Poslovni broj: Us I-1491/24-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, upravnom sporu tužiteljica: pod 1) DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) mldb. EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ova pod 2) zastupana po ovoj pod 1) koja joj je majka i zastupnica po zakonu, a obje zastupane po opunomoćeniku Bepu Marušiću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, OIB: 36162371878, zastupanog po njegovoj generalno za zastupanje ovlaštenoj službenoj osobi IJ, radi odjave prebivališta, 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa:

UP/I-220-01/24-08/278, Urbroj: 511-12-19-24-1 od 17. svibnja 2024., kao i zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), tužiteljicama pod 1) i 2) (dalje: tužiteljice) je odjavljeno prebivalište s adrese " [adresa]" uz obvezu predaje njihovih osobnih iskaznica tuženiku, u roku od 8 dana od dana izvršnosti toga rješenja.

2. Tužiteljice, u tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovaraju kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude i ističu zahtjeve navedene u njenoj izreci.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, navodi, u smislu da, prigovorima iznesenim u ovome sporu tužiteljice nisu dovele u sumnju zakonitost osporenog rješenja pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem rasprave 21. veljače 2025. u prisutnosti zastupnika stranaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona.

5. Ovaj sud je u ovome sporu izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa tuženika u kojemu je doneseno osporeno rješenje. Preostale po tužiteljicama predložene dokaze, i to za pribavljanjem/uvidom u (u tužbi navedene) spise drugih sudova, ovaj sud nije izvodio jer su predloženi na okolnosti nebitne za presuđenje u ovome sporu; o čemu će biti riječi i u nastavku obrazloženja ove presude.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 2. stavak 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 114/12, 158/13 i 114/22, dalje: Zakon o prebivalištu), prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

8. Odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o prebivalištu propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

9. Stavkom 3. istoga članka, propisano je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

10. Zakonom o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20, 114/22, 18/24) propisano je da je osobna iskaznica između ostalog dokaz prebivališta u [adresa], a odredbom članka 15. stavak 1. točka 4. toga zakona, propisano je da osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

11. Prema odredbi članka 15. stavak 2. navedenoga zakona, osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

12. Iz prethodno citiranih odredaba Zakona o prebivalištu proizlazi da je prebivalište činjenica koju se prijavljuje tuženiku koji o njoj vodi službenu evidenciju (zbirku) podataka te je tuženik nadležan po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i u tomu postupku donijeti rješenje o odjavi prebivališta ako nedvojbeno utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi.

13. Iz stanja spisa tuženika proizlazi da se tuženiku podneskom obratila ČJ, navodeći da, kao vlasnica stana na adresi s koje je tužiteljicama osporenim rješenjem odjavljeno prebivalište, traži odjavu prebivališta s toga stana za tužiteljice koje da u tomu stanu od 21. studenoga 2023. više ne prebivaju.

14. To da tužiteljice u tomu stanu više ne prebivaju, utvrđeno je i terenskom provjerom koju je tuženik na adresi toga stana obavio 26. ožujka 2024. O toj je terenskoj provjeri, suprotno tužbenim navodima, sastavljena službena bilješka od 26. ožujka 2024. koje je u spisu tuženika.

15. Tužiteljica pod 1), pozvana, dala je, i vlastoručno potpisala, izjavu, na zapisnik, kod tuženika 24. travnja 2024., kojom je potvrdila da ona (tužiteljica pod 1)) i njena malodobna kći (tužiteljica pod 2) u tomu stanu na adresi s koje su odjavljene osporenim rješenjem ne stanuju od 21. studenoga 2023.

16. Tužiteljice prigovaraju da su, time što je tužiteljicu pod 2) u predmetnome upravnom postupku zastupala odn. za nju se navedenom izjavom očitovala tužiteljica pod 1), koja je njena majka i zastupnica po zakonu, ostvarene postupovne povrede vezano za zastupanje tužiteljice pod 2) i omogućavanje joj očitovanja u tomu postupku, a s obzirom da u tomu postupku nije sudjelovao još i otac tužiteljice pod 2) koja je maloljetna odn. dijete. Ovaj sud ovaj prigovor ocjenjuje neosnovanim zbog sljedećih razloga.

16.1. Tužiteljicu pod 2) je u predmetnome upravnom postupku zastupala te je dala izjavu tužiteljica pod 1) kao njena majka, dok suglasnost obaju roditelja za odjavu prebivališta djetetu u ovdje predmetnom postupku odjave prebivališta po službenoj dužnosti, nije zakonom propisana pretpostavka za tu odjavu, već je za tu odjavu odlučna jedino objektivna činjenica (ne)prebivanja djeteta na predmetnoj adresi, na što pravilno ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi.

17. Ovdje, naime, nije riječ o postupku po zahtjevu za prijavu/odjavu prebivališta djeteta, u kojemu je valjanost zastupanja djeteta po jednome roditelju uvjetovana suglasnošću drugoga roditelja (članak 100. Obiteljskog zakona u vezi članka 5. Zakona o prebivalištu) s obzirom da se u tomu postupku štiti privatni (obiteljskopravni) interes djeteta i njegovih roditelja iz sfere roditeljske skrbi u sadržaj koje ulazi i pravo i dužnost zaštite osobnog prava djeteta na određivanje mjesta stanovanja, zbog čega se taj postupak vodi po zahtjevu te se u njemu štite navedeni privatni (obiteljskopravni) interesi djeteta pod roditeljskom skrbi i njegovih roditelja.

18. Naprotiv, ovdje se radi o postupku odjave prebivališta po službenoj dužnosti (članka 12. Zakona o prebivalištu) u kojemu se o tomu rješava primjenom gore citiranih mjerodavnih zakonskih odredaba iz područja javnog odn. upravnog prava, kojima se štiti javni interes postizanja i održavanja usklađenosti stvarnih i evidentiranih adresa prebivališta osoba, a za vođenje koje evidencije (zbirke) podataka o prebivalištu osoba je tuženik po zakonu nadležan (članaka 14. Zakona o prebivalištu). Stoga pravilno tuženik ukazuje na to da u ovdje predmetnom postupku odjave djetetova prebivališta po službenoj dužnosti nije potrebna suglasnost obaju roditelja za tu odjavu, već je u ovdje predmetnom postupku odlučna jedino činjenica (ne)prebivanja djeteta na adresi njegova evidentiranog prebivališta, a koje nedvojbeno utvrđeno neprebivanje na evidentiranoj adresi prebivališta je zakonski razlog odjave u smislu gore citiranih za ovu stvar mjerodavnih zakonskih odredaba. S tim u vezi, a suprotno navodima tužiteljica, predmetni upravni postupak ne spada među postupke i situacije za koje je odredbom članka 240. Obiteljskog zakona propisano posebno skrbništvo za dijete s obzirom da se u ovome postupku po službenoj dužnosti štiti javni interes točnosti evidencije (zbirke) podataka o prebivalištu koju je nadležan voditi tuženik.

19. U istom smislu, nije odlučno za ovu upravnu stvar ni to je li bračna zajednica prestala, kod prethodno navedene nesporne a odlučne činjenice da tužiteljice više ne žive na adresi prebivališta s koje su osporenim rješenjem odjavljene. O tomu s kojim će roditeljem dijete živjeti može odlučivati redovni sud (pa i privremenom mjerom) u za to propisanom postupku po Obiteljskom zakonu, i onda kada brak djetetovih roditelja nije prestao. To nije predmet ove upravne stvari odn. spora.

20. Tužiteljice prigovaraju da je njihov prestanak prebivanja na adresi s koje su odjavljene osporenim rješenjem uzrokovan protupravnim radnjama (povreda vlasništva odn. spor o suvlasništvu predmetnoga stana, prekršaj) drugih osoba. No razlozi zbog kojih tužiteljice više ne stanuju na adresi s koje su osporenim rješenjem odjavljene nisu od utjecaja u postupku odjave prebivališta. Tako se obrazlaže i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1147/2019-2 od 6. ožujka 2019. na koju se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu. Uostalom, o tomu će se (povreda vlasništva, prekršaj) raspravljati i odlučivati u drugim postupcima pred drugim za to nadležnim sudom. Stoga ni to nije predmet ove upravne stvari odn. spora.

21. Zbog navedenog je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim pa je izrekom ove presude tužbeni zahtjev za poništenje toga rješenja odbijen kao neosnovan (članak 116. stavak 1. ZUS-a) čime su tužiteljice izgubile ovaj spor pa je izrekom odlučeno da ih se odbija sa zahtjevom za naknadu troška ovoga spora (članka 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 24. ožujka 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljica pod 1) i 2) uz zapisnik o objavi

- tuženiku uz zapisnik o objavi

- u spis