REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1066/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 28921978587, kojega zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, i 2. HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 46830600751, protiv tuženih 1. ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anite Vrkić i Ive Vrkić, odvjetnice u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i osnivanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-58/2020-33 od 21. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika te se u pobijanom dijelu - točki II. i III. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-58/2020-33 od 21. lipnja 2023.
i
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, u pobijanom se dijelu - točki I. i IV. izreke, ukida presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-58/2020-33 od 21. lipnja 2023., te se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe tuženika i odgovora na žalbu drugo tužitelja odlučit će se konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:
„I. Utvrđuje se da je prvotužitelj HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587 stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Zgrada i dvorište, površine 6089 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić, te su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva prvotužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić i to na suvlasničkim dijelovima kako slijedi:
I-tuženik ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na 6. i 9. suvlasničkom dijelu od ukupno 20/150;
II-tuženik JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na 7. suvlasničkom dijelu od 8/150;
III-tuženik UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na 8. i 11. suvlasničkom dijelu od ukupno 14/150;
IV-tuženik LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V- tuženik MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici iza AŠ, [adresa], na 1. suvlasničkom dijelu od 48/150 dijela;
V- tuženik MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na 10. suvlasničkom dijelu od 36/150.
II. Utvrđuje se postojanje služnosti u korist prvotužitelja Hrvatska elektroprivreda
- dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587 i drugotužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, na teret nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] (šuma gaj, površine 3057 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] (šuma, površine 5659 m2) obje k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel [adresa], i to pravo služnosti postavljanja, održavanja i korištenja elektroenergetskih objekata (vodova), dalekovoda 35 KV OD TS 110/35/10 KV LIČKI OSIK DO TS 35/10 KV GOSPIĆ i dalekovoda 35 KV OD TS 35/10 KV LIČKI OSIK DO TS 35/10 KV GOSPIĆ, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini služnosti 960 m2, označenoj na Skici lica mjesta 3 (Prilog 6) nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Jakeševića, dipl.ing.geod. od 27. siječnja 2023.g., koja je sastavni dio ove presude, spojnim točkama G-H-I-J-K-L-M-G i spojnim točkama O-P-R-X-U-V-Z- O, a na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini služnosti 1.750 m2, označenoj na Skici lica mjesta 3 (Prilog 6) nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Jakeševića, dipl.ing.geod. od 27. siječnja 2023.g. spojnim točkama A-B-C-D-E-F-G- H-M-N-O-Z-A, spojnim točkama U-X-R-S-T-U i spojnim točkama K-J-Q-W-Y-K.
III. Tuženici su dužni trpjeti uknjižbu prava služnosti iz točke II. izreke ove presude, po pravomoćnosti, u korist prvotužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587 i drugotužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751 na teret nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić.
IV. Nalaže se tuženicima platiti drugotužitelju HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751 iznos od 136.265,63 EUR/1.023.693,40 kn1 na ime troškova postupka, u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751 za naknadom troška u preostalom iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na toč. I., II., III. i IV. izreke pobijaju tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda odredbi parničnog postupka nalazi se u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, oni koji su navedeni protivni su sami sebi, stanju spisa, zapisnika, a posebno zakonskim odredbama, objektivnim materijalnim dokazima iz kojih se razloga presuda ne može ispitati na koji način je počinjena bitna povreda odredbi postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. točka 2. ZPP. Sud u predmetnom slučaju nije postupio sukladno odredi članka 8. ZPP u čemu se ogleda bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP. Tvrde da je sud propustio potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje o kojima ovisi donošenje meritorne odluke glede tužbenog zahtjeva a nije raspravio niti sva sporna pravna pitanja niti je o istim izrazio svoja pravna stajališta. Tvrde da je pogrešan stav suda prvoga stupnja da je prvo tužitelj dokazao da je njegov pravni prednik Elektroprivreda Rijeka, OOUR Elektrolika očito bio izvanknjižni nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su bile predmetom nacionalizacije 1956. Poziva se na odredbu članka 333. stavak 2. ZPP, te tvrdi da sud prvoga stupnja nije vodio računa o činjenici da je zahtjev tužitelja već pravomoćno presuđen, u tom pravcu pozivaju se na presudu Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-186/1998 i ostaju kod istaknutog prigovora stvarne nenadležnosti te se pozivaju na presude i rješenja koja su u tom predmetu donesena. Činjenicom da je odlučio o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost, prvostupanjski sud počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP pa tvrde je predmetnu tužbu trebao odbaciti kao nedopuštenu. Ističu da je sud prvoga stupnja po službenoj dužnosti bio dužan utvrditi da li odlučuje o sporu koji ne ide u sudsku nadležnost. Ukazuju na sadržaj odredbi Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća kojima je bio propisan postupak pretvorbe poduzeća s društvenim kapitalom u poduzeće kojem je određen vlasnik, da je prema tom Zakonu poduzeće bilo dužno obaviti pretvorbu najkasnije do 30. lipnja 1992. i dostaviti Agenciji za restrukturiranje i razvoj (odnosno Hrvatskom fondu za privatizaciju) odluku o pretvorbi, uz, između ostalih, podatke i dokaze o pravu korištenja nekretnina i elaborata o procjeni vrijednosti poduzeća. Prema odredbi članka 42. stavak 1. Zakona o privatizaciji Hrvatski fond za privatizaciju izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te tvrde da se mjerodavni propis u predmetnom slučaju nije primijenio, a predmetu ne prileži niti elaborat niti rješenje, pa da se na temelju dokaza koji prileže predmetu, a koje je sud prvoga stupnja ocjenjivao, ne može govoriti da su nekretnine tužitelja procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe. Tvrde da sud svoju odluku u pogledu utvrđenja dugogodišnjeg nesmetanog, faktičnog i isključivog posjeda predmetnih nekretnina ne temelji niti na jednoj zakonskoj odredbi. Ukazuju da u obrazloženju pobijane presude sud navodi da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva građenjem budući isti način nije bio dopušten na društvenom vlasništvu, te zaključuje da ukoliko sud i smatra da se radi o društvenom vlasništvu, tada je trebao uzeti u obzir i stjecanje prava vlasništva dosjelošću na društvenom vlasništvu, slijedom čega da je obrazloženje prvostupanjskog suda u tom dijelu proturječno. Navode da je tužitelj 1998. pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Gospiću pod poslovnim brojem P-186/1998 predmet koga je bio zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja HEP d.d. u odnosu na nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je pravomoćno okončana na način da se sud proglasio nenadležnim i tužbu odbacio. Nakon što je isto rješenje postalo pravomoćno, u postupku pred Uredom državne uprave u Ličko - senjskoj županiji, Služba za imovinsko pravne i zajedničke poslove u Gospiću klasa: UP/I-943-04/95- 01/02, urbroj: 2125-02-12-21 od 5. prosinca 2012. tužitelju je naložila da isplati naknadu za deposedirani dio katastarske čestice k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]), odnosno dio k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]. Upravo ostatak površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koji nije isplaćena naknada tuženima, prema novom premjeru je dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa navode da nije jasno zašto bi netko isplatio naknadu za nešto što je njegovo ili mu eventualno pripada po zakonu. Stoga navode da tužitelj nije pošten posjednik utuženih nekretnina, jer je znao da za predmetne nekretnine nije proveden postupak izvlaštenja, niti isplaćena naknada i to već 1995., slijedom čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva kao niti prava služnosti sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Da vlasništvo spornih nekretnina nije tužiteljevo proizlazi i iz činjenice da su tuženici 22. kolovoza 2006. zaprimili poziv tužitelja radi rješavanja imovinsko pravnih odnosa, a i sam vještak Zdravko Pavelić, u svom nalazu pored ostalog navodi da u zemljišnim knjigama stoji zabilježba da naknada za oduzeto zemljište nije isplaćena, što sve ukazuje na tužiteljevo nepoštenje. Tvrde da tužitelj nije moga steći pravo služnosti po pravilima Općeg građanskog zakonika koji je bio na snazi u vrijeme nacionalizacije sve do 1. rujna 1980. budući nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu nikada niti bile predmetom iste. Stoga navode da posjed tužitelja nije bio samostalan niti pošten, sve u smislu odredbe članka 18. stavak 3. u svezi odredbe članka 159. stavak 1. i 3. te članka 160. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući je isti znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, pa stoga nije mogao niti steći vlasništvo dosjelošću a niti pravo služnosti. Osporavaju i odluku o troškovima postupka. Tvrde da tužitelj u konkretnom predmetu nije označio vrijednost predmeta spora. Protutužba ovdje tužitelja je samostalna tužba koja je rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-80/2016 od 18. veljače 2020. razdvojena, te se ista vodi kao poseban parnični postupak pod označeni poslovnim brojem. Tvrde da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, neosnovano i samovoljno uzima kao vrijednost predmeta spora tužbeni zahtjev koji se odnosi na novčani iznos i vodi se pod poslovnim brojem P- 80/2016, što nije pravilno jer je sud trebao odmah prilikom donošenja rješenja o razdvajanju spomenutih postupaka, trebao pozvati ovdje tužitelja da označi vrijednost predmeta spora, te ukoliko bi tužitelj označiti vrijednost predmeta spora suviše nisko ili visoko, nakon što je i drugoj strani omogućio da se izjasni o istome, donijeti rješenje kojim bi odredio vrijednost predmeta spora. Nepostupanjem na opisani način sud je počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka te povrijedio ustavom zajamčena prava stranaka u postupku na pravilno i pošteno suđenje, jednakost svih pred zakonom, zaštitu prava vlasništva, ravnopravnost stranaka u postupku, načelo vladavine prava.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, predmetnu presudu odbaci zbog nenadležnost, podredno odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženika, prvo i drugo tužitelji istoj se u cijelosti protive ističući da je neosnovana i predlažu njeno odbijanje. Drugo tuženik potražuje troškove odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Predmet spora (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu prvo i drugo tužitelja onom koji je u točki II. izreke usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka geodeta Darka Jakeševića koji je dana 27. siječnja 203. sačinio skicu lica mjesta koja je sastavni dio ove presude) je zahtjev prvo tužitelja usmjeren na utvrđenje njegova prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koje su u suvlasništvu ovdje tuženika), te zahtjev prvo i drugo tužitelja na utvrđenje postojanja prava služnosti u njihovu korist na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (šuma gaj, površine 3057 m[2] ) i k. č. br. [katastarska čestica] (šuma, površine 5659 m[2] ) obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koje su također u suvlasništvu ovdje tuženika) i to postavljanja, održavanja i korištenja elektroenergetskih objekata (vodova), dalekovoda 35 KV OD TS 110/35/10 KV LIČKI OSIK DO TS 35/10 KV GOSPIĆ i dalekovoda 35 KV OD TS 35/10 KV LIČKI OSIK DO TS 35/10 KV GOSPIĆ, koja služnost se na k. č. br. [katastarska čestica] ima osnovati u ukupnoj površini od 960 m[2] , na skici lica mjesta vještaka geodeta označena točkama G-H-I-J- K-L-M-G i točkama O-P-R-X-U-V-Z-O, dok se na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] služnost ima osnovati u ukupnoj površini od 1.750 m[2] , na skici lica mjesta vještaka geodeta označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-M-N-O-Z-A, točkama U-X-R-S-T-U i točkama K-J-Q-W-Y-K, što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist prvo tužitelja te pravo služnosti u korist oba tužitelja.
6. Iz dokaza provedenih tijekom postupka (materijalne dokumentacije koja prileži predmetu, nalaza i mišljenjem vještaka geodeta koji je sačinjen za potrebe ovoga postupka te predmeta poslovni broj P-80/2016 i 321/2011 koji prileži ovome predmetu) proizlazi utvrđeno činjenično stanje (članak 8. ZPP), i to:
- da su ovdje tuženici tužbom zaprimljenom kod suda prvoga stupnja pod poslovnim brojem P-80/2016 ustali protiv ovdje prvo tužitelja Hrvatska elektroprivreda d.d. i drugo tužitelja HEP-Oprerativno distribucijski sustav d.o.o., radi predaje im u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište, površine 6089 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 2033 m[2] i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 5659 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te radi isplate obzirom na tvrdnju da su zemljišnoknjižni vlasnici tih nekretnina koje ovdje tužitelji bespravno koriste;
- da su ovdje prvo i drugo tužitelji u predmetu poslovni broj P-80/16 ustali protutužbenim zahtjevom i to na utvrđenje prava vlasništva ovdje prvo tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a oba tužitelja u odnosu na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s zahtjevom za osnivanjem pravo služnosti postavljanja, održavanja i korištenja elektroenergetskih objekata (vodova) dalekovoda u njihovu korist;
- da je sud prvoga stupnja svojim rješenjem poslovni broj P-80/16 od 18. veljače 2020. razdvojio postupak po protutužbi ovdje tužitelja u odnosu na postupak po tužbi ovdje tuženika, te je postupak po protutužbi nastavljen pod poslovnim brojem P- 58/20 (predmetni postupak) - radi se o rješenju koje je steklo svojstvo pravomoćnosti;
- da je u predmetu poslovni broj P-80/16 utvrđen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-58/20 - radi se o rješenju koje je steklo svojstvo pravomoćnosti;
- da je ovdje prvo tužitelj (tada Hrvatska elektroprivreda d.d., Operator distributer sustava d.o.o., Elektrolika Gospić) pred sudom prvoga stupnja dana 24. rujna 1998. ustao tužbom protiv ovdje tuženika i njihovih pravnih prednika s zahtjevom za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina sagrađenih na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], koji zahtjev je sud prvoga stupnja prihvatio kao osnovan svojom presudom poslovni broj P-176/98 od dana 22. studenog 2010. sve to pozivom na odredbu članka 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. - dalje: ZOVO) u vezi s člankom 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006. i 146/2008. - dalje: ZVDSP);
- da je po žalbi prvo i četvrto tuženika pomenuta presuda suda prvoga stupnja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-x-111/2011 od 26. svibnja 2011. te je predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje;
- da je u ponovljenom postupku sud prvoga stupnja donio rješenje poslovni broj P-321/2011 od 31. listopada 2011. kojim se oglasio nenadležnim za postupanje u predmetu, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu tužitelja, koje rješenje je po žalbi tužitelja potvrdio Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, svojim rješenjem poslovni broj Gž-x-104/2012 od 18. lipnja 2012.;
- da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] naravi zgrada i dvorište, površine 6089 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vodi na imenima ovdje tuženika kao suvlasnika, jednako kao i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da među parničim strankama nije sporno, a konačno proizilazi i iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Darka Jakeševića i njegove usmene dopune i očitovanja po prigovorima tuženika na isti (radi se o nalazu i mišljenju koga sud prihvaća kao objektivan i stručan i poklanja mu vjeru) da k. č. br. [katastarska čestica] nove izmjere odgovara dijelovima k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere; ta nova izmjera napravljena je 70-tih godina prošlog stoljeća kom prilikom je nastala sporna k. č. br. [katastarska čestica] kada su evidentirane i četiri zgrade na istoj i to (prema kopiji plana) upravna zgrada, garaža i skladište; vještak je za potrebe identifikacije objekata na predmetnoj čestici pribavo Uvjerenje o starosti objekata iz koje proizlazi da je na toj spornoj čestici zgrada tužitelja izgrađena prije 1962.; vještak je spornu česticu na dan vršenog očevida (15. prosinca 2022.) opisao na način da se radi o prostoru koji u posjedu drže tužitelji - koji je ograđen željeznom ogradom, na kojoj se nalaze upravna zgrada, skladište, garaža, trafostanica i druga postrojenja za potrebe funkcioniranja tvrtke a također da se dvorište tužitelja proteže na susjedne k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 2033 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1042 m[2] sada su u vlasništvu prvo tužitelja) ;
- da iz nalaza vještaka geodeta proizlazi da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] predstavljaju u naravi šumu, na njima se nalazi os dva elektroenergetska voda VN35KW, time da kreću od trafostanice koja se nalazi u dvorištu tužitelja i dalje željeznim i betonskim stupovima prelazi preko tih dviju spornih predmetnih nekretnina; prostor služnosti preko k. č. br. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 1750 m[2] označen je u tri dijela i obilježen na način da je prvi dio označen slovima A-B-C-D-E- F-G-H-M-N-O-Z-A, drugi dio je označen slovima U-X-R-S-T-U a treći dio slovima K-J- Q-W-Y-K, dok je prostor služnosti preko k. č. br. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 960 m[2] označen u dva dijela i to prvi dio slovima G-H-I-J-K-L-M-G a drugi dio slovima O-P-R- X-U-V-Z-O;
- da iz Rješenja Narodnog odbora Općine Gospić, Uprave za financije od 12. rujna 1959. (koje je donijeto na temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" broj 52/58 – dalje: Zakon o nacionalizaciji), Uredbe o postupku provođenja nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" broj 4/59) i Zakona o općem upravom postupku ("Službeni list FNRJ" broj 52/56 ) proizlazi utvrđuje da su s danom 26. prosinca 1958. kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirane i postale su društveno vlasništvo izgrađena i neizgrađena građevinska zemljišta, među kojima su i k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suvlasnici kojih su na dan 25. prosinca 1958. bili pravni prednici ovdje tuženika ŽŠ i VŠ;
- da iz Uvjerenja državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar od 14. svibnja 2008. proizlazi da su građevine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirane u katastarskom operatu 1959. i 10. kolovoza 1978., a tlocrtna površina evidentiranih građevina iskazana je u posjedovnom listu 2260 k. o. [katastarska općina] i iznosi 1048 m[2] ;
- da je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara upravna zgrada s skladištem sagrađena 1956., a tužitelj je nakon toga nastavo s izgradnjom i proširivanjem pa je tako 1977. sagrađena građevina u funkciji snabdijevanja elektroenergijom poslovnog sustava, 1980. garaža s kotlovnicom, 1985. elektroradiona s skladištem, 1977. hala, garaža, radiona, 1990. sagrađen je spojni trakt između starog i novog dijela upravnog poslovnog prostora (sve građevine priključene su na komunalnu infrastrukturu) u kom pravcu je pribavio potrebna odobrenja i dozvole - radi se o dokumentaciji koja u presliku prileži predmetu;
- da iz Rješenja Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Služba za imovinsko pravne i zajedničke poslove od 5. prosinca 2012. proizilazi da je pravomoćnim rješenjem Komisije za raspolaganje i korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu od 10. veljače 1981. i pravomoćnim rješenjem Skupštine općine Gospić od 21. listopada 1981. prijašnjim suvlasnicima AŠ, Đ i KŠ udatoj JŠ iz [adresa], deposedirano zemljište i to dio k. č. br. [katastarska čestica] koja po prijavnom listu deposediranog elaborata nosi oznaku 1206/7 u površini od 1701,21 m[2] , dio k. č. br. [katastarska čestica] koja po prijavnom listu deposediranog elaborata nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1370,33 m[2] – obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve radi dogradnje elektropostrojenja i proširenja poslovnog prostora "Elektrolike" [adresa], slijedom čega je Hrvatska Elektroprivreda d.d. Zagreb, Distribucijsko područje "Eelektrolika" Gospić kao stvarni korisnik izvlaštenja dužna nasljednicima prijašnjih suvlasnika deposediranog zemljišta isplatiti pripadajuću naknadu; iz istoga rješenja također proizlazi da deposedirana k.č.br. stare oznake 1206/7 novim premjerom postala je dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da deposedirana k.č.br. stare oznake 1206/8 novim premjerom postala je dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da iz Građevinske dozvole Općine Gospić izdane 20. ožujka 1985. proizlazi dozvola za gradnju dalekovoda 35 KV OD TS 110/35/10 KV LIČKI OSIK DO TS 35/10 KV GOSPIĆ i dalekovoda 35 KV OD TS 35/10 KV LIČKI OSIK DO TS 35/10 KV GOSPIĆ – radi se o dalekovodima koje je 1985. izgradio pravni prednik prvo tužitelja Elektroprivreda Rijeka, OOUR Elektrolika na dijelovima nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po pravcu kao je to opisano skicom lica mjesta nalaza i mišljenja vještaka geodeta koji je sastavi dio ove presude;
- da su prvo tužitelj i pravni prednik drugo tužitelja dana 10. prosinca 2002. sklopili Ugovor o zakupu broj 3. predmet kojega je dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina koja se 30. lipnja 2002. nalazi u poslovnim knjigama organizacijskih dijelova Direkcije za distribuciju.
6.1. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja predmetnom presudom zahtjev prvo tužitelja u cijelosti je prihvatio kao osnovan, obzirom je zaključio da je isti dokazao da je njegov pravni prednik Eektroprivreda Rijeka, OOUR Elektrolika bio izvanknjižni nositelj prava korištenja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom se radi o nekretnini koja je nastala od dijelova čkbr. [katastarska čestica], dijela 1211/2 sve stare izmjere, koje su bile bila predmetnom nacionalizacije izvršene 1956. i na kojoj su kroz dugi niz godina izgrađivane građevine i postrojenja od strane pravnog prednika za koje su dobivane valjane dozvole i odobrenja od nadležnih tijela. Radi se o nekretnini koju od 1956. (kada je na istoj izgrađena stara upravna zgrada i skladište) pa do danas, u isključivom, faktičnom, nesmetanom posjedu drži sada prvo tužitelj a prethodno njegov pravni prednik s namjenom obavljanja djelatnosti od javnog interesa – opskrbe električnom energijom na području grada [adresa]. Dakle, sud tužbeni zahtjev prvo tužitelja prihvaća osnovanim, ocjenjujući da je isti pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao očito osnovom instituta dosjelosti.
6.2. Polazeći od sadržaja nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, te cijeneći utvrđenu okolnost da je pravni prednik oba tužitelja stupio u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], na kojima su izgrađeni i održavani dalekovodi koji dugi niz godina služili distribuciji električne energije na tom području, na koji način prvo i drugo tužitelji faktično već izvršavaju sadržaj prava stvarne služnost radi obavljanja djelatnost od javnog interesa,a koja služnost predstavlja ograničenje prava vlasništva ovdje tuženika, sud prvoga stupnja prihvatio je kao osnovan i tužbeni zahtjev oba tužitelja pobliže opisan kao pod točkom II. i III. izreke pobijane presude.
6.3. Pritom, sud prvoga stupnja otklonio je kao neosnovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti suda prvoga stupnja za postupanjem u predmetu, obzirom je zaključio (cijeneći sadržaj odredbe članka 34. stavak 1. točka 5. ZPP) da općinski sudovi u prvom stupnju uvijek sude o stvarnim i osobnim služnostima, dok nadležnost suda u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva prvo tužitelja proizlazi iz činjenice da se radi o sporu između pravnih osoba na strani tužitelja i fizičkih osoba na strani tuženika, čime je isključena nadležnost trgovačkog suda iz članka 34.b ZPP. Također, da ukoliko prvo tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva stekao temeljem zakona, a kako bi se preispitale pretpostavke takvog stjecanja, on svoje pravo može ostvarivati jedino u parnici i to pred sudom prvoga stupnja kao stvarno i mjesno nadležnim.
6.4. Sud je nadalje ocijenio da se u predmetnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari u odnosu na zahtjev tužitelja HEP d.d. usmjeren u pravcu da je vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer isto ne proizlazi iz stanja predmeta poslovni broj P-186/1998 koji prileži ovome predmetu, već se pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-321/2011-14 od 31. listopada 2011. sud prvoga stupnja proglasio nenadležnim, ukinuo je provedene radnje i odbacio je tužbu toga tužitelja, a također u upravnom postupku u kom je donijeto rješenje Klasa: UP/I-943-04/95-01/02 raspravljano je pitanje naknade za oduzete nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kojih nije nastala predmetna k. č. br. [katastarska čestica].
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP) ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da pobijana presuda nije pravilna niti zakonita u odnosu na točku I. izreke, dok je pravilna i zakonita u odnosu na točku II. i III. izreke.
7.1. Pritom, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda nije nerazumljiva i može se ispitati.
8. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud prvoga stupnja nije vodio računa o činjenici da je zahtjev prvo tužitelja već pravomoćno presuđen, pozivajući se u tom pravcu na presudu Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-186/1998, valja reći da taj žalbeni navod nije osnovan, te da je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da se u odnosu na istaknuti zahtjev tog tužitelja ne radi o presuđenoj stvari pa da stoga ne postoje uvjeti za odbacivanje tužbe tužitelja iz tih razloga (članak 333. stavak 2. ZPP).
8.1. Naime, točno je da je presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 186/1998 od 22. studenog 2010. prihvaćan tužbeni zahtjev pravnog prednika prvo tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnina sagrađenih na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Međutim, po žalbi prvo i četvrto tuženika ta presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-x-111/2011 od 26. svibnja 2011. te je predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku, taj predmet pravomoćno je okončan na način da se sud rješenjem poslovni broj P-321/2011 od 31. listopada 2011. (koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-x-104/2012 od 18. lipnja 2012.) oglasio nenadležnim za postupanje u predmetu, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu tužitelja. Takva pravomoćna odluka ne predstavlja meritornu sudsku o tužbenom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva koja bi imala za posljedicu zaključak o presuđenoj stvari s posljedicom odbačaja predmetne tužbe. Pritom, valja navesti da se niti u upravnom postupku koji se vodio pred nadležnim uredom Ličko-senjske županije nije raspravljalo o pitanju naknade za oduzetu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud prilikom odlučivanja o zahtjevu prvo tužitelja počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužba tužitelja odbačena, ne postoji nikakva zapreka da se takva tužba ponovno ne podnese.
9. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je zaključio da je stvarno nadležan za odlučivanje o istaknutom zahtjevu prvo i drugo tužitelja. Naime, i po stavu ovoga suda drugoga stupnja, odlučivanje o zahtjevu tužitelja za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću i utvrđenju prava služnosti ulazi u „okvir“ sudske nadležnosti, o tako istaknutim zahtjevima odlučuju u prvom stupnju općinski sudovi kao stvarno i apsolutno nadležni posebno i kraj činjenice (u odnosu na zahtjev prvo tužitelja) da se radi o sporu koji se vodi između pravne osobe na jednoj i fizičkih osoba na drugoj strani.
9.1. Ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženika kako predmet tužbenog zahtjeva tužitelja nije moguće rješavati u parničnom postupku, već sukladno relevantnim odredbama Zakona o izvlaštenju u upravnom postupku pred nadležnim uredom državne uprave, pozivajući se pritom na postojanje pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-321/2011 od 31. listopada 2011. To stoga što je to rješenje donijeto u drugačijim okolnostima, odnosno kraj činjenice da je pred nadležnim Uredom državne uprave u Ličko-senjskoj županiji već bio u tijeku postupak utvrđenja prava na naknadu za oduzeto i izgrađeno građevinsko zemljište na nekretninama koje su bile predmet toga postupka, među njima je bila i nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji upravni postupka je bio u prekidu a nastavljen je nakon donošenja rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 321/2011 od 31. listopada 2011. - što proizilazi iz sadržaja samog upravnog rješenja. Međutim, u tom postupku konačno je odlučeno samo u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] koje su deposedirane pravnim prednicima ovdje tuženika radi dogradnje elektropostrojenja i proširenja poslovnog prostora "Elektrolika" Gospić) u odnosu na koju su ovdje tuženici pristali da im se isplati naknada sukladno njihovim suvlasničkim omjerima, ali ne i u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], jer ona nije bila predmet tog upravnog postupka. Naime, iz obrazloženja rješenja jasno proizlazi da je prekinuti upravni postupak nastavljen, ali samo za dio nekretnina koje su od suda vraćene u nadležnost Ureda državne uprave, temeljem članka 46. Zakona o izvlaštenju. Stoga se ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženika da su prvoga stupnja nije vodio računa o odredbi članka 16. ZPP.
10. Odluka suda prvoga stupnja u odnosu na zahtjev tužitelja sadržan u točki I. izreke nije pravilna niti zakonita, jer zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa sud nije utvrdio sve činjenice bitne za odluku o zahtjevu na utvrđenje stjecanja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
11. Naime, prvo tužitelj svoj tužbeni zahtjev za stjecanjem prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temelji na tvrdnji da je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine koja je nacionalizirana temeljem odredbi Zakona o nacionalizaciji, koja je potom deposedirana rješenjem broj 08-6069/2-1959 od 12. rujna 1959., te dodijeljena na korištenje tužitelju odnosno njegovom pravnom predniku, a temeljem istoga rješenja o deposedaciji tužitelj je u samostalnom, zakonitom, poštenom i istinitom posjedu preko 50 godina - počev od 1956. kada je izgradio staru upravnu zgradu i skladište koje su se potom nadograđivale i proširivale temeljem valjanih akata nadležnih tijela, slijedom čega da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću.
12. Stav je ovoga suda drugoga stupnja da pravo vlasništva predmetne nekretnine prvo tužitelj ne može steći putem instituta dosjelosti, koji institut je sud prvoga stupnja očito imao u vidu prilikom donošenja predmetne presude, već prema odredbama posebnih zakona (koji pravni osnov je prvo tužitelj također isticao tijekom postupka, konkretno sadržajem podneska od 13. rujna 2021.) kojima je vršena pretvorba društvenih poduzeća od posebnog društvenog značaja (s obzirom na vrstu djelatnosti koju su obavljala ta društvena poduzeća) u javna poduzeća, a to je u konkretnom slučaju Zakon o elektroprivredi („Narodne novine“ broj 31/1990. i 47/1990. - dalje: ZE) koji je stupio na snagu 28. srpnja 1990.
13. Iz Rješenja Narodnog odbora Općine Gospić, Uprave za financije od 12. rujna 1959. (str. 32 do 35 spisa) koje je donijeto na temelju odredbe članka 58. Zakona o nacionalizaciji, proizlazi da su s danom 26. prosinca 1958. kao danom stupanja na snagu toga Zakona, nacionalizirane i postale društveno vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1442. čhv, k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 39 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1 jutro i 107 čhv, sve k. o. [katastarska općina]. Dakle, nekretnine na koje se odnosi spomenuti Zakon na dan njegova stupnja prestale su biti privatno vlasništvo (u predmetnom slučaju vlasništvo pravnih prednika ovdje tuženika) te su postale društveno vlasništvo, i temeljem toga rješenja nadležni kotarski sud je trebao nastaviti postupati, odnosno izvršiti zemljišnoknjižni upis toga zemljišta kao društvenog vlasništva i dalje postupiti po pravnim pravilima zemljišnog prava (stavak 2. članka 58. Zakona o nacionalizaciji). U predmetnom slučaju, a kako to proizlazi iz sadržaja članka 58. stavak 1. Zakona o nacionalizaciji a i samoga rješenja koje je temeljem toga zakona donijeto, nacionalizirano je prethodno navedeno građevinsko zemljište, na čijim dijelovima su već bile izgrađene zgrade pravnog prednika tužitelja još 1956.
14. Nacionalizacija po svojoj definiciji predstavlja prinudni prijenos privatnih sredstava u društveno vlasništvo uz odštetu bivšim vlasnicima. Odredbom članka 34. stavak 1. Zakona o nacionalizaciji propisano je da se smatraju građevinskim zemljištem i nacionaliziraju sva izgrađena i neizgrađena zemljišta koja se nalaze u užim građevinskim rajonima, gradova i naselja gradskog karaktera, a to su u predmetnom slučaju nekretnine navedene u Rješenju Narodnog odbora Općine Gospić, Uprave za financije od 12. rujna 1959.
14.1. Odredbom članka 38. Zakona o nacionalizaciji određeno je da građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjeg vlasnika sve dok ga na osnovu rješenja općinskog NO ne preda u posjed općini ili drugoj osobi, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova; da se predaja zemljišta u posjed općini ili drugom korisniku ne može izvršiti prije nego što je korisniku to potrebno radi izvođenja građevinskih ili drugih radova kojima se zemljište privodi namijenjenoj svrsi.
14.2. Iz stanja predmeta ne proizlazi da su nekretnine koje su nacionalizirane upisane kao društveno vlasništvo, a ne postoji niti rješenje o dodjeli tih nekretnina na korištenje pravnom predniku prvo tužitelja kao niti rješenje o oduzimanju (deposedaciji) - osim u odnosu na dio k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 473 čhv koja je izuzeta iz posjeda bivših vlasnika i dodijeljena na korištenje pravnom predniku tužitelja Rješenjem Skupštine Općine Gospić broj 06-3064/80 od 6. veljače 1981. (str. 49 do 50 spisa) a radi proširenja poslovnog prostora i dogradnje elektropostrojenja. Međutim, sama činjenica nedostataka formalnih akata o dodjeli zemljišta na korištenje i oduzimanju istoga zemljišta, u okolnostima konkretnog slučaja ne znači da takav akt nije bio donesen odnosno da tada nadležna tijelo odnosno Općina Gospić nije donio takav akt odnosno prenio pravo korištenja na pravnog prednika tužitelja, posebno kraj činjenice da je već 1956. očito na temelju valjanog akta nadležnog tijela na dijelovima nacionaliziranih nekretnina bila sagrađena stara upravna zgrada s skladištem, koja se nakon nacionalizacije temeljem predmetu priležećih građevinskih i uporabnih dozvola (upravnotehničke dokumentacije) proširivana i nadograđivanja na dijelovima k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] (stari premjer) koje u novoj izmjeri odgovaraju spornoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nalaz i mišljenje vještaka geodeta koji prileži str. 173 do 176 spisa).
14.3. Dakle, valja zaključiti da su pravnom predniku prvo tužitelja dodijeljene na korištenje nekretnine od kojih je nastala ovdje sporna k. č. br. [katastarska čestica], slijedom čega ovaj sud prihvaća zaključak suda prvoga stupnja da je prvo tužitelj dokazao da je njegov pravni prednik Elektroprivreda Rijeka, OOUR "Elektrolika" bio izvanknjižni nositelj prava korištenja sporne nekretnine, u posjedu koje je prvo tužitelj kako osobno tako i putem svog pravnog prednika faktično, kontinuirano i nesmetano do 1956. pa do danas, a sve u svrhu obavljanja djelatnosti od javnog interesa – njegov posjed kao takav upisan je u posjedovnom listu.
15. Međutim, neovisno od toga, prvo tužitelj bar za sada nije dokazao da je stekao pravo vlasništva sporne nekretnine, jer nije dokazao da njegov pravni prednik u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u javno, spornu nekretninu iskazao u bilanci stanja na dan 30. rujna 1990.
15.1. Naime, ZE/91 donesenom po Saboru Republike Hrvatske na sjednici Vijeća udruženog rada 26. srpnja 1990., Vijeća općina 26. srpnja 1990. i na sjednici Društveno-političkog vijeća 26. srpnja 1990., a koji je na snagu stupio (prema njegovoj odredbi čl. 47.) 28. srpnja 1990., bilo je propisano:
- odredbom čl. 8.: "Radi proizvodnje, prijenosa, distribucije električne energije i upravljanja elektroenergetskim sustavom, trajne i sigurne opskrbe potrošača kvalitetnom električnom energijom, gospodarskog razvoja Hrvatske, ostvarivanja tehničko-tehnološke cjeline elektroprivredne djelatnosti, stabilnosti elektroenergetskog sustava u cjelini ili pojedinim dijelovima, Sabor Republike Hrvatske osniva javno poduzeće pod tvrtkom: Hrvatska elektroprivreda. Sjedište
Hrvatske elektroprivrede je u Zagrebu.";
- odredbom članka 9.: "U sastav Hrvatske elektroprivrede ulaze sve radne organizacije udružene u Zajednicu elektroprivrednih organizacija Hrvatske, Zajednica elektroprivrednih organizacija Hrvatske i Interna banka Zajednice elektroprivrednih organizacija Hrvatske (Elektroprivreda Zagreb, Elektroprivreda Rijeka, Elektroprivreda Dalmacije Split, Elektroslavonija Osijek, Elektra Karlovac, Elektra Zagreb, Elektra Sisak, Elektrodalmacija Split, Elektroistra Pula, Elektroprimorje Rijeka, Hidroelektrana Dubrovnik, Zajednica elektroprivrednih organizacija Hrvatske, Interna banka Zajednice elektroprivrednih organizacija Hrvatske)";
- odredbama članka 12. stavak 1.: "Sredstva za osnivanje i obavljanje djelatnosti Hrvatske elektroprivrede jesu sredstva organizacija iz članka 9. ovoga zakona (osnovna, obrtna i druga sredstva) utvrđena bilancom stanja na dan 30. lipnja 1990. godine."
15.2. Polazeći od prethodno navedenih zakonskih odredbi - a cijeneći i sadržaj odredbi članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o elektroprivredi („Narodne novine“ broj 47/1990.) te članka 6. Zakona o izmjenama zakona kojima se osnivaju javna poduzeća („Narodne novine“ broj 61/1991.), valja zaključiti da je odredbama prethodno navedenih ZE izvršena pretvorba društvenih poduzeća u javna poduzeća, odnosno da je pravni prednik tužitelja ušao u sastav prvo tužitelja kao javnog poduzeća, a kako je odredbama ZE istodobno izvršena i pretvorba društvenih sredstava pravnog prednika prvo tužitelja (pretvorbom imovina postaje vlasništvo poduzeća) isti je bio dužan dokazati da je vrijednost predmetne nekretnine procijenjena u kapital društva, odnosno prvo tužitelj je u ovom postupku bio dužan dokazati - što za sada nije učinio niti je se u tom pravcu raspravljao, da je vrijednost predmetne nekretnine (zemljišta i zgrada) unesena u bilancu stanja na dan 30. rujan 1990.
16. Obzirom na navedeno, žalbu tuženika u odnosu na točku I. izreke presude valjalo je prihvatiti, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje sve to temeljem odredbe članka 370. ZPP.
17. U ponovljenom postupku sud će raspraviti okolnosti na koje mu je prethodno ukazano, pri čemu će pozvati prvo tužitelja na dostavu dokaza iz koga će proizlazi da je predmetnu nekretninu iskazao u bilanci stanja na dan 30. rujan 1990., pri čemu se posebno ističe da u tom pravcu nije dovoljno pozivanje prvo tužitelja na karticu osnovnih sredstava, jer ta kartica mora biti potvrđena bilancom stanja na dan kada je osnovno javno poduzeće. Ovisno o utvrđenom, sud će novom, pravilno obrazloženom presudom (članak 338. stavak 4. ZPP), odlučiti o tužbenom zahtjevu prvo tužitelja usmjerenom na stjecanje prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
18. Ovdje se posebno ističe, a u odnosu na žalbene navode tuženika kojima se pozivaju na odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, da isti u predmetnom slučaju nije primjenjiv.
19. U odnosu na tužbeni zahtjev oba tužitelja pobliže opisan pod točkom II. izreke, koji je usmjeren na utvrđenje postojanja prava služnosti postavljanja, održavanja i korištenja elektroenergetskih objekata (vodova), dalekovoda na nekretninama tuženika k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] valja reći, da je presude u tom dijelu, suprotno žalbenim navodima tuženika, u bitnom dijelu pravilna i zakonita.
19.1. Naime, služnost se temeljem obavljanja djelatnosti od općeg interesa zasniva na temelju posebnih zakona (članak 228. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP), a tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava služnosti u zemljišnoj knjizi (stavak 2. istoga članka Zakona). Ti posebni zakoni u predmetnom slučaju su ZE.
19.2. Iz stanja predmeta proizlazi da je do postavljanja dalekovoda na nekretninama tuženika odnosno njihovih pravnih prednika došlo još sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a u to vrijeme bio je na snazi Zakon o elektroprivredi („Narodne novine“ broj 6/1983. - dalje: ZE/83) kojim je u članku 69. stavku 1. bilo propisano da je izgradnja i održavanje elektroenergetskih postrojenja od općeg interesa, a prema stavku 2. istog članka vlasnici i korisnici nekretnina dužni su omogućiti elektroprivrednoj organizaciji izgradnju i održavanje vodova visokog i niskog napona (zračni i kabelski sa stupnim trafostanicama i pripadajućim postrojenjima i uređajima), ako se utvrdi da je izgradnja i održavanje tih vodova na određenim nekretninama od općeg interesa, time da prema stavku 3. istog članka opći interes utvrđuje općinska skupština. Takav opći interes, u konkretnom slučaju je utvrdila Skupština općine Gospić svojim rješenjem broj 06-UP/I-80/1985., a na osnovu koga je donijeta građevinska dozvola Općine Gospić od 20. ožujka 1985., a predmetu prileže i građevinske i uporabne dozvole iz 1976., 1978 i 1983. kojima se dozvoljava rekonstrukcija TS 35/10 Kv, izvođenje radova na unutrašnjoj montaži postrojenja kompenzacije TS 35/10 Kv te za upotrebu dograđenog dijela TS 35/10 Kv.
19.3. Odredbama članka 73. do 76. ZE/83, kasnije članka 26. do 28. ZE/91, a danas člankom 40. Zakona o energiji, propisana je ovlast prvo tužitelja a potom i drugo tužitelja - s kojim je prvo tužitelj sklopio Ugovor o zakupu od 10. prosinca 2002. kojim su na II. tužitelja prenesena u sva imovina i prava koja služe za obavljanje distribucije i opskrbe kupaca električnom energije, izvršavati sadržaj prava osobne služnosti na spornim nekretninama ovdje tuženika, a koju služnost faktično izvršavaju od trenutka izgradnje elektroenergetskih vodova i dalekovoda na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve do danas (koja služnost je opisana nalazom i mišljenjem vještaka geodeta koji je sastavni dio ove presude), u pravcu distribucije električne energije koja djelatnost je od javnog interesa.
19.4. Ovdje se dodatno ističe, da sukladno odredbi članka 9. i 43. ZE/91 prvo tužitelj a potom i drugo tužitelj temeljem tog Zakona imaju prava i obveze koje su imale društveno pravne osobe koje su izgradile objekte na spornim nekretninama i koje su na njima imale prava i obveze.
19.5. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelji su stekli pravo stvarne služnosti na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja, pa je žalbu tuženika u odnosu na točku II. i III. izreke valjalo odbiti kao neosnovanu te u tom dijelu presudu potvrditi sukladno odredbi 368. stavak 1. i 2. ZPP.
20. Obzirom je pobijana odluka djelomično ukinuta i u odnosu na točku I. izreke vraćena sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke, o kojim troškovima postupka će sud odlučiti novom odlukom.
21. U odnosu na žalbeni navod tuženika da vrijednost predmeta spora nije utvrđena odnosno nije pravilno utvrđena, valja reći da je u protutužbi tužitelja vrijednost predmeta spora označena, a ukoliko su tuženici smatrali da ista nije pravilno određena u tom pravcu trebali su prigovoriti, što nisu učinili tijekom provedeno postupka. Sada, prvi put u žalbi, tuženici ne mogu isticati prigovor da vrijednost predmeta spora nije pravilno označena.
U Puli-Pola 24. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
