REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5159/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALDI INŽENJERING d.o.o., OIB: 31380089091, Dugopolje, Sv. Leopolda Mandića 8, kojeg zastupa punomoćnica Dora Uzinić Ninčević, odvjetnica u Trogiru, protiv tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, Split, Tolstojeva 6, kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Malešević, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja upisa, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-37/2022-18 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-37/2022-18 od 11. studenog 2022.:

- u točki II. izreke izuzev u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranog kod javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod brojem OV-5236/14. od 18. srpnja 2014. u dijelu u kojemu se odnosi na „promjenjivu kamatnu stopu prema odlukama vjerovnika“ i kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim odredbe članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 502-0200- 5020006239 od 30. lipnja 2014. sklopljenog između ALDI d.o.o. Solin i IMEX BANKA d.d. Split,

- u točki III. izreke u cijelosti,

- u točki IV. izreke u dijelu u kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

II. Djelomično se prihvaća tužiteljeva žalba, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-37/2022-18 od 11. studenog 2022. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziran kod javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod brojem OV-5236/14. od 18. srpnja 2014. u dijelu u kojemu se odnosi na „promjenjivu kamatnu stopu prema odlukama vjerovnika“ i sudi:

Utvrđuje se ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziran kod javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod poslovnim brojem OV-5236/14. od 18. srpnja 2014. u odredbama članaka 1. i 7. u dijelu u kojemu se odnosi na „promjenjivu kamatnu stopu prema odlukama vjerovnika“.

III. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-37/2022-18 od 11. studenog 2022. u točki I. izreke i u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća tužiteljeva žalba i ukida presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-37/2022-18 od 11. studenog 2022. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim odredbe članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 502-0200-5020006239 od 30. lipnja 2014. sklopljenog između ALDI d.o.o. Solin i IMEX BANKA d.d. Split, bez vraćanja predmeta na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. ugovora o dugoročnom kreditu broj 502-0200-5020006239 od 30. lipnja 2014. sklopljenog između ALDI d.o.o. Solin i IMEX BANKA d.d. Split.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da su ništetni i bez pravnog učinka:

- Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziran kod javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod brojem

OV5134/09. od 18. lipnja 2009.;

- Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziran kod javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod brojem

OV9753/10. od 16. rujna 2010.;

- Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziran kod javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod brojem

OV5236/14. od 18. srpnja 2014.;

- Ugovor o kreditu iz programa restrukturiranje u suradnji s HBOR-om broj:

502-0200-5020003607 od 27. lipnja 2009. sklopljen između društva ALDI d.o.o. OIB: 66918533489 i tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, Split, Tolstojeva 6;

- Ugovor o kreditu iz programa restrukturiranje u suradnji s HBOR-om broj:

502-0200-5020005678 od 3. rujna 2009. sklopljen između društva ALDI d.o.o. OIB: 66918533489 i tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, Split, Tolstojeva 6;

- Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 502-0200-5020006239 od 30. lipnja 2014. sklopljen između društva ALDI d.o.o. OIB: 66918533489 i tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, Split, Tolstojeva 6.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, Split, Tolstojeva 6, da izda tužitelju ALDI INŽENJERING d.o.o., OIB: 31380089091, Dugopolje, Sv. Leopolda Mandića 8 ispravu podobnu za brisanje založnih prava upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižnom odjelu SOLIN, K. O. [katastarska općina], koja založna prava su upisana pod brojevima Z-1539/09, Z-1414/09, Z-2127/09, Z2333/10 i Z-1960/14; i to na sljedećim nekretninama:

- na suvlasničkom dijelu od 1064/3324 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada površine 1113 m2, garaža površine 240 m2 i dvor površine 1645 m2, Zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je povezan sa poslovnim prostorom PP1-PO koji se nalazi u podrumu koji se sastoji od skladišnog prostora, wc-a, ostave i pomoćnog prostora netto korisne površine 1.064,41 m2, etažno vlasništvo (E-1);

- na suvlasničkom dijelu od 230/3324 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada površine 1113 m2, garaža površine 240 m2 i dvor površine 1645 m2, Zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je povezan sa garažnim prostorom G1-PO koji se nalazi u podrumskom dijelu poslovne građevine koji se sastoji od jedinstvenog prostora garaže netto korisne površine 230,15 m2, etažno vlasništvo (E-2);

- na suvlasničkom dijelu od 856/3324 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada površine 1113 m2, garaža površine 240 m2 i dvor površine 1645 m2, Zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je povezan sa poslovnim prostorom PP2-PR koji se nalazi u prizemnom dijelu poslovne građevine koji se sastoji od proizvodne hale, skladišta 1, skladišta 2, skladišta 3, prostora za odmor, hodnika, garderobe, sanitarnog čvora, wc-a i ostave, netto korisne površine 855,69 m2, etažno vlasništvo (E-3);

- na suvlasničkom dijelu od 179/3324 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada površine 1113 m2, garaža površine 240 m2 i dvor površine 1645 m2, Zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je povezan sa poslovnim prostorom PP3-1.K koji se nalazi na dijelu prvog kata poslovne građevine koji se sastoji od ureda direktora, ureda tajnice, kancelarije 1 kancelarije 2, predprostora, čajne kuhinje, wc- a, netto korisne površine 178,53 m2, etažno vlasništvo (E-4);

- na suvlasničkom dijelu od 22/3324 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada površine 1113 m2, garaža površine 240 m2 i dvor površine 1645 m2, Zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je povezan sa poslovnim prostorom PP4-1.K koji se nalazi na dijelu prvog kata poslovne građevine koji se sastoji od jedinstvenog prostora kancelarije netto korisne površine 22,15 m2, etažno vlasništvo (E-5);

- na suvlasničkom dijelu od 951/3324 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zgrada površine 1113 m2, garaža površine 240 m2 i dvor površine 1645 m2, Zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je povezan sa poslovnim prostorom PP6-1.K koji se nalazi na drugom katu poslovne građevine koji se sastoji od skladišnog prostora, predprostora, čajne kuhinje i wc-a netto korisne površine 951,39 m2, etažno vlasništvo (E-7)

IV. Nalaže se tužitelju ALDI INŽENJERING d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku IMEX BANKA d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 EUR. Odbija se zahtjev tuženika IMEX BANKA d.d. da mu tužitelj ALDI INŽENJERING d.o.o. u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 EUR.“

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi, da:

- nije bilo spora među strankama o tome da su prednik tužitelja ALDI d.o.o. i tuženik sklopili ugovor o dugoročnom kreditu broj 502-0200-5020006239,

- vidjeti je iz isprave o ovom ugovoru da je ugovor sklopljen 30. lipnja 2014., ugovorom je tuženik odobrio tužitelju dugoročni kredit za trajna obrtna sredstva u iznosu od milijun eura koji se trebao isplatiti u kunskoj protuvrijednosti,

- je u članku 2. određen rok korištenja kredita, rok vraćanja kredita, redovna kamatna stopa od 9,5% godišnje i interkalarna kamata, u članku 3. je određeno da banka za vrijeme korištenja kredita zadržava pravo promjene ugovorene visine redovne kamate iz članka 2. ugovora,

- iz sadržaja citiranog članka 3. ugovora proizlazi pravo tuženika kao kreditora da svojom jednostranom odlukom mijenja način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka, te je u očitoj protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika (članak 3. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO),

- neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice što tuženik kao kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe, a to druga ugovorna strana mora prihvatiti,

- ugovorna odredba, prema kojoj tuženik kao davatelj kredita može, nakon plasiranja kredita, jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s člankom 10. stavkom 3. ZOO-a, jer se time otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita,

- takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. stavka 2. ZOO-a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, članka 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i članka 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti,

- je navedena ugovorna odredba stoga ništetna sukladno odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5087/2017-2 od 23. srpnja 2020. i poslovni broj Pž-2223/2019-2 od 21. listopada 2020.),

- je, prema članku 324. ZOO-a, propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe iako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje,

- je utoliko ugovor valjan, iako sadrži ništetnu odredbu članka 3. pa je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništetnosti ugovora odbijen osim u dijelu utvrđenja ništetnosti članka 3. ugovora o dugoročnom kreditu broj 502-0200- 5020006239,

- sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama nije temelj nastanka tražbine, niti je pravni posao kojim se ugovaraju uvjeti kreditiranja, pa tako niti visine kamatnih stopa, pa utoliko niti određenja članka 1. tog sporazuma u kojima je navedena tražbina koja se osigurava nisu temelj za nastanak tražbine,

- pored toga, činjenica da su strane tog sporazuma u točki 6. odredile ovlaštenje vjerovniku da radi ostvarenja i naplate pojedinih ili svih tražbina koje proizlaze iz sporazuma ili ugovora navedenog u točki 1., da može naknadno u prijedlogu za ovrhu odrediti opseg i vrijeme ispunjenja odnosno dospjelost svojih tražbina, nije ništetna odredba, niti čini taj sporazum ništetnim, naprotiv, ta je odredba sukladna određenjima članka 29. stavka 5. i članka 302. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje: OZ),

- nije bilo spora među strankama ni o tome da su prednik tužitelja i tuženik sklopili 3. rujna 2010. ugovor o kreditu iz programa „restrukturiranje“ u suradnji s HBOR-om broj 502-0200-5020005678 na temelju kojeg je tuženik odobrio predniku tužitelja namjenski kredit u iznosu od 415.397,45 EUR koji se ima isplatiti u kunskoj protuvrijednosti,

- su sredstva kredita odobrena temeljem ugovora o kreditu broj RG 07/10 koji su 23. kolovoza 2010. sklopili tuženik i Hrvatska banka za obnovu i razvitak u provedbi programa „Restrukturiranje“ te je sadržano u ugovoru utvrđenje da je korisnik kredita upoznat s tim programom i da je prihvatio uvjete,

- je u članku 7. tog ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva i da iznosi 6% godišnje, u članku 10. je određeno da korisnik kredita ima obvezu platiti bankarsku naknadu u iznosu od 0,8% od iznosa odobrenog kredita jednokratno nakon odobrenja, a prije korištenja kredita, iz članka 7. ugovora proizlazi da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu u iznosu od 6% godišnje,

- ugovorna odredba kojom se određuje promjenjiva ugovorna kamata nije nevaljana ugovorna odredba jer u toj ugovornoj odredbi nije sadržano utvrđenje da će tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu, dakle, ugovorna odredba nije ništetna jer je dopušteno ugovarati kamatnu stopu kao promjenjivu,

- to što ovaj članak ugovora ne sadrži i metodologiju kojom se računa promjena kamatne stope ne utječe na valjanost same odredbe, i to stoga što se ovaj ugovor poziva na ugovor o kreditu broj RG 07/10 kojim su određeni uvjeti kamatnih stopa za krajnjeg korisnika kredita,

- uzimajući u obzir činjenicu da je prednik tužitelja višekratno ugovarao kredite kod tuženika, vidjeti je iz sadržaja prezentiranih ugovora, a i članka ugovora broj 502- 0200-5020003607, te imajući u vidu da je bankarska naknada ugovorena u iznosu od 0,8% iznosa odobrenog kredita od 1.626.164,99 EUR (ugovor broj 502-0200- 502003607) i iznosa odobrenog kredita od 415.397,45 EUR (ugovor broj 502-0200- 5020005678), zaključiti je da nije riječ niti o nepoštenoj, niti neutemeljenoj, niti nerazmjerno previsokoj, a niti o naknadi koja je ugovorena tako što je tuženik koristio stanje nužde, teško materijalno stanje prednika tužitelja ili njegovo nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost,

- je, pored toga, naknada za obradu kreditnog zahtjeva za krajnjeg korisnika u iznosu 0,8% jednokratno na iznos odobrenog kredita, a najmanje u iznosu od 500 kn, određena sukladno uvjetima programa kreditiranja financijskog restrukturiranja HBOR,

- stoga niti iz ovog razloga ugovori nisu ništetni. I konačno, u nastavku obrazloženja pobijane presude sadržano je istovjetno obrazloženje za ugovor o kreditu iz programa „restrukturiranje“ u suradnji s HBOR-om broj 502-0200- 5020003607 od 27. svibnja 2009. na temelju kojeg je tuženik odobrio predniku tužitelja namjenski kredit u iznosu od 1.626.164,99 EUR koji se ima isplatiti u kunskoj protuvrijednosti.

3. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude u točkama II. i III. izreke i dijelu točke IV. njezine izreke, navodi kako predmetne ugovore o kreditu treba sagledati u smislu Općih uvjeta ugovora kako je to određeno člancima 295. i 296. ZOO-a, prema općim pravilima o ništetnosti ugovora, ovakav ugovor ne smije biti protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 322. ZOO-a), a prema čl. 296. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama, strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, i neovisno o tome što su uvjeti odobreni od nadležnog tijela. Očiti primjer navedenog je odredba čl. 7. tih ugovora u kojoj tuženik ponovno, neovisno o kakvim uvjetima HBOR-a, samovoljno uglavljuje odredbu kojom se tuženika ovlašćuje da umjesto ugovorene kamatne stope, u slučaju da tužitelj u roku od osam dana od dana dospijeća ne podmiri obvezu po osnovi redovne i interkalarne kamate, tužitelju obračuna i naplati povećanu godišnju kamatnu stopu u visini od 17% godišnje za cijelo vrijeme korištenja kredita. Protivno utvrđenju prvostupanjskog suda iz točke 41. pobijane presude, ne ugovorivši metodologiju, način ni uvjete promjene kamatne stope, odnosno, ne navodeći da se ona mijenja prema članku 5. Programa „Restrukturiranje”, takva odredba postaje neodređena. Suprotno stavu suda, ta odredba ne bi bila niti odrediva unatoč tome što se ugovor između tužitelja i tuženika „poziva na” osnovni ugovor o kreditu HBOR-a i tuženika. Naime, tuženik je u ugovorima o kreditima iz programa restrukturiranja, s tužiteljem ugovorio da se sredstva kredita odobravaju temeljem ugovora o kreditu koji je tuženik kao korisnik sklopio s HBOR-om kao kreditorom u provedbi programa „Restrukturiranje” s kojim da je tužitelj kao krajnji korisnik upoznat i čije uvjete prihvaća. Međutim, kako je tužitelj to već isticao, Programom „Restrukturiranje“ utvrđeni su osnovni uvjeti koji se odnose na kredite s korisnicima (poslovnim bankama), dok se uvjeti ugovora poslovne banke s HBOR-om i uvjeti ugovora poslovne banke s krajnjim korisnikom kredita utvrđuju u tim okvirima u posebnim ugovorima, poštujući okvire zadane Programom. Ako prvostupanjski sud utvrđuje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope, a koja se mijenja na temelju jednostrane odluke tuženika, ništetno, tada je nejasno, a to jer sud na tu okolnost nije ponudio niti jedan razlog, tj. svoju odluku u tom dijelu nije obrazložio, zašto nije ništetna jednaka odredba sadržana u spornim sporazumima. Susljedno, prvostupanjski sud je, ako je već utvrdio da je odredba čl. 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 502-0200-5 ništetna, barem bio dužan utvrditi djelomično ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim je osigurana nepostojeća tražbina, a ako to već nije učinio, bio je dužan obrazložiti zašto. Jasni pokazatelj da je tuženik postupao protivno odredbama osnovnih ugovora o kreditu koji je kao korisnik kredita sklapao s HBOR-om kao kreditorom vidljiv je, primjerice, iz teretovnice ZK uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upis broj Z-2333/10020006239. U sudskoj praksi jasno je zauzet stav o tumačenju neodređenog opisivanja tražbine osigurane založnim pravom – da nije u skladu s odredbama zakona – odnosno, da u kontekstu čl. 270. ZOO-a, ne proizvodi pravne učinke. Traži naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude u točki I. i dijelu točke IV. njezine izreke navodi da prvostupanjski sud pogrešno tumači, shvaća i primjenjuje članak 10. stavak 3. ZOO-a, jer je tužitelj upravo ugovornom odredbom članka 3. cit. Ugovora o kreditu dao suglasnost tuženiku da zadrži pravo na jednostranu izmjenu visine ugovorene redovne kamate, pa se očito ne radi o povredi članka 10. stavka 3. ZOO-a. Osim toga, sud je apriori odredbu članka 3. cit. Ugovora o kreditu ocijenio kao nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s člankom 10. stavkom 3. ZOO-a kojom se otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita, iako je za to potrebno prethodno iznijeti činjenice i okolnosti, te priložiti dokaze iz kojih bi proizlazilo je li primjenom te odredbe došlo do otežavanja obveze tužitelja (povećanjem ugovorene kamatne stope) ili olakšanja obveze tužitelja (smanjenja ugovorene kamatne stope), a što sud osporenom presudom nije utvrdio, zbog čega se pravilnost i zakonitost osporene presude ne može ispitati, a niti provjeriti, te je počinjena bitna povreda članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu, a tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu predlaže odbiti je kao neosnovanu.

6. Tužiteljeva žalba je djelomično (ne)osnovana, a tuženikova žalba je neosnovana u cijelosti.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je našao da je ta presuda djelomično pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti tri ugovora o kreditu koja je pravni prednik tužitelja, trgovačko društvo ALDI d.o.o. sklopilo s tuženikom, a pored toga i dva sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje je tuženik sklopio s trgovačkim društvom ALDI d.o.o. te sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje je sklopio s trgovačkim društvom ALDI d.o.o. i VE i CE. Pored toga, trebalo je odlučiti i o zahtjevu tužitelja da mu tuženik preda ispravu podobnu za brisanje založnih prava upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižnom odjelu Solin, K. O. [katastarska općina] pod brojevima Z-1539/09, Z-1414/09, Z-2127/09, Z-2333/10 i Z-1960/14.

9. Neosnovan je tužiteljev žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog pravo, i to, kako navodi, u vidu pogrešne primjene odredaba članaka 3., 4., 8., 270., 295., 296., 322. i 329. ZOO-a, te je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude jasno, detaljno i pravilno obrazložio zašto pobijani ugovori o kreditu, i to Ugovor o kreditu od 30. lipnja 2014., iako sadrži ništetnu odredbu članka 3., dakle, osim u dijelu utvrđenja ništetnosti članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 502- 0200-5020006239 od 30. lipnja 2014., a Ugovori o kreditu od 3. rujna 2010. i 27. svibnja 2009. u cijelosti, nisu ništetni.

10. Neosnovan i je tužiteljev žalbeni navod o ništetnosti odredaba članka 5. Ugovora o kreditu od 30. lipnja 2014. i članka 7. Ugovora o kreditu od 3. rujna 2010. i 27. svibnja 2009. o visini kamatne stope u slučaju zakašnjenja tužitelja kao dužnika, imajući u vidu odredbe članka 26. stavaka 2. i 4. te članka 27. stavka 2. ZOO-a, ali i odredbe članka 8. Ugovora o kreditu od 30. lipnja 2014., članka 10. Ugovora o kreditu od 27. svibnja 2009. i članka 11. Ugovora o kreditu od 3. rujna 2010.

11. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da su odredbe članka 7. pobijanih Ugovora o kreditu od 3. rujna 2010. i 27. svibnja 2009. neodređene i ništetne i iz razloga jer se u njima ne navodi da se kamatna stopa mijenja prema članku 5. Programa „Restrukturiranje“, kao što su neosnovani i ostali žalbeni navodi s tim u vezi. To posebice kada se uzme u obzir naziv tih ugovora o kreditu „iz programa „Restrukturiranje” u suradnji s HBOR-om“ i odredbe članka 1. stavka 3. tih ugovora o kreditu u kojima se navodi da se radi o kreditima „u provedbi programa „Restrukturiranje”, s kojim je korisnik kredita upoznat i čije uvjete prihvaća“. Osim toga, i iz odredaba članaka 2. Ugovora o kreditu broj RG 2/09 od 25. svibnja 2009. i Ugovora o kreditu broj RG 07/10 od 23. kolovoza 2010. na koje se, kao na njihov sastavni dio, pozivaju Ugovori o kreditu od 27. svibnja 2009. i 3. rujna 2010., posve jasno proizlaze načini obračuna kamatne stope za krajnjeg korisnika kredita.

12. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da pobijani sporazumi o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama nisu pravni poslovi kojim se ugovaraju uvjeti kreditiranja, pa tako niti visine kamatnih stopa. Točno je i da je u sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 30. lipnja 2014., solemniziranom kod javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod brojem OV-5236/14 od 18. srpnja 2014., navedeno da se njime osigurava tražbina iz ugovora o dugoročnom kreditu broj 502-0200- 5020006239 od 30. lipnja 2014. Međutim, u tom Sporazumu suglasno je i utvrđeno da postoji tražbina vjerovnika prema dužniku i za pripadajuće redovne i interkalarne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama vjerovnika (članak 1.), kao i da su stranke suglasne da se radi osiguranja svih tražbina koje mogu proizaći i iz tog Sporazuma te iz ništetnog dijela ugovora o kreditu, što obuhvaća i pripadajuće redovne i interkalarne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama vjerovnika (članak 7.), u korist vjerovnika zasnuje i uknjiži založno pravo. Zato je valjalo ocijeniti i taj dio tužbenog zahtjeva kojim se osigurava tražbina po promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama vjerovnika, osnovanim, na što pravilno u žalbi ukazuje tužitelj, uzimajući pritom u obzir i da je upravo taj sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava bio temelj za upis založnog prava u zemljišne knjige.

13. I konačno, proturječna je pobijana presuda u dijelu u kojemu prvostupanjski sud u točki I. njezine izreke „utvrđuje da je ništetna odredba članka 3. ugovora o dugoročnom kreditu broj 502-0200-5020006239 od 30. lipnja 2014. sklopljenog između ALDI d.o.o. Solin i IMEX BANKA d.d. Split“, a zatim u točki II. izreke odbija tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 502-0200-5020006239 od 30. lipnja 2014. sklopljen između društva ALDI d.o.o. OIB: 66918533489 i tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, Split, Tolstojeva 6, a što obuhvaća i odredbu članka 3. toga Ugovora. To, neovisno o tome što je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 324. ZOO-a ocijenio da je navedeni Ugovor o kreditu ostao valjan u preostalom dijelu. Time je, osim toga, i pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer odredba članka 3. tog Ugovora o kreditu (iz razloga navedenih u točki 15. ovoga obrazloženja i suglasnih ocjeni prvostupanjskog suda), jest ništetna.

14. Zato je, primjenom članka 368. stavka 1., članka 369. i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude, te kao u izreci ovoga rješenja.

15. Što se tiče tuženikove žalbe, neosnovani su njegovi žalbeni navodi da zbog toga što je „tužitelj upravo ugovornom odredbom čl. 3. cit. Ugovora o kreditu (od 30. lipnja 2014.) dao suglasnost tuženiku da zadrži pravo na jednostranu izmjenu visine ugovorene redovne kamate, da se očito ne radi o povredi čl. 10. st. 3. ZOO-a“, i to iz razloga jer to ne može otkloniti ništetnost navedene ugovorne odredbe kojom je određeno da „banka za vrijeme korištenja kredita zadržava pravo promjene ugovorene visine redovne kamate iz članka 2. ugovora“, kako to pogrešno drži tuženik. Neosnovan je i nelogičan tuženikov žalbeni navod da bi tek njezinom primjenom i provedbom, takva ugovorna odredba postala ništetna, te je prvostupanjski sud, pozivom na brojne, u točki 2. ovoga obrazloženja citirane, odredbe Zakona o obveznim odnosima i odluke ovoga suda, pravilno obrazložio zašto ona jest ništetna.

16. Zato ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija u tom dijelu, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena tuženikova žalba kao neosnovana u cijelosti te je potvrđen taj dio prvostupanjske presude (točka I. i dio točke IV. izreke).

Zagreb, 24. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac