REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-391/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB:87939104217 sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćniku ČČ iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj: P-80/2024- 35 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj: P-80/2024-35 od 14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu br. 219722 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 01.10.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumačić iz Osijeku pod brojem OV-16004/2008 dana 17.10.2008., između tužitelja JČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 87939104217, kao pravnog slijednika Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, odnosno Sperbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, posebice u čl. 4.1. predmetnog ugovora u dijelu koji glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni Libor za CHF…Usklađivanje kamatne stope obavlja se sukladno promjenama tromjesečnog Libor-a za CHF, kao i sukladno promjenama troškova pribavljanja sredstava i kamatne marže Banke….U slučaju izvršene konverzije kredita iz valute CHF u kredit vezan uz valutu EUR kreditor u skladu sa stanjem na tržištu određuje visinu kamatne stope….“ te u dijelu čl. 4.3. koji glasi: “…a Korisnik kredita se obvezuje platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ te u dijelu čl. 7.1. koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4.1. ovog Ugovora, sve ugovorne strane pristaju da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta.“ te u dijelu toč. 9.7. koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da Kreditor može za vrijeme trajanja ovog Ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, te drugih uvjeta po ocjeni Kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata…“ te u dijelu čl. 9.22. koji glasi: „Ako bi se za neku odredbu ovog Ugovora naknadno utvrdilo da je ništetna, ta činjenica neće imati učinka na njegove ostale odredbe. Ugovor u cjelini ostaje valjan s time da se ugovorne strane obvezuju da će ništetnu odredbu zamijeniti valjanom koja će u najvećoj mogućoj mjeri omogućiti ostvarivanje cilja koji se htio postići odredbom za koju je ustanovljeno da je ništetna.“

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu br. 219722 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 01.10.2008., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumačić iz Osijeku pod brojem OV-16004/2008 dana 17.10.2008., između tužitelja JČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 87939104217, kao pravnog slijednika Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, odnosno Sperbank d.d. ., Zagreb, Varšavska 9, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti, posebice u čl. 1. Ugovora u dijelu koji glasi: „Kreditor će isplatiti Korisniku kredita iznos od CHF 126.937,81 (stodvadesetšesttisućadevetstotridesetsedamšvicarskihfranakaiosamdesetjedancent) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Volksbank d.d. važećem na dan korištenja kredita.“ te u dijelu čl-4.1. koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a Korisnik kredita je otplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju za devize Volksbank d.d. za CHF na dan dospijeća.“, te u dijelu čl. 7.1. koji glasi: „Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti, a iznosi CHF 720,74

(sedamstodvadesetšvicarskihfranakaisedamdesetčetiricenta), plativo u kunama po prodajnom tečaju za devize Volksbank d.d. važećem na dan dospijeća.“, te u dijelu čl. 7.3. koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju za devize Volksbank d.d. važećem na dan dospijeća.“, te u dijelu čl. 9.1. koji glasi: „Svi potpisnici ovog Ugovora potvrđuju da su upoznati sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, da im je Kreditor objasnila taj rizik i da su upoznati i svjesni činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta.“, te u dijelu čl. 9.14. koji glasi: „Sve tečajne razlike, te svi troškovi vezani uz preračunavanje i konvertiranje idu isključivo na teret Korisnika kredita.“, te u dijelu čl. 9.15. koji glasi: „Korisnik kredita izričito izjavljuje da je spreman platiti sve iznose, koji bi eventualno mogli nastati uslijed fluktuacija u tečaju i to posredstvom dodatnih uplata ili kratkoročnim osiguranjem odgovarajućih instrumenata osiguranja Kreditora.“, te u dijelu čl. 9.16. koji glasi: „Korisnik kredita svojim potpisom potvrđuje da su mu izričito objašnjeni posebni rizici koji su vezani uz navedeno financiranje u stranoj valuti, a što se prije svega odnosi na otvoreni tečajni rizik i to u pogledu njegove obveze vraćanja kredita.“

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 87939104217, kao pravnom slijedniku Volsbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, odnosno Sperbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, isplatiti tužitelju JČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 8.323,53 EUR koji predstavlja iznos isplaćen od strane tužitelja temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o valutnom tečaju u CHF, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 19,96 EUR, počev od 3.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 22,48 EUR, počev od 13.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 26,00 EUR, počev od 13.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 14,85 EUR, počev od 10.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 17,23 EUR, počev od 14.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,65 EUR, počev od 10.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,39 EUR, počev od 10.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,66 EUR, počev od 13.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,55 EUR, počev od 10.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 6,81 EUR, počev od 9.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,69 EUR, počev od 6.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,76 EUR, počev od 9.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 17,90 EUR, počev od 11.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 21,22 EUR, počev od 05.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 22,55 EUR, počev od 08.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 31,70 EUR, počev od 09.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 30,07 EUR, počev od 06.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 38,63 EUR, počev od 08.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 60,85 EUR, počev od 09.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 54,46 EUR, počev od 06.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 84,15 EUR, počev od 08.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 66,82 EUR, počev od 07.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 58,67 EUR, počev od 08.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 85,91 EUR, počev od 08.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 112,41 EUR, počev od 10.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 95,34 EUR, počev od 10.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 99,05 EUR, počev od 11.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 86,28 EUR, počev od 11.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 94,32 EUR, počev od 10.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 135,16 EUR, počev od 08.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 123,44 EUR, počev od 07.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 195,44 EUR, počev od 08.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 190,95 EUR, počev od 09.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 135,22 EUR, počev od 07.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 134,90 EUR, počev od 09.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 126,39 EUR, počev od 08.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 136,68 EUR, počev od 10.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 145,35 EUR, počev od 07.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 144,70 EUR, počev od 07.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 144,09 EUR, počev od 05.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 149,07 EUR, počev od 29.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 153,48 EUR, počev od 15.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 149,16 EUR, počev od 16.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 148,05 EUR, počev od 16.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 145,32 EUR, počev od 15.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 137,78 EUR, počev od 05.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 147,38 EUR, počev od 07.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 149,19 EUR, počev od 07.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 147,72 EUR, počev od 10.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 137,73 EUR, počev od 11.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 142,69 EUR, počev od 11.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 147,71 EUR, počev od 09.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 144,28 EUR, počev od 08.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 133,79 EUR, počev od 07.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 127,39 EUR, počev od 10.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 130,35 EUR, počev od 07.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 137,76 EUR, počev od 11.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 145,06 EUR, počev od 15.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 140,93 EUR, počev od 25.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 143,19 EUR, počev od 20.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 177,06 EUR, počev od 17.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 124,86 EUR, počev od 15.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 126,02 EUR, počev od 20.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 123,02 EUR, počev od 22.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 120,06 EUR, počev od 20.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 120,44 EUR, počev od 20.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 124,91 EUR, počev od 21.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 126,22 EUR, počev od 20.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 128,49 EUR, počev od 20.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 130,77 EUR, počev od 20.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 133,91 EUR, počev od 20.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 132,60 EUR, počev od 20.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.02.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.03.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.04.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.05.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.06.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.07.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 20.08.2015. pa do isplate,

-na iznos od 118,61 EUR, počev od 21.09.2015. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 87939104217, kao pravnom slijedniku Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, odnosno Sperbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, tužitelju JČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 1.950,73 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da suprotno njegovim žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju ukazuje žalitelj jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.2. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje „...na najgrublje povrede odredaba parničnog postupka koje su rezultirale donošenjem nepravilne i nezakonite sudske odluke.“, pri čemu ni izrekom ni sadržajno ne ukazuje na konkretnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, koju je navodno počinio sud prvog stupnja, valja odgovoriti da sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

8. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 219722 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji su 01.10.2008. sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Voskbank,kao davatelj kredita, a koji su potvrđeni po javnom bilježniku Dragici Dumačić iz Osijeku pod poslovnim brojem: OV-16004/2008 od 17.10.2008., ništetne i posljedično tome da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 8.323,53 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počev od njegova dospijeća pa do isplate i to po pravilima o stjecanju bez osnova, a koji iznos se odnosi na razliku više plaćenih iznosa s osnove ovih ništetnih odredbi ( ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli) i iznosa koji mu je tuženik obračunao prilikom sklapanja Dodatka ugovora o kreditu od 11. veljače 2016., kojim je između stranaka u postupku izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, sve utemeljeno na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev -2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 1172/18-2 od 19. ožujka 2019. te Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019.

10. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene navode žalitelja, više nije sporno da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 219722 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji su 01.10.2008. sklopljenim između tužitelja, kao korisnik kredita i pravnog prednika tuženika Voskbank, kao davatelj kredita, a koji su potvrđeni po javnom bilježniku Dragici Dumačić iz Osijeku pod poslovnim brojem: OV-16004/2008 od 17.10.2008., ništetne, a više nije sporna niti visina novčane tražbine tužitelja, kao ni neosnovanost tuženikova prigovora zastare. Nije sporno niti da je između stranaka u postupku, na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), 11. veljače 2016. sklopljen Dodatak navedenog Ugovora o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

11. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupka sporno je, ima li tužitelj u ovom postupku pravo zahtijevati navedenu isplatu obzirom da je između stranaka u postupku, na temelju odredaba ZID ZPK/15) 11. veljače 2016. sklopljen Dodatak navedenog Ugovora o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

12. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između stranaka u postupku 11. veljače 2016. sklopljen Dodatak navedenog Ugovora o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro tužitelj, u okolnostima konkretnog slučaja, ima pravo na zahtijevanu isplatu razlike iznosa koji je s osnove ovih ništetnih odredbi ( ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli) preplatio i iznosa koji mu je obračunat prilikom sklapanja navedenog Dodatka Ugovora o kreditu, budući konverzijom koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 tužitelj nije u cijelosti namirena jer mu prilikom izvršene konverzije uopće nije obračunat ovaj više preplaćeni iznos s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, pa mu posljedično tome i pripada pravo na zahtijevanu isplatu, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb. Pri tome, sud prvog stupnja zaključuje i da tužitelj u ovom postupku ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i posljedično tome zahtijevanu isplatu neovisno o tome što je između stranaka u postupku 11. veljače 2016. sklopljen navedeni Dodatak navedenom Ugovoru o kreditu budući niti navedenim Dodatkom, a niti odredbama ZID ZPK/15 nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi do sklapanja navedenog Dodatka.

13. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud.

13.1. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u ovom pobijanom dijelu u kojem zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu unatoč tome što je između njega, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 11. veljače 2016. sklopljen Dodatak navedenog Ugovora o kreditu, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

14. Prije svega, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ), sklopljenog između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

14.1. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile ankes ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

14.2. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

14.3. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Dodatka) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

14.4. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.

14.5. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koje u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopraovnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.

14.6. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak ), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021.

14.7. Osim toga, ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz pravog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. prema kojem „Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.“

15. Posljedično navedenom, a cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb., koje ni svojom žalbom ne dovodi u dvojbu žalitelj, da sklapanjem navedenog Dodatka nije za posljedicu imalo stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita obzirom da prilikom izvršene konverzije nisu uzeti uopće u obzir svi oni iznosi više plaćeni s osnove ove ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i da posljedično tome sklapanjem navedenog Dodatka nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već je ostao preplaćen iznos od 8.323,53 eura, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

15.1. Posebno, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje valja istaknuti da ovakvo pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Varaždinu (izraženom npr. u presudama poslovni broj: Gž-115/2021-7 od 12. rujna 2023. i Gž-1145/2020-3 od 23.08.2023.) u kojima je, kao i u konkretnom slučaju, izraženo pravno shvaćanje da potrošačima koji su sa bankama sklopili sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak) ne pripada ovo pravo, budući je takvo pravno shvaćanje izraženo uz nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja – u bitnome, da su potrošačima prilikom sklapanja navedenog sporazuma sve pretplate koji su oni prema bankama učinili temeljem navedenih nepoštenih ugovornih odredbi, vraćene u njihovu imovinu na način da su iskorištene za njihov račun, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

15.2. Osim toga, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje ovog suda drugog stupnja valja ukazati i na recentnu odluku Europskog suda u predmetu broj C-19/2020 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na u žalbi navedene odluke Suda EU.

16. Dakle, obzirom na prethodno navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u navedenom Ugovoru o kreditu, sklopljenim između stranaka u postupku, tuženik ( njegov pravni prednik) od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti i da sklapanjem navedenog Dodatka nije za posljedicu imalo stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita te da prilikom njegova sklapanja nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu obzirom da izvršenom konverzijom nije uzet u obzir ovaj preplaćeni iznos i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do konačne isplate dužan platiti tužitelju, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.

17. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

18. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 24. ožujak 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris