REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1260/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene HU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: P-1021/2022-19 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: P-1021/2022-19 od 19. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.450,79 EUR uvećano za zateznu zakonsku kamatu koja teče od 26. listopada 2021. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.411,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2024. do isplate, sve u roku 15 dana. Točkom II. odbijena je tužena sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova kao neosnovanim.

2.Tu presudu pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. st.1. i st. 2. točke 11. ZPP. Ističe da je pravni stav kojim se udovoljava tužbenom zahtjevu neprihvatljiv te da je sud postupio protivno obvezi iz čl. 8. ZPP, jer je propuštena savjesna i brižljiva ocjena svakog provedenog dokaza. Navodi kako zaključak suda da je između stranaka zaključen ugovor o zajmu ne korespondira niti s jednim izvedenim dokazom u postupku jer se tužitelj i tužena međusobno uopće ne poznaju i da se nikada ranije nisu sreli niti kontaktirali pa nije jasno kako su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ukazuje da se nije radilo o bilo kakvoj pozajmici, već je to bio polog, odnosno doznaka za zajednički poslovni pothvat tužitelja i supruga tužene ČU u namjeri kupovine audio opreme, a koji je zajednički poslovni pothvat propao. Navodi da je izreka presude proturječna danim razlozima, da ih uopće nema te su isti nejasni i proturječni danim razlozima o odlučnim činjenicama i ne odgovaraju sadržajima isprava, iskazu stranaka i dokaza u spisu. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje, a podredno preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu nadoknade troškova postupka tuženoj uvećanih za trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP).

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 3.450,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. listopada 2021. a koji zahtjev temelji na tvrdnji da je 25. ožujka 2019. sukladno dogovoru, pozajmio tuženici iznos od 26.000,00 kn, te je isti iznos uplatio sa svog računa IBAN: [broj bankovnog računa], otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. na račun tuženice, IBAN: [broj bankovnog računa], te da je dopisom od 22. listopada 2021. zatražio od tuženice da mu vrati cjelokupan iznos pozajmljenog novca, na koji se dopis tužena oglušila, iako je isti dopis uredno primila 25. listopada 2021.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj na račun tužene uplatio iznos od 3.450,79 EUR (26.000,00 kn) te da taj iznos tužena nije vratila tužitelju.

7. I u ovom žalbenom postupku, sporno je da li je tužena u obvezi vratiti tužitelju utuženi iznos.

8. Prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužitelj na traženje supruga tuženice uplatio tuženici iznos od 26.000,00 kn na njezin račun kod Zagrebačke banke, zaključio da se radi o pozajmici, da je tužena znala za pozajmicu jer je tužitelju dala svoj broj računa na koji je tužitelj uplatio predmetni iznos, a sve iz razloga jer je račun njezinog supruga bio blokiran, da između stranaka nije dogovoreno vrijeme vraćanja pozajmljenog novca obzirom da je tužitelj bio u određenoj poslovnoj suradnji sa suprugom tužene, pa kako pozajmljeni iznos nije vraćen, naložio je tuženici da tužitelju isplati utuženi iznos sa zakonskim zateznim kamatama od zaprimanja opomene pozivom na odredbu čl. 499. st.1.. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22. – dalje: ZOO) kojom su propisani bitni sastojci ugovora o zajmu u vezi s čl. 286.st.1. i čl. 287. st.4. ZOO prema kojima je ugovor o zajmu valjan i ako je sklopljen usmeno, odredbu čl. 504. ZOO kojom su propisane obveze zajmoprimca u vezi s rokom vraćanja zajma te odredbu čl. 183. ZOO kojom je propisano kada dužnik dolazi u zakašnjenje.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica jer je za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge, te je istu moguće ispitati. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pa je žalba žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka neosnovana.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 8. ZPP).

11. Zauzimanjem pravnog stava da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u zakonskim odredbama na koje se poziva, međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

12. Naime, s obzirom da je nesporno da se tužitelj i tuženica međusobno ne poznaju i da nikada nisu međusobno kontaktirali valja zaključiti da između stranaka nije sklopljen ugovor o zajmu koji je dvostranoobvezan i konsenzualan (čl. 247. ZOO) te nastaje kad se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora (iznosu novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vrijeme trajanja zajma).

13. U tim okolnostima, kada ugovor o zajmu između stranaka nije sklopljen ali je tuženici nedvojbeno od strane tužitelja izvršena uplata iznosa od 3.450,79 EUR, o zahtjevu tužitelja valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 1111. ZOO, koja propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.). Konačno, prema st. 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno, nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

14. Dakle, budući je u konkretnoj situaciji nesporno da je tužitelj sa svog računa na račun tuženice uplatio iznos od 3.450,79 EUR kojeg je tuženica podigla sa svog računa i predala svom suprugu te da navedeni iznos nikada nije vratila tužitelju, to je na strani tuženice došlo do stjecanje bez osnove i tužena kao primatelj dužna je tužitelju vratiti stečeno.

15. U smislu odredbe čl. 1115. ZOO, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Budući je tijekom postupka sama tuženica navodila da nije imala ništa s tužiteljem i nije s njim ni u kakvom odnosu, to je ona evidentno nepoštena od dana samog stjecanja jer je očito da je znala i morala znati da predmetnu uplatu iznosa od 3.450,79 EUR (26.000,00 kn) nije primila na osnovu valjanog pravnog posla. Tužena je stoga tužitelju dužna vratiti iznos od 3.450,79 EUR za koji se neosnovano obogatila, zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od dana primitka uplate međutim, kako je tužitelj tražio kamate od kasnijeg datuma, odnosno od primitka poziva na plaćanje datiranog s 21. listopada 2021. kojeg je tužena zaprimila 25. listopada 2021. (str.6-7), pravilno je sud prvog stupnja tužitelju na iznos od 3.450,79 EUR dosudio kamatu od 26. listopada 2021. do isplate.

16. Pri tome, u odnosu na žalbene navode tuženice da je po tužitelju uplaćeni iznos bio polog, odnosno doznaka za zajednički poslovni pothvat tužitelja i supruga tužene ČU u namjeri kupovine audio opreme, a taj njihov zajednički poslovni pothvat je propao, navesti je da isto nije od utjecaja na obvezu tužene da tužitelju vrati utuženi iznos, jer ukoliko je i postojao poslovni odnos i poslovni dogovor tužitelja i ČU, tužiteljica nije bila stranka niti u tom navodnom ugovornom odnosu (jer tužitelja ne poznaje), te se i u tom slučaju radi o tome da je tužena bez osnove primila utuženi iznos te je taj iznos dužna vratiti tužitelju.

17. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP.

18. Zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer je žalba tuženice odbijena kao neosnovana (čl. 166. st.1. i čl. 154. st.1. ZPP)

Pula – Pola, 24. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Bruno Franković