REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 2582/23-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Srđanu Kaleboti, odvj. u Splitu protiv tuženika OTP BANKE d.d. SPLIT, OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, zastupanog po pun. iz odvj. društva Anić & Anić u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 6. veljače 2025. g. u prisutnosti tužiteljice s pun. i zamjenika pun. tuženika, dana 24. ožujka 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 54141/06 od 19. listopada 2006. g., kojeg su zaključili tužiteljica NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i Societe Generale-Splitska banka d.d. Split, OIB: 69326397242, sada OTP banka d.d. Split, OIB: 52508873833, u dijelu u kojem je u č. 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.850,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čl. 10. a) 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, d) 1. uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj liste kreditora na dan dospijeća, d) 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, u dijelu čl. I. Dodatka 2. Ugovora o kreditu u kojem je navedeno kako ostatak glavnice iznosi 4.559,27 CHF, a mjesečni anuiteti 400,53 CHF.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 3.855,57 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-2,40 EUR teče od 16. studenog 2006. g. do isplate,

-0,07 EUR teče od 11. prosinca 2006. g. do isplate,

-2,86 EUR teče od 15. prosinca 2006. g. do isplate,

-0,06 EUR teče od 10. siječnja 2007. g. do isplate,

-2,14 EUR teče od 15. siječnja 2007. g. do isplate,

-0,05 EUR teče od 12. veljače 2007. g. do isplate,

-0,05 EUR teče od 12. ožujka 2007. g. do isplate,

-2,26 EUR teče od 19. ožujka 2007. g. do isplate,

-4,68 EUR teče od 10. listopada 2008. g. do isplate,

-0,06 EUR teče od 14. studenog 2008. g. do isplate,

-16,05 EUR teče od 14. studenog 2008. g. do isplate,

-0,06 EUR teče od 10. prosinca 2008. g. do isplate,

-7,61 EUR teče od 11. prosinca 2008. g. do isplate,

-0,16 EUR teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-18,68 EUR teče od 13. siječnja 2009. g. do isplate,

-0,18 EUR teče od 10. veljače 2009. g. do isplate,

-28,54 EUR teče od 23. veljače 2009. g. do isplate,

-0,08 EUR teče od 10. ožujka 2009. g. do isplate,

-20,00 EUR teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-7,90 EUR teče od 10. travnja 2009. g. do isplate,

-5,14 EUR teče od 11. svibnja 2009. g. do isplate,

-5,42 EUR teče od 10. lipnja 2009. g. do isplate,

-0,15 EUR teče od 10. srpnja 2009. g. do isplate,

-18,92 EUR teče od 17. srpnja 2009. g. do isplate,

-0,29 EUR teče od 10. kolovoza 2009. g. do isplate,

-16,95 EUR teče od 19. kolovoza 2009. g. do isplate,

-0,23 EUR teče od 10. rujna 2009. g. do isplate,

-17,33 EUR teče od 11. rujna 2009. g. do isplate,

-0,03 EUR teče od 2. listopada 2009. g. do isplate,

-14,90 EUR teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-0,96 EUR teče od 10. studenog 2009. g. do isplate,

-16,42 EUR teče od 13. studenog 2009. g. do isplate,

-0,36 EUR teče od 10. prosinca 2009. g. do isplate,

-15,91 EUR teče od 15. prosinca 2009. g. do isplate,

-0,24 EUR teče od 11. siječnja 2010. g. do isplate,

-23,15 EUR teče od 21. siječnja 2010. g. do isplate,

-0,09 EUR teče od 10. veljače 2010. g. do isplate,

-27,54 EUR teče od 10. veljače 2010. g. do isplate,

-0,26 EUR teče od 10. ožujka 2010. g. do isplate,

-31,68 EUR teče od 25. ožujka 2010. g. do isplate,

-0,16 EUR teče od 12. travnja 2010. g. do isplate,

-30,83 EUR teče od 22. travnja 2010. g. do isplate,

-0,53 EUR teče od 10. svibnja 2010. g. do isplate,

-32,99 EUR teče od 21. svibnja 2010. g. do isplate,

-0,28 EUR teče od 10. lipnja 2010. g. do isplate,

-38,60 EUR teče od 23. lipnja 2010. g. do isplate,

-0,13 EUR teče od 19. srpnja 2010. g. do isplate,

-46,04 EUR teče od 19. srpnja 2010. g. do isplate,

-1,240EUR teče od 10. kolovoza 2010. g. do isplate,

-49,61 EUR teče od 17. kolovoza 2010. g. do isplate,

-0,89 EUR teče od 10. rujna 2010. g. do isplate,

-52,84 EUR teče od 17. rujna 2010. g. do isplate,

-0,53 EUR teče od 11. listopada 2010. g. do isplate,

-48,34 EUR teče od 25. listopada 2010. g. do isplate,

-1,48 EUR teče od 10. studenog 2010. g. do isplate,

-55,23 EUR teče od 24. studenog 2010. g. do isplate,

-0,17 EUR teče od 22. prosinca 2010. g. do isplate,

-72,33 EUR teče od 22. prosinca 2010. g. do isplate,

-1,32 EUR teče od 21. siječnja 2011. g. do isplate,

-66,31 EUR teče od 21. siječnja 2011. g. do isplate,

-0,44 EUR teče od 10. veljače 2011. g. do isplate,

-66,07 EUR teče od 22. veljače 2011. g. do isplate,

-2,21 EUR teče od 10. ožujka 2011. g. do isplate,

-71,16 EUR teče od 16. svibnja 2011. g. do isplate,

-73,61 EUR teče od 16. svibnja 2011. g. do isplate,

-0,11 EUR teče od 16. svibnja 2011. g. do isplate,

-81,59 EUR teče od 25. svibnja 2011. g. do isplate,

-86,04 EUR teče od 24. lipnja 2011. g. do isplate,

-101,71 EUR teče od 25. srpnja 2011. g. do isplate,

-108,48 EUR teče od 26. kolovoza 2011. g. do isplate,

-1,90 EUR teče od 19. rujna 2011. g. do isplate,

-92,81 EUR teče od 19. rujna 2011. g. do isplate,

-83,86 EUR teče od 18. listopada 2011. g. do isplate,

-84,50 EUR teče od 15. studenog 2011. g. do isplate,

-86,96 EUR teče od 16. prosinca 2011. g. do isplate,

-1,95 EUR teče od 19. siječnja 2012. g. do isplate,

-93,25 EUR teče od 19. siječnja 2012. g. do isplate,

-1,58 EUR teče od 27. ožujka 2012. g. do isplate,

-94,42 EUR teče od 27. ožujka 2012. g. do isplate,

-1,37 EUR teče od 16. travnja 2012. g. do isplate,

-94,40 EUR teče od 16. travnja 2012. g. do isplate,

-0,04 EUR teče od 16. travnja 2012. g. do isplate,

-94,74 EUR teče od 24. travnja 2012. g. do isplate,

-2,11 EUR teče od 23. svibnja 2012. g. do isplate,

-96,83 EUR teče od 23. svibnja 2012. g. do isplate,

-1,25 EUR teče od 29. lipnja 2012. g. do isplate,

-95,86 EUR teče od 29. lipnja 2012. g. do isplate,

-95,62 EUR teče od 24. srpnja 2012. g. do isplate,

-93,56 EUR teče od 22. kolovoza 2012. g. do isplate,

-78,44 EUR teče od 10. rujna 2012. g. do isplate,

-11,37 EUR teče od 20. rujna 2012. g. do isplate,

-0,02 EUR teče od 10. listopada 2012. g. do isplate,

-94,37 EUR teče od 7. studenog 2012. g. do isplate,

-1,60 EUR teče od 12. studenog 2012. g. do isplate,

-7,47 EUR teče od 13. studenog 2012. g. do isplate,

-1,46 EUR teče od 10. prosinca 2012. g. do isplate,

-7,14 EUR teče od 12. prosinca 2012. g. do isplate,

-0,23 EUR teče od 10. siječnja 2013. g. do isplate,

-8,07 EUR teče od 16. siječnja 2013. g. do isplate,

-0,02 EUR teče od 15. veljače 2013. g. do isplate,

-8,65 EUR teče od 15. veljače 2013. g. do isplate,

-0,01 EUR teče od 11. ožujka 2013. g. do isplate,

-7,67 EUR teče od 15. ožujka 2013. g. do isplate,

-0,01 EUR teče od 10. travnja 2013. g. do isplate,

-9,12 EUR teče od 16. travnja 2013. g. do isplate,

-0,27 EUR teče od 10. svibnja 2013. g. do isplate,

-51,07 EUR teče od 13. svibnja 2013. g. do isplate,

-34,42 EUR teče od 20. svibnja 2013. g. do isplate,

-0,30 EUR teče od 9. srpnja 2013. g. do isplate,

-84,87 EUR teče od 9. srpnja 2013. g. do isplate,

-0,01 EUR teče od 10. srpnja 2013. g. do isplate,

-85,00 EUR teče od 19. srpnja 2013. g. do isplate,

-0,80 EUR teče od 12. kolovoza 2013. g. do isplate,

-86,34 EUR teče od 19. kolovoza 2013. g. do isplate,

-1,10 EUR teče od 10. rujna 2013. g. do isplate,

-87,27 EUR teče od 12. rujna 2013. g. do isplate,

-5,31 EUR teče od 10. listopada 2013. g. do isplate,

-85,42 EUR teče od 22. listopada 2013. g. do isplate,

-1,11 EUR teče od 11. studenog 2013. g. do isplate,

-90,40 EUR teče od 18. studenog 2013. g. do isplate,

-0,90 EUR teče od 10. prosinca 2013. g. do isplate,

-35,12 teče od 9. siječnja 2014. g. do isplate,

-21,60 EUR teče od 28. veljače 2014. g. do isplate,

-27,49 EUR teče od 11. ožujka 2014. g. do isplate,

-9,29 EUR teče od 21. ožujka 2014. g. do isplate,

-5,85 EUR teče od 21. ožujka 2014. g. do isplate,

-15,16 EUR teče od 24. ožujka 2014. g. do isplate,

-3,67 EUR teče od 14. travnja 2014. g. do isplate,

-37,49 EUR teče od 17. travnja 2014. g. do isplate,

-11,75 EUR teče od 5. svibnja 2014. g. do isplate,

-21,37 EUR teče od 9. svibnja 2014. g. do isplate,

-0,81 EUR teče od 9. svibnja 2014. g. do isplate,

-40,30 EUR teče od 18. lipnja 2014. g. do isplate,

-53,63 EUR teče od 17. srpnja 2014. g. do isplate,

-83,83 EUR teče od 17. srpnja 2014. g. do isplate,

-12,52 EUR teče od 27. kolovoza 2014. g. do isplate,

-98,11 EUR teče od 27. kolovoza 2014. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 16. studenog 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2023. g. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i

-koja se od 1. siječnja 2024. g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

III.Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika u odnosu na tužiteljicu istaknuto prigovorom radi prijeboja u iznosu od 41,42 EUR s pripadajućim kamatama.

r i j e š i o j e :

I.Odbacuje se tužba u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj 54141/06 od 19. listopada 2006. g., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, kao nedopuštena.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 1.250,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 24. ožujka 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 5. lipnja 2023. g. u kojoj je navela da je s tuženikom, točnije sa Splitskom bankom d.d. Split, društvom pripojenim tuženiku, dana 19. listopada 2006. g. zaključila Ugovor o kreditu broj 54141/06, temeljem kojeg je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos od 23.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tuženika te je 14. travnja 2009. g. i 9. studenog 2012. g. zaključen Dodatak tom Ugovoru o moratoriju na otplatu. Tuženik da je u tom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF, otplatu kredita je u čl. 8. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 4. Ugovora naveo visinu kamatne stope u iznosu od 6,88% godišnje, ugovorivši u čl. 9. Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamata mijenjati. Postupajući na takav način, odnosno na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o tome da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik da je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima i načela savjesnosti i poštenja te protivno zakonodavstvu EU ugrađenom u ZPP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Radi opisanog ponašanja tuženika da je protiv njega vođen sudski postupak zbog zaštite kolektivnih interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P 1401/12 u kojem je 13. lipnja 2014. g. donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH koji je, odlučujući o žalbama tuženika, presudom pod brojem Pž-7129/13 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu kojom se utvrđuje da je tuženik, kao tuženik pod 7) u tom postupku, u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isti sud da je presudom pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik, kao tuženik pod 7) u tom postupku, u razdoblju od 1. listopada 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz Narodnih novina broj 96/13, a od 7. kolovoza 2007. g. do 31. prosinca 2008. g. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz Narodnih novina 79/07 i dalje. Na temelju dokumentacije iz kredita da je napravljen izračun u smislu utvrđivanja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti CHF te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita da iznosi 29.049,79 kn. S obzirom da su odredbe koje su izdvojene ništetne od samog početka, odnosno od kada su ugovorene, tužiteljica da ima pravo pokrenuti ovaj postupak, i to temeljem odredbe čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502. c Zakona o parničnom postupku te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora radi čega je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 54141/06 od 19. listopada 2006. g. zaključenog između tužiteljice i Splitske banke d.d. Split, sada tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.850,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, odredba čl. 10. a) 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, d) 1. uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj liste kreditora na dan dospijeća, d) 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će, ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta, kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, u dijelu čl. I. dodatka 2. Ugovora o kreditu u kojem je navedeno kako ostatak glavnice iznosi 4.559,27 CHF, a mjesečni anuiteti 400,53 CHF. Zatraženo je utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 9. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora. Zatražena je i isplata iznosa od 29.049,79 kn (3.855,57 EUR) s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući prigovor zastare i navodeći da tužiteljica nema pravni interes na podnošenje tužbe jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem budući da je kredit u cijelosti otplaćen 27. kolovoza 2014. g. Tužiteljici da svakako nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu jer je za individualni restitucijski zahtjev po toj osnovi nastupila zastara. I pored toga da je ugovorena promjenjiva kamata koja se mijenja odlukom tuženika pravno valjana ugovorna odredba te da nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF da je pravno valjana kako s aspekta općih odredbi o valjanosti pravnih poslova iz ZOO-a tako i s aspekta odredbi ZZP-a. O spornoj ugovornoj odredbi da se pregovaralo, tuženik da nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je znao, a koja bi eventualno mogla utjecati na odluku tužiteljice o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a tužiteljica da je svjesno izabrala ugovor s valutnom klauzulom u CHF, pristajući na rizik ugovorene valutne klauzule. Odredbe o valutnoj klauzuli da su jasne, lako uočljive i razumljive, te nisu izazvale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik se usprotivio visini zahtjeva te je navedeno, za slučaj da sud prihvati prijedlog tužiteljice i odredi provođenje dokaza financijskim vještačenjem, da bi vještak trebao izračunati razliku između iznosa koji je tuženik imao pravo naplatiti po početnim parametrima i iznosa koji je stvarno naplaćen po promijenjenim parametrima te pri tome u nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i tzv. negativne razlike.

U podnesku od 13. rujna 2024. g. tuženik je izjavio da više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, već samo osnovanost istog na način da ustaje u svim navodima, prigovorima i prijedlozima iz odgovora na tužbu, te je dodatno istaknut prigovor radi prebijanja. Navedeno je da je tečaj CHF u odnosu na kn tijekom otplate kredita oscilirao na više, ali i na niže od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita, uslijed čega da su nastale tzv. negativne razlike, odnosno iznosi kad je tužiteljica plaćala manje iznose od onih koje je trebala plaćati prema početnim parametrima odnosno početnom tečaju CHF u odnosu na kn na dan isplate (plasiranja) kredita. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva-stjecanje bez osnove, da se ne može tuženika obvezati da na ime pretplate vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je eventualno neosnovano stekla, što znači da je prilikom odlučivanja o visini preplate potrebno uzeti u obzir i tzv. negativne razlike. Stoga je tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate istakao prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na kn bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita u ukupnom iznosu od 41,42 EUR s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 54141/06 od 19. listopada 2006. g., Dodatka broj 1. od 14. travnja 2009. g. Ugovoru o kreditu broj 54141/06, Dodatka broj 2. od 9. studenog 2012. g. Ugovoru o kreditu broj 54141/06, prvog otplatnog plana, cjelokupnog otplatnog plana s promjenama kamatnih stopa, konto kartice, izračuna preplaćenog, excel tablice izračuna tzv. negativnih razlika i saslušanjem tužiteljice.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužba je u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nedopuštena.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 19. listopada 2006. g., broj 54141/06 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope te za isplatu iznosa od 3.855,57 EUR s pripadajućim kamatama, na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF tuženik neosnovano stekao preplatu u tom iznosu.

S obzirom da je tuženik istakao prigovor zastare trebalo je prvenstveno raspraviti taj prigovor.

Pitanje prigovora zastare kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao je Vrhovni sud RH u odluci Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.) trebalo je ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 5. lipnja 2023. g. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a u odnosu na zahtjev za isplatu radi valutne klauzule u CHF. Zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljica nije postavila, očito znajući da je za taj zahtjev nastupila zastara.

Što se tiče zahtjeva tužiteljica za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koja je sadržana u čl. 9. Ugovora o kreditu i koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope trebalo je ocijeniti osnovanost prigovora tuženika da se radi o nedopuštenom zahtjevu.

Prema odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. U st. 2. propisano je da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Tužiteljica se ne može pozvati na dopuštenost podnošenja tužbe na utvrđenje radi toga što bi to bilo predviđeno posebnim propisom niti na pravni interes prije dospjelosti zahtjeva za činidbu jer je njen zahtjev za isplatu ne samo dospio nego i zastario. Što se tiče drugog pravnog interesa, tužiteljica nije ni u tužbi ni u daljnjem tijeku postupka navela koji bi to bio pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ni sud nije pronašao koji bi to interes tužiteljica imala na podnošenje ovakve tužbe osim da se ubuduće pozove na utvrđenje ništetnosti u presudi i temeljem takvog utvrđenja zatraži isplatu, što, po ocjeni ovog suda predstavlja nedopušteno raspolaganje o kojem govori odredba čl. 3. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I. i to temeljem odredbe čl. 187. ZPP-a.

Među strankama nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužiteljice, kao korisnika kredita, dana 19. listopada 2006. g. sklopljen Ugovor o kreditu broj 54141/06 s valutnom klauzulom na iznos od 23.850,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora-tuženika na dan dospijeća. Nadalje, nije sporno ni da je tužiteljica dana 27. kolovoza 2014. g. u cijelosti otplatila kredit.

Među strankama je sporno da li su odredbe Ugovora o ugovaranju valutne klauzule u CHF nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu stečenog bez osnove u visini razlike zbog promjene tečaja CHF.

Što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda te odredbe Ugovora su ništetne i nepoštene. Pri tome je bilo potrebno osvrnuti se na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji predstavlja kolektivni sudski postupak.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, naime, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužiteljice kao potrošača i nije joj dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužiteljice, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužiteljici pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita, odnosno tužiteljica, bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Stoga su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 23.850,00 CHF obračunato po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema kupovnom tečaju Kreditora-tuženika na dan korištenja kredita, u dijelu kojim je ugovoren da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora-tuženika na dan dospijeća te u dijelu kojim je ugovoreno kako će, ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor primijeniti prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima ništetne jer se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje ne proizvode pravne učinke, što, nadalje, znači da tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Drugim riječima, tužiteljica je stekla pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatila temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF).

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče ugovaranja valutne klauzule u CHF, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF.

Saslušana u ovom postupku i tužiteljica je to potvrdila: navela je da se radilo o kreditu koji je na neki način bila prisiljena uzeti u CHF jer da je za nju uvijek postojala samo valuta EUR. Prve prilike kad je uopće došla u mogućnost uzeti kredit, jer se uspjela zaposliti, da je počela tražiti auto, da je, nakon što je našla odgovarajući auto, s majkom otišla u poslovnicu tuženika gdje je imala račun. Unatoč tome što su i ona i majka kazale službenici da tužiteljica želi zaključiti kredit u EUR da je službenica uporno nagovarala da uzme kredit u CHF jer da to svi uzimaju, jer je to najbolji kredit i najstabilnija valuta, na što da je na kraju i pristala. Kredit da je redovito otplaćivala i otplatila. Navela je da sigurno ne bi uzela kredit da je znala da će rata toliko rasti jer je od početne rate od 1.600,00 kn došla čak do 2.600,00 kn.

Stoga je sud zaključio da se s tužiteljicom, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o valutnoj klauzuli u CHF, niti se pojašnjavao rizik ugovaranja vezano za tu valutu. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o valutnoj klauzuli u CHF Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

Tuženik se nije usprotivio visini zahtjeva tužiteljice iz izračuna preplate koji je dostavljen uz tužbu, ali je istakao prigovor prijeboja potraživanja koje ima prema tužiteljici u visini od 41,42 EUR s pripadajućim kamatama. Radi se o iznosima koji su zbrojeni, a odnose se na razliku između anuiteta koji je trebala plaćati tužiteljica uz primjenu tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate (plasiranja) kredita i anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala kad je tečaj bio manji (niži) od onog koji je vrijedio na dan isplate (plasiranja) kredita, odnosno o tzv. negativnim razlikama.

Prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a izreka presude sadrži, uz ostalo, i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. U slučaju da se utvrdi postojanje tražbine tužitelja i postojanje tražbine tuženika koja se stavlja tužitelju u prijeboj, vrši se prijeboj utvrđenih međusobnih tražbina i tuženika obvezuje na plaćanje razlike ako je utvrđeno potraživanje tuženika stavljeno u prijeboj manje od tražbine tužitelja. Drugim riječima, u slučaju postojanja oba potraživanja (potraživanja tužitelja i potraživanja tuženika istaknutog radi prebijanja) donosi se odluka koja sadrži: deklaraciju o postojanju potraživanja tužitelja, deklaraciju o postojanju potraživanja tuženika do visine potraživanja tužitelja, konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz odbijanje zahtjeva tužitelja do visine do koje je kompenzirao njegovo potraživanje sa potraživanjem tuženika, uz eventualno utvrđenje obveze tuženika na ispunjenje preostalog nekompenziranog dijela potraživanja tužitelja.

Tuženik je, dakle, u podnesku od 13. rujna 2024. g. naveo da ima potraživanje prema tužiteljici u iznosu od 41,42 EUR. To potraživanje tuženik temelji na zaključenom Ugovoru o kreditu broj 54141/06 od 19. listopada 2006. g. Dalo bi se zaključiti da tuženik smatra da je iznos od 41,42 EUR tužiteljica stekla bez valjane pravne osnove.

Prema ocjeni ovog suda tuženik u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu nije sudjelovao kao potrošač, pa se na njega ne odnose pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava za koja je sud vezan u odnosu na potrošače. Dakle, tuženik nije osoba koja može imati potraživanje temeljem odredbe čl. 502. c ZPP-a.

Osim toga, tužiteljica plaćanjem anuiteta koji su zbog nižeg tečaja CHF od početno ugovorenog bili niži od početno ugovorenog anuiteta nije ništa primila pa stoga ne postoji ni obveza vraćanja.

Treba imati u vidu i da manje plaćeni anuiteti zbog nižeg tečaja CHF također imaju osnovu u odredbi Ugovora koja je bila nejasna, nepoštena pa time i ništetna te da tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja.

Tužiteljica je u odnosu na potraživanje tuženika istakla prigovor zastare. Već je navedeno da se odluke u kolektivnom sporu ne mogu odnositi na tuženika pa tako pokretanjem tog postupka nije došlo do prekida zastare potraživanja koje je istakao tuženik. S obzirom da je zadnji anuitet, po navodima samog tuženika iz odgovora na tužbu, plaćen 27. kolovoza 2014. g. za potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prebijanja u podnesku od 13. rujna 2024. g. nastupila je zastara.

Stoga je prigovor radi prebijanja trebalo odbiti kao neosnovan te utvrditi da potraživanje tuženika, istaknuto prigovorom radi prebijanja ne postoji, u kojem slučaju se odluka o prigovoru radi prebijanja, temeljem citirane odredbe čl. 338. ZPP-a unosi u izreku.

Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate.

Iako se tuženik nije usprotivio visini pa tako ni tijeku kamata, prilikom donošenja odluke o tijeku kamata trebalo se pozvati na odredbu čl. 1115. ZOO-a prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužiteljice iznose anuiteta Ugovora o kreditu primjenom tečaja CHF koji se razlikuje od početnog znajući da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su time i ništetne pa tužiteljici zatezna kamata na svaki pojedini iznos više naplaćenog pripada od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Iako se tuženik nije usprotivio visini postavljenog zahtjeva za isplatu kojeg je tužiteljica uredila u skladu s obračunom koji se nalazi na listovima od 10 do 15 spisa, treba navesti da je tužiteljica zatražila isplatu ukupnog iznosa od 3.855,57 EUR te da se ukupan zbroj slaže sa zbrojem iz obračuna. Međutim, tužiteljica nije zatražila isplatu zatezne kamate na iznose od:

-0,18 EUR s početkom tijeka kamata 11. veljače 2008. g.,

-0,16 EUR s početkom tijeka kamata 18. veljače 2008. g.,

-0,50 EUR s početkom tijeka kamata 10. ožujka 2008. g.,

-4,70 EUR s početkom tijeka kamata 17. ožujka 2008. g.,

-0,17 EUR s početkom tijeka kamata 10. travnja 2008. g. i

-3,49 EUR s početkom tijeka kamata 15. travnja 2008. g.,

odnosno nije zatražila isplatu zatezne kamate na ukupan iznos glavnice od 9,20 EUR, što ne mijenja prihvaćeni tužbeni zahtjev koji je u zbroju preplate pravilan, jer tužiteljica uvijek može tražiti manje od onog što joj pripada, u ovom slučaju zateznu kamatu na ukupni iznos glavnice od 9,20 EUR.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na naknadu troškova postupka kojima je bila izložena tužiteljica.

Tužiteljici je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podnesaka od 8. listopada i 16. prosinca 2024. g. i zastupanja na ročištima od 17. listopada 2024. g. i 6. veljače 2025. g. po 100 bodova (ukupno 500 bodova).

Ukupan broj bodova trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (1.000,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 1.250,00 EUR što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužiteljici i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

Tužiteljica je zatražila i isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer se, po ocjeni ovog suda, ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Splitu, 24. ožujka 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).