Poslovni broj: Us I-608/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik CU, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 21. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice NU, odvjetničke vježbenice kod Kruna Peronje, odvjetnika u Splitu, dana 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/31, URBROJ: 512-2501-24-2 od dana 31. siječnja 2024. II Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/23- 01/162, URBROJ: 512M2-6510-23-7 od dana 29. studenog 2023. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, da tužiteljici OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/31, URBROJ: 512-2501-24-2 od dana 31. siječnja 2024. kao i u podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužiteljica je, u bitnom, navela da zaključak drugostupanjskog tijela nije pravilan jer da se upravo njezina ratna aktivnost može smatrati oružanim otporom u smislu čl. 3. st. 2. Zakona, a što da proizlazi iz Izjava saslušanih svjedoka UU i IU koji da su vrlo detaljno i okolnosno svjedočili o činjenici kako je tužiteljica kao bolničarka išla između ostalog i na intervencije zbrinjavanja Hrvatskih branitelja koji su bili ranjeni i to na mjestima gdje je bila izložena neprijateljskoj vatri. Osim toga, da je tužiteljica je bila i evidentirana po rednom broju 261. kao pripadnik Dragovoljačkih odreda mjesne zajednice Jasenice u razdoblju od 15. listopada 1990. do 15. rujna 1991. Tužiteljica smatra kako je drugostupanjsko tijelo previše formalistički pristupilo rješavanju žalbe i pogrešno protumačilo čl. 3. ZHBDR-a obzirom na sve činjenice utvrđene u postupku, a posebno kada se ima u vidu da je tužiteljica svoje aktivnosti u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske obavljala sve do 11. rujna 1991. kada je sadašnja cijela općina [adresa] okupirana. Prema tome, da je jedini ispravni zaključak da je tužiteljica pružala agresoru otpor i da je njezino djelovanje bilo u izravnoj vezi sa oružanim otporom i da je kao takva bila životno ugrožena pružajući zdravstvenu pomoć Hrvatskim braniteljima na terenu koji je bio na izravnom udaru neprijateljske vatre. Naime, tužiteljica pojašnjava da je tadašnje mjesto [adresa] već u ljeto 1990. godine, bilo ugroženo i da su se stvarali naoružani odredi koji su dobili oružje i koji su organizirali straže na prilazima prema rubnom dijelu tadašnje općine [adresa] i da je ta linija oružanih straža imala organiziranu vezu sa mjestom Kruševom koje da je također imalo naoružane odrede. Dakle, od ljeta 1990. pa do 10. rujna 1991. da je tužiteljica svakako bila u aktivnosti izravnog oružanog otpora na više načina, a kasnije kada su došle redovite postrojbe Specijalne policije iz Zadra da je obavljala zaduženje bolničarke i kao takva da je bila i naoružana obzirom na bliske i neposredne opasnosti od svakodnevnih oružanih napada iz područja ostalog dijela tadašnje općine Obrovac. Tužiteljica da do sada nije imala prilike dati svoju izjavu. Sukladno svemu navedenom predlaže se Upravnom sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. veljače 2025. zamjenica opunomoćenika tužiteljice navela je da izlaže i predlaže kao u tužbi, a osobito kao u podnesku od dana 19. veljače 2025. Ustraje u prijedlogu za saslušanjem tužiteljice i svih navedenih svjedoka koji imaju neposredna saznanja o činjenici da je tužiteljica dragovoljac Domovinskog rata jer su kao članovi tadašnjeg Križnog štaba sudjelovali u organizaciji i naoružavanju lokalnog stanovništva. Predlaže se saslušati i svjedokinju AU, [adresa] koja je bila zapovjednica saniteta, a tužiteljica je bila prisutna kada je dana 11. rujna 1991. ranjen pok. BU te su mu zajedno pružale medicinsku pomoć do prebačaja u Opću bolnicu Zadar.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. veljače 2025. opunomoćenik tuženika naveo je da u taj čas prima na znanje dopis tužiteljice, ali bez obzira na isto da ostaje pri svim navodima iz odgovora na tužbu jer smatra da je u prvostupanjskom postupku neosporno utvrđeno činjenično stanje te predlaže da ovaj Sud odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/31, URBROJ: 512-2501-24-2 od dana 31. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/23-01/162, URBROJ: 512M2-6510-23-7 od dana 29. studenog 2023., a kojim je odbijen zahtjev OU, ovdje tužiteljice, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice da se ista sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu te da se kao svjedoci saslušaju SU, ZU, ŠU, GU, LU, MU i TU, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

11. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZHBDR dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. Stavkom 2. istog članka propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995. Stavkom 3. istog članka propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je nestao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i smrtno stradali hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je poginuo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili je ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji je umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i koji je izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske do 15. siječnja 1992., ako je njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske započelo najkasnije 8. listopada 1991. u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka odnosno ako je njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske započelo najkasnije 16. prosinca 1991. u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka. Stavkom 4. istog članka propisano je da se status dragovoljca iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje Ministarstvo.

12. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

13. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja (a potom i status hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata) moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR-a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/31 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Zadar dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Split tužiteljičin zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja- dragovoljca iz Domovinskog rata u razdoblju od 15. listopada 1990. do 15. rujna 1991.; da je Područni odsjek za poslove obrane Zadar izvršio uvid u službenu evidenciju Ministarstva obrane te utvrdio kako tužiteljica nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove i za bilo koje razdoblje Domovinskog rata.; da je uvidom u službenu evidenciju utvrđeno da se tužiteljica nalazi na popisima pripadnika Dragovoljačkih odreda Mjesne zajednice Jesenice, na rednom broju 261, u razdoblju od 15. listopada 1990. do 15. rujna 1991.; da je svjedok UU naveo kako je 15. listopada 1990. pristupio dragovoljačkim odredima u [adresa], da je vršio dužnost vojnika, a kasnije da je ustrojena postrojba HV, da je bio na dužnosti zapovjednika voda, da je tužiteljica u svojstvu bolničarke dežurala u privatnoj kući te da je išla na intervencije zbrinjavanja ranjenih hrvatskih branitelja, po potrebi, da nije izravno borbeno djelovala, ali da je kao pripadnica saniteta išla na intervencije i pod neprijateljskom vatrom, a osobito na dan pada mjesta [adresa] 11. rujna 1991.; da je svjedok IU naveo kako je pristupio dragovoljačkim odredima u [adresa] dana 15. rujna 1990., da je u početku obnašao dužnost bolničara do pada mjesta [adresa], a nakon toga da je nastavio svoje djelovanje u postrojbi HV, da je tužiteljica bila pripadnica dragovoljačkih odreda MZ Jasenice na dužnosti bolničara od samih početaka ustrojavanja, odnosno krajem 1990. pa sve do pada mjesta 11. rujna 1991., da je tužiteljica u spornom razdoblju imala dežurstva u jednoj privatnoj kući u [adresa] kao i da je u navedenom razdoblju bilo sporadičnih provokacija uglavnom iz topničkog naoružanja; da u svojem zahtjevu tužiteljica navodi kako je u spornom razdoblju bila pripadnica saniteta te da je pružala preventivnu zdravstvenu zaštitu.

15. Naime, iz onog što proizlazi iz spisa upravnog tijela KLASA: UP/II 560-01/24- 01/31 vidljivo je da tužiteljica s pravom upire na to da u tijeku upravnog postupka nije dala svoju izjavu niti joj je dana mogućnost da se očituje na izjave saslušanih svjedoka niti da predloži saslušanje daljnjih svjedoka. Ujedno, tužiteljica u tijeku ovog upravnog spora prilaže izjavu VU te ističe kako i brojni drugi svjedoci mogu potvrditi činjenicu da je u spornom razdoblju (od ljeta 1990. pa do 10. rujna 1991.) bila u aktivnosti izravnog oružanog otpora na više načina, a kasnije kada su došle redovite postrojbe Specijalne policije iz Zadra da je obavljala zaduženje bolničarke i kao takva da je bila i naoružana obzirom na bliske i neposredne opasnosti od svakodnevnih oružanih napada, radi čega je ovaj Sud utvrdio da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe čl. 5., čl. 8., čl. 9. i čl. 47. ZUP-a. Naime, prvostupanjsko upravno tijelo, a tako niti tuženik nisu na točan, jasan i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, radi čega je na tako manjkavo činjenično stanje pogrešno primijenjena zakonska odredba čl. 3. ZHBDR, dok se gore citirana odredba čl. 5. ZHBDR u osporenom rješenju tuženika nigdje niti ne spominje, a tužiteljica je zatražila da se utvrdi da bi stekla status ne samo hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, već i status hrvatskog branitelja-dragovoljca.

16. Stoga, a budući da osporeno rješenje već iz navedenih razloga nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.

17. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da sasluša tužiteljicu i svjedoke te da nakon toga, pravilnom primjenom materijalnog prava (vodeći računa o tome da tužiteljica traži da joj se utvrdi status hrvatskog branitelja-dragovoljca), ponovno odluči o tužiteljičinom zahtjevu, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

18. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužiteljici priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. veljače 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (500,00€) što sveukupno iznosi 2.500,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

19. U odnosu na dio zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na podnesak od dana 19. veljače 2025. ovaj Sud ne nalazi tužiteljičin zahtjev u tom dijelu osnovanim iz razloga jer je tužiteljici priznat trošak zastupanja na ročištu dana 21. veljače 2025., dakle nakon dva dana od dana zaprimanja podneska, a na kojem ročištu je zamjenica opunomoćenika tužiteljice ostala kod navoda iznesenih u tom podnesku pa se tužiteljici ne može priznati trošak za obje navedene radnje jer se radi o identičnim navodima koji su u istima sadržani, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 24. ožujka 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/31

- u spis