REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-1318/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Nadi Jelavić, uz sudjelovanje Lade Bedeniković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe Europlakat d.o.o., predstavlja pravnu osobu JLU i II. okrivljene odgovorne osobe JL, koje zastupa Marina Biondić, odvj. iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 60. st. 2. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 15/23, 42/23) odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Peti područni odsjek komunalnog redarstva, Klasa: 363-04/24-007/191, Ur. broj: 251-10- 72-8/011-24-2 od 15. ožujka 2024., nakon provedenog žurnog postupka, dana 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, u daljnjem tekstu PZ-a)

I.okrivljena pravna osoba: Europlakat d.o.o., OIB: 82351347170, sa sjedištem na adresi [adresa], prekršajno kažnjavani i

II.okrivljena odgovorna osoba: JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], r. **.**.1970., s prebivalištem na adresi [adresa], prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a j u  s e  o d  o p t u ž b e

da kao I.okrivljena pravna osoba kao vlasnik reklamnog panoa i II.okrivljena odgovorna osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke nisu postupili po izreci izdanog rješenja komunalnog redara Klasa: UP/I-363-04/23-007/151, Ur.br.: 251-10-72-8/010- 23-2 od 18. kolovoza 2023., te odmah dana 24. kolovoza 2023. kad su zaprimili predmetno rješenje, uklonili reklamni pano sa površine javne namjene u Zagrebu, Jadranska avenija, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (južno od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), postavljen bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove,

čime da bi počinili prekršaj iz članka 60. st. 2. Odluke o komunalnom redu, kažnjivo temeljem 165. stavka 1. točke 15. i stavka 2. iste Odluke.

II. Temeljem čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi postupka iz članka 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj, Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Peti područni odsjek komunalnog redarstva, izdao je obavezni prekršajni nalog protiv I. i II. okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci, koji je temeljem pravodobnog prigovora okrivljenika, uloženog putem obrane, stavljen van snage, te je proveden žurni prekršajni postupak.

2. Predstavnik I.okrivljene pravne osobe i II.okrivljena odgovorna osoba, pozvani da iznesu svoju obranu pred ovim sudom, Sudu su putem braniteljice dostavili pisanu obranu u kojoj u bitnome navode da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. U obrazloženju pobijanog OPN-a se navodi da je provedenim postupkom komunalni redar utvrdio da je reklamni pano postavljen na površini javne namjene, u Zagrebu, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], južno od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je stranka izjavila kako posjeduje Lokacijsku dozvolu Klasa: UP/l-350-05/03-01/96, Ur.broj: 251-05- 30054-04-08 od 04.05.2024. te kako komunalni redar nije nadležan vršiti nadzor reklamnog panoa za koji je izdana lokacijska dozvola, da je Rješenjem Klasa UP/l-363- 04/23-007/151, Ur.broj: 251-10-72-8/010-23-2, od 18. kolovoza 2023. naređeno I.okrivljeniku da odmah po primitku rješenja u potpunosti ukloni reklamni pano, da je uvidom u dospjelu povratnicu vidljivo da je rješenje uručeno opunomoćenici I.okrivljenika, da je ponovljenim nadzorom/očevidom od dana 13.03.2024. utvrđeno da stranka nije postupila po Rješenju Klasa: UP/l-363-04/23-007/151, Ur.broj: 251-10-72- 8/010-23-2 od 18. kolovoza 2023. Ovakvo postupanje izdavatelja OPN-a usmjereno je na onemogućavanje prava na podnošenje pravnog lijeka. Pravo na pravni lijek ne samo da je ustavno pravo, već je i pravo koje jamči Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Okrivljenike je potrebno osloboditi već zbog nedostatka odlučne činjenice o kojoj ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika i bez koje nema prekršaja, a to je vrijeme počinjenja djela. Ovakav stav zauzela je brojna sudska praksa. Prilog:

Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Pp-3768/2023, Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Pp-5430/2021. Posebno se ističe kako rok „odmah" nije određen Zakonom o općem upravnom postupku u ovakvim postupcima, nemoguć je, nerealan i neprovediv. Osim toga, notorna je činjenica kako je tijekom kolovoza većina radnika na godišnjem odmoru, pa nije niti iz tih razloga moguće postupiti u roku odmah.

3. lako bi okrivljenike trebalo osloboditi već iz gore navedenih razloga, okrivljenici opreza radi iznose daljnju obranu kako slijedi. Uz prigovor protiv OPN-a okrivljenici su dostavili presliku žalbe protiv predmetnog rješenja o uklanjanju. Dokaz: Uvid u žalbu. Rješenjem o uklanjanju naloženo je l-okrivljeniku da odmah po primitku rješenja ukloni predmetni reklamni pano. Dokaz: Nesporno, uvid u spis. Slijedom toga: Obzirom da rješenje o uklanjanju nije pravomoćno, ne postoji obveza okrivljenika isti ukloniti pa nije jasno niti kako bi posljedično počinili prekršaj za nešto o čemu nije pravomoćne odlučeno. Ne samo da rješenje o uklanjanju nije (još uvijek pravomoćno), već je isto nezakonito jer rok „odmah" nije predviđen Zakonom o općem upravnom postupku. Tako primjerice članak 80. Zakona o općem upravnom postupku navodi da se rokovi računaju na dane/mjesece/godine. S tim u vezi, niti vrijeme počinjenja ne može biti određeno kao isti dan kada je zaprimljeno rješenje o uklanjanju, jer se prvi dan primitka pismena ne računa prilikom određivanja bilo kakvih rokova. Slijedom navedenog, izricanjem OPN-a zbog nepostupanja po Rješenju o uklanjanju koje (još uvijek) nije pravomoćno, a u kojem vrijeme za dobrovoljno izvršenje ne postoji, a ujedno taj nemogući rok „odmah" predstavlja inkriminirano vrijeme, zloupotrebljavaju se javnopravna ovlaštenja i pokušava se stranku onemogućiti da se koristi pravom na pravni lijek. Pravo na pravni lijek u konkretnom slučaju je zajamčeno Člankom 12. Zakona o općem upravnom postupku, Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i predstavlja temelj pravne sigurnosti i vladavine prava. Osim toga, u žalbi je istaknuto kako je Rješenje Klasa UP/l-363-04/23- 007/151, Ur.broj: 251-10-72-8/010-23-2, od 18, kolovoza 2023. (dalje: rješenje) nezakonito, a činjenice su pogrešno i nepotpuno utvrđene. Okrivljenici osporavaju utvrđenja komunalnog redara, da bi predmetni pano bio površine 10 x 5 m, jer nema saznanja da bi na navedenoj lokaciji bili postavljeni panoi tih dimenzija. Dokaz: Očevid na licu mjesta, po potrebi.

4. S obzirom na navedeno, pobijano rješenje je za okrivljenike nejasno, nedovoljno određeno i kao takvo u potpunosti neizvršivo. Okrivljenici nadalje ističu da tužitelj prilikom donošenja pobijanog rješenja evidentno nije uzeo u obzir činjenicu da se radi o reklamnom panou koji je postavljen uz Jadransku aveniju, za koji pano je izdana Lokacijska dozvola. Dokaz: uvid u lokacijsku dozvolu od 4. svibnja 2004., Klasa: UP/l- 350-05/03-01/96. Osim toga, napominje se da su ovlasti komunalnih redara propisane Zakonom o građevinskoj inspekciji. Taj zakon vrši jasno razlikovanje između ovlasti građevinske inspekcije, s jedne, te upravnih tijela (kojima se smatraju upravna tijela jedinice lokalne samouprave nadležna za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjeli na čijem se području gradi, odnosno provodi zahvat u prostoru), s druge strane. Tako je člankom 2. stavkom 2. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano da građevinski inspektor obavlja inspekcijski nadzor građenja, provedbe stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina, izuzev građevina čije građenje nadzire upravno tijelo. Upravno tijelo, s druge strane, sukladno članku 2. stavku 3. Zakona o građevinskoj inspekciji obavlja nadzor u vezi s građenjem i izvođenjem radova koji se prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja grade, odnosno izvode (i) na temelju rješenja koje se donosi na temelju propisa kojima se uređuje komunalno gospodarstvo i (ii) bez građevinske dozvole, glavnog projekta, odnosno drugog akta. Poslove nadzora koje temeljem Zakona obavlja upravno tijelo, sukladno članku 42. Zakona provode komunalni redari. U konkretnom slučaju, Lokacijska dozvola je „drugi akt" u smislu naprijed navedene zakonske odredbe. Zakon strogo propisuje opseg poslova nadzora te mjera koje su komunalni redari ovlašteni provoditi. Pored toga ovlasti koje su komunalni redari imaju propisane su člankom 43, Zakona o građevinskoj inspekciji, a iste se (kao ni mjere iz članka 51. Zakona) ni u kojem dijelu ne odnose na poslove gradnje iz domene ovlaštenja građevinske inspekcije, već isključivo na građenje i izvođenje radova temeljem propisa kojima se uređuje komunalno gospodarstvo odnosno na one koji se grade odnosno izvode bez građevinske dozvole, glavnog projekta, odnosno drugog akta. Iz naprijed navedenih odredbi Zakona o građevinskoj inspekciji jasno proizlazi da komunalni redari nisu ovlašteni nadzirati provođenje propisa iz domene prostornog uređenja i gradnje koje nadzire građevinska inspekcija, već isključivo uski segment poslova gradnje i izvođenja radova temeljem propisa o komunalnom gospodarstvu odnosno onih koji se izvode bez građevinske dozvole, glavnog projekta odnosno drugog akta, ovdje lokacijske dozvole.

5. Slijedom navedenog, budući da je za konkretni pano izdana Lokacijska dozvola, okrivljenici smatraju kako prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno donijeti Rješenje od 18. kolovoza 2023. Okrivljenici ukazuju i na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja koji u čl. 1. st. 1. propisuje da se Pravilnikom određuju jednostavne i druge građevine i radovi koji se mogu graditi, odnosno izvoditi bez građevinske dozvole u skladu s glavnim projektom i bez glavnog projekta, građevine koje se mogu uklanjati bez projekta uklanjanja itd. Čl. 2. st. 2. propisuje da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta u skladu s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave prema propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo na javnoj površini može se graditi: (...) reklamni pano oglasne površine do 12 m2. Odredbom čl. 153. st. 1. Zakona o gradnji propisano je da se uklanjanju građevine ili njezina dijela može pristupiti na temelju projekta uklanjanja građevine nakon što je tijelu graditeljstva pisano prijavljen početak radova na uklanjanje građevine. St. 2. propisuje da iznimno od stavka 1. navedenog članka, projekt uklanjanja građevine nije potreban za uklanjanje građevina i radova određenih pravilnikom iz čl. 128. st. 1. ovoga Zakona ili ako građevinu uklanja građevinska inspekcija na temelju rješenja kojim je naređeno uklanjanje građevine. Budući da se u pobijanom rješenju navodi površina reklamnog panoa veća od 12 m2, a jednostavna građevina sukladno mjerodavnom Pravilniku može biti reklamni pano oglasne površine do maksimalno 12 m2, nameće se zaključak da je pobijano rješenje nezakonito, budući da je za uklanjanje predmetnog reklamnog panoa bilo potrebno ispunjenje uvjeta koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni - projekt uklanjanja građevina, pisano prijavljivanje početka gradnje itd. Drugim riječima prvostupanjsko tijelo (komunalno redarstvo) nije bilo nadležno donijeti pobijano rješenje, već je to jedino mogla biti građevinska inspekcija. U prilog tim tvrdnjama se dostavlja Rješenje Primorsko-goranske županije. Dokaz: Rješenje Primorsko-goranske županije od 15.12.2023. Okrivljenici ujedno ukazuju i na zabranu retroaktivnog djelovanja propisa, a što se upravo događa donošenjem pobijanog rješenja i OPN-a, budući da prvostupanjsko tijelo primjenjuje propis koji nije bio na snazi (štoviše, nije niti bio u naznakama postojanja), na pano postavljen na temelju Lokacijske dozvole donesene gotovo 20 godina ranije. Ističe se i da zemljišnoknjižno i katastarsko stanje nisu usklađeni, a što bitno utječe na utvrđivanje spornih činjenica, odnosno nije jasno kako je utvrđena identifikacija čestica. Komunalni redar nije geodet pa da je ovlašten utvrđivati na kojoj čestici se određeni pano nalazi, obzirom na neusklađenost katastra i zemljišnih knjiga. Pritom u pobijanom rješenju nije navedeno na koji način je utvrđeno da bi se radilo upravo o k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osporava se da bi se točna pozicija panoa mogla utvrditi „uvidom u informacijski sustav prostornog uređenja", dok se u odnosu na navodni geodetski snimak stalnog sudskog vještaka geodetske struke Šarušić Ivice iz društva Creo-Terra d.o.o. ističe kako takav elaborat nije dostavljen /predočen I-okrivljeniku radi očitovanja. Čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" br.: 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZUP) propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje je nezakonito i temeljem odredbe čl. 30. ZUP-a. Nadalje, elaborat mora biti naručen od stranaka u postupku. Elaborat na koji se poziva tužitelj nije naručio l-okrivljenik, a nema saznanja je li ga naručio tužitelj, obzirom da isti nije predočen stranci. Ako takav elaborat nije naručio tužitelj, tada je isti irelevantan i ne može se koristiti kao dokaz u postupku. Slijedom toga, ne samo da ključan dokaz nije dostavljen/predočen l-okrivljeniku radi očitovanja/izjašnjenja, već nije jasno niti tko je naručitelj istog.

6. Okrivljenici navode da za prekršaj opisan pobijanim optužnim aktom nikako ne može odgovarati imenovani II. okrivljenik, odnosno direktor I. okrivljenika, gospodin JL, već eventualno osoba zaposlena na radnom mjestu koje pretpostavlja odgovornost za praćenje propisa koji utječu na postavu (i uklanjanje) reklamnih površina, pribavljanje/održavanje potrebnih dozvola, suradnju s gradskim i komunalnim upravama, uredima i institucijama i dr. Naime, člankom 60. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da su pravna osoba i njezina odgovorna osoba prekršajno odgovorni za skrivljene povrede propisa o prekršaju, dok je člankom 61. stavkom 1. istog zakona propisano da je odgovorna osoba u smislu toga zakona fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz djelovanja pravne osobe. Tužitelj je prije podnošenja predmetnog optužnog akta bio dužan od I. okrivljenika zatražiti podatak o tome postoji li osoba koja bi kod I. okrivljenika odgovarala za opisani prekršaj. Obzirom da tužitelji nisu zatražili podatke o odgovornoj osobi, već su optužni prijedlog podnijeli protiv direktora Društva, nisu ispunjene sve pretpostavke za izdavanje optužnog akta kao niti za prekršajno okrivljenje naznačenih okrivljenika. Stoga, da je i učinjen propust na način kako je to opisano u pobijanom optužnom aktu, a što okrivljenici izričito osporavaju, za isti prekršaj nikako ne može biti odgovoran direktor I. okrivljenika, a bez odgovornosti II. okrivljenika odgovorne osobe nema niti odgovornosti pravne osobe. Ukazuje se da je upravo Vrhovni sud RH u presudi posl. br. Kzz 20/2021, od 12. svibnja 2021., prihvatio istovjetno pravno tumačenje cit. odredbe čl. 61,. st. 1. Prekršajnog zakona. Naime, iz navedene presude slijedi, cit: ,,U pravu je podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti kada tvrdi da je odredbom članka 61. PZ/07.-15 određeno da je odgovorna osoba u pravnoj osobi fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Međutim, u konkretnom slučaju ta činjenica nije utvrđivana tijekom prekršajnog postupka, iako je okrivljeni Z. S. A. u pisanoj obrani isticao da je, sukladno internim aktima okrivljene pravne osobe, za tehničku ispravnost vozila odnosno autocisterni, na području na kojem je utvrđen prekršaj, bio zadužen G. Š., kao Voditelj odjela transporta 4 u S.. Dakle, iz iznesenog proizlazi kako se radi o činjeničnom pitanju koje Prekršajni sud u Dubrovniku u provedenom prekršajnom postupku nije uopće raspravio odnosno nije utvrđivao tko bi bio odgovorna osoba u konkretnom slučaju, obrazlažući to činjenicom da je dužnost suda da prekršajni postupak provede brzo i bez odugovlačenja, pa da bi se onda mogao izvesti nedvojbeni zaključak o tome je li okrivljeni Z. S. A., kao predsjednik Uprave I.- I. n. d.d. Z., bio odgovorna osoba za određena činjenja ili propuste ili je to bila osoba na koju je upirao ovaj okrivljenik u svojoj pisanoj obrani, što prvostupanjski tijekom provedenog prekršajnog postupka nije provjeravao niti utvrđivao, pozivajući se pri tome na odredbe članka 89. stavka 1. i članka 165. stavaka 3. i 5. PZ/07.-15." Dokaz: Presuda VSRH posl. br. Kzz 20/2021, od 12. svibnja 2021. Naime, sukladno opisu radnog mjesta kao i internim aktima I. okrivljenog, za te poslove odgovara Direktor odjela razvoja, koji je upravo nadležan za sektor poslova za koji se okrivljenici terete. U konkretnom slučaju Direktor odjela razvoja kod I. okrivljenika u vrijeme kritične zgode bio je ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Kao dokaz da je upravo imenovani radnik odgovoran za naznačeno područje okrivljenici u prilogu dostavljaju izvadak iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova i radnih zadataka, od 21.04. 2023. z kojeg proizlazi da je upravo Direktor odjela razvoja odgovoran za postupanje u skladu s propisima i nalozima nadležnih tijela u odnosu na predmetnu tematiku. Dokaz: izvadak iz sistematizacije radnih mjesta, Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji poslova i radnih zadataka, od 21.04.2023. na uvid Sudu. Također, okrivljenici dostavljaju Ugovor o radu menadžera od 2. ožujka 2015. iz kojeg slijedi da je isti zaposlen upravo na radnom mjestu Direktor odjela razvoja. Dokaz: Ugovor o radu, po potrebi službenim putem uvid u evidenciju HZMO-a na okolnost zaposlenja kod l-okrivljenika.

7. Okrivljenici osporavaju predmetni OPN prije svega jer nisu počinili djelo koje im se stavlja na teret, odnosno jer iz istog nije razvidan niz odlučujućih činjenica, isto se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva, a OPN nema razloga o odlučnim činjenicama. Tijelo koje je donijelo predmetni OPN nije utvrdilo vrijeme počinjenja djela niti odgovornu osobu kao osnovne elemente prekršaja. Zbog svega navedenog, nisu ostvarena obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavljaju na teret. Podredno, ukoliko sud ipak odluči kazniti okrivljenike, ovim putem se ukazuje na niz olakotnih okolnosti te se ističe da su ispunjeni svi uvjeti za oslobođenje od kazne, odnosno za ublažavanje kazne iz čl. 37. Prekršajnog zakona (naročite olakotne okolnosti), odnosno za izricanje sudske opomene. Slijedom svega gore navedenog, okrivljenici smatraju da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret optužnim aktom. Iz tog razloga predlažu da se nakon provedenog postupka donese presuda kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe, odnosno kojom se optužba odbija.

8. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid i pročitao svu dokumentaciju u spisu, Izvadak iz Sudskog registra za I.okrivljenu pravnu osobu, Izvatke iz prekršajne evidencije za I.i II.okrivljenike iz kojih se vidi da su prekršajno kažnjavani, Odluku Uprave Društva o imenovanju predstavnika okrivljene pravne osobe od 15. svibnja 2024.

9. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud nije utvrdio da bi okrivljenici počinili djelo prekršaja na način koji im se stavlja na teret.

10. Naime, ispitivanjem obaveznog prekršajnog naloga na ime I. i II okrivljenika po službenoj dužnosti, Sud je utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, na štetu žalitelja, budući da djelo, na način činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj. Naime, u izreci pobijanog obaveznog prekršajnog naloga navedeno je da su I i II okr. trebali ukloniti reklamni pano "odmah" kad su zaprimili predmetno rješenje, što u bitnom ističe obrana kao i činjenicu da se radi o nepravomoćnom Rješenju u trenutku donošenja optužnog akta od strane tužitelja. Obzirom na navedeno, sud je I. i II. okrivljenike oslobodio od optužbe i nije tražio od tužitelja ispravak optužbe, jer se radi o nedostatku bitnog obilježja prekršaja.

11. Kako su je okrivljenici oslobođeni optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.

U Zagrebu 24. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Lada Bedeniković, v.r.

Nada Jelavić

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostavna naredba:

1. I.Okrivljeniku: Europlakat d.o.o., [adresa],

2. II.Okrivljeniku: JL, [adresa],

3. Obrani:odvj. Marina Biondić, Radmanovačka 1, Zagreb,

4. Tužitelju: Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, i komunalne poslove, Peti područni odsjek komunalnog redarstva, Avenija Dubrovnik 12, Zagreb,

5. Pismohrana- ovdje;