprimjerena njihovoj dobi i mogu štetno djelovati na njihov razvoj, o čemu je ukazano tužitelju i tijekom provedbe postupka kod Zavoda prije pokretanja ovoga postupka i za potrebe ovoga postupka i provođenjem opisane mjere nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi.

8.4. Ukazuje se tuženici kao roditelju s kojim će djeca stanovati nakon razvoda braka roditelja, da je dužna omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa djece i tužitelja sukladno odluci suda te pripremiti djecu na ostvarivanje ovih osobnih odnosa razgovorom uz osvješćivanje kod djece spoznaje da im je tužitelj otac, te ukazivanjem na pozitivne strane ostvarivanja ovih osobnih odnosa uz isključivanje neriješenih mogućih partnerskih odnosa s tužiteljem te ukazivanje djeci na eventualna neprihvatljiva ponašanja tužitelja, bez da djeca u stvarnosti nalaze potvrdu ovih njezinih navoda, s obzirom da su djeca u razgovoru s posebnom skrbnicom o ponašanjima tužitelja kao oca i tužiteljevog oca, svoga djeda po ocu, iskazivala na način da su sve što su o njima iznosila saznala od tuženice kao svoje majke, dok je njihov doživljaj oca bio pozitivan.

9. Odluka suda o uzdržavanju koje je obvezan svakom maloljetnom djetetu plaćati njihov otac, ovdje tužitelj, kao roditelj s kojim djeca neće stanovati, donesena je primjenom odredbe čl. 317. ObZ-a, odredbe čl. 307. ObZ-a, čl. 311. ObZ-a, cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tužitelj obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje maloljetne djece, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a), kao i da, u smislu odredbe čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

9.1. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da su zajednička maloljetna djeca tužitelja i tuženice djeca čije se mjesečne materijalne potrebe mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog minimuma koji je za djecu njihove dobi od dana podnošenja tužbe sudu do 5. svibnja 2023. određen mjesečnim iznosom 203,15 eura, a od 6. svibnja 2023. određen iznosom od 229,06 eura, sukladno odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, koja je stupila na snagu 27. travnja 2024. (Narodne novine br. 48/2023 i 49/2024), da tužitelj kao otac redovito plaća za svako dijete uzdržavanje u mjesečnom iznosu od po 200,00 eura počevši od 29. veljače 2024. i da ni na koji drugi način ne sudjeluje u svakodnevnoj skrbi o pojedinom navedenom djetetu, kao i činjenice da je tužitelj radno sposoban roditelj koji se ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja za svoje dijete, da se te dužnosti tužitelj niti ne želi osloboditi budući da je u svome iskazu iznio da može plaćati uzdržavanje za svako dijete u mjesečnom iznosu od 229,60 eura, koliko je to tada tuženica zatražila i da s obzirom na ostvarena mjesečnu plaću od 1.100,00 do 1.200,00 eura može plaćati novčani iznos određen kao minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje svoje djece, na koji će način djeca slijediti standard roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja, da je tužitelj obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje maloljetne djece, kao i da će iznos mjesečnog uzdržavanja omogućiti da se zadovolje sve materijalne potrebe djece koja stanuju s drugim roditeljem, vodeći pri tome računa o cijenama prehrambenih i ostalih proizvoda i usluga u Republici Hrvatskoj nužnih za zadovoljenje svakodnevnih materijalnih potreba svakog navedenog djeteta, sve u smislu odredbe čl. 311. ObZ-a.

9.2. Svakodnevna skrb o djetetu udio je roditelja s kojim dijete stanuje u djetetovom uzdržavanju i smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja koje je obveza roditelja s kojim dijete ne stanuje (čl. 310. ObZ-a).

9.3. Stoga je odlukom iz točke IV. izreke ove presude sud naložio tužitelju uzdržavanje za svako dijete plaćati u novcu i to u iznosu od 203,15 eura mjesečno za razdoblje od dana podnošenja tužbe sudu do 5. svibnja 2024,. a od 6. svibnja 2024., pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati za svako dijete uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 229,60 eura i to svakog mjeseca do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec uplatom tuženici kao majci te djece i roditelju s kojim će djeca stanovati, s tim što je razliku od ovako dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja do mjesečnog iznosa uzdržavanja koji je platio u razdoblju od 22. ožujka 2024. do 24. ožujka 2025. za svako dijete tuženik dužan platiti u roku od petnaest dana računajući od dana pravomoćnosti ove presude.

10. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredi čl. 366. ObZ-a te je sud slobodno, vodeći računa o okolnostima ovoga slučaja ishodu ovoga postupka u kojemu su i tužitelj i tuženica podnijeli sudu tužbu radi razvoda braka i donošenja odluke vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi, osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim neće stanovati nakon razvoda braka roditelja i uzdržavanja djece čiji su roditelji, tijekom kojega su i tužitelj i tuženica ustrajali na zahtjevu za razvodom braka te bili suglasni u tome da djeca nakon razvoda braka stanuju s tužiteljicom kao majkom te da tužitelj za njih plaća uzdržavanje u minimalnom novčanom iznosu koji je određen Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te su oboje bili zastupani po punomoćniku – odvjetniku po vlastitom izboru.

U Vukovaru 24. ožujka 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužitelju putem punomoćnika.

2. Tuženici putem punomoćnika.

3. Maloljetnoj djeci putem posebne skrbnice.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar.

5. Matični ured Vukovar.