REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-49/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja Autoservis Jasmin j.d.o.o. (OIB: 52740575671), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Matko Ostojić, odvjetnik u Zagrebu, Nova Ves 3, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka (OIB: 28454963989), Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa], radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/24-06/76, URBROJ: 567-04-01/04- 24-1 od 29. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/24-06/76, URBROJ: 567-04-01/04-24-1 od 29. listopada 2024. u točki 1. izreke utvrđeno je, da je osnovan zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka ovdje zainteresirane osobe ZH iz [adresa], u točki 2. izreke utvrđeno je, da je prikupljanjem i obradom osobnih podataka putem video nadzornog sustava uspostavljenog od strane ovdje tužitelja, u sklopu objekta na adresi u [adresa], odnosno korištenjem jedne video nadzorne kamere koja svojim obuhvatom snimanja zahvaća dio susjednih posjeda k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ovdje zainteresirane osobe, došlo do obrade osobnih podataka protivno odredbama članka 26. Zakona o provedbi opće Uredbe o zaštiti osobnih podataka (("Narodne novine" broj 42/18 u nastavku teksta Zakon). U točki 3. izreke naloženo je tužitelju kao voditelju obrade da obuhvat video nadzorne kamere postavljene u sklopu objekta na adresi u [adresa], koja kamera svojim kutom snimanja zahvaća manji dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odgovarajuće ograniči na način, da video nadzorna kamera svojim kutom snimanja ne zahvaća zemljište/nekretnine ovdje zainteresirane osobe (promjenom mjesta postave/usmjerenja kamere ili stavljanja fizičke/softverske „maske privatnosti“), dok je u točki 4. izreke rješenja naloženo tužitelju, kao voditelju obrade brisanje svih zapisa nastalih snimanjem navedenog video nadzornog sustava ,a koji su prikupljeni protivno odredbama članka 26. Zakona te je u točki 5. izreke rješenja određen rok od 15 dana od primitka rješenja za poduzimanje naložene mjere iz točke 3. i 4. izreke rješenja.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/24-06/76, URBROJ: 567-04-01/04-24-1 od 29. listopada 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 9. siječnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je suprotno navodima tuženika iz osporavanog rješenja, tužitelj u dopisu poslanom tuženiku istaknuo, da su on i njegov sin napadnuti od strane ovdje zainteresirane osobe i njegovog sina ĆH, a u kojem napadu je teško ozlijeđen sin direktora OH, koji je također zaposlenik tužitelja, iz čega nedvojbeno proizlazi da su se snimke koristile za svrhu koja je nužna za zaštitu osoba, odnosno za privatnu tužbu protiv ovdje zainteresirane osobe i njegovog sina ĆH, zbog kaznenog djela nanošenja tjelesnih ozljeda. Navodi da je u cijelosti postupio u skladu sa odredbom članka 27. Zakona, jer na objektu postoje oznake da je objekt pod video nadzorom, a također se snimke automatski brišu protekom sedam dana pa je tužitelj na navedene okolnosti iz tužbe predložio svoje saslušanje i saslušanje UH, vršenje uvida u spis tužitelja i fotografije objekta, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 29. listopada 2024., čime bi meritorno bio riješen ovaj upravni spor.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 14. veljače 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je u cijelosti postupio u granicama svoje ovlasti i u skladu sa odredbama Uredba EU 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ-a (u nastavku teksta Opća uredba o zaštiti podataka SL EU L119) i Zakona te Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta ZUP), te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 18. ožujka 2025. zainteresirana osoba u bitnome je navela, da z bog fizičkog napada koji se desio 06.veljače 2024.godine na njega i njegovu obitelj na privatnom parkingu u vlasništvu zainteresirane osobe, podnio je privatnu tužbu 20.veljače 2024.godine zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čI.117.st.1. Kaznenog zakona RH, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem K - 49/2024 pred nadležnim Sudom, da bi 07. ožujka 2024.godine uslijedila protutužba, zavedena pod poslovnim brojem K - 78/2024. Ističe da nije bio zadovoljan rješenjem tuženika u kojem je navedeno da kut snimanja zahvaća manji dio posjeda u vlasništvu podnositelja zahtjeva, jer da je iz videonadzora, vidljivo (iz tri petominutna isječena snimka, koja su manipulirana i podešavana) da pokrivaju možda 140m2 dvorišta od tužitelja, susjedovu kuću ravno sa dijelom dvorišta i javnu površinu puta u cijelosti, te cijeli parking u vlasništvu zainteresirane osobe, kuće sa terasama, dvije spavaće sobe i velikim dijelom okolicu bazena. Sve ovo da se godinama pokriva audio-video nadzorom te sama spoznaja da već godinama netko, dvadeset i četiri sata audio-video snimanjem, neovlašteno nadzire život njegove obitelji i svih gostiju koji su boravili tijekom godina kod zainteresirane osobe, a bilo ih je mnogo, stvara mu mučninu i veliku nelagodu. Iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi kako zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. U ovom upravnom sporu 20. ožujka 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i zainteresirane osobe pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a zamjenik opunomoćenika tužitelja kod predloženih dokaznih prijedloga, nakon čega je odbijeno izvođenje dokaznih prijedloga tužitelja predloženih u tužbi, koji se odnose na saslušanje tužitelja i OH, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i dokumentacije kojom je isto potkrijepljeno, a koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tuženik 10. lipnja 2024. zaprimio zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka kojeg je podnijela ovdje zainteresirana osoba, a u kojem je navedeno 24 satno neovlašteno zvučno i video snimanje, u razdoblju od 5 do 6 godina od strane susjeda ĐH koji ima automehaničarsku radionu u sklopu objekta na adresi [adresa] u [adresa] te kako su 6. veljače 2024., on i njegova supruga doživjeli fizički i verbalni napad od strane istog, zbog čega je podnesena privatna tužba sudu, a policija je istog dana i sačinila zapisnik, pri kojem je izuzela snimak nadzorne kamere te su policijski službenici upozorili na kut snimanja kamere. Utvrđeno je, da je postupajući po zaprimljenom zahtjevu zainteresirane osobe za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, tuženik proveo nadzorno postupanje te je od vlasnika objekta, AH, na kojem objektu se nalazi uspostavljen video nadzorni sustav zatražio očitovanje i dostavu informacija kao i dokumentaciju u svezi predmetnog video nadzornog sustava. Utvrđeno je, da je ĐH dostavio tuženiku 26. lipnja 2024. očitovanje o predmetnom video nadzornom sustavu, postavljenom u sklopu objekta na adresi [adresa], u kojem je između ostalog navedeno, kako je svrha postavljanja video nadzornog sustava zaštita imovine njegove tvrtke Autoservis Jasmin j.d.o.o. iz [adresa] i korisnika usluge servisa, a 6. rujna 2024. dostavio je dopunu očitovanja, kojem je priložena dokumentacija video nadzornog sustava, fotografije s prikazom smještaja nadzorne kamere te fotografije s prikazom kuta snimanja predmetne video nadzorne kamere, a uvidom u isto je utvrđeno, kako je u sklopu objekta na adresi [adresa] u [adresa], uspostavljen video nadzorni sustav od strane tužitelja u svrhu zaštite imovine korisnika usluga, koji se sastoji od jedne video nadzorne kamere modela IMILab kamera sa reflektorom EC5 (postavljena u prizemlju na vanjskom zidu pročelju objekta iznad ulaznih vrata u poslovne prostore autoservisa, a ispod rasvjetnog tijela) te aplikacije za nadzor i uređaja za pohranu snimaka. Iz fotografije video nadzornog sustava snimljene 6. veljače 2024. u 10:24 minute utvrđeno je, kako kut snimanja predmetne kamere obuhvaća dvorišni prostor na adresi [adresa] u [adresa], gdje je sjedište voditelja obrade te također zahvat kamere obuhvaća i dio posjeda k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište parkinga u vlasništvu ovdje zainteresirane osobe kao podnositelja zahtjeva. Uvidom u zahvat kuta snimanja predmetne video nadzorne kamere od 29. kolovoza 2024. i 3. rujna 2024. utvrđeno je, kako video nadzorna kamera svojim kutom snimanja i dalje obuhvaća manji dio privatnog susjednog posjeda, ovdje zainteresirane osobe i to dio ulaza u dvorišni prostor, a nakon čega je tuženik pozivom na odredbu članka 26. Zakona u svezi članka 2. i 4. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, dana 29. listopada 2024. donio ovdje osporavano rješenje, koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Naime od 25. svibnja 2018. u svim državama članicama Europske unije pa tako i u Republici Hrvatskoj izravno je i obvezujući se primjenjuje Uredba EU 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ-a (Opća uredba o zaštiti podataka SLEUL119).
9. U odredbi članka 4. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka navedeno je, da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen, ili se može utvrditi („ispitanik): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito, uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološke, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca, a videozapis dobiven video nadzornom kamerom predstavlja osobni podatak u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, jer se video nadzorom kamerom bilježe pokreti i obilježja putem koji se osoba može identificirati.
10. Odredbom članka 26. Zakona, u stavku 1. propisano je da osobni podatak putem video nadzora može se provoditi samo i u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osobna i imovine ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem video nadzora.
11. Odredbom članka 26. stavak 2. Zakona propisano je, da video nadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorije, vanjska površina objekta kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stavka 1. ovog članka.
12. Ovaj Sud je utvrdio da u predmetnom upravnom sporu odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari nisu sporne, jer nije sporno da je uvidom u zahvat kuta snimanja predmetne kamere (postavljene na objektu tužitelja) razvidno, da kamera zahvaća kut snimanja dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji posjed je u vlasništvo ovdje zainteresirane osobe, a za koje prekomjerno snimanje posjeda, voditelj obrade društvo Autoservis Jasmin j.d.o.o., ovdje tužitelj, nema suglasnost vlasnika, dakle ovdje zainteresirane osobe, a pri tome za rješavanje ovog upravnog spora nisu relevantni dokazni prijedlozi u kaznenom postupku pa je tako pozivanje tužitelja i zainteresirane osobe na legitimni interes i fizički napad irelevantno, jer se radilo o snimanju površine koja nije u vlasništvu ovdje tužitelja, već zainteresirane osobe, a tužitelj kao voditelj obrade nema suglasnost ovdje zainteresirane osobe, kao vlasnika posjeda k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za snimanje.
13. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da snimanje vlastitog objekta tj. prostora nije protivno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka niti odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, ali je pritom, prilikom snimanja potrebno voditi računa da se ne narušava privatnost drugih osoba, osobito da video nadzorna kamera ne zahvaća drugi prostor i nekretnine koje nisu u vlasništvu i ovlaštenju korištenja osobe čija se zaštita osigurava video nadzornim sustavom.
14. Iz tog razloga, u konkretnom slučaju, svrha korištenja osobnih podataka u kaznenom postupku kao dokazni prijedlog, nije istovjetna odnosno usklađena sa svrhom obrade osobnih podataka zaštite osobe i imovine.
15. U svezi navoda tužitelja iz tužbe kojima ističe da tuženik u osporavanom rješenju nije naveo povredu odredbe članka 27. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka vezano uz sadržaj obavijesti o postojanju video nadzora niti je navedena povreda vezana za razdoblje pohrane osobnih podataka, odnosno isto nije bilo predmet postupka, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako obavijest koja je istaknuta u sklopu poslovnog prostora društva Autoservis Jasnim d.o.o. (ovdje tužitelja) sadržajno nije usklađena s odredbama članka 27. stavak 2. Zakona.
16. Slijedom svega navedenog, tuženik je u skladu sa odredbom članka 57. stavak 1. i članka 58. stavak 1. i 2. Opće uredbe o zaštiti podataka postupio na temelju prikupljenih i dostavljenih dokaza te utvrđenih činjenica pravilno primijenivši materijalno pravo.
17. Stoga je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 24. ožujka 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Matku Ostojiću, odvjetniku u Zagrebu, Nova Ves 13
- tuženiku Agenciji za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136
- zainteresiranoj osobi ZH iz [adresa]