P-2888/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužitelja BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21 210 Mravince, zastupan po punomoćniku Paviši Maroviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o., Split, Lovretska 25, OIB: 25781343234, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Županijskog suda u Splitu pod brojem 39 Su-971/15, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29.. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom Paviši Maroviću, odv. u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika AĐ odv. vjež. u OD Matulić i Bilić, u Splitu, te po objavi 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj],sveukupni iznos od 2.594,11 EURA, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve po zbirnoj specifikaciji dospjelih iznosa osnovom više plaćenog zbog primjene valutne klauzule u CHF, te po osnovi više plaćenog zbog promjene kamatne stope, kako slijedi:
na iznos od 5.39 EUR od dana 1. rujna 2OO5.g., do isplate
na iznos od O,9O EUR, od dana 27. rujna 2OO5.g., do isplate
na iznos od 4 .24 EUR, od dana 3O. Rujna 2005.g., do isplate
na iznos od O,O2 EUR, od dana 28. Listopada 2OO5.g. ,do isplate
na iznos od 4,18 EUR, od dana 31. Listopada 2OO5..g, ,do isplate
na iznos od 4.58 EUR, od dana 3O. Studenoga 2OO5.g., do isplate
na iznos od 2.79 EUR, od dana 31. Prosinca 2OO5.g., do isplate
na iznos od 1.47 EUR , od dana 8. Veljače 2OO6.g.,do isplate
na iznos od 1O,24 EUR, od dana 31.kolovoza 2OO7.g. do isplate
na iznos od 1O,1O EUR, od dana 3O.rujna 2OO7.g., do isplate
na iznos od 7,47 EUR, od dana 31. Listopada 2OO7.g, do isplate
na iznos od 7.35 EUR, od dana 3. Prosinca 2OO7.g., do isplate
na iznos od 9.66 EUR, od dana 31. Prosinca 2OO7..g, do isplate
na iznos od 9.51 EUR, od dana 31. Sijećnja 2OO8.g. do isplate
na iznos od 18.25 EUR, od dana 29. Veljaĉe 2OO8.g, do isplate
na iznos od 17,97 EUR, od dana 1. travnja 2OO8.g.,do isplate
na iznos od 17,68 EUR, od dana 5. svibnja 2OO8..g, do isplate
na iznos od 17,39 EUR, od dana 2. lipnja 2OO8..g, do isplate
na iznos od 17,1O EUR, od dana 3O. Lipnja 2OO8.g., do isplate
na iznos od 16,81 EUR , od dana 31. Srpnja 2OO8.g., do isplate
na iznos od 16,52 EUR, od dana 31.kolovoza 2OO8..g, do isplate
na iznos od 16,22 EUR, od dana 3O. Rujna 2OO8.g., do isplate
na iznos od 27,28 EUR, od dana 31. Listopada 2OO8.g. do isplate
na iznos od 15, 62 EUR, od dana 3O.studenoga 2OO8.g., do isplate
na iznos od 25,64 EUR, od dana 31. prosinca 2OO8.g., do isplate
na iznos od 27.76 EUR, od dana 31.sijeĉnja 2OO9.g., do isplate
na iznos od O,O3 EUR, od dana 28. Veljače 2OO9.g., do isplate
na iznos od 28,51 EUR, od dana 2. Ožujka 2OO9..g, do isplate
na iznos od 24,98 EUR, od dana 31.ožujka 2OO9.g., do isplate
na iznos od 27,O9 EUR, od dana 3O.travnja 2OO9.g., do isplate
na iznos od O,O4 EUR , od dana 31.svibnja 2OO9.g.,do isplate
na iznos od 22,44 EUR , od dana 1. lipnja 2OO9.g., do isplate
na iznos od 18,51 EUR, od dana 3O. Lipnja 2OO9.g.,do isplate
na iznos od 19,O2 EUR, od dana 31. Srpnja 2OO9.g., do isplate
na iznos od O,O4 EUR, od dana 31.kolovoza 2OO9.g., do isplate
na iznos od 21,88 EUR, od dana 1. Rujna 2OO9.g.,do isplate
na iznos od 2O,25 EUR, od dana 3O.rujna 2OO9.g. do isplate
na iznos od 17,92 EUR, od dana 2. Studenoga 2OO9.g. do isplate
na iznos od O,O4 EUR, 3O.studenoga 2OO9.g., do isplate
na iznos od 2O,99 EUR, , od dana 1. prosinca 2OO9.g., do isplate
na iznos od 23,79 EUR, od dana 31.prosinca 2OO9.g, do isplate
na iznos od 27,89 EUR, od dana 31. siječnja 2O1O.g. do isplate
na iznos od 15,52 EUR , od dana 28.veljaĉe 2O1O.g, do isplate
na iznos od 1O,89 EUR, od dana 1. Ožujka 2O1O.g.,do isplate
na iznos od 31,79 EUR, od dana 31. Ožujka 2O1O..g, do isplate
na iznos od 19,99 EUR, od dana 3O. Travnja 2O1O.g., do isplate
na iznos od 1O,22 EUR, od dana 4. Svibnja 2O1O.g., do isplate
na iznos od 32,48 EUR, od dana 31. svibnja2O1O.g., do isplate
na iznos od O,52 EUR,, od dana 3O. Lipnja 2O1O..g, do isplate
na iznos od 49,51 EUR, od dana 2.srpnja 2O1O.g., do isplate
na iznos od O36, EUR, od dana 31. srpnja 2O1O.g. do isplate
na iznos od 45,O5 EUR, od dana 2. Kolovoza 2O1O.g., do isplate
na iznos od 55,O3 EUR, od dana 31. Kolovoza 2O1O.g., do isplate
na iznos od 51,49 EUR, od dana 3O.rujna 2O1O.g., do isplate
na iznos od 44,36 EUR, dana 31. Listopada 2O1O.g., do isplate
na iznos od 57,14 EUR, od dana 3O. Studenoga 2O1O.g. do isplate
na iznos od 73,14 EUR, od dana 31.prosinca 2O1O.g. do isplate
na iznos od 1,79 EUR, od dana 31. Siječnja 2O11.g., do isplate
na iznos od 61,31 EUR od dana 1.veljaĉe 2O11.g., do isplate
na iznos od 2,11 EUR, od dana 28. Veljače 2O11..g, do isplate
na iznos od 62,38 EUR od dana 1. Ožujka 2O11..g, do isplate
na iznos od 3, 52 EUR od dana 31. Ožujka 2O11.g do isplate
na iznos od 55,09 EUR od dana 1. Travnja 2O11.g. do isplate
na iznos od 11,13 EUR, od dana 3O. Travnja 2O11..g do isplate
na iznos od 48,74 EUR, od dana 2. Svibnja 2O11.g, do isplate.
na iznos od 14, 67 EUR, od dana 31. Svibnja 2O11..g, do isplate
na iznos od 63, 39 EUR, od dana 1. Lipnja 2O11.g. ,do isplate
na iznos od 16, 96 EUR, od dana 3O. Lipnja 2O11.g., do isplate
na iznos od 63, 84 EUR, od dana 1. Srpnja 2O11.g., do isplate
na iznos od 22,17 EUR, od dana 31. Srpnja 2O11..g, do isplate
na iznos od 78,77 EUR, od dana 1. Kolovoza 2O11.g. do isplate
na iznos od 22,O4 EUR, od dana 31. Kolovoza 2O11, do isplate
na iznos od 71,68 EUR, od dana 1. Rujna 2O11..g, do isplate
na znos od 22,19 EUR, od dana 3O. Rujna 2O11..g, do isplate
na iznos od 59,14 EUR, od dana 3. Listopada 2O11.g., do isplate
na iznos od 23,34 EUR, od dana 31. Listopada 2O11.g.,do isplate
na iznos od 56,54 EUR, od dana 2. Studenoga 2O11..g, do isplate
na iznos od 25,O6 EUR, od dana 3O. Studenoga 2O11.g., do isplate
na iznos od 53,34 Eur od dana 1. Prosinca 2O11.g., do isplate
na iznos od 28,3O EUR, od dana 31. Prosinca 2O11.g. do isplate
na iznos od 53, 84 EUR, od dana 2. Siječnja 2O12.g., do isplate
na iznos od 31,o7 EUR, od dana 31. Siječnja 2O12..g, do isplate
na iznos od 55,48 EUR, od dana 1. Veljače 2O12..g, do isplate
na iznos od 33, 46 EUR, od dana 29. Veljače 2O12.g., do isplate
na iznos od 52,78 EUR, od dana 1. Ožujka 2O12, do isplate
na iznos od 34,67 EUR od dana 31. Ožujka 2o12.g do isplate
na iznos od 48,21 EUR od dana 2. Travnja 2O12.g do isplate
na iznos od 36,54 EUR od dana 3O. Travnja 2O12.g., do isplate
na iznos od 47,O5 EUR od dana 2. Svibnja 2O12.g.do isplate
na iznos od 39,59 EUR od dana 31. Svibnja 2O12.g.do isplate
na iznos od 45,75 EUR od dana 1. Lipnja 2O12.g., do isplate
na iznos od 4O,76 EUR od dana 3O. Lipnja 2o12.g., do isplate
na iznos od 41,65 EUR od dana 2. Srpnja 2O12..g do isplate
na iznos od 42,47 EUR od dana 31. Srpnja 2O12.g do isplate
na iznos od 4O,24 EUR od dana 1. Kolovoza 2O12. do isplate
po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 tužitelju BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka od 1.550,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 07. lipnja 2019. protiv tužene radi isplate, navodeći da su stranke 06.07.2005. zaključile ugovor o kreditu br.:9010623950 u iznosu od 26.285,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Rok otplate kredita je bio 84 mjeseca i isplaćen je u cijelosti. Stranke su toč. 4. Ugovora o kreditu ugovorile i promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,50% godišnje. Navedena kamata je pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2012., potvrđene od strane Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 proglašena nezakonitom, Ista se mijenjala jednostranom odlukom tuženika i nije se o istoj pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem te je kao takva u protivnosti savjesnosti i poštenja u poslovanju. Na taj način tužitelj je pretplatio svoje mjesečne anuitete u sveukupnom iznosu od 963,67 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 4.803,89 kn. Isto tako, zbog primjene valutne klauzule CHF/HRK i zbog primjene promjenjive kamatne stope tužitelj je više platio tuženiku nego da je otplaćivao bez primjene valutne klauzule u iznosu od 17.005,66 kn a sve po izračunu ovlaštenog sudskog vještaka za financije Ante Blaževića.
1.1.Radi navedenog, tužitelj je predložio sudu obvezati tuženika sa osnova promjene kamatne stope isplatiti ukupan iznos od 4.803,89 kn sa zz kta koja teče na svaki pojedini utuženi iznos od prvog dana u mjesecu do isplate u razdoblju od 01. rujna 2007. do 01. kolovoza 2012, kao i da mu se naloži s osnova primjene valutne klauzule i zbog promjenjive kamate stope isplati iznos od 17.005,66 kn sa zz kta koja teče od prvog dana u mjesecu do isplate u razdoblju od 01. rujna 2007. do 01. kolovoza 2012., kao i naknaditi mu parnični trošak sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25.02.2022. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže stoga isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Suviše, tuženik ističe prigovor zastare i prigovor prekluzije. Tuženik čini nespornim da su parnične stranke zaista zaključili Ugovor o kreditu broj 9010623959 dana 06.07.2005.g. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.285,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke. Odredbom članka 4. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke koja je na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 5,50%. Stoga se predlaže sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti pozivom na prekluziju iz čl. 326.st.2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, odredbom članka 326.stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se na ništetnost ugovora ne može se pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen a zabrana je bila manjeg značaja. Nadalje, da bi presude na koje se poziva tužitelj bile obvezujuće za naslovni sud u smislu odredbe članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502.c Zakona o parničnom postupku ova bi parnica trebala biti radi naknade štete - a nije. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda ukazuju se pravno irelevantnim u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi. Nadalje, nesporno je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. U odnosu na visinu potraživanja, tuženik u cijelosti osporava i visinu predmetnog potraživanja. Isto tako, tuženik navodi kako su tužitelju prilikom pregovaranja predočene sve relevantne informacije o predmetnom kreditu i ugovornim odredbama koje su predmet spora, da su odluke donesene u kolektivnom sporu nepravilne i nezakonite i u suprotnosti s odluka suda EU.
3. Tužitelj na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa nije imao primjedbi te je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da isti sada potražuje ukupno 2.594,11 eura na ime više plaćenog zbog primjene valutne klauzule u CHF i zbor promjene kamatne stope, sa zz kta koje teku od prvog dana u mjesecu do isplate, za razdoblje od 01. rujna 2005. do 01. kolovoza 2012., sve u roku od 15 dana.
4. Tuženik se na nalaz i mišljenje u ovom postupku imenovanog vještaka očitovao podneskom od 01. listopada 2024. u kojem u bitnome navodi kako i nadalje osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovanog iz razloga nastupa zastare i prekluzije prema čl. 326.st.2. ZOO-a jer je predmetni ugovor u cijelosti isplaćen i zatvoren dana 10.09.2012.g., dakle, više od šest godina prije podnošenja tužbe tužitelja 07.06.2019.g. Svakako, tuženik upućuje i na rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1277/2022 od dana 08.03.2023.g. kojim je potvrđeno kako je sud dužan uzeti u obzir i tzv. negativne razlike prilikom otplate kredita odnosno razdoblja kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni, a sve ovo počevši od teze tužitelja da bi predmetna ugovorna odredba bila djelomično ništetna i da ne proizvodi nikakav pravni učinak počevši od dana korištenja kredita pa zaključno sve do njegove otplate (dakle, uključivo i razdoblja kada je tečaj bio smanjen ili je pak rastao). Dakle, potrebno je svakako ukalkulirati negativne razlike u iznosu od 253,51 EUR-a kako su utvrđene predmetnim vještvom. Tužitelj u ovom sporu jest potrošač koji je predmetni kredit u cijelosti vratio, a odredba čl. 326.st.2. ZOO-a i prekluzija sadržana u istome usmjerena je na pitanje svrsishodnosti naknadnog isticanja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora ili ugovora u cijelosti nakon što je ugovor u cijelosti ispunjen, a zabrana je bila manjeg značaja (usmjerena na ostvarenje pojedinačnog interesa ugovornih strana) uzevši u obzir i iznos realiziranog kredita u odnosu na iznos koji tužitelj potražuje ovom tužbom. Stoga tuženik na okolnost da je prije odluke o meritumu spora potrebno raspraviti istaknute prigovore zastare i prekluzije iz čl. 326.st.2. ZOO.
5. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br. 9010623959, vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Ane Beusa od 28.07.2024. te ostale spisu priložene dokumentacije kao i one koje je vještak koristio pri izradi nalaza i mišljenja, saslušanjem tužitelja.
6. Parnične stranke popisale su parnični trošak.
7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
8. Među strankama nije sporno:
- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 9010623959 dana 06.07.2005.g. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.285,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke, rok otplate kredita je bio 84 mjeseca i isplaćen je u cijelosti. Stranke su toč. 4. Ugovora o kreditu ugovorile i promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,50% godišnje
- da je tužitelj u cijelosti 10. rujna 2012.
9. Među strankama je sporna osnovanost prigovora zastare i prekluzije tužiteljeva potraživanja kao što je sporna osnova i visina potraživanja.
10. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
11.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 06.07.2005. kamatna stopa je iznosila 5,50% godišnje, te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati. Također je predmetnim ugovorom ugovorena i valutna klauzula na način da je dan kredit u kunama u protuvrijednosti CHF te je i otplata anuiteta bila u kunskoj protuvrijednosti CHF. Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
12.Financijskim vještačenjem po vještaku Ante Beusa od28.07.2024. utvrđeno je da:
- Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u iznosu od 2.018,17 EUR (ukupan zbroj stupca 9. tablice 3.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa,
- Zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u iznosu od 575,94 EUR (ukupan zbroj stupca 10. tablice 4.), bez utjecaja primjene valutne klauzule u CHF,
- Zbog promjene tečaja, (iskazano u eurima) u predmetnom razdoblju realizirane su negativne razlike u iznosu od 253,51 EUR (ukupan zbroj stupca 9. tablice 5.).
12. 2. Na mišljenje vještaka (matematički izračun) stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. Štoviše, stranke su u skladu s mišljenjem vještaka postavile tužbeni zahtjev, odnosno tuženik je tražio da se tkz negativne razlike uzmu u obzir prilikom dosude tužiteljeva potraživanja.
12.3.Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude pod I. u dane navedene u izreci.
13.Saslušanjem tužitelja nije utvrđena nijedna činjenica koja bi išla na štetu tužitelja, a u prilog tuženiku, već je isti u bitnom ostao pri svojim tvrdnjama iznesenim tijekom postupka.
14..Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, za navesti je sljedeće.
Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće. Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
14.1. O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž- 6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
14.2. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022). Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."
14.3.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03).
14.4.Ne stoji tvrdnja tuženika da ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu jer je ta tvrdnja tuženika u suprotnosti sa onim što je u toč.14. obrazloženja navedeno o odlukama donesenim u kolektivnom sporu. Tužitelj u ovoj parnici se pozivao na ništetnost upravo odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope (od koje odredbe je tijekom postupka odustao shvativši da je nastupila zastara dijela potraživanja) ili u sebi sadrže valutnu klauzulu. Također, tuženik nije nijednim dokazom dokazao da je tužitelj prije odabira kredita dobio sva tražena pojašnjenja i informacije u vezi spornih odredbi.
14.5. Konačno, to što se možda Direktiva 93/13 ne bi primjenjivala na ugovore sklopljene prije 1.7.2013. ne mijenja ništa na stvari jer u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u Hrvatskoj je bio na snazi ZZP/03 koji sadrži dostatne odredbe koje omogućavaju da se nepoštene odredbe uklone iz ugovora tj. utvrde ništetnima. Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza (koja je očito povezana sa spoznajom o učinku čl.502.c ZPP), dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, treba reći da su pojedina pravna shvaćanja tuženika u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.
15.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes i da je nastupila prekluzija jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugo vorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica. Također, nije osnovano ni pozivanje tuženika na čl.326.st.2.ZOO da je riječ o zabrani manjeg značenja. Uvjeti za primjenu te odredbe, koju treba povezati sa st.1. istog članka (i naslovom iznad članka) jer sa tim stavkom čini jednu cjelinu, su: da je uzrok ništetnosti naknadno (očito se pod tim misli na razdoblje nakon sklapanja ugovora) nestao; da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja i da je ugovor u cijelosti ispunjen. Po ocjeni ovog suda sva tri uvjeta moraju kumulativno biti ispunjeni da bi došlo do primjene čl.326.st.2.ZOO. Kako tuženik nije, po ocjeni ovog suda, ničim dokazao da je nakon sklapanja predmetnog ugovora nestao uzrok ništetnosti spornih odredbi, to nema mjesta primjeni te odredbe. Povrh toga, za reći je da je ocjena ovog suda kako postupanje jedne stranke protivno načelu savjesnosti i poštenja (što je uzrokovalo ništetnost odredbi), koje je jedno od temeljnih načela obveznih odnosa, svakako ne bi predstavljalo zabranu manjeg značenja.
16.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja po osnovi valutne klauzule jer je tužba podnesena 07.06.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina. Pozivanje tuženika na to da zastarni rok nije mogao biti prekinut pokretanjem kolektivnog spora 4.4.2012. predstavlja pogrešno i proizvoljno tumačenje zakonskih odredbi. Naime, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, zatim presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tuženik u spornom razdoblju (u kojemu je sklopljen i predmetni ugovor) povrijedio prava potrošača što je imalo za posljedicu ništetnost odredbi te u toj odluci nije navedeno da se ista odnosi samo na ugovore u kojima kredit nije u potpunosti vraćen.
17.Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud kao prethodno pravno pitanje utvrđuje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.
17.1.Što se tiče odluke pod točkom I., treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a), a potrošači nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu mogu tražiti i stečeno bez osnove, ne samo naknadu štete. Glede prigovora tuženika da ovo nije parnica radi naknade štete, za reći je da pojam naknade štete koji ima u vidu odredba čl.502.c ZPP ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa (tako i ŽS Zagreb, Gž-1084/2022).
17.2.Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 2.018,17 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude, a u odnosu na promjenu kamatne stope 575,94 eura, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude. Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju 2.594,11 EUR.
17.3.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
17.4. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22).
18. Glede tzv. negativnih razlika u iznosu od 253,51 EUR, treba reći da prema sudskoj praksi (VSRH, Rev-549/2023) negativne razlike se ne može oduzeti od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, a tuženik u pogledu ovog iznosa nije postavio u ovom postupku takav zahtjev, odnosno prigovor. Postavljeni prigovor radi prebijanja se činjenično odnosi samo na iznos isplaćenog kredita, a ne i na iznos negativnih razlika. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Dakle, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Stoga, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužitelja kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodn og postupka, što to nije slučaj u konkretnom predmetu.
19. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).
19. Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti to mu valja dosuditi priznati parnični trošak za sastav tužbe od 07.06.2019. od 100 bodova, za sastav podneska od 10.10.2024. od 100 bodova, za zastupanje na ročište od 19.04.2023., 17.05.2024., 29.10.2024., 28.01.2025. za svaku radnju po 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak tužitelja iznosi 1.200,00 eura koji iznos valja uvećati za troškove vještačenja od 350,00 eura, pa ukupno priznati parnični trošak iznosi 1.550,00 eura, za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu u roku od 15 dana, te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.
U Splitu, 24. ožujka 2025.
Sutkinja
Snježana Cvitanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: - pun tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
