Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-128/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ergotić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-471/2018-23 od 7. studenog 2023., dana 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-471/2018-23 od 7. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za godišnji odmor s uključenim minulim radom za tamo navedeno razdoblje od 16. listopada 2013. do 16. rujna 2016. iznos od 529,49 EUR/3.989,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 988,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je pod točkom II. i III. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na potraživanje naknade plaće za godišnji odmor sa uključenim minulim radom za tamo navedeno razdoblje od 15. lipnja 2012. do 15. rujna 2013., kao i zahtjev za zateznim kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto naknadama plaće za godišnji odmor.

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod točkom I. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu, kao djelatnoj vojnoj osobi, tuženica isplati razliku naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 16. listopada 2013. do 16. rujna 2016., a za koju da je uskraćen zbog pogrešnog obračuna naknade.

6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467. ZPP, koje se odnose na spor male vrijednosti.

7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u proturječju sa ispravama u spisu.

9. Naime, prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za godišnji odmor i svoju odluku u tom dijelu utemeljio na zaključku Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora po kojoj naknada plaće koja je trebala biti isplaćena za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba biti obračunata na način da se za razdoblje do lipnja 2014. isplaćuje naknada plaće prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a nakon lipnja 2014. naknada plaće kao da je osoba radila u redovnom radnom vremenu. Potom sud, pozivom na odredbe članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi sa člankom 4. stavkom 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka, u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Međutim, iz rješenja suda kojim je određen predmet vještačenja od 15. siječnja 2020. (list 263 spisa), kao i nalaza i mišljenja vještaka (list 294-309 spisa), proizlazi da je vještaku dat zadatak sačiniti izračun razlike neplaćene bruto mjesečne plaće i dodatka na plaću te naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca za razdoblje od 1. prosinca 2011. pa sve do 9. prosinca 2016., u skladu s kojim je vještak i sačinio svoj nalaz i mišljenje, a tužitelj postavio konačan tužbeni zahtjev, pri čemu vještak u nalazu i mišljenju citira odredbe Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, Pravilnika, te zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora.

11. Prema članku 135. stavku 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15 i 50/16, dalje: ZSOSRH), djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenima na temelju toga Zakona.

11.1. S obzirom na opće pravno načelo po kojem specijalni propis derogira opći propis, budući da je u ovom slučaju citiranom posebnom odredbom ZSOSRH propisano da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava u skladu sa odredbom toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona, u razdoblju koje je ovdje sporno nisu za plaću tužitelja u referentnom razdoblju mjerodavne odredbe općeg propisa i kolektivnih ugovora na koje se poziva sud, a vještak primjenjuje u izračunu.

12. Naime, Pravilnikom o godišnjim odmorima („Narodne novine“, broj 140/02), u njegovom članku 2. bilo je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Navedena odredba je nadopunjena Pravilnikom o izmjenama i dopuni Pravilnika o godišnjim odmorima („Narodne novine“, broj 68/11) dodavanjem članku 4. novog stavka. 3. kojim je propisano pravo djelatnih vojnih osoba, čija je narav službe (posla) takva da moraju raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće koja im je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Navedena odredba članka 4. stavka 3. Pravilnika o godišnjim odmorima je na snazi i u primjeni od 25. lipnja 2011. Nadalje, od 8. svibnja 2014. na snazi je članak 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 54/14) kojom je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Sukladno stavku 3. tog članka navedenog Pravilnika, redovno radno vrijeme smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14), a kojom je određeno da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme, u trajanju od 40 sati, redovno raspoređeno na pet radnih dana, u pravilu od ponedjeljka do petka u trajanju od 8 do 16 sati.

13. Slijedom navedenog, a imajući u vidu zadatak vještaka, slijedi da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nerazumljivi i proturječni, jer nije jasno je li ili nije za cijelo utuženo razdoblje primijenjen isti način obračuna naknade, te je li obračun sačinjen u skladu s mjerodavnim odredbama lex specialis i propisa donesenih na temelju tog zakona ili nije.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

16. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

17. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić