REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-692/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I. tuženika M.C. PROJEKT j.d.o.o. za građevinske djelatnosti i usluge, Zagreb, Ulica Pavla Sokolića 21, OIB: 41873606268, i II. tužene ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ZRI, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja IR, dipl. iur., punomoćnika II. tužene ZRI, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog I. tuženika, 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 28.8.2019., a kojeg su sklopili prvotuženik M.C. PROJEKT j.d.o.o., Ulica Pavla Sokolića 21, Zagreb, OIB: 41873606268 i drugotužena ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženici parnične troškove od 725,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I. tuženik i II. tužena sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 28.8.2019. s početkom rada s danom 28.8.2019., a istog dana 28.8.2019. II. tuženoj je izabrani doktor ginekologije utvrdio privremenu nesposobnost/spriječenost za rad radi komplikacija u vezi trudnoće i poroda do 17.2.2020. Nastavno na navedeno pravo, II. tužena je od 18.2.2020. do 15.5.2020. otvorila obvezni rodiljni dopust te dodatni rodiljni dopust od 16.5.2020. do 6.9.2020. Nakon toga je od 7.9.2020. do 3.10.2020. koristila produženi rodiljni dopust za ranije rođeno dijete, te od 4.10.2020. do 1.4.2021. ista je koristila roditeljski dopust do 180 dana. Nakon toga je koristila roditeljski dopust od 181. do 900 dana za treće dijete u razdoblju od 2.4.2021. do 22.3.2023. godine kada joj je i prestao radni odnos kod I. tuženika. Tužitelj tvrdi da su I. tuženik i II. tužena zasnovali radni odnos 28.8.2019. do zaključno dana 23.3.2023. samo da bi II. tužena ostvarila prava na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Članka 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku, tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže tužbenim zahtjevom preciziranim na ročištu 12.2.2025. da sud utvrdi da je Ugovor o radu kojeg su sklopili

I. tuženik i II. tužena ništetan.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik M. C. Projekt j.d.o.o. navodi da je za potrebe rada na dostavi **.**.2019. KR kao direktorica I. tuženika sklopila ugovor o radu sa II. tuženom ZR. Kod razgovora za posao navedena je izjavila da ima vozačku dozvolu i da je spremna raditi dostavu po Zagrebu. Napominje da se tvrtka I. tuženika bavi arhitektonskom i administrativnom djelatnošću te se dostava odnosi na tehničku dokumentaciju koja količinom i težinom ne zahtijeva fizički napor zbog čega im je u tom trenutku i odgovarala ženska osoba. Navodi da tijekom razgovora za posao gđu. ZR nije ispitivana o trudnoći, niti o broju djece u obitelji jer I. tuženik smatra da su takva pitanja krajnje diskriminatorna. U tijeku dana djelatnica ZR je posjetila liječnika koji joj je otvorio bolovanje zbog problema u trudnoći. Radnica ZR dostavila je obavijest o otvaranju bolovanja i nije dala otkaz što je I. tuženika dovelo u situaciju da ne može prema čl. 34. Zakona o radu dati otkaz djelatnici koja je na bolovanju zbog problema u trudnoći, a opet se I. tuženik našao u situaciji da nema radnika vozača za poslove dostave. Nakon toga je I. tuženik za potrebe skladišta i dostave zaposlio djelatnika, ovaj put na određeno vrijeme od 24.9.2019. do 30.9.2019. koliko mu je bilo neophodno dok ne vidi što će biti sa gđom. ZR. Djelatnica ZR je medicinskom dokumentacijom liječnika dokazala trudnoću i komplikacije u trudnoći. Krajem 2019. i početkom 2020. je direktorica I. tuženika zbog teške upale bubrega završila u bolnici zbog čega je djelomično zaustavila poslove u I. tuženiku, a tijekom oporavka nakon svega je krenula pandemija u Hrvatskoj u veljači 2020., što je jedini razlog zbog čega nije zapošljavala novog djelatnika. Za vrijeme pandemije se radilo vrlo malo i to samo nešto administrativnih usluga i nije bilo potrebe za zapošljavanjem. Pandemija se polako povlačila i u 2022. je I. tuženik imao više posla što je dovelo i do razmatranja za novo zapošljavanje. Za malog poduzetnika je to veliki problem, a i iskustvo iz gore navedenog slučaja ju je navelo da dobro razmisli o tome. Novog djelatnika I. tuženik je zaposlio 6.2.2022. čime je riješen trenutni problem potrebe za radnikom. U 2022. godini I. tuženik je ostvario pristojnu dobit te je tijekom 2023. nastavio rasti te je skladište u Brazilskoj ulici 16 u Zagrebu koje je iznajmio od Grada Zagreba dobilo prenamjenu i otvoren je ured, čime je I. tuženik širio poslovanje. Gđa. ZR je imala osigurano radno mjesto i nakon porodiljnog je mogla doći raditi, što je odbila i poslala obavijest o otkazu ugovora o radu, a što joj je direktorica I. tuženika i odobrila obzirom je gđa. ZR navela da ne može raditi. Stoga u navedenom predmetu I. tuženik ne vidi svoju krivnju, već navodi da je on oštećen jer mu dolaze tužbe i na to troši svoje vrijeme umjesto na razvijanje poslovanja.

3. U odgovoru na tužbu II. tužena ZR navodi da je u rujnu 2019. bila pozvana u [adresa] u HZZO na očitovanje gdje joj je odobreno daljnje korištenje zdravstvenog, tj. komplikacija. Imala je prvo "krvarenje" u trudnoći koje je bilo implantacijsko, tj. normalno i ni u jednom trenu joj liječnik ginekolog nije rekao da ne smije ići raditi, osim što nije smjela držati teške stvari. Dana kada je krenula raditi (nakon par sati) joj se dogodilo krvarenje i onda se javila liječniku ginekologu koji joj je odredio zabranu rada. Ugovor nije produživala jer nije našla privatni vrtić koji ima mjesta, a njena plaća da je nastavila raditi joj ne bi bila dovoljna za "tetu čuvalicu". Navodi da jer na kraju ispala ovako ružna situacija do koje nije trebalo doći te da ona nije imala nikakve skrivene namjere. Zaposlila se 10.5.2023. kada su se uspjeli snaći, tj. dogovoriti čuvanje djeteta te nakon toga je dobio mjesto u vrtiću. Navodi da nije neradnik, da voli ljude, rad, životinje i humanitarno pomaže godinama te joj stvarno nije u cilju nikoga prevariti, oštetiti ili nešto treće. Navodi da se tek uspjela financijski oporaviti. Smatra se dobrom osobom. Navodi da nema nikakve dokaze da joj to nije bila namjera osim svoje riječi koju moli da se uvaži. Navodi da je trudnoća bila u redu. Moli da se uvaže njeni razlozi iz odgovora na tužbu.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je zz I. tuženika KR i II. tuženu, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu te je saslušao navedenog vještaka.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim ugovor o radu koji su sklopili I. tuženik kao poslodavac i II. tužena kao radnik 28.8.2019.

7. Među strankama nije sporno da su I. tuženik i II. tužena zasnovali radni odnos sklapanjem ugovora o radu od 28.8.2019. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova dostave robe i materijala te da je II. tužena otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći s danom 28.8.2019., a potom da je koristila rodiljni dopust i roditeljski dopust do 23.3.2023.

8. Sporno je da li je ugovor o radu sklopljen između I. tuženika i II. tužene prividan pa time ništetan odnosno da li su stranke kod sklapanja ugovora o radu imale cilj da II. tužena ostvari pravo na naknadu plaće na teret sredstava HZZO-a.

9. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 8. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 127/17, 98/19, dalje: ZR) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

10. Odredbom čl. 30. st. 1. i 2. ZR propisano je da poslodavac ne može odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće niti smije tražiti podatke o trudnoći. Nadalje, odredba čl. 34. ZR propisuje da se za vrijeme trudnoće ili korištenja tih prava ne smije otkazati radnici ugovor o radu te je takav otkaz ništetan.

11. Uvidom u ugovor o radu od 28.8.2019. utvrđena je da je navedenim ugovorom II. tužena zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme kod I. tuženika za obavljanje poslova dostave robe i materijala i da počinje s radom 28.8.2019.

12. Zz I. tuženika KR je iskazala da je direktorica tvrtke M.C. PROJEKT j.d.o.o., a II. tužena je na preporuku došla kod nje na razgovor za posao za radno mjesto dostavljača-skladištara. To je bilo 28.8.2019. u jutarnjim satima, dogovorile su se za posao te su sklopile ugovor o radu i II. tuženu je prijavila u radni odnos. Tog istoga dana II. tužena je krenula s autom obavljati poslove no javila joj se i rekla da joj nije dobro i da joj je pozlilo pa je otišla u bolnicu, a naknadno joj je javila da ima komplikacije u trudnoći i da mora otići na bolovanje zbog čuvanja trudnoće. Navodi da ju na razgovoru za posao nije ništa pitala o trudnoći jer je smatrala to neprimjerenim. S obzirom da joj je trebao radnik za poslove dostave zaposlila je u roku od mjesec dana na to radno mjesto drugog radnika, a II. tuženoj nije mogla dati otkaz zbog zakonskih prepreka, taj drugi radnik radio je par dana da odradi dogovorene poslove, a u to vrijeme direktorica I. tuženika je zbog problema s bubregom završila u bolnici, onda je počela korona pa više nije imala potrebe za takvim radnikom. Nakon što je II. tuženoj istekao roditeljski dopust, a na istom je bila tri godine, javila joj se i rekla da ne može doći raditi jer joj nema tko čuvati djecu te je ista izjavila otkaz ugovora o radu. II. tuženu je uvela u posao toga dana kada su se dogovorile i sklopile ugovor o radu.

13. II. tužena ZR je iskazala da radi od svoje 14 godine, srednju školu nije završila jer je imala loše obiteljske prilike. Radila je po kafićima i kao njegovateljica i za te poslove se prekvalificirala. Radila je kao pomoćno osoblje u Vinogradskoj bolnici na određeno vrijeme kao zamjena, a kada je rekla da je trudna nisu joj htjeli produžiti ugovor o radu. Tada je bila trudna 4 tjedna s četvrtim djetetom. Bila je na prvom pregledu kod ginekologa kada je imala tzv. implantacijsko krvarenje i ginekolog joj je rekao da je sve u redu s trudnoćom i nije joj preporučio mirovanje. Dobro se osjećala pa je htjela pronaći drugi posao i tako je na preporuku prijatelja stupila u kontakt s direktoricom I. tuženika. Tada je bila trudna oko 6-7 tjedana. Počela je raditi kod I. tuženika, radila je 2-3 dana i tada su 28.8.2019. sklopile ugovor o radu i I. tuženik ju je prijavio u radni odnos. Toga istoga dana za vrijeme obavljanja posla dostave pozlilo joj je, odnosno prokrvarila je, o tome je obavijestila direktoricu I. tuženika pa je otišla na pregled kod ginekologa koji joj je preporučio mirovanje. Zbog toga je otvorila bolovanje radi komplikacija u trudnoći na kojem je bila do rodiljnog dopusta, a na rodiljnom i roditeljskom dopustu je bila tri godine. Nakon isteka roditeljskog dopusta htjela se vratiti na rad kod I. tuženika, no nije mogla pronaći osobu za čuvanje najmlađeg djeteta, odnosno osobu koju je pronašla je bila jako skupa što si nije mogla priuštiti. O tome je obavijestila direktoricu I. tuženika pa je sama dala otkaz ugovora o radu. To je bilo u 3. mjesecu 2023., a već u 5. mjesecu 2023. uspjela je pronaći ženu za čuvanje djeteta i pronašla je drugi posao gdje radi i danas na neodređeno vrijeme. Navodi da je došla kod I. tuženika u dva navrata radi upoznavanja s radom, da vidi o čemu se radi, formalno nije radila, a s radom je počela 28.8.2019. kada su potpisale ugovor o radu.

14. Sud je prihvatio iskaze stranaka kao istinite jer su iskazivale međusobno suglasno i uvjerljivo. Iz njihovih iskaza utvrđeno je da je II. tužena imala namjeru zaposliti se kod I. tuženika s ciljem zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme obzirom je prije toga radila na određeno vrijeme. Nadalje, utvrđeno je da je II. tužena u vrijeme sklapanja ugovora o radu s I. tuženikom i početka rada 28.8.2019. bila trudna četiri tjedna s četvrtim djetetom, što direktorica I. tuženika nije znala i da je I. tuženika o tome obavijestila istog dana kada je počela raditi i to nakon par sati rada jer je prokrvarila i morala je otići kod ginekologa koji joj je preporučio mirovanje zbog čega je trebala otvoriti bolovanje.

15. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicine rada dr. Damira Vodopivca utvrđeno je da II. tužena nije bila radno sposobna u vrijeme zasnivanja radnog odnosa sa I. tuženikom jer se tog istog dana 28.8.2019. kao trudnica javila zbog bolova ginekologu koji je pregledom postavio dijagnozu šifriranu MKB O 20.0 "Prijeteći pobačaj, Krvarenje specificirano kao posljedica prijetećeg pobačaja" i prepisao hormonalnu terapiju i "otvorio" II. tuženoj bolovanje.

16. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a II. tužena je prigovorila nalazu navodeći da joj je dijagnoza postavljena nakon što su se kod nje pojavili bolovi koje ranije nije imala, a niti na pregledu ginekologa 9.8.2019. nije joj preporučeno mirovanje te se dobro osjećala.

17. Vještak dr. Vodopivec u očitovanju na prigovore II. tužene navodi da je ginekolog upravo na tom pregledu 9.8.2019. utvrdio mogućnost nastanka prijetećeg pobačaja te joj preporučio korištenje hormonalne terapije. Navodi da ginekološko krvarenje u ranoj trudnoći predstavlja prijeteći spontani pobačaj ili neku drugu komplikaciju trudnoće. Stoga je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

18. Vještak dr. Vodopivec je usmeno saslušan iskazao da krvarenje u ranoj trudnoći predstavlja mogućnost pobačaja a što je definitivno i utvrđeno 28.8.2019., a dana 9.8.2019. ginekolog je tužiteljici preporučio hormonalnu terapiju kako bi spriječio daljnje krvarenje. Na pitanje da li je II-tužena nakon pregleda 9.8.2019. kod ginekologa mogla sama zaključiti da je radno nesposobna ukoliko joj to ginekolog izričito nije rekao, vještak odgovara da nije. Dokumentacija je vrlo štura gdje nije preporučeno mirovanje. Naime, ginekolog u nalazu od 9.8.2019. nije decidirano naveo pacijentici da treba mirovati ali joj je preporučena hormonalna terapija.

19. Nakon saslušanja vještaka stranke nisu imale daljnjih primjedaba na vještačenje, te je i sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Vodopivca kao stručan i detaljan.

20. Kada se iskazi stranaka dovedu u vezu s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Vodopivca proizlazi da II. tužena u vrijeme zasnivanja radnog odnosa kod I. tuženika 28.8.2019. nije bila radno sposobna, međutim ista to nije znala niti je mogla znati sve dok nije otišla ginekologu na pregled na kojem joj je preporučeno mirovanje. Okolnost da je II. tužena istog dana kada je počela raditi ujedno i saznala da treba mirovati ne može ići na štetu II. tuženoj kraj činjenice da je već počela s radom, da su se bolovi pojavili iznenada, da ranije nije imala bolova, te da nije imala indicirano mirovanje od strane liječnika ginekologa a na pregledu je bila 9.8.2019., dakle samo 20-ak dana prije početka radnog odnosa.

21. Prema tome, okolnost da je II. tužena u vrijeme sklapanja ugovora o radu 28.8.2019. bila radno nesposobna sama za sebe nije neoboriva presumpcija da bi ugovor o radu bio prividan uzevši u obzir činjenicu da II. tužena nije imala saznanja o rizicima za svoje zdravlje i potrebi mirovanja u tom trenutku.

22. Slijedom svega navedenog, tužitelj u ovome postupku ničime nije uspio dokazati da bi predmetni ugovor o radu sklopljen između I tužene i II tužene bio prividan i da je sklopljen samo s ciljem da se ostvari pravo na naknadu plaće, slijedom čega je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, II. tuženici naknaditi troškove parničnog postupka. II tuženici je je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) i troškove pristupa vještaka na ročište od 100,00 eura pa trošak II. tuženice sveukupno iznosi 725,00 eura.

U Zagrebu 24. ožujka 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. I. tuženiku

3. II. tuženiku po punomoćniku