REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-345/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1961/2020-43 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, a odbija, kao neosnovana žalba tuženika, pa se posljedično tome potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1961/2020-43 od 7. siječnja 2025. u točkama I., II. i VI. izreke, a preinačuje u točkama III., IV. i V. izreke na način da ista u tom dijelu preinačena glasi:
„III. Utvrđuje se da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 475,33 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to:
-na iznos od 0,11 eura od 2.12.2005.,
-na iznos od 2,22 eura od 2.2.2006.
-na iznos od 6,22 eura od 2.3.2006.
-na iznos od 8,24 eura od 2.4.2006.
-na iznos od 7,47 eura od 2.5.2006.
-na iznos od 6,73 eura od 2.6.2006.
-na iznos od 8,20 eura od 2.7.2006.
-na iznos od 8,66 eura od 2.8.2006.
-na iznos od 6,08 eura od 2.9.2006.
-na iznos od 6,92 eura od 2.10.2006.
-na iznos od 6,77 eura od 2.11.2006.
-na iznos od 7,97 eura od 2.12.2006.
-na iznos od 11,37 eura od 2.1.2007.
-na iznos od 13,66 eura od 2.2.2007.
-na iznos od 12,59 eura od 2.3.2007.
-na iznos od 13,21 eura od 2.4.2007.
-na iznos od 19,00 eura od 2.5.2007.
-na iznos od 20,42 eura od 2.6.2007.
-na iznos od 22,30 eura od 2.7.2007.
-na iznos od 22,29 eura od 2.8.2007.
-na iznos od 19,72 eura od 2.9.2007.
-na iznos od 23,54 eura od 2.10.2007.
-na iznos od 23,63 eura od 2.11.2007.
-na iznos od 20,95 eura od 2.12.2007.
-na iznos od 21,24 eura od 2.1.2008.
-na iznos od 15,99 eura od 2.2.2008.
-na iznos od 11,75 eura od 2.3.2008.
-na iznos od 7,97 eura od 2.4.2008.
-na iznos od 16,85 eura od 2.5.2008.
-na iznos od 19,32 eura od 2.6.2008.
-na iznos od 16,62 eura od 2.7.2008.
-na iznos od 21,99 eura od 2.8.2008.
-na iznos od 20,78 eura od 2.9.2008.
-na iznos od 15,48 eura od 2.10.2008.
-na iznos od 9,47 eura od 2.12.2008., sve do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, radi čega se tuženikov prigovor radi prebijanja odbija, kao neosnovan.
V. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke isplatiti tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6.081,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na:
-na iznos od 0,66 eura od 1.10.2005. do isplate,
-na iznos od 0,19 eura do 1.11.2005. do isplate,
-na iznos od 0,16 eura od 1.1.2006. do isplate,
-na iznos od 9,63 eura od 1.11.2008. do isplate,
-na iznos od 13,15 eura od 1.1.2009. do isplate,
-na iznos od 14,58 eura od 1.2.2009. do isplate,
-na iznos od 16,03 eura od 1.3.2009. do isplate,
-na iznos od 11,71 eura od 1.4.2009. do isplate,
-na iznos od 11,54 eura od 1.5.2009. do isplate,
-na iznos od 6,77 eura od 1.6.2009. do isplate,
-na iznos od 1,18 eura od 1.7.2009. do isplate,
-na iznos od 3,48 eura od 1.8.2009. do isplate,
-na iznos od 7,53 eura od 1.9.2009. do isplate,
-na iznos od 3,59 eura od 1.10.2009. do isplate,
-na iznos od 3,20 eura od 1.11.2009. do isplate,
-na iznos od 7,89 eura od 1.12.2009. do isplate,
-na iznos od 11,65 eura od 1.1.2010. do isplate,
-na iznos od 16,85 eura od 15.2.2010. do isplate,
-na iznos od 16,04 eura od 15.3.2010. do isplate,
-na iznos od 21,29 eura od 15.4.2010. do isplate,
-na iznos od 29,21 eura od 17.5.2010. do isplate,
-na iznos od 28,33 eura od 16.6.2010. do isplate,
-na iznos od 46,52 eura od 1.7.2010. do isplate,
-na iznos od 41,54 eura od 1.8.2010. do isplate,
-na iznos od 59,86 eura od 1.9.2010. do isplate,
-na iznos od 50,77 eura od 1.10.2010. do isplate,
-na iznos od 42,68 eura od 1.11.2010. do isplate,
-na iznos od 65,96 eura od 1.12.2010. do isplate,
-na iznos od 77,83 eura od 1.1.2011. do isplate,
-na iznos od 68,94 eura od 1.2.2011. do isplate,
-na iznos od 71,68 eura od 1.3.2011. do isplate,
-na iznos od 64,24 eura od 1.4.2011. do isplate,
-na iznos od 65,07 eura od 1.5.2011. do isplate,
-na iznos od 88,10 eura od 1.6.2011. do isplate,
-na iznos od 91.98 eura od 1.7.2011. do isplate,
-na iznos od 118,68 eura od 1.8.2011. do isplate,
-na iznos od 95,20 eura od 12.9.2011. do isplate,
-na iznos od 93,94 eura od 1.10.2011. do isplate,
-na iznos od 92,81 eura od 1.11.2011. do isplate,
-na iznos od 91,35 eura od 1.12.2011. do isplate,
-na iznos od 91,35 eura od 1.1.2012. do isplate,
-na iznos od 102,76 eura od 1.2.2012. do isplate,
-na iznos od 102,90 eura od 1.3.2012. do isplate,
-na iznos od 99,14 eura od 1.4.2012. do isplate,
-na iznos od 100,37 eura od 1.5.2012. do isplate,
-na iznos od 102,69 eura od 1.6.2012. do isplate,
-na iznos od 100,49 eura od 1.7.2012. do isplate,
-na iznos od 100,65 eura od 1.8.2012. do isplate,
-na iznos od 98,54 eura od 1.9.2012. do isplate,
-na iznos od 94,35 eura od 1.10.2012. do isplate,
-na iznos od 99,17 eura od 1.11.2012. do isplate,
-na iznos od 100,55 eura od 1.12.2012. do isplate,
-na iznos od 100,65 eura od 1.1.2013. do isplate,
-na iznos od 93,67 eura od 1.2.2013. do isplate,
-na iznos od 98,16 eura od 1.3.2013. do isplate,
-na iznos od 99,38 eura od 1.4.2013. do isplate,
-na iznos od 96,69 eura od 1.5.2013. do isplate,
-na iznos od 89,12 eura od 1.6.2013. do isplate,
-na iznos od 86,13 eura od 1.7.2013. do isplate,
-na iznos od 89,24 eura od 1.8.2013. do isplate,
-na iznos od 92,42 eura od 1.9.2013. do isplate,
-na iznos od 98,27 eura od 1.10.2013. do isplate,
-na iznos od 95,45 eura od 1.11.2013. do isplate,
-na iznos od 96,98 eura od 1.12.2013. do isplate,
-na iznos od 98,03 eura od 1.1.2014. do isplate,
-na iznos od 99,65 eura od 1.2.2014. do isplate,
-na iznos od 101,42 eura od 1.3.2014. do isplate,
-na iznos od 100,17 eura od 1.4.2014. do isplate,
-na iznos od 97,91 eura od 1.5.2014. do isplate,
-na iznos od 96,79 eura od 1.6.2014. do isplate,
-na iznos od 97,76 eura od 1.7.2014. do isplate,
-na iznos od 100,92 eura od 4.8.2014. do isplate,
-na iznos od 102,65 eura od 2.9.2014. do isplate,
-na iznos od 104,48 eura od 1.10.2014. do isplate,
-na iznos od 105,68 eura od 1.11.2014. do isplate,
-na iznos od 107,69 eura od 1.12.2014. do isplate,
-na iznos od 107,43 eura od 5.1.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 1.2.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 4.3.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 2.4.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 1.5.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 3.6.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 2.7.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 11.8.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eura od 1.9.2015. do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102572737, solemniziranog po Javnom bilježniku Vesne Pučar iz Zagreba, dana 19.08.2005. godine, pod posl. brojem solemnizacije OU-838/05, sklopljenog između tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak.
II. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.081,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na:
-na iznos od 0,66 eur od 1.10.2005. do isplate,
-na iznos od 0,19 eur do 1.11.2005. do isplate,
-na iznos od 0,16 eur od 1.1.2006. do isplate,
-na iznos od 9,63 eur od 1.11.2008. do isplate,
-na iznos od 13,15 eur od 1.1.2009. do isplate,
-na iznos od 14,58 eur od 1.2.2009. do isplate,
-na iznos od 16,03 eur od 1.3.2009. do isplate,
-na iznos od 11,71 eur od 1.4.2009. do isplate,
-na iznos od 11,54 eur od 1.5.2009. do isplate,
-na iznos od 6,77 eur od 1.6.2009. do isplate,
-na iznos od 1,18 eur od 1.7.2009. do isplate,
-na iznos od 3,48 eur od 1.8.2009. do isplate,
-na iznos od 7,53 eur od 1.9.2009. do isplate,
-na iznos od 3,59 eur od 1.10.2009. do isplate,
-na iznos od 3,20 eur od 1.11.2009. do isplate,
-na iznos od 7,89 eur od 1.12.2009. do isplate,
-na iznos od 11,65 eur od 1.1.2010. do isplate,
-na iznos od 16,85 eur od 15.2.2010. do isplate,
-na iznos od 16,04 eur od 15.3.2010. do isplate,
-na iznos od 21,29 eur od 15.4.2010. do isplate,
-na iznos od 29,21 eur od 17.5.2010. do isplate,
-na iznos od 28,33 eur od 16.6.2010. do isplate,
-na iznos od 46,52 eur od 1.7.2010. do isplate,
-na iznos od 41,54 eur od 1.8.2010. do isplate,
-na iznos od 59,86 eur od 1.9.2010. do isplate,
-na iznos od 50,77 eur od 1.10.2010. do isplate,
-na iznos od 42,68 eur od 1.11.2010. do isplate,
-na iznos od 65,96 eur od 1.12.2010. do isplate,
-na iznos od 77,83 eur od 1.1.2011. do isplate,
-na iznos od 68,94 eur od 1.2.2011. do isplate,
-na iznos od 71,68 eur od 1.3.2011. do isplate,
-na iznos od 64,24 eur od 1.4.2011. do isplate,
-na iznos od 65,07 eur od 1.5.2011. do isplate,
-na iznos od 88,10 eur od 1.6.2011. do isplate,
-na iznos od 91.98 eur od 1.7.2011. do isplate,
-na iznos od 118,68 eur od 1.8.2011. do isplate,
-na iznos od 95,20 eur od 12.9.2011. do isplate,
-na iznos od 93,94 eur od 1.10.2011. do isplate,
-na iznos od 92,81 eur od 1.11.2011. do isplate,
-na iznos od 91,35 eur od 1.12.2011. do isplate,
-na iznos od 91,35 eur od 1.1.2012. do isplate,
-na iznos od 102,76 eur od 1.2.2012. do isplate,
-na iznos od 102,90 eur od 1.3.2012. do isplate,
-na iznos od 99,14 eur od 1.4.2012. do isplate,
-na iznos od 100,37 eur od 1.5.2012. do isplate,
-na iznos od 102,69 eur od 1.6.2012. do isplate,
-na iznos od 100,49 eur od 1.7.2012. do isplate,
-na iznos od 100,65 eur od 1.8.2012. do isplate,
-na iznos od 98,54 eur od 1.9.2012. do isplate,
-na iznos od 94,35 eur od 1.10.2012. do isplate,
-na iznos od 99,17 eur od 1.11.2012. do isplate,
-na iznos od 100,55 eur od 1.12.2012. do isplate,
-na iznos od 100,65 eur od 1.1.2013. do isplate,
-na iznos od 93,67 eur od 1.2.2013. do isplate,
-na iznos od 98,16 eur od 1.3.2013. do isplate,
-na iznos od 99,38 eur od 1.4.2013. do isplate,
-na iznos od 96,69 eur od 1.5.2013. do isplate,
-na iznos od 89,12 eur od 1.6.2013. do isplate,
-na iznos od 86,13 eur od 1.7.2013. do isplate,
-na iznos od 89,24 eur od 1.8.2013. do isplate,
-na iznos od 92,42 eur od 1.9.2013. do isplate,
-na iznos od 98,27 eur od 1.10.2013. do isplate,
-na iznos od 95,45 eur od 1.11.2013. do isplate,
-na iznos od 96,98 eur od 1.12.2013. do isplate,
-na iznos od 98,03 eur od 1.1.2014. do isplate,
-na iznos od 99,65 eur od 1.2.2014. do isplate,
-na iznos od 101,42 eur od 1.3.2014. do isplate,
-na iznos od 100,17 eur od 1.4.2014. do isplate,
-na iznos od 97,91 eur od 1.5.2014. do isplate,
-na iznos od 96,79 eur od 1.6.2014. do isplate,
-na iznos od 97,76 eur od 1.7.2014. do isplate,
-na iznos od 100,92 eur od 4.8.2014. do isplate,
-na iznos od 102,65 eur od 2.9.2014. do isplate,
-na iznos od 104,48 eur od 1.10.2014. do isplate,
-na iznos od 105,68 eur od 1.11.2014. do isplate,
-na iznos od 107,69 eur od 1.12.2014. do isplate,
-na iznos od 107,43 eur od 5.1.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 1.2.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 4.3.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 2.4.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 1.5.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 3.6.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 2.7.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 11.8.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 1.9.2015. do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
III. Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 475,33 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to:
-na iznos od 0,11 eur od 2.12.2005.,
-na iznos od 2,22 eur od 2.2.2006.
-na iznos od 6,22 eur od 2.3.2006.
-na iznos od 8,24 eur od 2.4.2006.
-na iznos od 7,47 eur od 2.5.2006.
-na iznos od 6,73 eur od 2.6.2006.
-na iznos od 8,20 eur od 2.7.2006.
-na iznos od 8,66 eur od 2.8.2006.
-na iznos od 6,08 eur od 2.9.2006.
-na iznos od 6,92 eur od 2.10.2006.
-na iznos od 6,77 eur od 2.11.2006.
-na iznos od 7,97 eur od 2.12.2006.
-na iznos od 11,37 eur od 2.1.2007.
-na iznos od 13,66 eur od 2.2.2007.
-na iznos od 12,59 eur od 2.3.2007.
-na iznos od 13,21 eur od 2.4.2007.
-na iznos od 19,00 eur od 2.5.2007.
-na iznos od 20,42 eur od 2.6.2007.
-na iznos od 22,30 eur od 2.7.2007.
-na iznos od 22,29 eur od 2.8.2007.
-na iznos od 19,72 eur od 2.9.2007.
-na iznos od 23,54 eur od 2.10.2007.
-na iznos od 23,63 eur od 2.11.2007.
-na iznos od 20,95 eur od 2.12.2007.
-na iznos od 21,24 eur od 2.1.2008.
-na iznos od 15,99 eur od 2.2.2008.
-na iznos od 11,75 eur od 2.3.2008.
-na iznos od 7,97 eur od 2.4.2008.
-na iznos od 16,85 eur od 2.5.2008.
-na iznos od 19,32 eur od 2.6.2008.
-na iznos od 16,62 eur od 2.7.2008.
-na iznos od 21,99 eur od 2.8.2008.
-na iznos od 20,78 eur od 2.9.2008.
-na iznos od 15,48 eur od 2.10.2008.
-na iznos od 9,47 eur od 2.12.2008., sve do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
IV. Međusobne tražbine parničnih stranaka se prebijaju i tražbina tuženika od 475,33 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz st. III. izreke ove presude se gasi.
V. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju 5.606,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
-na iznos od 0,70 eura od 2.11.2010.,
-na iznos od 65,96 eura od 2.12.2010.
-na iznos od 77,83 eura od 2.1.2011.
-na iznos od 68,94 eura od 2.2.2011.
-na iznos od 71,68 eura od 2.3.2011.
-na iznos od 64,24 eura od 2.4.2011.
-na iznos od 65,07 eura od 2.5.2011.
-na iznos od 88,10 eura od 2.6.2011.
-na iznos od 91,98 eura od 2.7.2011.
-na iznos od 118,68 eura od 2.8.2011.
-na iznos od 95,20 eura od 2.9.2011.
-na iznos od 93,94 eura od 2.10.2011.
-na iznos od 92,81 eura od 2.11.2011.
-na iznos od 91,35 eura od 2.12.2011.
-na iznos od 96,74 eura od 2.1.2012.
-na iznos od 102,76 eura od 2.2.2012.
-na iznos od 102,90 eura od 2.3.2012.
-na iznos od 99,14 eura od 2.4.2012.
-na iznos od 100,37 eura od 2.5.2012.
-na iznos od 102,69 eura od 2.6.2012.
-na iznos od 100,49 eura od 2.7.2012.
-na iznos od 100,65 eura od 2.8.2012.
-na iznos od 98,54 eura od 2.9.2012.
-na iznos od 94,35 eura od 2.10.2012.
-na iznos od 99,17 eura od 2.11.2012.
-na iznos od 100,55 eura od 2.12.2012.
-na iznos od 100,65 eura od 2.1.2013.
-na iznos od 93,67 eura od 2.2.2013.
-na iznos od 98,16 eura od 2.3.2013.
-na iznos od 99,38 eura od 2.4.2013.
-na iznos od 96,69 eura od 2.5.2013.
-na iznos od 89,12 eura od 2.6.2013.
-na iznos od 86,13 eura od 2.7.2013.
-na iznos od 89,24 eura od 2.8.2013.
-na iznos od 92,42 eura od 2.9.2013.
-na iznos od 98,27 eura od 2.10.2013.
-na iznos od 95,45 eura od 2.11.2013.
-na iznos od 96,98 eura od 2.12.2013.
-na iznos od 98,03 eura od 2.1.2014.
-na iznos od 99,65 eura od 2.2.2014.
-na iznos od 101,42 eura od 2.3.2014.
-na iznos od 100,17 eura od 2.4.2014.
-na iznos od 97,91 eura od 2.5.2014.
-na iznos od 96,79 eura od 2.6.2014.
-na iznos od 97,76 eura od 2.7.2014.
-na iznos od 100,92 eura od 2.8.2014.
-na iznos od 102,65 eura od 2.9.2014.
-na iznos od 104,48 eura od 2.10.2014.
-na iznos od 105,68 eura od 2.11.2014.
-na iznos od 107,69 eura od 2.12.2014.
-na iznos od 107,43 eura od 2.1.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.2.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.3.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.4.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.5.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.6.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.7.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.8.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.9.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.10.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.11.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.12.2015., sve do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 2.721,84 eura sa zateznom kamatom od 8.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv dijela ove presude u kojem je odlučeno o tuženikovom prigovoru radi prebijanja ( točke III., IV. i V. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda u ovom pobijanom dijelu preinači i tuženikov prigovor radi prebijanja, kao neosnovan odbije ili da se ona u ovom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova žalbe.
3. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna u dijelu u kojem je odlučeno o pravnoj osnovi zahtjeva tužitelja ( ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli) i postojanju tužiteljeve tražbine (točka I. i II. izreke), te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (točka VI. izreke), dok u dijelu u kojem je odlučeno o tuženikovu prigovoru radi prebijanja ( točki III., IV. i V. izreke) ona, zbog pogrešne primijene materijalnog prava nije zakonita i pravilna.
7.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode tuženika, valja istaknuti da tuženiku nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje kako to u žalbi navodi jer tijekom postupka nije podnio nikakav zahtjev za izuzeće ( čl. 73. st. 1. ZPP) bilo kojeg suca suda prvog stupnja, pa tako ni sutkinje koja je i donijela pobijanu presudu, a kako niti ona sama tijekom postupka očito nije smatrala da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristranost (članak. 71. točka 7. ZPP), to, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije povrijeđeno ovo načelo prava na pošteno suđenje u odnosu na tuženika, pa je posljedično tome neosnovano i pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci poslovni broj:U-III-5423/2008 od 28. siječnja 2009., budući je ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja. Osim toga, niti sada u žalbi žalitelj konkretno ne iznosi nikakve konkretne činjenice koje bi ukazivale na pristranost ( objektivnu i subjektivnu) suda prvog stupnja, a što je bio dužan učiniti još tijekom prvostupanjskog postupka ako je smatrao da su takvi razlozi postojali (argumentum a contrario odredbe čl. 73. st. 2. točke 3. ZPP), pa je posljedično tome neosnovano i pozivanje žalitelja na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izražena povodom zahtjeva poslovni broj: 24810/2006 odnosno broj: 5856/2013, budući su ona izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja.
7.2. Osim toga, u odnosu na ove žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na moguće razloge za izuzeće sudaca ovog suda kojima bude dodijeljen u rad ovaj predmet valja istaknuti da na strani ovog vijeća ne postoje razlozi za izuzeće propisani odredbom čl. 71. točke 7. ZPP jer suci ovog sudskog vijeća nisu bili korisnici kredita tuženika, a niti su ranije bili zaposlenici bilo koje banke, pa na njihovoj strani ne postoje druge okolnosti koje utječu na njihovu nepristranost.
7.3. U odnosu na žalbene razloge oba žalitelja, valja istaknuti i da, suprotno njihovim žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
7.4. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbe žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanima.
8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
9. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je odlučeno o pravnoj osnovi zahtjeva tužitelja ( ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli) i postojanju tužiteljeve tražbine ( točka I. i II. izreke), dok je, kako je to i prethodno navedeno ( točka 7. obrazloženja) ono pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je odlučeno o tuženikovu prigovoru radi prebijanja ( točki III., IV. i V. izreke).
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ugovorna odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102572737 od 19.kolovoza 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OU-838/05, sklopljenim između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora ništetna i posljedično tome da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 6.081,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počev od njegova dospijeća pa do isplate i to po pravilima o stjecanju bez osnova, sve utemeljeno na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev -2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 1172/18-2 od 19. ožujka 2019. te Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019.
11. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku 19.kolovoza 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102572737, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 45.571,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj u svrhu kupovine nekretnine ( stambeni kredit), da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s važećim odlukama banke, koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,390 %. i da je između njih ugovorena i „čvrsta valutna klauzula“. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupka, nije sporna niti visina novčane tražbine tužitelja.
12. Sporno je, ima li tužitelj u ovom postupku status potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZOZP), jesu li ove ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takve ništetne odredbe po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO). Osim toga, sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare te osnovanost njegovog prigovora radi prebijanja ( osnovanost postojanja novčane tražbine tuženika s osnova tzv. „negativnih tečajnih razlika“).
13. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja sud je, nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtjevao utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i postojanju tužiteljeve tražbine ( točka I. i II. izreke), zaključujući, u bitnome, tužitelj ima status potrošača te da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva o ništetnosti navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem:
P-1401/2012, a u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj: Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., budući je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu valutnu klauzulu, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa je pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP zaključio da ta shvaćanja imaju direktan učinak i na ovaj konkretan slučaj. Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje i da postoji novčana tražbina tužitelja u vidu razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takve ništetne odredbe navedenog Ugovora o kreditu u iznosu od 6.081,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedinačni novčani iznos teče počev od njegova dospijeća pa do isplate.
13.1. Pored toga, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine sa tražbinom tuženika s osnove manje plaćenih anuiteta zbog primjene tečaja CHF koji je tijekom otplatnog razdoblja bio niži od onoga koji je važio na dan isplate kredita za iznos od 475,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( compensatio per judicem - procesna kompenzacija), radi čega je na temelju odredbe čl. 338. st. 3. ZPP odlučio i o tom zahtjevu tuženika. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje da je u određenom razdoblju tečaj CHF u kunama bio za tužitelja povoljniji od onoga koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i isplate kredita i da je posljedično tome tužitelj u tom periodu tuženiku plaćao niže iznose od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kn u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a što utječe na stvarni iznos više uplaćenog od strane tužitelja.
13.2. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju, nakon prebijanja navedene novčane tražbine tuženika sa tražbinom tužitelja, pripada pravo na zahtijevanu isplatu u iznosu od 5.606,21 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u točki V. izreke i to po pravilima o stjecanju bez osnove pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare zaključujući da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli počela ponovno teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa računajući od tada do podnošenja ove tužbe 27. travnja 2020. nije protekao opći zastarni rok od pet godina u kojem roku, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, zastarijevaju ove novčane tražbine.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, kao žalitelja ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja glede pravnog statusa tužitelja, kao potrošača i osnovanosti njegovog zahtjeva glede utvrđenja ništetnom navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i posljedično tome postojanju novčane tražbine tužitelja, kao i neosnovanosti tuženikova prigovora zastare prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je u tom dijelu sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti tuženik u svojoj žalbi.
14.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge tuženika, kao žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda prvog stupnja o statusu tužitelja, kao potrošača valja istaknuti da je o tom njegovom statusu sud prvog stupnja pravilno zaključio budući, suprotno žalbenim navodima žalitelja, taj njegov status jasno proizlazi i iz sadržaja navedenog ugovora o kreditu i iskazu samog tužitelja. Pri tome valja ukazati i na činjenicu da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u svojoj odluci poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. teret dokaza da tužitelji nisu potrošači je na tuženiku, a ne tužitelju, pa posljedično tome valja zaključiti da tuženik tu činjenicu ne samo da nije uspio dokazati tijekom postupka, već ju nije ni pokušao dokazati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja zahtjev tužitelja pravilno raspravio zaključujući da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZOZP, radi čega je i u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovnom.
14.2. U odnosu na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem prigovara zaključku suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102572737 od 19.kolovoza 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OU-838/05, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama na kojima tužitelj i temelji osnovanost svog zahtjeva, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te iskazu samog tužitelja.
14.3. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ( ništetnosti navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli) ocijenio osnovanim.
14.4. Pri tome, posebno, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli valja istaknuti da se zapravo radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. stavka 1. ZOO, kao dispozitivnim odredbama koja se primjenjuje automatski. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u predmetnom Ugovoru o kreditu o izračunavanju obveze tužitelja na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ta ugovorna odredba nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbe o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa, nastalih za vrijeme trajanja ugovornog odnosa utemeljenog na navedenom Ugovoru, a takve odredbe nema u članku 22. st. 1. ZOO, niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije izrazio je pravno shvaćanje da izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje ( tako i u presudi od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja, kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 22. stavka 1. ZOO, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Posljedično tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako su stranke predmetnog Ugovora o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno, pa je posljedično tome, a cijeneći pri tome i navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja pravilno zaključio o ništetnosti i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
15. U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare, valja istaknuti da žalba tuženika nije osnovana niti u ovom dijelu jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanoj u navedenom ugovoru o kreditu ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. travnja 2020., to, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju u odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije protekao opći zastarni rok od pet godina ( čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.
16. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a suprotno zaključku suda prvog stupnja, tužitelj osnovano u žalbi opetovano ukazuje da u konkretnom slučaju nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja (( compensatio per judicem) kojim je u prijeboj sa tražbinom tužitelja stavio svoju tražbinu s osnove manje plaćenih anuiteta zbog primjene tečaja CHF koji je tijekom otplatnog razdoblja bio niži od onoga koji je važio na dan isplate kredita za iznos od 475,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja nije sporno, kako to zaključuje i sud prvog stupnja, da je u određenom razdoblju tečaj CHF u kunama bio za tužitelja povoljniji od onoga koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i isplate kredita i da je posljedično tome tužitelj u tom periodu tuženiku plaćao niže iznose od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kn u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a sve kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke iz tvrtke „Darfin“ d.o.o. Zagreb, međutim to po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja ne znači da postoji ova novčana tražbina tuženika u odnosu na tužitelja, budući je u okolnostima konkretnog slučaja tužitelj plaćao mjesečne iznose anuiteta iz navedenog Ugovora o kreditu prema uvjetima samog tuženika, na koje on kao potrošač nije mogao utjecati, pa s ove osnove tužitelj smanjenjem tečaja CHF u odnosu na početni nije od tuženika ništa primio temeljem navedenih ništetnih odredbi, pa posljedično tome nema ni pravo zahtijevati isplatu ovog novčanog iznosa po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), već je time tuženik, eventualno, pretrpio štetu u vidu izmakle koristi ( čl. 1089. ZOO) za koju nije odgovoran tužitelj, pa je i iz ovog razloga argumentum a contrario odredbe čl. 323. st. 2. ZOO tuženikov prigovor radi prebijanja valjalo ocijeniti neosnovanim, radi čega je i žalbu tužitelja valjalo ocijeniti u cijelosti osnovanom.
17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti tuženik u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti, kao neosnovanu dok je žalbu tužitelja valjalo, kao osnovanu prihvatiti i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.
19. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom i da je zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, koji se odnosi na troškove sastava žalbe ( Tbr. 10. st. 1. Odvjetničke tarife) i troškova PDV-a ( Tbr. 46. Odvjetniče tarife), temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju je valjalo priznati ove zahtijevane troškove postupka i tuženika obvezati iste naknaditi tužitelju, pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.
Pula - Pola, 24. ožujak 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
