Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-128/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Velimiru Vuković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, kojeg zastupaju punomoćnici TM i ostali odvjetnici u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o, Preradovićeva 24, Zagreb, protiv tuženika MARITIM BAŠIĆ d.o.o., Glavina Donja 469, Glavina Donja (Grad Imotski), OIB: 08952432194, zastupano po punomoćnici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, radi isplate (14.403,44 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 28.veljače 2025., presude objavljene 24.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je pod poslovnim brojem Ovrv-2473/2023, UPP/OS-Ovrv-617/2023, dana 9. kolovoza 2023. donio javni bilježnik Mate Juroš iz Imotskog, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku – MARITIM BAŠIĆ d.o.o., Glavina Donja 469, Glavina Donja (Grad Imotski), OIB: 08952432194, platiti tužitelju – HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, iznos od 14.403,44 EUR i 122,54 EUR nastalih troškova postupka, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:

- 14.403,44 EUR teku od 10. travnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i na iznos od:

- 122,54 EUR teku od 9. kolovoza 2023. godine po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku – MARITIM BAŠIĆ d.o.o., Glavina Donja 469, Glavina Donja (Grad Imotski), OIB: 08952432194, naknaditi tužitelju – HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.815,45 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 4. srpnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga koji je prijedlog automatski povjeren u rad javnom bilježniku Mate Juroš iz Imotskog, kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku sada tuženiku da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 14.403,44 EUR i 122,54 EUR nastalih troškova postupka, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od: 14.403,44 EUR teku od 10. travnja 2020. godine pa do isplate. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroš iz Imotskog, poslovnog broja Ovrv-2473/2023, UPP/OS-Ovrv-617/2023, dana 9. kolovoza 2023. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) sada namiri tražbinu te je, radi prisilne naplate navedene tražbine određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka povodom prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Makarskoj, Stalnoj službi u Imotskom.

3. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovnog broja Povrv-174/2023-4 od 28.veljače 2024. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a na temelju rješenja od 24.rujna 2024., odlučeno je da će po pravomoćnosti rješenja, spis biti ustupljen Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno nadležnom sudu.

4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da u otvorenom roku, podnosi prigovor na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, iz razloga neosnovanosti istog, odnosno zbog činjenice neusklađenosti otvorenih stavki kod ovrhovoditelja sa onima ovršenika. Ujedno se ističe da otvorene stavke nisu dokaz osnovanosti tražbine osim u slučaju ovjere istih od strane vjerovnika i dužnika.

5. Ovrhovoditelja sada tužitelj je podnesku od 21.lipnja 2024. detaljno obrazložio pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva iz ovog postupka, dostavio dokumentaciju na koju se poziva u predmetnom podnesku, te naveo:

Među stranama ovog spora ne bi trebale biti sporne sljedeće činjenice.

Tužitelj je na svojoj web stranici objavio dokument naziva – „Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19)“1 (dalje u tekstu: Potpora za očuvanje radnih mjesta). Ne bi, nadalje, trebalo biti sporno pravno naličje tako objavljenog dokumenta. Riječ je o javnom pozivu na podnošenje ponuda. Oni koji, referirajući se na predmetni dokument odnosno javni poziv, podnesu ponudu, u ovom slučaju u vidu zahtjeva za dodjelu potpore (kao što je to učinio i tuženik), prihvaćaju, stoga, sadržaj i uvjete tog javnog poziva – u konkretnom slučaju, na očuvanje radnih mjesta.

Nadalje, tužitelj je na svojoj web stranici objavio i dokument naziva – „MJERE AKTIVNE POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA IZ NADLEŽNOSTI HRVATSKOGA ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE, Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini“ (dalje u tekstu: Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera).2 Na stranicama 90 – 96 tog dokumenta sadržani su kriteriji, kao i uvjeti i načini, korištenja potpore za očuvanje radnih mjesta, koji u svemu sadržajno odgovaraju onima glede te iste potpore koji se nalaze u Potpori za očuvanje radnih mjesta. Riječ je, dakle, o komplementarnim dokumentima.

Također, suočen s desecima tisuća zahtjeva podnesenih tijekom 2020. godine temeljem Potpore za očuvanje radnih mjesta i okolnošću da je tužitelj ograničen ljudskim/radnim kapacitetima u svom svakodnevnom radu glede obrade takvih zahtjeva, tužitelj je 31. ožujka 2020. godine donio Odluku kojom je, s obzirom na okolnosti koje je pandemija Koronavirusa (COVID 19) uzrokovala na tržištu rada, uredio postupanje po zaprimljenim zahtjevima (dalje u tekstu: Odluka). Tako je Odlukom utvrđeno sljedeće:

- da se zahtjevi za korištenje potpore smatraju valjanima po zaprimanju cjelokupne dokumentacije, pod pretpostavkom naknade provjere (točka 1. Odluke),

-a se valjanim smatra svaki podnesen zahtjev koji sadrži svu traženu dokumentaciju (obrazac zahtjeva s pripadajućim tablicama/izjava o točnosti,

– pod pretpostavkom naknadne provjere od strane tuženika – bez da se u, trenutku njegova zaprimanja, utvrđuje udovoljava li podneseni zahtjev uvjetima iz javnog poziva za korištenje Potpora za očuvanje radnih mjesta (točka 2. Odluke),

- da se Središnjem uredu tužitelja dostavlja zahtjev za rezervaciju sredstava i nalog za isplatu, temeljem čega Središnji ured tužitelja vrši isplatu sredstava podnositeljima zahtjeva (točka 2. i 3. Odluke),

- da se u Obavijesti o odobrenoj potpori podnositelj zahtjeva obavještava i o „naknadnoj obradi i reviziji Zahtjeva i pripadajuće dokumentacije“ (točka 4. Odluke), da se Odluka primjenjuje na sve zaprimljene zahtjeve (točka 6. Odluke),

. da se, primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), ugovor o korištenju potpore smatra sklopljenim kada se podnositelj zahtjeva obavijesti da je njegov zahtjev odobren (obrazloženje Odluke) te

- da se, uzimajući u obzir utjecaj pandemije Koronavirusa, a posebice posljedice nemogućnosti rješavanja zahtjeva u rokovima, podnesene zahtjeve za korištenje potpore za očuvanje radnih mjesta ima smatrati valjanima, naročito kada podnositelji zahtjeva njegovu valjanost potvrđuju izjavom danom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću (obrazloženje Odluke).

Drugim riječima – u cilju očuvanja radnih mjesta i pravovremenih isplata plaća, sprečavanja rasta nezaposlenosti i urušavanja gospodarskih djelatnosti (što su, uostalom, i bili glavni ciljevi Potpore za očuvanje radnih mjesta) – tužitelj je promijenio svoje redovito postupanje i odlučio da će se sredstva za Potpore za očuvanje radnih mjesta automatski isplaćivati po zaprimljenim zahtjevima, a uz pravo njihove naknadne revizije.

Osim, dakle, provjere je li zahtjevu priložena sva propisana dokumentacija, tužitelj u trenutku zaprimanja zahtjeva nije provjeravao ni jedan podatak naznačen u zahtjevu te su se poslodavcima automatski isplaćivala sredstva. Tužitelj je pri tome posebice cijenio okolnost i u dobroj vjeri smatrao da su poslodavci – potpisom izjave o točnosti podataka – zahtjev podnijeli iz opravdanih razloga i da su u svom zahtjevu prikazali stvarne podatke.

Slijedom gore navedenog, tuženik je, putem on-line aplikacije na tužiteljevoj web stranici, 31. ožujka 2020. godine podnio Zahtjev za dodjelu potpore (dalje u tekstu: Zahtjev). Temeljem tako podnesenog Zahtjeva, tužitelj je dopisom od 3. rujna 2020. godine obavijestio tuženika da je njegov zahtjev prihvaćen (uz dostavu obavijesti o pozitivnoj ocjeni zahtjeva), uz jasnu upozorenje da „Hrvatski zavod za zapošljavanje zadržava pravo naknadne revizije predmetnog zahtjeva i pripadajuće dokumentacije, isplate sredstava i postupanja prema utvrđenoj reviziji.“ (dalje u tekstu: Obavijest). Slijedom navedenog, tužitelj i tuženik su 3. rujna 2020. godine sklopili Ugovor o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19) (dalje u tekstu: Ugovor).

Tim su Ugovorom utvrđena prava i obveze ugovornih strana u vezi dodjele Potpore za očuvanje radnih mjesta (dalje u tekstu: Potpora), a koja pak Potpora odnosno Zahtjev je odobrena pod uvjetima i na način kako je to propisano u Potpori za očuvanje radnih mjesta odnosno Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera. Tako su, između ostalih, kriteriji za korištenje Potpore, utvrđeni u Potpori za očuvanje radnih mjesta odnosno u Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera, bili ti da tuženik, kao poslodavac:

treba potpisati Izjavu o točnosti podataka i razloga, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću (stranica 93/165),

može podnijeti zahtjev za dodjelu Potpore, između ostalih, i zbog pada prometa (stranica 93/165), pad prihoda dokazuje dostavom tablične usporedbe prihoda do kraja mjeseca u kojem je podnesen zahtjev sa istim mjesecom prethodne godine, uz projekciju prihoda u narednom razdoblju za tri mjeseca s usporedbom istog razdoblja prethodne godine, pri čemu je prihvatljiv pad veći od 20% (stranica 94/165) te dostavi Izjavu o točnosti podataka i razloga za korištenje potpore (stranica 95/165).

S tim u vezi, obveze tuženika, kao poslodavca, između ostalih, utvrđene u Potpori za očuvanje radnih mjesta odnosno u Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera, bile su sljedeće:

odmah ili najkasnije u roku od 8 dana obavijestiti tužitelja ukoliko je došlo do otkaza ugovora o radu s pojedinim radnikom s točnim datumom i razlogom otkaza, pri čemu za opravdano otkazane ugovore o radu, što uključuje istek ugovora na određeno, sporazumni otkaz na zahtjev radnika, osobno uvjetovani otkaz, odlazak radnika u mirovinu i otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, tuženik, kao poslodavac, ostvaruje pravo na isplatu prema danima koje je osoba odradila u mjesecu otkaza, a ako je došlo do otkaza ugovora o radu krivnjom tuženika, kao poslodavca, tada isti ne ostvaruje pravo na isplatu za radnika.

Nadalje, odredbom članka 4. sklopljenog Ugovora ugovoreno je pravo tužitelja raskinuti Ugovor i poduzeti aktivnosti naplate tražbine od tuženika, kao poslodavca, ako nakon sklapanja Ugovora, dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje Potpore iz Ugovora.

Povrh toga, odredbom članka 6. Ugovora ugovoreno je da se na prava i obveze ugovornih strana, koja nisu posebno uređena samim Ugovorom, primjenjuju odredbe ZOO-a.

Slijedom svega navedenog, ne bi, dakle, trebalo biti sporno da su uvjeti i načini korištenja Potpore odnosno pravila korištenja Potpore iz Potpore za očuvanje radnih mjesta odnosno Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera bila i morala biti dobro poznata svim poslodavcima koji su tužitelju dostavili zahtjev radi njihovog korištenja – pa tako i tuženiku.

O kršenju Ugovorom preuzetih obveza od strane tuženika

Tuženikovo neispunjavanje kriterija za dodjelu potpore za ožujak 2020. godine Kriteriji za dodjelu Potpore, kao i tuženikove obveze, kao korisnika Potpore, bili su poznati i jasno propisani u Potpori za očuvanje radnih mjesta i Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera. Naime, radi dodjele Potpore, tuženik, kao poslodavac, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, jamčio je za točnost podataka i razloga sadržanih u svom Zahtjevu. Taj je pak Zahtjev tuženik podnio zbog (navodnog) pada prihoda odnosno prometa za više od 20% za razdoblje ožujak- svibanj 2020. godine, kao dokaz čega je priložio dva pečatirana i potpisana dokumenta naziva „Tablica prihoda djelatnosti prijevoza“ odnosno „Poslovni prihodi iskazani u poslovnim knjigama“. Riječ je, dakle, o tablicama usporedbe prihoda u ožujku 2020. godine, kao mjesecu kada je tuženik podnio Zahtjev, s istim mjesecom prethodne godine (dakle, 2019. godine), uz projekciju prihoda u narednom razdoblju za tri mjeseca s usporedbom istog razdoblja prethodne godine (dakle, usporedba razdoblja travanj – lipanj 2020. godine s razdobljem travanj – lipanj 2019. godine), što je bila tuženikova obveza utvrđena na stranici 94/165 Potpore za očuvanje radnih mjesta odnosno Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera.

Prema tablici naziva „Poslovni prihodi iskazani u poslovnim knjigama“, koju je tuženik priložio Zahtjevu, tuženik je u ožujku 2019. godine imao prihod 1.015.486,14 HRK, a u ožujku 2020. godine 2.136.630,09 HRK. Tuženik, dakle, u ožujku 2020. godine, u odnosu na isti mjesec protekle godine, nije imao pad prometa odnosno prihoda više od 20%, već je ostvario rast prihoda za više od 100%.

Nadalje, prema tablici naziva „Tablica prihoda djelatnosti prijevoza“, koju je tuženik priložio Zahtjevu, tuženik je u ožujku 2019. godine imao prihod 295.589,41 (bez da je naznačio valutu), a u ožujku 2020. godine 595.721,43 (bez da je naznačio valutu). Tuženik, dakle, u ožujku 2020. godine, u odnosu na isti mjesec protekle godine, nije imao pad prometa odnosno prihoda više od 20%, već je ostvario rast prihoda za više od 100%.

Neovisno, dakle, prema kojoj se tablici (koju je sam tuženik dostavio) utvrđuje tuženikov promet, on je u ožujku 2020. godine, u odnosu na isti mjesec protekle godine, ostvario rast prihoda za više od 100%.

Iako je temeljni kriterij za dodjelu Potpore bio pad prihoda veći od 20%, dok je tuženik u ožujku 2020. godine, u odnosu na isti mjesec protekle godine, ostvario rast prihoda za više od 100%, tuženik je podnio Zahtjev za razdoblje od ožujka do svibnja 2020. godine. Ovo iako ne ispunjava kriterije za dodjelu Potpore za ožujak 2020. godine. Ovo pak tuženiku nikako nije moglo biti nepoznato budući da je tablicu prihoda sam izradio i dostavio tužitelju!

Gore opisanim postupanjem tuženik je ujedno povrijedio neka od temeljnih načela obveznog prava – savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava (protivno svrsi zbog koje je ono Ugovorom utvrđeno), dužnosti ispunjenja obveza i postupanja s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima odnosno pažnjom dobrog stručnjaka (arg. ex. čl. 6. Ugovora).

Tuženikovo neispunjavanje obveza glede potpore za travanj 2020. godine Prema obvezi utvrđenoj u Potpori za očuvanje radnih mjesta odnosno u Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera (stranica 95/165), tuženik je bio obvezan odmah ili najkasnije u roku od 8 dana obavijestiti tužitelja ukoliko je došlo do otkaza ugovora o radu s pojedinim radnikom s točnim datumom i razlogom otkaza. Pritom je za opravdano otkazane ugovore o radu, što uključuje istek ugovora na određeno, sporazumni otkaz na zahtjev radnika, osobno uvjetovani otkaz, odlazak radnika u mirovinu i otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, tuženik, kao poslodavac, ostvarivao pravo na isplatu prema danima koje je osoba odradila u mjesecu otkaza.

S tim u vezi, tuženiku je za razdoblje travnja 2020. godine nepripadno isplaćen iznos od 1.272,73 HRK / 168,92 EUR. Ovo jer je radniku NM prestao radni odnos dana 21. travnja 2020. godine. Ni ovo tuženiku nikako nije moglo biti nepoznato! Tužitelj je pak činjenicu prestanka radnog odnosa utvrdio uvidom u sustav mirovinskog osiguranja, dokaz čega prilaže ovom podnesku. Ako bi tuženik osporavao ovu činjenicu, tužitelj pridržava pravo na ovu okolnost dostaviti dokaze te predložiti izvođenje vještačenja (po potrebi).

Kako je tužitelj, dakle, naknadnom revizijom utvrdio da je tuženik:

u ožujku 2020. godine, u odnosu na isti mjesec protekle godine, ostvario rast prihoda za više od 100% odnosno da nije imao pad prihoda veći od 20% te primio nepripadno isplaćen iznos od 1.272,73 HRK / 168,92 EUR jer je radniku NM prestao radni odnos dana 21. travnja 2020. godine, to je tuženiku, izjavom od 27.10.2020. godine, raskinuo sklopljeni Ugovor obavijestivši ga o (i) provedbi i rezultatima naknade revizije, (ii) neispunjenju kriterija za dodjelu Potpore za ožujak 2020. godine i pretplati iznosa Potpore za travanj 2020. godine te (iii) postavljanju zahtjeva za povrat nepripadno isplaćenog iznosa sredstava (dalje u tekstu: Izjava o raskidu).

Tužitelj je, dakle, tuženika Izjavom o raskidu obavijestio o razlogu raskida Ugovora – da ne ispunjava kriterij pada prometa za dodijeljenu Potporu za ožujak 2020. godine, uz pretplatu iznosa za travanj 2020. godine – te, posljedično, zatražio povrat onoga što je dao drugoj strani – nepripadno isplaćeni iznos sredstava za ožujak i travanj 2020. godine.

S tim u vezi, sudska praksa, kao i pravna teorija, zauzela je jasan stav da se volja za raskidanje ugovora može izraziti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju. Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Revt 76/13-2 zauzima sljedeći stav: „Naime, navedeni dopis, u kojem tužitelj nakon konstatacije o neispunjenju obveza tuženika, tuženika poziva na predaju broda G., dakle, na vraćanje primljenog sukladno odredbi čl. 132. st. 2. ZOO, sadržajno predstavlja izjavu o raskidu.“ (op.a.) Tužitelj je volju za raskid Ugovora i zahtjev za povrat nepripadno isplaćenih sredstava jasno iskazao Izjavom o raskidu upućenoj tuženiku.

Kako, dakle, tuženik nije udovoljio kriteriju za dodjelu Potpore za ožujak i travanj 2020. godine, to je dužan tužitelju vratiti utuženi iznos (arg. ex. čl. 368. st. 2. ZOO-a3). Naime, ratio Potpore za očuvanje radnih mjesta jest očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom koje su ostvarile pad prometa od barem 20% u usporedivom razdoblju (u konkretnom slučaju, ožujak 2020. godine). Njezin cilj, dakle, nije bio da se takve potpore isplaćuju onim poslodavcima koji su u usporedivom razdoblju ostvarili nizak pad prihoda odnosno koji su u tom razdoblju ostvarili rast prihoda! Sve pak ovo tužitelj je provjeravao temeljem dokumentacije koju mu je dostavio sam tuženik! U protivnom, tužitelj bi poslodavcima sufinancirao rad radnika koji rade u djelatnosti koje ostvaruju rast prihoda u razdoblju kada je većina djelatnosti pogođena Koronavirusom. Ovo se naprosto kosi s elementarnom životnom i pravnom logikom!

Kako tuženik nije izvršio povrat nepripadno isplaćenih sredstava, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak podnošenjem ovršnog prijedloga.

Slijedom svega navedenog, tužitelj prepušta Naslovnom sudu ocjenu motiva kojima se tuženik vodio kada je u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo neosnovanost rješenja odnosno vjerodostojne isprave i neusklađenost otvorenih stavki te ga obavještava o namjeri sklapanja izvansudske nagodbe kako bi vratio nepripadno isplaćena sredstva Potpore:

„Poštovani, molimo vas da nas kontaktirate, kako bi sklopili sporazum o izvansudskoj nagodbi vezano za povrat nepripadno isplaćenih sredstava.

Srdačan pozdrav!“. (op.a.)

Nakon što ga je tužitelj 8. studenog 2021. godine izvijestio da može odobriti obročnu otplatu nepripadno isplaćenih sredstava, tužitelj i tuženik su 8. studenog 2021. godine sklopili Zapisnik o nagodbi (dalje u tekstu: Zapisnik o nagodbi). Potpisom tog Zapisnika o nagodbi tuženik je priznao sljedeće činjenice:

- da su mu, temeljem Zahtjeva, nepripadno isplaćena sredstva za ožujak i travanj 2020. godine u ukupnom iznosu od 108.522,73 HRK,

- da je obvezan izvršiti povrat sredstava iz prethodne točke,

- da će nepripadno isplaćena sredstva u iznosu od 108.522,73 HRK vratiti u 60 mjesečnih rata, pri čemu će prvu ratu platiti u iznosu od 2.322,73 HRK, a ostale rate u iznosu od 1.800,00 HRK, pri čemu prva rata dospijeva 10. studenog 2021. godine, a posljednja 10. listopada 2026. godine.

Potpisivanjem Zapisnika o nagodbi takvog sadržaja tuženik je priznao svoje dugovanje prema tužitelju (arg. ex. čl. 240. stavak 1. i 2. ZOO-a). Unatoč tome, tuženik nije platio nijednu ratu.

Slijedom navedenog, tužitelj je tuženiku poslao obavijest o raskidu Zapisnika o nagodbi od 15. lipnja 2023. godine, koju je tuženik zaprimio 19. lipnja 2023. godine. S obzirom da tuženik nije dobrovoljno podmirio iznos dugovanja suglasno utvrđen Zapisnik o nagodbi, to je tužitelj, kao ovrhovoditelj, pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika, kao ovršenika, podnošenjem ovršnog prijedloga, protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor, slijedom čega je parnica nastavljena kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

6. Punomoćnik tužitelja je na pripremnom ročištu te u nastavku ročišta za glavnu raspravu održanom 28.veljače 2025.,ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, uz obrazloženja koja su iznesena u podnesku od 21.lipnja 2024., dok punomoćnik tuženika nije pristupio na pripremno ročište odnosno ročište za glavnu raspravu koje je bilo određeno za dan 28.veljače 2025. u 12,00 sati, iako je uredno pozvan.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.403,44 EUR isplaćenih na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Nakon izjašnjena tužitelja u podnesku od 21.lipnja 2024., osobito nakon pregleda isprava priloženih uz predmetni podnesak tužitelja, sud je utvrdio slijedeće činjenice koje između stranaka nisu ili ne bi trebale biti sporne, obzirom da je tuženik u svom prigovoru samo paušalno osporio tražbinu tužitelja sadržanu u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je pod poslovnim brojem Ovrv- 2473/2023, UPP/OS-Ovrv-617/2023 od 9. kolovoza 2023., a sve to kako slijedi:

- da je tužitelj na svojoj web stranici objavio dokument naziva – „Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19)“1 (dalje u tekstu: Potpora za očuvanje radnih mjesta)

- da je tuženik 31.ožujka 2020. podnio zahtjev tužitelju radi dobivanja potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19)“

- da su stranke dana 3.rujna 2020.sklopile sklopile Ugovor o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19)

- da je tužitelj temeljem ugovorenih potpora tuženiku od sklapanja ugovora do raskida ugovora tuženiku isplatio ukupno utuženi iznos od 14.403,44 eura/108.522,73 kn i

- da je tužitelj radi neispunjavanja kriterija za dodjelu potpore, jer nije imao pad prihoda već rast za više od 100% te isplate ne pripadajućeg dijela potpore za radnika HM, kojemu je prestao radni odnos 21, travnja 2020., izjavom od 27.listopada 2020. raskinuo Ugovor o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19) od 3. rujna 2020. te od tuženika zatražio povrat uplaćenih sredstava iz navedenog osnova.

11. Odredbom članka 368., stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na naknadu onog što je dala.

12. Odredbom članka 368., stavka 5. ZOO-a propisano je da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

13. Kako je tužitelj automatski isplatio tuženiku predmetna novčana sredstva na ime Potpore i prije ocjene osnovanosti zahtjeva, koje ponašanje tužitelja sud nalazi logičnim i opravdanim u posebnim okolnostima pandemije, a u svrhu ublažavanja posljedica pandemije - očuvanja radnih mjesta, da je tužitelj imao pravo naknadno utvrditi da zahtjev tuženika nije osnovan jer isti ne ispunjava uvjete Potpore i sukladno tome raskinuti ugovor, odnosno zatražiti od tuženika povrat isplaćenih sredstava.

14. Zatezna kamata dosuđena je u okviru tužiteljeva zahtjeva i sukladno odredbi članka 368., stavka 5. ZOO-a, odnosno od prvog dana nakon izvršene isplate utuženog iznosa, što je razvidno iz priloženog izvatka HFZR.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154., stavka 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi sa stavkom 5. tog članka kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

17. Tužitelju su kao troškovi parničnog postupka obistinjeni troškovi sukladno Tbr.7, 8. i 9. Odvjetničke tarifi (NN 138/2023) i to za: sastav podneska od 21.06.2024. i zastupanje na ročištu od 28.02.2025. od po 500,00 eura, pristup na ročište od 05.07.2024. u iznosu od 250,00 eura i sastav podneska od 13.02.2025. u iznosu od 50,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 325,00 eura, kao i sudska pristojba na presudu u iznosu od 190,45 eura, odnosno tužitelju je kao trošak parničnog postupka dosuđen ukupno iznos od 1.815,45 eura, kako je odlučeno pod točkom II. izreke.

Split, 24. ožujka 2025.

Sudac

Velimir Vuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis