REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž R-53/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pažin, odvjetnik u Zlataru, protiv tuženog Pludux Art d.o.o. Konjščina, Varaždinska 30, OIB 16130377505, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-26/2023-46 od 17. siječnja 2025., u sjednici održanoj 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-26/2023-46 od 17. siječnja 2025. osim u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke IV. izreke presude.

II. Preinačuje se pobijana presuda u dijelu točke IV. izreke kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći te se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I Poništava se kao nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. svibnja 2023. kojom je tužitelju tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. srpnja 2020. pa se utvrđuje kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem te odluke.

II Zbog nemogućnosti nastavka daljnjeg rada tužitelja kod tuženika, s danom 24. rujna 2023. određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. srpnja 2020. zaključenog između tužitelja i tuženika.

III Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog nezakonitog i nedopuštenog otkaza ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 5 (pet) prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih mu u prethodna tri mjeseca prije nezakonitog otkazivanja Ugovora o radu, što iznosi ukupno 11.903,60 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknade plaća za razdoblje od 25. svibnja 2023. do dana 24. rujna 2023., u ukupnom iznosu od 9.473,59 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2025. do isplate po stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 4.765,45 EUR, s zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. “

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu obrazložena, jer u njoj piše da se tužitelj neprimjereno ponašao, a što je i sud utvrdio u tijeku postupka. Navodi da ne postoji zakonska odredba koja bi govorila što u obrazloženju odluke o otkazu treba pisati niti postoji preporučen a niti zakonit način pisanja obrazloženja odluke o otkazu. Iz zaključka prvostupanjskog suda da nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane izvodi zaključak da prvostupanjski sud smatra kako je ispunjen razlog iz članka 116. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR), odnosno da je tužiteljevo ponašanje osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja tuženiku daje pravo na odluku o izvanrednom otkazu. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

5. Žalba tuženika nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a djelomično je osnovana protiv odluke o zateznim kamatama.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za „poništenje“ odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. srpnja 2020., za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete zbog nezakonitog otkaza i isplatu naknade plaće.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu ovlaštenog voditelja građenja građevinske struke na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, u kontinuitetu od 12. srpnja 2017., s time što je posljednji ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopio 12. srpnja 2020. Nesporno je da je sudska zaštita zatražena u zakonskom roku, jer je tužitelj pisanu odluku o otkazu primio 31. svibnja 2023. te je protiv iste podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojega je tuženik zaprimio 15. lipnja 2023. i na istoga se nije očitovao, a tužitelj je predmetnu tužbu podnio 15. srpnja 2023. Nije sporno da se tužitelj 25. rujna 2023. zaposlio kod drugog poslodavca.

8. Sud prvog stupnja pobijanom odlukom utvrđuje da u situaciji kada tuženik ne tvrdi da je tužitelj svojim ponašanjem počinio točno određenu težu povredu iz radnog odnosa koja bi bila normirana internim aktom tuženika, sama odluka u kojoj jedino piše da se donosi „zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa – neprimjereno ponašanje“, pri čemu izostaje činjenični opis tog ponašanja i razlozi zbog kojih se to ponašanje smatra neprihvatljivim, ne sadrži obrazloženje otkaza, a poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz pa je predmetna odluka o izvanrednom otkazu nezakonita, tj. otkaz nije dopušten.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a), ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da je prvostupanjski sud pravilno odlučio da je predmetna odluka o otkazu nedopuštena, ali da je tu odluku trebalo utemeljiti na drugačijoj primjeni materijalnog prava, a posljedično i na drugim činjenicama koje dijelom među strankama nisu sporne, a dijelom ih je moguće utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu (članak 373.a stavak 1. ZPP-a).

10. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, a žalitelj određeno ne ukazuje na počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka pa ovaj žalbeni razlog nije ostvaren.

11. Tuženik žalbom osporava zaključak suda prvog stupnja da je sporni otkaz nezakonit, jer odluka o otkazu nije (valjano) obrazložena, čime iznosi prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

11.1. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da poslodavac mora obrazložiti otkaz kako to propisuje odredba članka 120. stavka 2. ZR-a. Smisao te odredbe jest u tome da iz odluke o otkazu radnik može sa sigurnošću zaključiti zbog kojih razloga mu poslodavac daje otkaz ugovora o radu (o kojoj je osobito teškoj povredi riječ ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć), jer samo u tom slučaju radnik može (uspješno) štititi svoja prava, a sud ispitati dopuštenost i zakonitost takvog otkaza. Dakle, za pravnu valjanost odluke o prestanku radnog odnosa mjerodavni su razlozi navedeni u obrazloženju odluke.

11.2. Međutim, u situaciji kada radnik može zaključiti koju tešku povredu obveze iz radnog odnosa mu poslodavac stavlja na teret, onda okolnost što odluka o otkazu nije detaljno obrazložena na način da su u njoj ti razlozi određeno navedeni ne utječe sama po sebi na pravilnost odluke o otkazu. U tom slučaju otkaz nije nedopušten samo zbog takvog (formalnopravnog) razloga.

11.3. Budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi nespornim da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog verbalnog sukoba s direktorom i njegovim ocem 25. svibnja 2023. te da je tužbu i podnio referirajući se na taj događaj, dakle da tužitelj zna koju mu povredu tuženik stavlja na teret, pobijanu odluku nije bilo moguće utemeljiti na izostanku obrazloženja odluke o otkazu već je, po shvaćanju ovog suda, trebalo ocijeniti radi li se o opravdanom razlogu za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, tim više što su tijekom prvostupanjskog postupka na tu okolnost izvedeni svi predloženi dokazi te činjenično stanje u osnovi nije niti sporno.

12. Prema odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svi okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Među strankama nije sporno da je pisana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju uslijedila kao rezultat sastanka s radnicima održanog 25. svibnja 2023., dan nakon što je (24. svibnja 2023.) došlo do verbalne konfrontacije u računovodstvu tuženika između tužitelja i oca direktora tuženika ČK, također tuženikovog radnika, jer je tužitelj tvrdio da mu tuženik nije uplatio doprinose iz plaće za mirovinsko osiguranje i bio je vidno uzrujan te se obraćao ČK povišenim tonom, a ČK je negirao da doprinosi nisu plaćeni. Nije sporno ni da su na sastanku 25. svibnja 2023., osim tužitelja i tuženikovog direktora, bili i otac direktora ČK te ostali radnici, da se direktor na sastanku pozivao na potvrdu Porezne uprave iz koje da proizlazi da su plaćeni svi doprinosi radnicima i sva dugovanja prema državi, nakon čega je došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i ČK, u kome su se oslovljavali sa „ti“ što nije bilo uobičajeno te je tužitelj ČK, a i direktoru rekao da lažu jer da nije sve plaćeno, prezentirajući potvrdu Regosa, nakon čega ga je direktor uhvatio rukom za prsa, psovao je i rekao mu je da mu daje izvanredni otkaz i da se udalji iz firme.

14. Spisu prileži Izvješće Regosa o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 25. svibnja 2023., datirano 25. svibnja 2023., iz kojega proizlazi da tužitelju nisu bili plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje za prosinac 2022. i travanj 2023., a koju ispravu sud prvog stupnja tijekom postupka nije cijenio, s obzirom na to da nije ocjenjivao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu. Tuženik tijekom postupka nije dostavio potvrdu (Porezne uprave) na koju se tijekom postupka pozivao kao dokaz da nije imao dugovanja prema radnicima.

15. U takvim uvjetima, kada je tužitelj očito bio revoltiran činjenicom što mu tuženik nije podmirio dio obveza iz radnog odnosa (doprinose za mirovinsko osiguranje), kako je to jasno proizlazilo iz potvrde Regosa, a što su negirali i direktor tuženika i njegov otac ČK, koji je i sam tuženikov radnik, zbog čega im je tužitelj rekao da lažu (ili da ne govore istinu), i kada su očito i ostali sudionici sastanka govorili povišenim tonom te je sam direktor tuženika psovao i uhvatio tužitelja za prsa te ga na taj način udaljio sa sastanka govoreći mu da mu daje otkaz, nakon čega je uslijedila i pisana odluka o otkazu, ocjena je ovog suda da postupanje tužitelja nije imalo obilježje tako teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, radni odnos kao dvostrani ugovorni odnos podrazumijeva i obostrano uvažavanje, poštovanje i ispunjavanje ugovornih obveza pa, kada je nešto od toga (uplata doprinosa kao dijela bruto plaće) izostalo s jedne strane, potrebno je s više razumijevanja prihvatiti prenaglašenu pa i djelomično neprimjerenu reakciju iskazivanja nezadovoljstva druge strane, ovdje tužitelja, cijeneći pritom da ta tužiteljeva reakcija ipak nije eskalirala do prekomjerne razine i da su se neprimjerene reakcije (povišeni ton, vrijeđanje, psovanje) očito manifestirale obostrano.

16. Iz navedenog razloga ovaj sud ocjenjuje da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita ali ne zbog izostanka obrazloženja već zbog izostanka pretpostavki iz članka 116. stavka 1. ZR-a, slijedom čega je osnovano prihvaćen tužbeni zahtjev za njezino poništenje (pravilno: utvrđenje nedopuštenom).

17. Pravilna je i odluka o sudskom raskidu ugovora o radu, jer je utemeljena na odredbi članka 125. stavka 1. ZR-a s obzirom na utvrđenje da tužitelju kao radniku (a uostalom ni tuženiku) nije prihvatljivo nastaviti radni odnos.

18. Odluka o naknadi štete u visini pet prosječnih mjesečnih plaća (11.903,60 eura) žalbom nije posebno osporena, a njena osnovanost proizlazi iz odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a prema kojoj je u slučaju sudskog raskida ugovora o radu predviđena mogućnost dosude naknade štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

19. Žalbom nije osporena ni odluka o isplati naknade bruto plaće za razdoblje od 25. svibnja 2023. do 24. rujna 2023., u ukupnom iznosu od 9.473,59 eura, koja se temelji na provedenom financijskom vještačenju, a stranke na to vještačenje nisu imale primjedbi.

20. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud primjećuje da je prvostupanjski sud propustio odbiti tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj naknadi bruto plaće, jer prema Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 151/22.) obveza uplate poreza na dohodak i (nekadašnjeg) prireza porezu na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku.

21. Valjalo je stoga u pretežitom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, na temelju članka 368. stavka 1. (u odnosu na točke II., III., dio točke IV. i točku V. izreke) i članka 373.a stavka 1. ZPP-a (u odnosu na točki I. izreke), izuzev u odnosu na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, u kojem je dijelu valjalo preinačiti točku IV. izreke pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

22. Budući da je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, tuženiku ne pripada trošak žalbe (članak 154. stavka 5., članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 24. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus