REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-382/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marijana Labura Bujas, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320 sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Matelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: P-1204/2021 od 10. siječnja 2025. Općinskog suda u Šibeniku, 24. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje poslovni broj: P-1204/2021 od 10. siječnja 2025. Općinskog suda u Šibeniku i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovan odnosno daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, kao neosnovan.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tuženik, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga posebno ističući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) zato što nije bilo kontradiktornosti u raspravljanju a smatra da ga je prvostupanjski sud trebao obavijestiti o postojanju namjere za odlučivanje o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti te je u tom smislu trebao provesti kontradiktorni postupak na temelju kojeg bi mogao sagledati sve okolnosti slučaja i utvrditi je li uistinu predmetna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a ne izvoditi paušalne zaključke. Ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima te postavi zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 125,00 eura.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda – Općinskog suda u Šibeniku, bez obzira na postojanje prorogacijske klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu koji su tužiteljica kao korisnik kredita i potrošač i tuženik kao davatelj kredita i trgovac sklopili u [adresa] 19. svibnja 2005. (dalje: Ugovor o kreditu), s obzirom na to da se o toj ugovornoj odredbi sadržanoj u unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika kao trgovca nije pojedinačno pregovaralo a ona je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa se smatra nepoštenom kako je propisano u odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14).
4.1. Kako je u konkretnom slučaju ugovorena nadležnost suda registriranog sjedišta banke, dakle Općinskog suda u Rijeci, to, po ocjeni prvostupanjskog suda, znači da bi tužiteljica trebala putovati iz [adresa] u [adresa] kako bi mogla ostvariti svoja prava iz Ugovora o kreditu pred sudom a radi se o znatnoj udaljenosti koja pretpostavlja plaćanje cijene prijevoza od [adresa] do Rijeke i natrag i to bi sve tužiteljicu kao potrošača moglo odvratiti od njezina prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. točkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
4.2. Prilikom odlučivanja o neosnovanosti tuženikova prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku pred kojim je tužiteljica podnijela tužbu, prvostupanjski se sud pozvao i na članak 59. ZPP kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, s tim što iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi kako je ugovor sklopljen u tuženikovoj poslovnoj jedinici u [adresa] pa je upravo to razlog zbog kojega prvostupanjski sud smatra da je tužba podnesena mjesno nadležnom sudu i da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda neosnovan.
5. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je tuženikova žalba osnovana jer je zbog neodgovarajućega materijalnopravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
6. U konkretnom je slučaju naime prorogacijska klauzula sastavni dio ugovora o kreditu, pa iako ta klauzula ima procesnu autonomiju, načelo je kontradiktornosti u ovom slučaju dovedeno u pitanje i to ne zato što je odluka donesena bez održavanja ročišta, već iz razloga što se tužiteljica u tužbi uopće nije pozvala na nepoštenost prorogacijske klauzule niti se prije donošenja pobijanog rješenja očitovala o tuženikovu prigovoru iznesenom u odgovoru na tužbu, tako da je prvostupanjski sud propustio zatražiti od tužiteljice očitovanje na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti iako doista vrijedi presumpcija da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, (prema članku 81. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. – "Narodne novine" broj: 96/03) ali, kao što je već navedeno, tužiteljica se nije pozivala na ništetnost te odredbe niti je u tužbi navela zbog čega je tužbu podnijela Općinskom sudu u Šibeniku osim što se može pretpostaviti da je tužbu podnijela sudu na čijem području ima prebivalište i na čijem je području sklopila Ugovor o kreditu, što sve znači da je pogledu prigovora mjesne nenadležnosti činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
7. Tuženik inače nije u pravu kada smatra da bi u slučaju ništetnosti prorogacijske klauzule također bio nadležan Općinski sud u Rijeci kao sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište (prema člancima 46. stavku 1. i 48. stavku 1. ZPP), jer je za suđenje u ovom sporu nadležan i prvostupanjski sud (Općinski sud u Šibeniku) prema članku 59. ZPP. U protivnom se ne bi ni radilo o prorogaciji nadležnosti jer se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi samo sud koji nije mjesno nadležan (članak 70. stavak 1. ZPP). Postojanje sporazuma o prorogaciji u konkretnom slučaju stoga može samo značiti da je za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan barem još jedan sud a to je upravo sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika u kojoj je sklopljen Ugovor o kreditu, prema članku 59. ZPP, ili pak eventualno još i sud mjesta gdje tužiteljica kao potrošač ima prebivalište (prema članku 19.l stavku 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju –"Narodne novine" broj: 75/09., 112/12., 143/13., 9/15., 102/15. i 52/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odnosno da se radi o sporazumu o mjesnoj nadležnosti iz članka 70. stavka 2. ZPP pa ako se takav sporazum utvrdi ništetnim za suđenje će mjesno nadležan biti upravo prvostupanjski sud koji se za sada i smatra mjesno nadležnim.
8. Potrebno je stoga najprije u barem donekle kontradiktornom postupku ispitati je li prorogacijska klauzula nepoštena pa time i ništetna te je zbog toga valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovan odnosno daljnji postupak, što znači da prvostupanjski sud može i nastaviti postupak pa o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučit i zajedno s odlukom o glavnoj stvari, osim ako u nastavku postupka bude smatrao da nije mjesno nadležan. Prvostupanjski će sud utvrditi i sve druge činjenice u skladu sa zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog
5. studenog 2020. (broj: Su-IV-308/2020).
9. Valjalo je stoga ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovan odnosno daljnji postupak a time, pa na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člancima 381. i 370. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 24. ožujka 2025.
Sudac
Marija Sošić
