REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-186/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., OIB: 90275854576, sa sjedištem u [adresa] Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Pletikosa, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: P-1992/2022-8 od 10. prosinca 2024. Općinskog suda u Splitu, 24. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje poslovni broj: P-1992/2022-8 od 10. prosinca 2024. Općinskog suda u Splitu i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem je suda prvoga stupnja odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda – Općinskog suda u Splitu.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tuženik, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući kako odredba članka 11. točka 3. Općih uvjeta nije i ne može biti prorogacijska klauzula iz razloga što se njome ne prorogira mjesna nadležnost suda s obzirom na to da je stvarno i mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu prema članku 48. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), već da se tek donesenim pobijanim rješenjem prorogira sudska nadležnost te suprotno zakonskim odredbama određuje Općinski sud u Splitu kao nadležni sud. Ističe i kako se s obzirom na to da je tužitelj angažirao odvjetnika u sporu ne postoji zapreka da za obavljanje istih radnji angažira odvjetnika u Zagrebu, čime za njega ne bi nastali novi troškovi niti bi zbog ugovorene nadležnosti bio doveden u nepovoljniji procesno pravni položaj od tuženika. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja prihvaćanjem njegova prigovora mjesno nenadležnosti te da se predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a podredno predlaže ukidanje tog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje te potražuje troškove žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu kao prvostupanjskog suda jer je prvostupanjski sud ocijenio nepoštenom pa time i ništetnom prorogacijsku klauzulu iz Ugovora o kreditu od 7. veljače 2006. o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pa prvostupanjski sud primijenio odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti potrošača a potom je zaključio kako iz sadržaja Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je sklopljen u Porsche Inter auto d.o.o. Split, Požeška cesta 22, iz čega za prvostupanjski sud nema dvojbe kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u podružnici tuženika u Splitu pa smatra da je taj sud nadležan prema članku 59. ZPP.
5. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
7. Ostvaren je međutim žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Prvostupanjski je sud naime odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti utemeljio na zaključku da je prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru o kreditu, kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu nepoštena pa time i ništetna jer se o njoj nije posebno pregovaralo a, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tako da njegova mjesna nadležnost proizlazi iz članka 59. ZPP jer da se na njegovu području nalazi podružnica tuženika "Porsche Inter auto d.o.o. Split, Poljička cesta 22" u kojoj je sklopljen Ugovor o kreditu.
9. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda koja se odnosi na presumpciju da se o prorogacijskoj klauzuli unaprijed formuliranoj od strane tuženika kao trgovca nije pregovaralo te da zbog toga tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj i da tuženik nije ni tvrdio da se o toj ugovornoj odredbi pregovaralo (kako je i propisano u članku 81. stavcima 1., 2. i 4. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu - "Narodne novine broj: 96/2003), ali da bi se takva odredba mogla smatrati ništetnom treba utvrditi da je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača korisnika kredita) i sjedišta tuženika (trgovca – davatelja kredita), mogućnost dolaska na sud u mjeri da način dolaska i troškovi odvrate stranku od bilo kakvog pravnog sredstva zaštite (dakle i tužbe) te opće imovno stanje potrošača, kako sve proizlazi i iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog
5. studenog 2020. (broj: Su-IV-308/2020).
10. Kako je u konkretnom slučaju izostalo utvrđivanje tih okolnosti, proizlazi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je prvostupanjsko rješenje valjalo ukinuti i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovan odnosno daljnji postupak jer prvostupanjski sud može odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti donijeti i zajedno s odlukom o glavnoj stvari, osim ako se više iz nekih razloga ne bude smatrao mjesno nadležnim.
11. Tuženik se sada u žalbi neosnovano poziva na to da prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru o kreditu to zapravo i nije, jer bi to bilo točno samo u slučaju nepostojanja mogućnosti elektivne nadležnosti koja mogućnost u ovom slučaju međutim postoji – to može biti sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice (u konkretnom je slučaju to doduše upitno jer iz Ugovora o kreditu proizlazi da je Porsche Inter auto d.o.o. Split trgovac odnosno prodavatelj vozila) ali s obzirom na to da se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu i sud mjesta gdje potrošač ima prebivalište – prema članku 19.l stavku 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09., 112/12, 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ) pod uvjetom da se ta odredba ne odnosi samo na ugovore s međunarodnim obilježjem.
12. Prvostupanjski će sud stoga u nastavku postupka utvrditi činjenice navedene u točki 9. ovoga obrazloženja kako bi se moglo ocijeniti je li prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru o kreditu nepoštena pa time i ništetna pa potom je li prvostupanjski sud mjesno nadležan kao sud na čijem se području nalazi tuženikova poslovna jedinica odnosno sud mjesta gdje tužitelj ima prebivalište ako za to postoje uvjeti.
13. Iz navedenih je razloga, a na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člancima 381. i 370. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli 24. ožujka 2025.
Sudac
Marija Sošić
