Poslovni broj: UsI-1871/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja: DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, Istarska 3, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenik IO, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon javne rasprave, zaključene dana 21. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja UO, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Višić i Višić d.o.o. u Splitu i opunomoćenika tuženika, dana 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/24- 01/411, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 10. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/24-01/411, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 10. srpnja 2024. kao i podnescima dostavljenim u tijeku upravnog spora, tužitelj je, u bitnom, naveo da se tuženik u predmetnom slučaju poziva na članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te članak 66. predmetnog Zakona navodeći da podnositelj žalbe ne ispunjava osnove za priznavanje ozljede na radu, budući da je predmetna ozljeda nastala u 8 sati na putu na posao u prometnoj nesreći prilikom puta na posao, a radno vrijeme podnositelja žalbe da je od 07-14h. Tužitelj da je imao odobrenje nadređenog da taj dan dođe kasnije na posao povodom osobnih razloga, a što da je njegov nadređeni i potvrdio te je isto nesporno. Dakle, da je odlazak na posao u 07:20h umjesto 07:00h bio dozvoljen od strane poslodavca te time opravdan i u skladu sa propisima. Međutim, bez obzira na odobrenje, da je tužitelj ostvario pravo na priznavanje ozljede na radu s obzirom da je istu pretrpio u jasnoj korelaciji sa radom i u vezi sa radom kao neposrednim utjecajem procesa rada. Shodno navedenom, da je logično zaključiti da su kod tužitelja ispunjeni svi uvjeti za priznanje ozljede MKB S20.2 kao ozljede na radu. Opetovano da se ističe kako se u predmetnom slučaju nije radilo o „kašnjenju“ na posao s obzirom da kašnjenje podrazumijeva neopravdan izostanak na vrijeme sa radnog mjesta, dok je tužitelj u predmetnom slučaju imao nesporno odobrenje nadređenog za kasniji dolazak. Također, da nigdje nije izričito navedeno da je tužitelj morao na posao taj dan doći točno u 8:00h ujutro, već da je dozvoljen kasniji dolazak na posao bez da je igdje precizirano da je to moralo biti do 08:00h. Naslovno tijelo da nikad nije pozvalo tužitelja, radi izjašnjavanja o meritumu upravne stvari, čime da mu je onemogućeno da sudjeluje kao stranka u postupku. Naime, da tužitelj spornog dana u sporni sat nije upravljao motornim vozilom ni iz kojeg drugog razloga, osim s ciljem da dođe do mjesta rada, stoga da tužiteljevo upravljanje motornim vozilom valja smatrati aktivnošću koja jest u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti, a u smislu čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Dakle, da bi tužitelj uopće mogao pristupiti redovitom obavljanju radnih aktivnosti, da je prvo trebao doći na mjesto rada. Jednostavnije rečeno, da bi tužitelj spornoga dana radio svoj posao, da se trebao na neki način do posla i dovesti. Također, da „redoviti put na posao“ u smislu čl. 66. toč. 3. Zakona označava mjesnu, a ne vremensku komponentu kako to pogrešno navodi tuženik, odnosno, da se radi o putu kojeg tužitelj svakodnevno prolazi da bi došao na posao. Ako bi „redoviti put na posao“ označavao samo vremensku komponentu, da bi se tada, prema ocjeni tuženika, ozljeda na radu priznavala samo u točno određeni sat i točno određenu minutu ovisno o lokaciji na kojoj se oštećenik nalazi u trenutku nastupa štetnog događaja. To da bi značilo da, u hipotetskom slučaju, ako tuženiku radno vrijeme počinje u 7:00 sati, tada prema navodima tuženika, da bi se tužitelju priznala ozljeda na radu na lokaciji koja je prema kartografskoj podlozi pet minuta udaljena do mjesta rada, potrebno da ozljeda nastupi jedino i isključivo u 6:55 sati, jer ako bi ozljeda nastupila čak i samo jednu minutu prije ili kasnije, da bi oštećenik izgubio svoja prava, s obzirom da je, prema mišljenju tuženika, došlo do „vremenskog odstupanja od radno pravne aktivnosti“. Ističe se da tolika količina preciznosti nije objektivno moguća te da tuženik rigidno i formalistički tumači propise, što da je u potpunosti protivno njihovu smislu. Slijedom navedenog, da tužitelj predlaže da Upravni sud u Splitu donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

2. Zamjenik opunomoćenik tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. veljače 2025. naveo da ustraje u svim navodima i prijedlozima iznesenim u tužbi i u podnesku od dana 14. studenoga 2024.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja i predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. veljače 2025. naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/24-01/411, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 10. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-03/24-02/239, URBROJ: 338-17-02-01-24-4 od dana 2. svibnja 2024., a kojim prvostupanjskim upravnim rješenjem se osiguraniku NO, ovdje tužitelju, događaj ozljeđivanja pretrpljen dana 27. veljače 2024. po šifri dijagnoze prema MKB-u: S82.7 i S20.2 ne priznaje ozljedom na radu te s tim u vezi tužitelju nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se saslušanju stranke u ovom upravnom sporu, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Shodno odredbi čl. 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

11. Odredbom čl. 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju i 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

12. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Sukladno odredbi čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22, dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

14. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

15. Shodno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i ovog Pravilnika.

16. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II-502-03/24-01/411 proizlazi: da je Regionalni ured Split zaprimio dana 8. ožujka 2024. tiskanicu Prijave ozljede na radu podnesenu od strane tadašnjeg tužiteljevog poslodavca Parkovi i nasadi d.o.o., Kavanjinova 12, Split, za događaj od dana 27. veljače 2024.; da se u prijavi navodi da se tužitelj ozlijedio navedenog dana, oko 07:00 sati, dok je navedeno radno vrijeme koje je tužitelj imao predmetnog dana bilo od 07:00 do 14:00 sati, da je do ozljede tužitelja došlo na putu prema radnom mjestu, u Istarskoj ulici u blizini kućnih brojeva 16 i 9; da je u dijelu Prijave koja se odnosi na Izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine, osnovom medicinske dokumentacije u odnosu na zadobivenu ozljedu, retrogradno dana 6. ožujka 2024. postavio dijagnozu bolesti prema MKB-u: S82.7 i S20.2 i pritom naveo da tužitelj ne boluje od drugih bolesti, odnosno fizičkih ili psihički poteškoća koje su mogle rezultirati ozljedom; da je spisu priložena izjava tužitelja iz koje proizlazi kako je dana 27. veljače 2024. oko 07:20 sati krenuo sa adrese prebivališta [adresa] u [adresa] radi odlaska na posao motornim vozilom (motociklom) prema mjestu rada Tržnica [adresa], na adresi [adresa], da ga je u Istarskoj ulici u Splitu u neposrednoj blizini između kućnih brojeva 16 i 9, u 07:39 sati, udarilo osobno vozilo nepoznatih registarskih oznaka i oborilo na tlo, da je prethodno zamolio neposrednog rukovoditelja da mu, zbog osobnih razloga, dopusti dolazak na posao u 08:00 sati te da je dobio pozitivan odgovor; da je spisu priložena Izjava rukovoditelja odjela gradskih tržnica OO od dana 6. ožujka 2024. kojom izjavljuje da je radniku NO, ovdje tužitelju, dana 26. veljače 2024. usmeno, na njegov zahtjev, odobrio da dana 27. veljače 2024. na posao na Glavnu tržnicu adrese [adresa]:00 sati dođe u 08:00 sati, a što da je radnik zatražio iz osobnih razloga; da je spisu priložena Odluka o rasporedu radnog vremena u Odjelu gradskih tržnica Parkova i nasada d.o.o., Kavanjinova 12, od dana 19. prosinca 2023. iz koje proizlazi da radnici koji rade u predmetnom odjelu rade pet dana u tjednu od ponedjeljka do petka, u vremenu od 07:00 do 15:00 sati; da je spisu priložena i Potvrda izdana od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od dana 16. ožujka 2024. kojom se potvrđuje da se dana 27. veljače 2024. u 08:00 sati u mjestu Split, Istarska 16 dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali ĐO i DO, koji da je zadobio teške tjelesne ozljede te da je zbog izazivanja prometne nesreće protiv ČO podnesena kaznena prijava nadležnom ODO-u u Splitu.

17. Naime, iz izjave tužitelja i rukovoditelja odjela Gradskih tržnica OO proizlazi da je tužitelj usmeno, zbog privatnih razloga, spornog dana, tražio odobrenje kasnijeg dolaska na posao, iz čega jasno proizlazi da se ne radi o razlogu koji je u interesu posla koji tužitelj obavlja ili zbog obavljanja naloga poslodavca. Stoga, prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnoj situaciji nije ispunjena vremenska povezanost između događaja i rada te se predmetnom događaju ne može utvrditi poslovni karakter. Vremenska vezanost događaja i posla postoji kad se nesretni slučaj dogodi u radnom vremenu (redovitom, produženom, izvanrednom) kao i za vrijeme redovitog dolaska na posao i odlaska s posla. No, prema podacima u spisu u konkretnom slučaju se ne bi radilo o redovitom (već u vremenskom smislu izvanrednom i sa zahtjevima radnih zadaća nepovezanom) dolasku na posao. Stoga je pravilno, na temelju pribavljenih dokaza, tuženik utvrdio da je u konkretnom slučaju nastala ozljeda koja nije u vremenski opravdanoj povezanosti s radnim vremenom (zbog privatnih razloga tužitelja) i da je kod tužiteljevog poslodavca uspostavljeno fiksno radno vrijeme (od 7,00 do 14,00 sati), a o čemu je svoje stajalište zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama pod poslovnim brojem: Usž- 2144/19-2 od dana 11. lipnja 2019. i Usž-4187/20-2 od dana 15. prosinca 2020.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji se generalno svode na njegovo tumačenje razloga uslijed kojih mu je trebalo priznati ozljedu na radu) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, a u osporenom rješenju tuženika dani su potpuni i jasni razlozi uslijed kojih je odbijena tužiteljeva žalba i koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

19. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

20. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

21. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 24. ožujka 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, Istarska 3,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3,

- u spis