REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob-11/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika KJ iz [adresa], L [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u Zadru, radi uskraćenog uzdržavanja djeteta, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-74/2023-16 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-74/2023-16 od 23. prosinca 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu (dio točke I. i III. izreke).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uskraćenog uzdržavanja mlt. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.800,00 EUR (51.234,60 kn) sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku

− na iznos od 125,00 EUR (941.81 kn) od 31. listopada 2018. pa do isplate, − na iznos od 125,00 EUR (941.81 kn) od 30. studeni 2018. pa do isplate, − na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 31. prosinac 2018. pa do isplate, − na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 31. siječnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 28. veljače 2019. pa do isplate, − na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 31. ožujka 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. travnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. svibnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. lipnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. srpnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. kolovoza 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. rujna 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. listopada 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. studeni 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. prosinac 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. siječnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 29. veljače 2020. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. ožujka 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. travnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. svibnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. lipnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. srpnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. kolovoza 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. rujna 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. listopada 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. studeni 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. prosinac 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 11. siječnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 28. veljače 2021. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. ožujka 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. travnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. svibnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. lipnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. srpnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 11. kolovoza 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. rujna 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. listopada 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. studeni 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 01. prosinac 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. siječnja 2022. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 28. veljače 2022. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. ožujka 2022. pa do isplate, − na iznos od 175,00 EUR (1.318,54 kn) od 30. travnja 2022. pa do isplate, − na iznos od 175,00 EUR (1.318,54 kn) od 31. svibnja 2022. pa do isplate, pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na tekući račun tužitelja UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Banke kovanica d.d., IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se tužbeni zahtjev od dosuđenog do traženog iznosa, kao i u odnosu na tražene zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose od svakog prvog u mjesecu do svakog posljednjeg dana u mjesecu za razdoblje od 01. listopada 2018. do 31. svibnja 2022., odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da se tuženika obveže da mu isplati uskraćeno uzdržavanje u odnosu na razdoblje od 15. srpnja 2018. do 30. rujna 2018., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 555,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu za iznos od 945,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik u bitnome osporava da je bračna zajednica njega i TJ (majke tužitelja) prestala u listopadu 2018., da je do takvog zaključka sud došao krnjim i selektivnim tumačenjem iskaza svjedoka bez cjelovite analize svih relevantnih dokaza i izjava svjedoka, da je na osnovu iskaza svjedokinje ĆJ (baka tužitelja) u kojemu ista navodi da je nakon te obiteljske svađe (14. srpnja 2018.) “još dva-tri mjeseca sve bilo uglavnom dobro” te da je TJ, “tek negdje najesen” (dakle, listopad 2018.) u potpunosti prekinula bilo kakvo kuhanje i poslove za tuženika, sud izvukao pogrešan zaključak da je upravo listopad 2018. konačni datum “definitivnog” prestanka bračne zajednice, dok su svjedoci LJK i CJ potvrdili da je i nakon 2018. i 2019. obitelj zajednički funkcionirala, budući je kuća bila povezana unutarnjim stubištem, da su se održavali obiteljski ručkovi i rođendani, da je do stvarnog prekida braka došlo 2021./2022., kad se tuženik trajno preselio na kat obiteljske kuće, da sud nije obrazložio radi čega upravo iskaz ĆJ glede prestanka bračne zajednice smatra vjerodostojnim. Nastavno ukazuje da prema ustaljenoj sudskoj praksi i relevantnim odredbama Obiteljskog zakona (čl. 51. – 53. ObZ), bračna zajednica prestaje kada dođe do stvarnog i trajnog prekida zajedničkog života, da postojanje jedne ozbiljne svađe ili trenutačnog poremećaja odnosa ne znači da je brak odmah faktično prestao. Smatra da je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog, prvenstveno datuma prestanka bračne zajednice, te utvrđenjem da tuženik nije uzdržavao tužitelja, sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti. U navodima odgovora se ukazuje da je sa sigurnošću utvrđeno kako je od listopada 2018. tada još mlt. tužitelj živio s majkom i da tuženik nije doprinosio za njegovo uzdržavanje, da je do prestanka bračne zajednice došlo u listopadu 2018. jer je tada bračna zajednica ni zajedničko kućanstvo TJ, majke tužitelja sa tuženikom više nisu postojali, da to jasno proizlazi i iz iskaza svjedokinje ĆJ, majke tuženika koja je nakon toga preuzela brigu o tuženiku, da tuženik tužitelja nije uzdržavao, da iako su tužitelj i tuženik živjeli u istoj kući nisu živjeli u zajedničkom kućanstvu, da sada žive u istoj kući ali u odvojenim kućanstvima, da je sud odluku donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, dok se u žalbi tuženik poziva na selektivno izdvojene dijelove iskaza pojedinih svjedoka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Obzirom da tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, u smislu članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je istaknute žalbene razloge razmatrao u odnosu na dosuđujući dio prvostupanjske presude i odluku o troškovima postupka.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud ne nalazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP- a.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj koji je postupak pokrenuo kao mlt. osoba, traži da se tuženika, kao njegovog oca s kojim nije živio u zajednici, obveže na plaćanje uskraćenog uzdržavanja za razdoblje od 15. srpnja 2018. do 30. svibnja 2022.

7. Odredbom članka 288. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje - ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja malodobnog djeteta. Nastavno je odredbom članka 289. stavak 1. i 2. ObZ propisano da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati.

8. Navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju, jer je prvostupanjski sud saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, te uvidom u isprave u spisu, utvrdio odlučno činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski sud je u cilju utvrđenja kada je prestala bračna zajednica tuženika i tužiteljeve majke TJ, te da li je tuženik doprinosio za uzdržavanje tužitelja saslušao svjedoke TJ, KJK, ĆJ, CJ i ŽJ, te izvršio uvid u spis tog suda P Ob-104/2022. i druge priložene isprave u spisu.

9.1. Prema iskazima svjedoka TJ i ŽJ, bivše supruge, te kćerke tuženika, proizlazi da je bračna zajednica prestala 14. srpnja 2018. kada je tuženik izbacio kćerku ŽJ iz kuće.

9.2. Prema iskazu LJK, sestre tuženika, proizlazi da je bračna zajednica prestala kada se tuženik preselio na kat kuće, vrijeme kada je predan zahtjev za razvod braka 2021/2022, dok iz iskaza iz iskaza svjedoka CJ proizlazi da mu nije točno poznato kada je bračna zajednica prestala, ali zna kada je došlo do formalnog razvoda.

9.3 Iz iskaza ĆJ, majke tuženika, odnosno bake tužitelja, proizlazi da je bračna zajednica prestala dva tri mjeseca nakon što je došlo do svađe u obitelji 14. srpnja 2018., jer da je između TJ i njezinog sina bilo sve dobro još dva-tri mjeseca, da je nakon toga sve otišlo na loše, da TJ više nije htjela ništa raditi za tuženika, da mu je svjedokinja kuhala i prala, te joj je poznato kako je njezin sin prije no što se preselio na kat kuće duže vremena spavao sam u sobi, a TJ da je spavala na kauču.

9.4. Iz iskaza tuženika proizlazi da je bračna zajednica sa tužiteljevom majkom prestala u veljači 2022. kada je on odlučio se preseliti na kat kuće jer je htio da se o njemu brine njegova majka, budući se nakon cijepljenja protiv corone u 5. ili 6. mjesecu 2021., ozbiljno razbolio.

10. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je ocijenio personalne dokaze, na način da je jasno naveo kojim iskazima poklanja vjeru i glede kojih činjenica, a koje iskaze ne prihvaća kao vjerodostojne, te u tom smislu ocijenio i iskaz majke tuženika koja je živjela u istoj kući, te joj je bilo dobro poznato na koji način je obitelj bila organizirana i kako je funkcionirala prije, a kako u vrijeme i nakon prestanka bračna zajednice.

11. Budući je sud utvrdio da je bračna zajednica tužiteljeve majke TJ i tuženika prestala u listopadu 2018., da je nakon toga tužitelj ostao živjeti s majkom, da tuženik iako je ostao živjeti u istoj kući nije vodio skrb o tužitelju nego majka tužitelja, da je tuženik plaćao režije za cijelu kuću, dok je tužiteljeva baka, u početku često, a kasnije povremeno tužitelju pružala barem jedan obrok dnevno, da na opisani način tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta tj. tužitelja, jer osim troškova stanovanja i prehrane, tužitelj je imao i druge potrebe, kao što su potrebe za odjećom, obućom, higijenskim i školskim potrepštinama, te trošak sportskih i drugih aktivnosti, u odnosu na koje nije utvrđeno da bi ih tuženik ispunjavao, a prigodni rođendanski pokloni i putovanja ne mogu takvima smatrati.

12. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine broj 30/18, 32/19, 39/20, 30/21 i 37/22) propisani su minimalni iznosi koje je roditelj koji ne živi sa djetetom dužan plaćati za uzdržavanje djeteta određene dobi, u skladu s kojom je prvostupanjski sud utvrdio potrebe tužitelja u spornom razdoblju.

13. Prvostupanjski sud je u smislu članka 313. ObZ utvrdio imovinske i druge prilike tuženika prema kojima tuženik nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja, više ni prema tužitelju koji je postao punoljetan i zaposlio se, a iz dokaza u predmetu posl. br. P Ob-104/22, na koje sa pozvao sam tuženik, proizlazi da isti ima tri apartmana koja iznajmljuje u turističke svrhe i da je u 2022. s tog osnova ostvario oko 200.000,00 kuna, slijedom čega je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da za uskraćeno uzdržavanje isplati tužitelju dosuđeni iznos, visinu kojega tuženik u žalbi i ne osporava.

14. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

U Požegi 24. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević