Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-172/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Eugen Duk, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika ČA iz [adresa] (trenutno sa boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Ps-8/2024-14 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Ps-8/2024-14 od 7. veljače 2025..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Nalaže se tuženiku ČA da iseli iz nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] – sa 540 m2, a koja nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću u [adresa], te da navedenu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, preda u posjed tužiteljici AA, kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 731,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od 7. veljače 2025. do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik ne navodeći zakonske žalbene razloge. U žalbi navodi kako nije osporavao da mora iseliti iz kuće tužiteljice, ali mu je za to potrebno vrijeme. Iznosi i kako u kući živi od 2018. kada je sklopljen ugovor i ta kuća je postala njegov dom. Predlaže preinačiti presudu tako da mu se ostavi rok od 4 mjeseca za iseljenje ili da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.

6. Analiza utvrđenog činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika usmjeren na iseljenje i predaju u posjed nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište u [adresa] sa 540 m2, te da navedenu nekretninu i to u roku 15 dana. Dakle, riječ je o pravoj vlasničkoj tužbi kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, jer je iz tužbe vidljivo, a tijekom postupka utvrđeno kako tuženik drži nekretninu tužiteljice u faktičnom posjedu.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica upisana kao vlasnica na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] od 540 m2;

- da su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom 25. srpnja 2018. za stan u [adresa] na adresi [adresa];

- da je tužiteljica otkazala tuženiku najam stana dopisom od 5. studenog 2023. zbog neredovitog plaćanja najma i režijskih troškova, te želje da istu nekretninu proda;

- da je tužiteljica putem odvjetnika u dva navrata dopisom od 24. siječnja i 16. veljače 2024. pozivala tuženika da iseli iz njene nekretnine;

- da tuženik tijekom postupka ne spori otkaz ugovora o najmu, kao i da treba iseliti iz kuće tužiteljice, ali traži rok od 4 mjeseca kako bi se snašao za novi stan.

9. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev, te nalaže tuženiku iseliti iz nekretnine tužiteljice u roku od 15 dana, a sve pozivom na odredbe članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu: ZV).

10. Prema odredbi članak 162. stavak 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. Među strankama nije tijekom postupka bilo sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, kao i da je tuženik drži u posjedu. Također nije bilo sporno niti da je tužena sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima otkazala tuženiku Ugovor o najmu stana.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik od davanja odgovora na tužbu u 9. mjesecu 2024. godine imao i dulji rok od onoga koji je zatražio (4 mjeseca) kako bi pronašao novi stan, a što do danas, očito nije učinio.

13. Obzirom na sve navedeno sud prvog stupnja pravilno se pozvao na odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. i 2. ZV-a, te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da se tuženik nalazi u posjedu nekretnina tužiteljice bez valjane pravne osnove i da tužiteljica, kao vlasnica nekretnine, osnovano zahtijeva od tuženika iseljenje i predaju u posjed predmetnih nekretnina slobodne od osoba i stvari.

14. Tuženik po prvi puta u žalbi ističe kako je kuća tužiteljice u kojoj je u najmu od 2018. postala njegov dom i traženjem njegova iseljenja vrijeđa se njegovo ustavno pravo na dom.

15. Tijekom postupka tuženik ne da nije uopće isticao prigovor prava na dom, već niti glede navedenog nije isticao nikakve činjenice niti predlagao bilo kakve dokaze s time da ovdje valja naglasiti kako se u žalbi prema članku 352. stavak 1. ZPP-a ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što u konkretnom predmetu nije slučaj i tuženik u ovom stadiju postupka nije ovlašten isticati navedeni prigovor.

16. Dakle, odredba članka 30. ZV-a propisuje da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st.1.), time da vlasnik ima, među ostalima, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2.). Člankom 161. stavak 1. ZV-a propisano je vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, pa kako je tužiteljica nedvojbeno dokazala da je nekretnina koju traži predati joj u posjed njezino vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika, a tuženik nije niti pokušao tijekom postupka dokazati da ima bilo kakvo pravo na spornoj nekretnini niti da bi predaja u posjed tužiteljici bila protivna zakonskim ograničenjima, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

17. Odluku o trošku postupka tuženik nije posebno pobijao, odnosno nije naveo razloge pobijanja, pa je ovaj sud istu ispitao u odnosu na žalbene razloge na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visina pojedinačnih troškova pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu.

U Vukovaru, 24. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin