REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-118/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: P-237/2023-29 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: P-237/2023-29 od 17. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 06. srpnja 2005., a koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa], pod brojem OV-4050/05, dana 11. srpnja 2005., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.";

-u st. II., da se utvrđuje ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 06. srpnja 2005., a koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa], pod brojem OV-4050/05, dana 11. srpnja 2005., zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:

-čl. 2. koji glasi: "…CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.",

-čl. 3. t. 3. koji glasi: "…podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.",

-čl. 3. t. 5. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.";

-u st. III., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.818,25 eura na ime preplaćenih kamata kao i iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. IV., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.384,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojih punomoćnika podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga posebno ističe da je došlo do povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da nije sporno da je 26. siječnja 2016. sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu i to temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK/15). U razdoblju od 2004. godine do 2009. godine većina potrošača sklopila je ugovore o kreditu u valuti euro. Tužitelj je stoga spomenutom konverzijom doveden u isti činjenični i pravni položaj s njima. Međutim, iz prvostupanjske presude proizlazi da bi obeštećenje mogli potraživati samo oni potrošači koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu vezan za valutu CHF. Tuženik se tijekom cijelog postupka posebno pozivao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020. međutim, sud prvog stupnja je u obrazloženju propustio se pozvati na spomenuto rješenje čime je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 502.n Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

2.1. Tuženik drži da se sklapanjem Aneksa nastala nova pravna osnova i da u ovom predmetu stoga ne može biti govora o tome da je tuženik nešto stekao od tužitelja bez valjane pravne osnove. Promjenjiva kamatna stopa nije ništetna iz razloga što ista nije zabranjena, odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu. O ništetnosti bi se moglo govoriti samo u slučaju da je visina kamate premašila najviše dopuštenu stopu koja je propisana čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) što ovdje nije slučaj. Što se tiče valutne klauzule istu ZOO izričito dozvoljava, a ugovaranjem valutne klauzule u ovom konkretnom slučaju tužitelj i tuženik su dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizike promjenjivosti tečaja. Ustraje i nadalje kod istaknutog prigovora zastare. Osporava odluku o troškovima postupka uz tvrdnju da je tužitelj sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama oslobođen plaćanja pristojbe na tužbu jer je presuda utemeljena na presudi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (tzv. slučaj "Franak").

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda „tako da se odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka“, odnosno podredno da se ista ukine "i vratiti postupak na ponovno odlučivanje".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava

– te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. Isto tako u postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 502.n ZPP-a o čemu će biti govora u nastavku.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se zbog ništetnosti odredaba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita (dalje Ugovor) broj 5140030242- 62000142617/2005 koji je sklopljen 06. srpnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita, KŠ kao sudužnika i prednika tuženika (dalje tuženika) kao davatelja kredita - isplati iznos od 23.000,00 CHF s osnova preplate zbog jednostranih odluka tuženika o promjeni kamatne stope i tečajne razlike isplati novčani iznos od 1.818,25 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, iz razloga što tužitelj smatra da je tuženik taj iznos od njega neosnovano naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli koji su sadržani u Ugovoru, a sve neovisno od činjenice sklapanja Aneksa Ugovora od 24. siječnja 2016.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 06. srpnja 2005., sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, KŠ kao sudužnika i tuženika Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF na rok otplate od 15 godina;

-da je na dan sklapanja Ugovora realna godišnja kamatna stopa iznosila 5,17 % koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke i vezana uz određenu valutnu klauzulu, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan dospijeća. Dospijeće anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu.

-da se sukladno čl. 2. Ugovora radi o stambenom kreditu za adaptaciju kuće;

-da je između stranaka sklopljen 24. siječnja 2016. Aneks uz Ugovor o kreditu temeljem ZID ZPK/15 ("Narodne novine" broj: 102/15, dalje) iz kojega proizlazi da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujan 2015. iznosi 6.494,66 eura u kunskoj protuvrijednosti, a da je iznos preplate 10.551,75 kuna;

-da su se stranke Aneksom suglasile da se ukupni iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

-da je na dan provođenja konverzije 16. veljače 2016. pretplata sukladno obavijesti o provedenoj konverziji (stranica 429 i 430 spisa) iznosila 11.248,89 kuna.

9. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženiku bio poznat rizik koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno isti nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

10. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Nalazom stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo Lidije Balog, dipl. oec., utvrđena je pretplata po osnovi promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule (tečajne razlike) u ukupnom iznosu od 3.311,23 eura. Od tog iznosa odbijen je iznos pretplate priznat tužitelju u konverziji od 1.492,98 eura pa razlika po zahtjevu tužitelja iznosi 1.818,25 eura. Zakonska zatezna kamata tužitelju je dosuđena od 30. rujna 2015. kako je tužitelj zahtijevao u svojem zahtjevu sa podneska od 08. travnja 2024.

11. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 10. lipnja 2019.

12. Prvostupanjski sud zaključuje da se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d. jer je ista već ranije pripojena Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na koju su preneseni svi ugovori kao i sve obveze proizašle iz istih koje je sklopila Slavonska banka d.d.

13. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt-249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019.

14. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

15. U odnosu na Aneks koji je sklopljen 24. siječnja 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

16. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Aneksa ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Aneksa ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Aneksa nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Aneksa ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Aneksa nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

18.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

19. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznose preplaćene kamate u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Aneksa te na iznos preplate po osnovi promjene u tečaju CHF, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate. Tuženik je kao trgovac nepošteni stjecatelj pa bi bio u obvezi isplatiti zateznu kamatu od dana stjecanja međutim tužitelj nije tako postavio tužbeni zahtjev pa mu je zatezna kamata dosuđena od 30. rujna 2015. (od dana kada je utvrđena neotplaćena glavnica kredita u eurima). Od utvrđenih iznosa preplate po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pravilno je odbijen iznos koji je prilikom sklapanja Aneksa priznat tužitelju (iznos od 1.492,98 eura). Naime, sklapanjem navedenog Aneksa stranke su se osim sa glavnicom kredita (koja nije bila predmet kolektivnog spora) suglasile i sa iznosom priznate pretplate.

20. Ovdje valja navesti i da sud nije bio u obvezi, kako to pogrešno drži tuženik, umanjiti tužiteljevu tražbinu za tzv. negativnu razliku koja se odnosi na razdoblje kada je tečaj kune prema CHF bio manji od takvog tečaja na dan isplate kredita. Ovo iz razloga jer tuženik nije istaknuo prigovor prijeboja a nije ni podnio protutužbeni zahtjev (Rev-549/2023).

21. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife). Neosnovano navodi tuženik da tužitelju nije trebalo priznati trošak uplaćene pristojbe na tužbu (stranica 30 spisa) od 04. rujna 2019. Naime točan je navod žalitelja da su tužitelji oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa temeljem čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama. Međutim navedeno "tek" Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama koji se primjenjuje od 20 svibnja 2023. pa proizlazi da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe bio u obvezi platiti sudsku pristojbu što je isti i učinio pa mu je sud prvog stupnja pravilno navedenu plaćenu pristojbu priznao u trošak postupka.

22. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbe tuženika kao neosnovane te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 24. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus