REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-323/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja SK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, Vladimira Nazora 13, protiv tuženika Autoprijevoz Pero Franjić d.o.o., Zagreb, Komolačka 7A, OIB: 97205998947, radi isplate, sukladno odredbi čl. 331b st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku AUTOPRIJEVOZ PERO FRANJIĆ d.o.o., Komolačka 7A, Zagreb, OIB 97205998947, da tužitelju SK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 472,46 € neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena koja se obračunava od 30. siječnja 2025. pa sve do isplate.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura zajedno sa zakonskom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena koja teče od 24. ožujka 2025. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj SK (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 17. veljače 2025. navodi da je bio zaposlen kod tuženika Autoprijevoz Pero Franjić d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjesto vozača teretnog vozila. Radni odnos trajao je do 30. studenoga 2024. Stranke su ugovorile da će primanja tužitelja po osnovi rada iznositi neto 90,00 eura po radnom danu, u taj iznos uključena je neto plaća u iznosu od 689,09 eura, a ostatak je trebao biti isplaćivan kroz bez porezne naknade i troškove. Na temelju tog dogovora tuženik je tužitelju isplatio plaću za kolovoz, rujan i listopad 2024., dok je za studeni 2024., koji je imao 19 radnih dana, umjesto neto iznosa od 1.710,00 eura, tužitelju isplatio neto iznos od 1.259,09 eura i to, dana 7. siječnja 2025. iznos od 570,00 eura i 29. siječnja 2025. iznos od 689,09 eura. S obzirom da je tuženik bio dužan tužitelju isplatiti plaću najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, tuženik duguje i zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj je uplatama tuženika najprije podmirio zakonsku zateznu kamatu dospjelu s danom posljednje uplate 29. siječnja 2025. u iznosu od 21,55 eura, što znači da je preostao iznos od 472,46 eura neto za isplatu. Tužitelj nikada nije dobio obračun neisplaćene plaće, a opomenom je tražio isplatu navedenog iznosa, koji nije isplaćen. Slijedom navedenog tužitelj ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kako je navedeno u izrijeci.
2. Tužitelj je tužbi priložio ugovor o radu, ispis e-mail poruke kojom se dostavlja opomena, isplatne liste za kolovoz, rujan i listopad 2024., odjavu kod HZMO-a, opomenu pred tužbu, izračun zakonskih zateznih kamata te prikaz mjesečnog fonda sati.
3. Sukladno odredbi čl. 284 st. 1 u svezi s odredbom čl. 434 st. 2 ZPP-a rješenjem suda od 19. veljače 2025. tužba je dostavljena tuženiku na odgovor u roku od 15 dana.
4. Tuženik je rješenje i tužbu uredno zaprimio dana 25. veljače 2025., a u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu.
5. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
6. Budući da uredno pozvani tuženik nije u ostavljenom roku podnio odgovor na tužbu, a ujedno su ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b st. 1. t. 1-4 ZPP-a, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te donijeti presudu zbog ogluhe kao u izrijeci. Naime, osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi iz navoda tužitelja u tužbi kao i svih dokaza koji su tužbi priloženi.
7. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove parničnog postupka. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav opomene u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 37/1), za sastav tužbe iznos od 100,00 eura (Tbr. 7/1), za pribavu podataka o mjesečnom fondu sati i izradu izračuna kamata ukupno 100,00 eura (Tbr. 36/3), što sveukupno iznosi 250,00 eura kojem iznosu valja pridodati iznos od 62,50 eura na ime 25% PDV- a (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 312,50 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.
8. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu 24. ožujka 2025.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).
Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik