Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1469/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku iz Zagreba, Jelenovac 38E, protiv tuženika Kliničke bolnice Merkur, OIB: 25883882856, [adresa] zastupane po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplata, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. ožujka 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Merkur sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužitelju RA, iz [adresa], na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 18.426,95 eura (slovima: osamnaesttisućačetristodvadesetšesteuradevedestpetcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 471,03 eura od dana 16.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 279,91 eura od dana 16.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 338,20 eura od dana 16.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 278,34 eura od dana 16.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 300,35 eura od dana 16.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 322,63 eura od dana 16.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 352,89 eura od dana 16.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 374,25 eura od dana 16.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 421,75 eura od dana 16.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 315,52 eura od dana 16.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 407,47 eura od dana 16.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 388,71 eura od dana 16.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,41 eura od dana 16.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 242,71 eura od dana 16.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 330,68 eura od dana 16.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,89 eura od dana 16.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 309,45 eura od dana 16.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 309,16 eura od dana 16.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,39 eura od dana 16.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 229,88 eura od dana 16.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 359,53 eura od dana 16.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 318,21 eura od dana 16.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 327,33 eura od dana 16.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 460,54 eura od dana 16.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 429,41 eura od dana 16.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 389,00 eura od dana 16.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 310,80 eura od dana 16.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 232,90 eura od dana 16.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 271,11 eura od dana 16.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 222,79 eura od dana 16.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 284,66 eura od dana 16.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 317,76 eura od dana 16.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 326,89 eura od dana 16.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 333,65 eura od dana 16.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 299,65 eura od dana 16.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 347,80 eura od dana 16.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,29 eura od dana 16.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 286,04 eura od dana 16.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 223,85 eura od dana 16.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 260,03 eura od dana 16.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 363,55 eura od dana 16.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 318,66 eura od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 359,36 eura od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 392,81 eura od dana 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 295,97 eura od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 368,38 eura od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 384,77 eura od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 231,66 eura od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 418,28 eura od dana 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 389,86 eura od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 312,21 eura od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 341,93 eura od dana 16.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 391,65 eura od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 377,53 eura od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 292,98 eura od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 299,62 eura od dana 16.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,29 eura od dana 16.05.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,53 eura od dana 16.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,05 eura od dana 16.09.2020. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.594,31 € sa zateznim kamatama tekućim od 24.03.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17.08.2020. navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 01.12.2007.g., a rad mu je zbog prirode posla organiziran, između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Plaća tužitelja, odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13) - dalje: KUZZO i dodatkom KUZZO (NN 29/18), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) - dalje: TKU. Tuženik nije evidentirao, niti isplaćivao tužitelju naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao na standardni radni dan" (od ponedjeljka do petka), prema čl. 58. st. 9. KU 88/13 čl. 51. st. 9., 10. i 11. KU odnosno prema čl. 49. st. 9., 10. i 11. KU 29/11 sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, a u iznosu utvrđenim čl. 65. KU 88/13, čl. 57. KU, dodatkom KU, odnosno čl. 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada, pa tako i prekovremeni rad, odradio u otežanim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za sve stvarno odrađene sate, odnosno i u prekovremenom radu, a u iznosu određenom čl. 66. KU. 88/13, čl. 59 KU, dodatkom KU odnosno čl. 57. KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada, pa tako i prekovremeni rad, bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Zakonom o radu/14 i to čl. 81. (ranije čl. 60 prema Zakonu o radu/09) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Odredbama KU, konkretno čl. 37. st. 2. KU 126/11, odnosno čl. 36 st. 2. KU 143/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Budući da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane, odnosno obračunavane u manjem iznosu pa je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Tuženik je vršio pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio zbrojem sati korištenja godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je najprije zbrojio tri plaće, potom tako dobiveni iznos podijelio na tri, kako bi dobio prosjek plaća, zatim dobiveni iznos podijelio sa redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor kako bi dobio prosječnu plaću po satu, i tako dobiveni iznos pomnožio zbrojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. ČLl. 59. TKU/12, odnosno čl. 58. TKU/17, propisano je da zaposleniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Budući da su za naknadu plaće za vrijeme bolovanja uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane, odnosno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužitelju počevši od 01.07.2015.g. do dana podnošenja tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme bolovanja. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud RH na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH koja je održana 09.12.2019.g. zauzeo pravno shvaćanje glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je objavio slijedeće priopćenje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji je u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu…". Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u potpunosti potvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva kako ga tužitelj postavlja u tužbi. Tužitelj navodi da nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne raspolaže točnim iznosima plaće koju je trebao primiti, te zadržava pravo da nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uredi tužbeni zahtjev. Predložio je da sud naloži tuženiku da dostavi evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, platne liste za utuženo razdoblje, i po potrebi i druge podatke i dokumentaciju iz kojih će biti vidljivo kako je plaća tužitelja obračunavana i isplaćivana, te da nakon provedenog vještačenja donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Podneskom od 24.02.2025. (str. 438-441 spisa) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. od 29.01.2025., a koji glasi kao u izreci ove presude pod I.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nesporno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste, te da je tužitelj prilikom svoga rada ostvarivao i prekovremene sate. Tuženik ne spori da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Međutim, nasuprot tvrdnjama tužitelja da tuženik pogrešno obračunava i isplaćuje plaću tužitelja, tuženik ističe da se u cijelosti pridržava odredaba (Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - dalje: KUZZO) prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji. Svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju se na osnovnu plaću kako je definirano čl. 45. st. 2. Kolektivnog ugovora. Dodatak za posebne uvjete rada obračunat na osnovnu plaću nije obračunat na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Isto se odnosi i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je za sporno razdoblje obračun isplata plaća zaposlenicima tuženika vršena putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Tuženik, opreza radi, ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

4. Dana 24.03.2021. ovaj sud je pod ranijim poslovnim brojem ovog predmeta (Pr- 7361/2020), donio presudu poslovni broj Pr-7361/2020-29 kojom je naloženo tuženiku, da tužitelju isplati razliku plaće po osnovi prekovremenog rada, po osnovi dodatka za otežane uvjete rada, po osnovi dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, po osnovi naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, sve za razdoblje od 01.08.2015. do 31.08.2020.. Tuženik je obvezan tužitelju isplatiti na ime razlike plaće ukupan bruto iznos od 145.459,31 kuna sa sporednim potraživanjima. Obvezan je tuženik, da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Rijeci je dana 04.09.2024. pod poslovnim brojem Gž R-638/2021-3 donio rješenje kojim je prihvaćena žalba tuženika, te je ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Pr-7361/2020-29 od 24.03.2021., i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Viši sud, odnosno Županijski sud u Rijeci, je u obrazloženju svoga rješenja, pored ostalog naveo da prekovremeni rad tužitelja nije obračunat u skladu sa Zaključcima 148 i 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, iako je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti takvo tumačenje s obzirom, da navedeni zaključci predstavljaju izvor prava između parničnih stranaka. Nakon toga predmet je dobio novi poslovni broj Pr-1469/2024.

5. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u obračunsku ispravu za isplatu plaće - naknade tužitelju za kolovoz 2014.g. (list 8 i 9 spisa), u evidenciju radnog vremena i platne liste za tužitelja (list 49-203 spisa, 211-336 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 340-354 spisa), proveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po istom vještaku (str. 428-434 spisa).

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

7. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, po osnovi dodatka za otežane uvjete rada, po osnovi dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, na ime naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti, sve za razdoblje od 01.08.2015.g. do 31.08.2020.g.

10. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbenog zahtjeva, a nije sporan matematički izračun konačno uređenog tužbenog zahtjeva tužitelja od 24.02.2025., niti je sporan početak tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike plaće iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva (str. 438-441 spisa). Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine, specijalist, na Odjelu za urologiju kod tuženika.

11. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13-u daljnjem tekstu KUZZO 143/13) i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18- u daljnjem tekstu KUZZO 29/18) reguliraju plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 47 KUZZO 143/13 i čl. 45. KUZZO 29/18). Osnovna plaća djelatnika (čl.51 KUZZO 143/13 i čl. 49 KUZZO 29/18) uvećava se za rad noću 40% za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

12. Djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću (čl. 57 st. 2. KUZZO 143/13 i čl. 55 st. 2 KUZZO 29/18).

13. Osim dodataka za posebne uvjete rada čl. 59 KUZZO 143/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostalih zdravstvenih radnici ne zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće (s primjenom do 30.09.2015.g.); od 01.10.2015. do 31.08.2019. u iznosu od 12%, te u razdoblju od 01.09.2019. u iznosu od 15% od osnovne plaće.

14. U čl. 36 KUZZO 143/13 identično čl. 34. st. 2 KUZZO 29/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenom neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

15. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

16. Na 23. sjednici održanoj 01.07.2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora je zaključkom broj 148. dalo odgovor na pitanje mjesečnog fonda radnih sati kada blagdan pada u radni dan. U zaključku broj 148 navodi se, da sukladno KUZZO, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima, i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu, i dežurstvu, ili pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati prelazi prekovremeni rad, i tako treba biti plaćeno. Primjerice s obzirom, da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu, i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad, i tako treba biti plaćen.

17. Na 26. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, održanoj 21.12.2015., donesen je Zaključak br. 153. U kojem se navodi, da sukladno KUZZO redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radni treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, i turnusu, ili u dežurstvu, i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad,i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan, ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima, i neradnim danima, i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad, i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom, i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150%, prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen Zakonom, i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljeni su izvan snage Zaključci br. 21., 48., i 148.

18. U odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1109/2021-2 od 22.03.2022. izneseno je pravno stajalište po kojem tumačenja povjerenstva za tumačenje odredaba kolektivnih ugovora imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora. Čl. 51 st. 10 KUZZO / 13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KUZZO 2 puta je tumačilo. To znači, da se za utuženo razdoblje do 20. prosinca 2015. ima primijeniti Zaključak 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO (sadržaj kojega je pobliže naveden u toč. 16 ovog obrazloženja), a za razdoblje nakon 20. prosinca 2015. tj. od 21.12.2015., pa nadalje ima primijeniti Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO (sadržaj kojega je pobliže naveden u toč. 17. ovog obrazloženja).

19. Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO , u bitnome se razlikuje od Zaključka br. 148. (koji je Zaključkom br. 153. stavljen izvan snage), u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema Zaključku br. 148., redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja, i blagdana), i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju čl. 51. st. 10. KUZZO / 13 nije stavljen izvan snage.

20. Budući, da je tumačenje br. 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem br. 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, i nedjelja), i osam sati od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje. Karakter tumačenja KUZZO po zajedničkom povjerenstvu za tumačenje KUZZO, predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KUZZO / 13). Osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. treba raspraviti primjenom Zaključka br. 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka br. 153.

21. Na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 09. prosinca 2019.g. Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KUZZO i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KUZZO, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

22. U dopunskom nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. (str. 428-434 spisa), navodi se da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna, dok je na dan izrade dopune nalaza i mišljenja službena valuta euro, te je vještak sve izračune izvršio u valuti koja je bila izvještajna i obračunska, te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak je iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunao u službenu valutu RH na dan izrade dopunskog nalaza i mišljenja, primjenom čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Slijedom navedenog, ukoliko Sud zauzme stav da se ima primijeniti Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. godine, visina potraživanja tužitelja sveukupno bi iznosila 18.426,95 EUR (Tabela 3. stupac '9'), a sastoji se od sljedećeg: potraživanje po osnovi prekovremenog rada iznosi 34,19 EUR, posljedično na prethodno utvrđenje, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 2,07 EUR; ukupno potraživanje tužitelju po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 36,26 EUR (Tabela 3. stupac '4'); potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 10.804,97 EUR; potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 5.276,97 EUR; manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužitelja iznosi 2.308,75 EUR; ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje iznosi 18.390,69 EUR (Tabela 3. stupac '8').

23. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika koji prigovor je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, s obzirom da je tuženik kao poslodavac dužan isplatiti tužitelju plaću za obavljeni rad, a ne tijelo koje je vršilo obračun plaće za tuženika, odnosno poslodavca.

24. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Zastarni rok propisan je čl. 139. Zakona o radu/14 i iznosi 5 godina, odnosno potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Tužba u ovom predmetu je podnesena 17.08.2020.g. Najstarija tužiteljeva tražbina u ovom predmetu odnosi se na mjesec kolovoz 2015.g. i dospijeva 16.09.2015. Od 16.09.2015.g. do 17.08.2020.g. nije proteklo 5 godina, što znači da najstarija tražbina tužitelja iz ovog predmeta nije zastarjela. Kako nije zastarjela najstarija tužiteljeva tražbina u ovom predmetu koja se odnosi na mjesec kolovoz 2015.g., nisu zastarjele ni ostale tužiteljeve tražbine koje slijede iza najstarije tražbine.

25. Imajući u vidu pravni stav VSRH u odnosu na način izračuna plaće (razlike plaće za blagdan koji je pao u radni tjedan), te imajući u vidu, da se Zaključak 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO treba primijeniti na razdoblje do 20. prosinca 2015. do kad je bio na snazi, a od 21. prosinca 2015. Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, sud je prihvatio konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 24.02.2025. kao pravno osnovan.

26. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće/naknade plaće teku zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do dana isplate u visini kamatne stope propisane čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Početak tijeka zateznih kamata na pojedine dospjele mjesečne iznose razlike plaće / naknade plaće, naznačen s 16. u mjesecu za prethodni mjesec, između stranaka nije sporan (str. 442 spisa).

27. Zatezne kamate se ne dosuđuju na cjelokupni iznos razlike bruto plaće iz razloga što se temeljem čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja prema propisima koji važe na dan isplate prilikom svake isplate. Čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 16/08, 2/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od ne samostalnog rada iz čl. 14. toga zakona i čl. 11., 12 i 15 toga Pravilnika umanjenog za plaćanje i obračunate doprinose za obvezana osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl.12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od ne samostalnog rada kao porez po odbitku. Porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine uz neto plaću i doprinose sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi porezi na dohodak i prirezu poreza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

28. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

29. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 444 spisa).

30. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

31. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 18.426,95 €. Tužitelju je priznat trošak: sastava tužbe u visini od 250 bodova; sastava četiri obrazložena podneska od 14.09.2020., 16.02.2021., 02.08.2024. i 24.02.2025., u visini od 250 bodova za svaki; za sastav podnesaka od 15.10.2020., 13.11.2020., 24.12.2024. za svaki po 25 bodova; za zastupanja na ročištima od 05.10.2020., 08.03.2021., 09.11.2024, 24.02.2025., u visini od 250 bodova za svako; za pristup na ročišta za objavu presude od 24.03.2021. i 24.03.2025., za svaki po 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 2425 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 4.850,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 1.212,50, €. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 531,81 € (osnovni nalaz 331,81 € i dopunski nalaz 200,00 €). Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 6.594,31 €.

32. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 24. ožujka 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

33. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 24. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Davor Lazić iz Zgb

- tuženiku