REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1889/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu Marijanu Bertalaniču kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Jelene Rogić, u kaznenom predmetu protiv okr. HŠ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO- DO-3907/20 od 13. srpnja 2020., nakon održane rasprave u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Matije Saftića te okrivljenika HŠ uz branitelja odvjetnicu Marušku Ujević, dana 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Okr. HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i Ć, rođen **.**.1964. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, vozač, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 22. prosinca 2019. u 19,40 sati u Zagrebu, Selska cesta nasuprot stupa javne rasvjete broj 136, upravljajući autobusom marke MAN M3 plave boje, registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo "Zagrebačkog električnog tramvaja" d.o.o., zapadnim kolnikom Selske ceste u smjeru jugoistoka, za vrijeme dok se nalazio na autobusnom stajalištu, protivno odredbi članka 43. stavku 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustio radnju uključivanja u promet poduzeti tako da time ne dovede u opasnost druge sudionike u prometu, te je propustio prije započinjanja radnje uključivanja u promet uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila, pa kada je ĆŠ, putnica u autobusu koji se nalazio na autobusnom stajalištu, pritisnula tipku za otvaranje vrata na autobusu radi izlaska iz istog i kada su se vrata autobusa otvorila, te kada je krenula izlaziti iz autobusa zakoračivši nogom van autobusa, krenuo je autobusom sa stajališta, uslijed čega je ĆŠ pala na kolnik između autobusa i nogostupa ceste, te je stražnji kotač autobusa naletio na istu i prignječio joj lijevu nogu, na koji način je ista zadobila povrede u vidu veće rane razderotine u lijevoj koljenoj jami, dvije rane razderotine u području lijevog koljena (s vanjske i unutarnje strane), više manjih rana razderotina u području gornje strane lijevog stopala, višekomadni prijelom srednjeg dijela lijeve bedrene kosti uz velik pomak koštanih ulomaka, otvoreni višekomadni prijelom gornjeg dijela lijeve goljenične kosti uz pomak ulomaka, opsežno oštećenje (zgnječenje) mekih tkiva lijeve natkoljenice i potkoljenice, okvalificirane kao osobito teške tjelesne povrede,

dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga drugoj osobi prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1., 2. i 5. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavak 5. Kaznenog zakona,

pa mu se temeljem članka 227. stavak 5. Kaznenog zakona izriče

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

Temeljem članka 56. Kaznenog zakona okrivljeniku se izriče

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku okrivljeniku se nalaže da podmiri troškove kaznenog postupka i to u iznosu od 1.167,84 eura.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je uvodno označenom optužnicom optužilo okrivljenika HŠ da je počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci.

Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

U dokaznom postupku su ispitani okrivljenik HŠ, te svjedoci LŠ, TŠ, ČŠ i MŠ, temeljem članka 431. stavak 1. točka 7. Zakona o kaznenom postupku su pročitani zapisnici o iskazima svjedoka OŠ (listovi 328,398), EŠ (listovi 318,398), DŠ (listovi 323,426) i FŠ (lisz 431), te nalaz i mišljenje prometnog vještaka pok. Zvonka Ivašića (listoivi 374-380,410-414), uz suglasnost stranaka su pročitani zapisnik o iskazu oštećenice ĆŠ (list 30), te nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Pere Bubala (listovi 340-346,384-389), pročitana i pregledana je dokumentacija koja prileži spisu i to zapisnik o očevidu (listovi 3-4), skica mjesta događaja (list 5), fotografski elaborat (listovi 6-13), službena zabilješka od 6.1.2020., osim u dijelu koji se odnosi na sadržaj obavijesnog razgovora s HŠ (list 23), izvodi iz KE i PE (listovi 348, 424.)

Okrivljenik HŠ je u svojoj obrani naveo da je oštećenicu vidio na nogostupu autobusne stanice i to prije nesreće. U trenutku kada je on pokrenuo autobus, sva vrata autobusa su bila zatvorena, jer inače ne bi mogao krenuti. Naime, autobus ima ugrađen sustav automatske stanične kočnice za blokadu kretanja, koji onemogućava pokretanje autobusa ako prethodno nisu sva vrata autobusa zatvorena. Nakon što su sva vrata zatvorena, on kao vozač prije pokretanja autobusa s autobusne stanice gleda u lijevi retrovizor kako bi se uvjerio da se na siguran način može uključiti u promet. U konkretnom slučaju je prije pokretanja autobusa na autobusnoj stanici poduzeo sve potrebne radnje u vezi provjere da li su svi putnici ušli i izašli iz autobusa. Nakon što je pokrenuo autobus, putnici u stražnjem dijelu autobusa su u jednom trenutku počeli vikati, te je on odmah zaustavio autobus, nakon čega je pozvao hitnu pomoć i policiju. U trenutku predmetne prometne nesreće na autobusu je sustav automatske stanične kočnice za blokadu kretanja bio u funkciji. On ga nije isključivao neposredno nakon predmetne prometne nesreće, već ga je prilikom očevida isključio drugi vozač "ZET-a" LŠ, kojeg je na mjesto događaja pozvala policija. Nije bilo nikakvog razloga da bi on isključivao taj sustav automatske kočnice. Isključivanjem istog se praktički ne dobiva ništa. Taj sustav se isključuje samo u situaciji kada dođe do kvara na autobusu. Izrazio je iskreno žaljenje zbog posljedica predmetne prometne nesreće.

Oštećenica ĆŠ je u svom iskazu (list 30) navela da je te večeri putovala ZET-ovim autobusom kući od Črnomerca prema Savskom mostu. Nakon što se autobus zaustavio na predmetnom autobusnom stajalištu, zajedno s drugim putnicima je izlazila van na stražnja vrata. Dalje se više ničega ne sjeća.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni iskaz oštećenice ĆŠ, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi s iskazima ostalih svjedoka, ovaj sud ga je ocijeni vjerodostojnim, budući da je sam po sebi logičan i uvjerljive, a s druge strane potkrijepljen iskazima svjedoka očevidaca OŠ, EŠ i DŠ, koji su vidjeli kako oštećenica izlazi iz predmetnog autobusa.

Svjedok OŠ je u svom iskazu (listovi 328,398) navela da se u trenutku predmetne nesreće nalazila kao putnik u stražnjem dijelu autobusa. Sjedila je s lijeve strane autobusa okrenuta u smjeru vožnje. Pored nje je sjedila oštećenica. Kada se autobus zaustavio na predmetnom autobusnom stajalištu, oštećenica je odlučila izaći van iz autobusa. Kada je došla do vrata, pritisnula je dugme za otvaranje vrata te su se ista otvorila, a potom brzo i zatvorila. Oštećenica je ponovno stisnula dugme za otvaranje vrata te su se vrata ponovno otvorila. Oštećenica je započela izlaziti van iz autobusa, i u tom trenutku je autobus lagano krenuo s ugibališta. Pošto je pri izlasku iz autobusa bila u raskoraku, oštećenica je izgubila ravnotežu i pala. Svi su povikali vozaču da zaustavi autobus, što je isti i učinio. Jedan od putnika je odmah pozvao hitnu pomoć. U trenutku stradavanja ona se nalazila oko 2 metra od oštećenice. Ista se prilikom izlaska iz autobusa držala za rukohvat. Kada je autobus kretao, oštećenica je jednom nogom već bila izvan autobusa. U trenutku kada je autobus kretao, vrata autobusa nisu bila zatvorena.

Svjedok EŠ je u svom iskazu (listovi 318,398) naveo da se u trenutku predmetne nesreće nalazio kao putnik u srednjem dijelu autobusa. Sjedio je s lijeve strane autobusa okrenut prema natrag. Autobus se zaustavio na predmetnoj autobusnom stanici. Vidio je oštećenicu kako stišće dugme za otvaranje vrata autobusa. Vrata su se otvorila, i nakon toga brzo zatvorila. Oštećenica je ponovno stisnula dugme za otvaranje vrata, te su se vrata ponovno otvorila. Oštećenica je počela izlaziti iz autobusa, a u tom trenutku se autobus lagano kretao. U jednom trenutku su putnici počeli vikati vozaču da zaustavi autobus. On se nalazio oko 2 m od oštećenice. U trenutku kada je autobus kretao s ugibališta oštećenica je bila u raskoraku pri izlasku iz autobusa, izgubila ravnotežu, te pala pod autobus. Nije vidio trenutak pada oštećenice na tlo. Autobus se lagano kretao u trenutku kada je oštećenica iskoračila van iz autobusa.

Svjedok DŠ je u svom iskazu (listovi 323,426) naveo da se u trenutku predmetne nesreće nalazio kao putnik u stražnjem dijelu autobusa. Sjedio je s lijeve strane okrenut prema naprijed. Autobus se zaustavio na predmetnoj autobusnom stanici. Vidio je oštećenicu kako stišće dugme za otvaranje vrata autobusa. Vrata su se otvorila, i nakon toga brzo zatvorila. Oštećenica je ponovno stisnula dugme za otvaranje vrata, te su se vrata ponovno otvorila. Budući da se radi o starijoj gospođi, polako je izlazila van iz autobusa. Kad je već jednom nogom stupila na nogostup, autobus je polako kretao te je oštećenica izgubila ravnotežu i pala ispod autobusa. Putnici su vikali vozaču da zaustavi autobus što je isti i učinio. Kada je izašao van, vidio je oštećenicu kako leži pokraj autobusa i ima ozlijeđenu nogu. On se nalazio oko 2,5 m od oštećenice. Ista se prilikom izlaska iz autobusa držala za rukohvat. U trenutku kada je autobus kretao sa ugibališta ista je izlazila iz autobusa na način da je jednom nogom već bila vani, a jednom rukom se držala za rukohvat. Kada se autobus počeo kretati prema naprijed, vrata autobusa nisu bila zatvorena.

Analizirajući navedene iskaze svjedoka OŠ, EŠ i DŠ, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, ovaj sud ih je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim budući da su sami po sebi logični i uvjerljivi, međusobno sukladni, te potkrijepljeni iskazom oštećenice ĆŠ, iz kojeg proizlazi da se vozila kao putnica u predmetnom autobusu, te da je na predmetnoj autobusnom stajalištu izlazila van iz istog. Navedeni svjedoci su kao očevici predmetnog događaja detaljno, okolnosno i uvjerljivo opisali na koji način je došlo do predmetne prometne nesreće i stradavanja oštećenice. Sva tri svjedoka su decidirano naveli kako su vidjeli da se oštećenica vozila kao putnica u predmetnom autobusu, da je na predmetnom autobusnom stajalištu izlazila van iz autobusa, da je u tom trenutku autobus krenuo s autobusnog stajališta a da prethodno vrata istog nisu bila zatvorena, te da je oštećenica prilikom izlaska iz autobusa, uslijed kretanja istog, izgubila ravnotežu i pala pod kotače autobusa. Navedeni svjedoci su po ocjeni ovog suda objektivni i za ishod predmetnog postupka nezainteresirani svjedoci.

Svjedok ČŠ je u svom iskazu (listovi 427,474) naveo da je on kao policijski službenik sudjelovao u obavljanju očevida na mjestu predmetne prometne nesreće. Prilikom očevida su na predmetnom autobusu izvršili provjeru ispravnosti automatske stanične kočnice za blokadu kretanja autobusa, te su utvrdili da je ista bila isključena, odnosno, autobus je bilo moguće pokrenuti a da pritom vrata autobusa nisu bila zatvorena. Provjeru je izvršio drugi vozač ZET-a. Nakon što mu je predočen iskaz svjedoka LŠ, izjavio je kako on ne vidi nikakve logike u tome da bi on kao policijski službenik prilikom očevida na mjestu predmetnog događaja tražio od istog da isključuje automatsku staničnu kočnicu za blokadu kretanja, jer bi time automatski mijenjao zatečeno činjenično stanje na mjestu događaja. U konkretnom slučaju je bio cilj da se provjeri ispravnost funkcioniranja tog sustava automatske kočnice pokretanjem autobusa s otvorenim vratima. Inače, on u to vrijeme nije niti znao da autobusi ZET-a imaju ugrađen taj sustav, pa prema tome nije niti mogao tražiti od rezervnog vozača ZET-a LŠ da isključi taj sustav. U trenutku kada je ZŠ pokretao autobus, on je stajao pored njega u autobusu. Kada je došao na mjesto predmetnog događaja, zatekao je otvorena vrata autobusa. Zajedno s njim je očevid obavljao krim-tehničar MŠ, dok je mjesto događaja osiguravao policijski službenik ZŠ.

Svjedok MŠ je u svom iskazu (list 479) naveo da je zaposlen kao policijski službenik u II. Postaji prometne policije Zagreb. On je zajedno s kolegom ČŠ proveo očevid na mjestu predmetne prometne nesreće, o čemu su sastavili zapisnik. On je prilikom očevida vršio potrebna mjerenja i fiksiranje tragova. Sjeća se da je kolega ČŠ s vozačem ZET-a vršio pokretanje autobusa. ČŠ je prilikom pokretanja autobusa bio u autobusu zajedno s vozačem.

Analizirajući i ocjenjujući iskaze policijskih službenika ČŠ i ĐŠ, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, ovaj sud ih je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim budući da su sami po sebi logični i uvjerljivi, međusobno sukladni, te potkrijepljeni sadržajem zapisnika o očevidu i službene zabilješke od 6.1.2020. (osim u dijelu koji se odnosi na sadržaj obavijesnog razgovora s HŠ) koji prileže spisu.

Svjedok TŠ je u svom iskazu (list 473) naveo da je zaposlen u ZET-u na radnom mjestu kontrolora prometa. U situacijama kada vozilo ZET-a sudjeluje u prometnoj nesreći, on izlazi na mjesto događaja i sastavlja zapisnik u vezi nezgode na osnovu izjave vozača ZET-a koji je upravljao vozilom. Što se tiče konkretne prometne nesreće, on je na mjesto događaja došao nakon što je policija već obavila očevid i napustila mjesto događaja. On je u zapisnik unio izjavu vozača da je u trenutku kada je započeo kretanje s autobusne stanice u jednom trenutku začuo putnike u autobusu kako viču da stane. S mjesta događaja je pozvao njihov dežurni centar ZET-a te im rekao da pošalju pričuvnog vozača po autobus, budući da vozač koji je upravljao autobusom u trenutku nesreće zbog proživljenog stresa nije bio sposoban odvesti autobus u garažu ZET-a. Za vrijeme dok je on bio na mjestu događaja, nije bila obavljena nikakva provjera tehničke ispravnosti autobusa. Što se tiče automatske stanične kočnice za blokadu kretanja, objasnio je da se radi o uređaju koji sprečava kretanje autobusa ako su bilo koja vrata autobusa otvorena. Njemu nije poznato da li je u konkretnom slučaju u trenutku stradavanja putnice bila uključena ili isključena ta automatska stanična kočnica.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni iskaz svjedoka TŠ, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan budući da je s jedne strane sam po sebi logičan i životno uvjerljiv, a s druge strane nije u suprotnosti s drugim dokazima.

Svjedok LŠ je u svom iskazu (list 467) naveo kako mu je braniteljica okrivljenika prije početka rasprave na sudskom hodniku rekla zbog čega je pozvan kao svjedok i o čemu bi trebao svjedočiti. Naveo je kako je u vrijeme predmetnog događaja radio u ZET-u kao vozač-parkirač autobusa. Toga dana je zajedno s poslovođom došao na mjesto predmetnog događaja preuzeti autobus koji je sudjelovao u prometnoj nesreći te ga odvesti u garažu ZET-a. Na mjestu događaja su bili policijski službenici koji su obavljali očevid te linijski kontrolor ZET-a. Njemu je njegov poslovođa na licu mjesta rekao da odveze autobus u garažu ZET-a, budući da je vozač koji je sudjelovao u prometnoj nesreći bio pod stresom. Policijski službenik ga je na mjestu događaja pitao da li se autobus ZET-a može pokrenuti s otvorenim vratima, na što mu je on odgovorio da je to moguće ako se isključi automatska stanična kočnica za blokadu kretanja. Sjeo je na mjesto vozača i tom policijskom službeniku pokazao gdje se nalazi prekidač za isključivanje/uključivanje te automatske stanične kočnice za blokadu kretanja. Policijski službenik ga je to pitao te tražio od njega da vidi kako to izgleda kada se pokrene autobus s otvorenim vratima. Kada mu je pokazao gdje se nalazi taj prekidač, isti mu je rekao da isključi tu automatsku staničnu kočnicu, što je on i učinio, a potom je u prisustvu tog policijskog službenika pokrenuo autobus nekoliko metara prema naprijed i nekoliko metara prema natrag. Autobus je pokrenuo s isključenom automatskom staničnom kočnicom dok su vrata bila otvorena. On inače nije linijski vozač, ali je čuo kako neki od kolega vozača ZET-a prakticiraju da tijekom vožnje na linijama isključuju tu automatsku staničnu kočnicu za blokadu kretanja.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni iskaz svjedoka LŠ, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud ga je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je prilikom očevida na mjestu nesreće, a na zahtjev policijskog službenika, isključio automatsku staničnu kočnicu za blokadu kretanja, a potom u prisustvu tog policijskog službenika pokrenuo autobus dok su vrata bila otvorena. To iz razloga što je takav njegov iskaz ne samo u izravnoj suprotnosti s iskazom policijskog službenika ČŠ, već je i sam po sebi nelogičan i životno neuvjerljiv. Naime, iz iskaza ČŠ proizlazi da je na mjestu događaja izvršena provjera ispravnosti automatske stanične kočnice za blokadu kretanja autobusa, te je utvrđeno da je ista u trenutku provjere bila isključena budući je autobus pokrenut s otvorenim vratima. S tim uvezi, potpuno je nelogično i životno neuvjerljivo da bi policijski službenik prilikom očevida zahtijevao da se bilo što isključuje na vozilu, jer bi na taj način promijenio zatečeno stanje vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći i time grubo prekršio pravila policijskog postupanja prilikom očevida. Takvim iskazivanjem svjedok LŠ je očito nastojao pomoći u otklanjanju kaznene odgovornosti svog kolege vozača HŠ.

Iz iskaza svjedoka FŠ (list 431) proizlazi da isti nema neposrednih i relevantnih saznanja u vezi predmeta ovog postupka.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Pere Bubala (listovi 340- 346,384-389) proizlazi da je oštećenica ĆŠ u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu veće rane razderotine u lijevoj koljenoj jami, dviju rana razderotina u području lijevog koljena, više manjih rana razderotina u području gornje strane lijevog stopala, višekomadnog prijeloma srednjeg dijela lijeve bedrene kosti uz veliki pomak koštanih ulomaka, otvorenog višekomadnog prijeloma gornjeg dijela goljenične kosti uz pomak ulomaka, te opsežnog oštećenja (zgnječenja) mekih tkiva lijeve natkoljenice i potkoljenice. Opsežne rane razderotine kao i otvoreni prijelomi su podloga za razvoj komplikacija, kao u konkretnom slučaju infekcije mekih tkiva lijeve noge, koja je rezultirala i razvojem sepse, što je predstavljalo realnu životnu ugrozu. Smrtni ishod kod oštećenice je izbjegnut adekvatnom medicinskom intervencijom, odnosno natkoljeničnom amputacijom lijeve noge. Uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i fotografije s mjesta događaja koji prileže spisu, može se zaključiti da se mehanizam nastanka ozljeda kod oštećenice uklapa u dinamiku predmetne prometne nesreće. Ozljede kod oštećenice su posljedica djelovanja snažnih mehaničkih sila na lijevu nogu. Nalet kotačem autobusa i prignječenje predstavlja podesan mehanizam za nastanak istih.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu dr. Pere Bubala, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatilo kao vjerodostojan budući da je sam po sebi logičan, stručan i uvjerljiv.

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića (listovi 374-380,410- 414) proizlazi da je nakon predmetne prometne nesreće autobus kojim je upravljao okrivljenik pronađen pomaknut prema naprijed iz pozicije prednjeg dijela autobusa prema jugu za oko 5,7 metara. Uz stražnji desni rub zaustavljenog autobusa, u visini lijeve strane 4. vrata autobusa, pronađen je na kolniku između autobusa i rubnog kamena nogostupa autobusne stanice trag krvi oštećenice. Prema iskazima svjedoka EŠ, DŠ i OŠ, oštećenica je prilikom zaustavljanja autobusa na autobusnoj stanici pritisnula gumb za otvaranje 3. vrata autobusa, koja su se otvorila i odmah zatvorila. Nakon ponovnog pritiska na gumb za otvaranje vrata, 3. vrata autobusa su se ponovno otvorila, te je oštećenica započela polako izlaziti iz zaustavljenog autobusa na nogostup autobusne stanice. U trenutku stupanja jednom nogom na nogostup autobusne stanice, autobus je lagano krenuo prema naprijed i povukao za sobom oštećenicu, koja je pala između autobusa i ruba nogostupa autobusne stanice, nakon čega je uslijedio prelazak stražnjih desnih kotača autobusa preko tijela oštećenice. Prema iskazu okrivljenika, oštećenica se uopće nije nalazila u autobusu, već se čitavo vrijeme kretala izvan autobusa. Budući da su tragovi krvi na kolniku pronađeni kod 4. vrata autobusa, dakle iza stražnih desnih kotača autobusa, očito je da je oštećenica morala pasti između desne bočne strane autobusa i rubnog kamena nogostupa autobusne stanice ispred stražnjih desnih kotača autobusa, da bi potom bila zahvaćena stražnjim desnim kotačima autobusa, dakle približno u visini 3. vrata autobusa. Kako je autobus pronađen 4. vratima iznad tragova krvi oštećenice, očito je da je autobus nakon pada oštećenice uz desni bok autobusa bio u kretanju prema naprijed i to prema položaju nakon nesreće za oko 5,7 metara, pri čemu je postigao brzinu kretanja od oko 10,1 km/h. Iz kombiniranog vještačenja s vještakom sudske medicine proizlazi da je u trenutku nesreće došlo do prignječenja lijeve noge oštećenice stražnjim desnim kotačima autobusa, pri čemu nije moguće na temelju zadobivenih ozljeda oštećenice pouzdano zaključivati da li je u trenutku njenog pada između desnog boka autobusa i rubnog kamena nogostupa autobusne stanice oštećenica bila u fazi izlaženja iz autobusa na 3. vrata, kako to tvrde svjedoci, ili se uopće nije nalazila u autobusu pa je kretanjem po autobusnoj stanici skrenula prema autobusu i pala uz desni bok autobusa u visini 3. vrata autobusa, kako to proizlazi iz okrivljenikovog iskaza. Za slučaj da je do nesreće došlo prema iskazima svjedoka tj. da je neposredno prije trenutka nesreće oštećenica bila u fazi izlaska iz autobusa na 3. otvorena vrata, u kojem trenutku se pokrenuo autobus, uslijed čega je oštećenica izgubila ravnotežu i pala uz desni bok autobusa, okrivljenik je u unutarnjem ogledalu autobusa mogao vidjeti oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa na 3. vrata, pri čemu je po signalnim lampicama koje su morale biti upaljene mogao znati da 3. vrata autobusa nisu zatvorena, a to je mogao vidjeti i po položaju 3. vrata u vanjskom desnom ogledalu, kao i oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa, pa da je okrivljenik odustao od pokretanja autobusa s otvorenim 3. vratima, do nesreće ne bi došlo. Za slučaj da je do nesreće došlo prema iskazu okrivljenika tj. da se oštećenica uopće nije nalazila u autobusu, već je kretanjem po autobusnoj stanici skrenula prema autobusu i pala uz desni bok autobusa u visini 3. vrata autobusa, proizlazi da se u tom slučaju u vrijeme pokretanja autobusa morala nalaziti uz sam desni bok vozila u visini 3. vrata te je bila vidljiva okrivljeniku u vanjskom desnom ogledalu, pa da je okrivljenik odustao od pokretanja autobusa pričekavši da se oštećenica odmakne od desnog boka autobusa, do nesreće ne bi došlo. Pregledom i ispitivanjem predmetnog autobusa u garaži ZET-a u Podsusedu je utvrđeno da je isti opremljen automatskom staničnom kočnicom za blokadu kretanja autobusa, koja se automatski aktivira u situaciji kada se prilikom zaustavljanja autobusa na autobusnoj stanici otvore vrata autobusa. Za vrijeme dok su bilo koja vrata na 4 ulaza-izlaza iz autobusa otvorena, autobus nije moguće pokrenuti. Tek kada se sva vrata za ulaz-izlaz putnika zatvore, stanična kočnica za blokadu kretanja autobusa se automatski deaktivira i autobus je moguće pokrenuti. S lijeve strane sjedala vozača autobusa nalazi se komandna ploča na kojoj se nalazi prekidač pomoću kojeg se može isključiti stanična kočnica za blokadu kretanja autobusa, te se s isključenom staničnom kočnicom za blokadu kretanja autobusa isti može pokrenuti na autobusnoj stanici i s otvorenim vratima za ulaz-izlaz putnika. Prema tome, u konkretnom slučaju je okrivljenik mogao deaktivirati staničnu kočnicu za blokad kretanja autobusa te pokrenuti autobus za vrijeme dok su vrata autobusa na autobusnoj stanici bila otvorena. U unutrašnjosti autobusa kod svakog ulaza-izlaza iz autobusa postoje gumbi na vertikalnim stupovima-rukohvatima unutar autobusa, pomoću kojih putnik signalizira vozaču autobusa da želi izaći iz autobusa na jedna od 4 vrata. Na tabli sa instrumentima ispred vozača autobusa se nalazi display koji prikazuje shematski 4 ulaza-izlaza iz autobusa te signalne gumbe za izlaz iz autobusa, koji posvijetle u slučaju da ih putnik stisne, što je znak vozaču da putnik na određenim vratima želi izaći iz autobusa, pa nakon zaustavljanja autobusa vozač otvara vrata na određenom izlazu iz autobusa. Prema tome, putnici u autobusu ne mogu samostalno otvarati vrata autobusa, već stiskanjem gumba u unutrašnjosti autobusa kod određenih vrata autobusa samo signaliziraju vozaču namjeru izlaska iz autobusa na određena vrata, koja nakon zaustavljanja autobusa otvara vozač autobusa.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan. To iz razloga što je isti sam po sebi logičan, stručan i uvjerljiv, na sva postavljena pitanja vještak je dao jasne, logične i uvjerljive odgovore, te obrana nije ničime dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog nalaza i mišljenja. Vještak je detaljno i argumentirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te dao logične i uvjerljive odgovore na sva postavljena pitanja.

Iz službene zabilješke policijskog službenika ČŠ (osim u dijelu koji se odnosi na sadržaj obavijesnog razgovora s HŠ) koja prileži na listu 23 spisa proizlazi da je neposredno nakon predmetne prometne nesreće na mjestu događaja izvršena provjera tehničke ispravnosti automatske stanične kočnice za blokadu kretanja autobusa, te je utvrđeno da je ista bila isključena, budući da je autobus bilo moguće pokrenuti a da pritom vrata autobusa nisu bila zatvorena.

Na osnovu pojedinačne i sveukupne analize te ocjene izvedenih dokaza, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i to na način opisan u izreci.

Na temelju vjerodostojnih iskaza oštećenice ĆŠ te svjedoka OŠ, EŠ, DŠ, te nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića te vještaka sudske medicine dr. Pere Bubala, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je do predmetne prometne nesreće došlo dinamikom i na način opisan u izreci, te da je u istoj oštećenica ĆŠ zadobila predmetnu osobito tešku tjelesnu ozljedu.

Okrivljeniku je stavljeno na teret da je u konkretnom slučaju prekršio odredbe članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje nalažu vozaču da se prije uključivanja vozilom u promet uvjeri da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju vozila, uslijed čega je došlo do predmetne prometne nesreće.

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik u unutarnjem ogledalu autobusa mogao vidjeti oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa, da je po signalnim lampicama na tabli s instrumentima ispred vozača mogao znati da vrata autobusa nisu zatvorena, da je to mogao vidjeti i po položaju vrata u vanjskom desnom ogledalu, kao i oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa, pa da je odustao od pokretanja autobusa s otvorenim vratima, do nesreće ne bi došlo. Takvom nepropisnom vožnjom okrivljenik je izravno prouzročio predmetnu prometnu nesreću i time ostvario obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Naime, da okrivljenik nije pokrenuo autobus prije nego su sva vrata autobusa bila zatvorena, oštećenica ne bi prilikom izlaska iz autobusa izgubila ravnotežu i pala pod kotače autobusa.

Okrivljenik je kriv za počinjenje djela koje mu je stavljeno na teret jer je morao znati i biti svjestan da pokretanjem autobusa s otvorenim vratima putnik koji u tom trenutku izlazi iz autobusa može izgubiti ravnotežu i pasti pod kotače autobusa, ali je u konkretnom slučaju olako smatrao da se to neće dogoditi. Dakle, postupao je sa svjesnim nehajem.

Analizirajući obranu okrivljenika, a dovodeći je u vezu s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud ju nije prihvatio u dijelu u kojem je naveo da su u trenutku kada je pokrenuo autobus s predmetnog autobusnog stajališta sva vrata autobusa bila zatvorena, jer u protivnom autobus ne bi mogao krenuti. To iz razloga što je takva njegova obrana ne samo u suprotnosti s iskazima čak 3 putnika očevidaca u autobusu (OŠ, EŠ i DŠ), koji su suglasno i decidirano naveli da je autobus krenuo s autobusnog stajališta otvorenih vratiju, nego i u suprotnosti s iskazom policijskog službenika ČŠ, sadržajem njegove službene zabilješke o provjeri tehničke ispravnosti automatske stanične kočnice za blokadu kretanja na predmetnom autobusu, te nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Zvonka Ivašića, iz kojih također proizlazi da je autobus krenuo s autobusnog stajališta otvorenih vratiju, a mogao je krenuti jer je bila isključena automatska stanična kočnica za blokadu kretanja autobusa.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud je okrivljenika proglasio krivim.

Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koju treba primjeniti prema okrivljeniku, ovaj sud je istom izrekao uvjetnu kaznu zatvora jer je ocijenio da se i bez izvršenja kazne zatvora u konkretnom slučaju može očekivati ostvarenje zakonom određene svrhe kažnjavanja. Odmjeravajući izrečenu uvjetnu kaznu zatvora ovaj sud je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije (listovi 348, 424) okrivljenik do sada nije osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela niti prekršajno kažnjavan, dok mu je s druge strane kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da je djelo počinio kao profesionalni vozač autobusa koji je u konkretnom slučaju prekršio jedno od osnovnih pravila da autobus ne smije krenuti dok sva vrata na istom ne budu zatvorena. Iz svih navedenih razloga je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna neće biti izvršena ukoliko isti u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Takvom vrstom i mjerom kaznenopravne sankcije će se po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju u odnosu na okrivljenika ostvariti generalna i specijalna prevencija.

Budući da je okrivljenik proglašen krivim, valjalo ga je temeljem članka148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku obvezati da naknadi troškove kaznenog postupka, koji se odnose na sudskomedicinsko i prometno vještačenje.

U Zagrebu, 24. ožujka 2025.

ZAPISNIČAR:

S U D A C:

Jelena Rogić

Marijan Bertalanič

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. OKDO Zagreb

2. HŠ

3. odvj. Marko Ujević