Poslovni broj: Us I-258/24-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Borisu Bulju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1f, i pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacija RH, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: 43539267895, pod 2) Grada Omiš, Trg kralja Tomislava 5, Omiš, OIB: 49299622160, zastupanog po opunomoćenici po zaposlenju LK, dipl.iur., pod 3) DALMA d.d. u stečaju, Split, Kopilica 5, OIB: 64479860853, zastupana po stečajnoj upraviteljici Miri Hajdić i pod 4) Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi naknade za oduzetu imovinu, 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi kojima tužitelji pod 1) i 2) traže poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/21-01/171, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-23-13 od 22. studenoga 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice pod 1) za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), povodom žalbi zainteresiranih osoba pod 1) i 2); poništeno je, uz vraćanje na ponovni postupak, rješenje prvostupanjskog tijela Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko pravne poslove Klasa: UP/I-942-04/97-01/105, Urbroj: 2181/1-13/05/625- 21-21 od 16. ožujka 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje). Tim se prvostupanjskim rješenjem, točkom 1. izreke, tužiteljici pod 1) za 1/12 dijela i TK za 1/12 dijela daje u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 733 m[2] i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 770 m obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom 2. obveznikom povrata utvrđen je Grad Omiš. Točkom 3. tužiteljici pod 1) za 7/80 dijela i TK za 7/80 dijela, daje se u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2417 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 446 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] obje k. o. [katastarska općina]. Točkom 4. obveznikom povrata za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] je Dalmatinska industrija cementa i cementnih proizvoda, a za čest. zem. [katastarska čestica] je Republika Hrvatska. Točkom 5. odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja. Točkom 6. odlučeno je o troškovima postupka.

2. Tužiteljica pod 1), u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara sljedeće. Osporenim rješenjem da se u potpunosti anulira provedeni prvostupanjski postupak kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Ante Novakovića. Prvostupanjsko tijelo da je 7. veljače 2006. donijelo rješenje poništeno tuženikovim rješenjem od 13. studenog 2008. kojim je u ponovnom postupku naloženo upravo obavljanje očevida na predmetnim česticama uz sudjelovanje svih vještaka koji će utvrditi postoje li zapreke da se predmetne čestice u cijelosti ili dijelom vrate u naravi. Stoga da je tuženik osporenim rješenjem postupio protivno svojoj ranijoj odluci od 13. studenog 2008. Tijekom prvostupanjskog upravnog postupka da je nesporno utvrđeno da dio predmetnih čestica znatne površine nije priveden svrsi radi koje su oduzete dok zainteresirane osobe nisu osporavale takvu činjenicu niti su predlagale vještačenje po drugom vještaku građevinske struke pa je tako nalaz i mišljenje sudskog vještaka Novakovića prihvaćen u cijelosti od svih stranaka u postupku. Stoga da je, u prvostupanjskom postupku, pravilno i potpuno utvrđeno da sporno zemljište nije privedeno namjeni za svrhe radi kojih je oduzeto te da predmetno zemljište ne služi za obavljanje djelatnosti hotelskog kompleksa Brzet radi obavljanja turističke djelatnosti kao i da se vraćanjem predmetnog zemljišta ne bi narušila prostorna cjelovitost i namjena upotrebe tog prostora odnosno zemljišta. Slijedom toga da mišljenje građevinskog vještaka kao i prvostupanjskog tijela odgovora stvarnom stanju jer promatrano zemljište ne služi za redovitu upotrebu hotelskog naselja. Stoga da se postavlja pitanje na koji način je tuženik zaključilo kako povrat predmetnog zemljišta nije moguć iz razloga što se ne može očekivati stopostotna izgrađenost unutar hotelskog kompleksa imajući u vidu da je nužno u prostoru definirati infrastrukturne sadržaje kao i prostor namijenjen zelenoj površini odnosno na koji način je tuženik definirao infrastrukturne sadržaje kao i prostor namijenjen zelenoj površini bez očevida na licu mjesta i bez sudjelovanja vještaka tako da je postupio dijametralno suprotno utvrđenjima s očevida na licu mjesta i nalaza i mišljenja vještaka. Iz podataka spisa predmeta da proizlazi da je u prvostupanjskom upravnom postupku proveden iscrpan dokazni postupak te je pravilno utvrđeno da upravo na dijelovima predmetnih nekretnina nisu sagrađeni nikakvi objekti, niti se iste koriste za bilo kakvo odlaganje stvari ili popratni hotelski sadržaj ili za izgradnju privremenih ili trajnih objekata, a na što upućuje očuvanost zelene površine i šume na dijelu koji odgovara tim oduzetim nekretninama, o čemu u spisu predmeta prileži i fotodokumentacija, a za koje dijelove nekretnina vještak izrijekom zaključuje kako nisu tehnološka cjelina hotela Brzet odnosno te nekretnine se ne koriste u svrhu radi koje je deposedacija izvršena i zemljište dano na korištenje zainteresiranoj osobi. Dakle, sve ove čestice zemljišta ni zahvaćenošću objektima, a niti po svom položaju u odnosu na objekte hotela Brzet, ne mogu se smatrati tehnološkom cjelinom hotelskog naselja, posebno iz razloga što se radi o strmom zemljištu ispod magistrale obraslom makijom i borovom šumom. U svakom slučaju, kompleks od 17.298,82 m[2] zemljišta se po naravi stvari ne može smatrati okolišem hotelskim zgradama tlocrtne površine 1.141,18 m[2] , visine prizemlja s jednim katom slijedom čega je životno i logično da se takva velika površina neizgrađenog zemljišta prema Zakonu o naknadi barem dijelom trebala vratiti tužiteljici jer je u prvom redu zatraženo vraćanje neizgrađenog zemljišta u vlasništvo. Stoga, tužiteljica ističe kako ne postoje okolnosti koje isključuju mogućnost naturalnog povrata jer predmetne nekretnine u prostoru nisu ograđene ogradom ili sličnom preprekom niti su odvojene od susjednih nekretnina kao što na dijelu istih u odnosu na koje je prvostupanjskim rješenjem utvrđena mogućnost povrata nije obavljana turističko ugostiteljsku djelatnost kao što nisu privedene turističkoj izgradnji.

3. Tužiteljica pod 2), u pravodobnoj tužbi, u bitnome, prigovara sljedeće. U odnosu na predmetne nekretnine odnosno dijelove istih da je utvrđeno da su u naravi prekrivene borovom šumom, a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Ante Novakovića, dipl.ing., proizlazi da su iste neizgrađeno građevinsko zemljište koje nije dio tehnološke cjeline hotelskog kompleksa hotela Brzet. Takvo mišljenje ranije imenovanog vještaka tuženik u pobijanom rješenju ne prihvaća jer smatra da povrat predmetnog zemljišta nije moguć iz razloga što se ne može u prostoru očekivati stopostotna izgrađenost unutar hotelskog kompleksa jer da je nužno u prostoru definirati infrastrukturne sadržaje kao i prostor namijenjen zelenoj površini. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu članka 28. stavka 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20), kojom je propisano da ostalo građevinsko zemljište odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća odnosno nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (NN 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 i 92/10) vlasništvo je Republike Hrvatske te pri tome tuženik navodi da je obveznik naknade za takve nekretnine Ministarstvo financija Republike Hrvatske i daje uputu prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku za predmetne nekretnine utvrdi naknadu u novcu. Tuženik se poziva i na odredbe članka 6. stavaka 1. i 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu kojima je propisano što čini zemljište nužno za redovitu uporabu hotela. Međutim, člankom 2. stavkom 1. točkom 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu pojam građevinskog zemljišta određen je kao neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je izgrađena ili bila izgrađena građevina gospodarske namjene koja nije hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu. Točkom 4. određeno je da je hotel građevina kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugim propisanim aktom važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.), a točkom 5. da je turističko naselje složena građevina, poslovno-funkcionalna cjelina građevina i zemljišta kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugim propisanim aktom važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.). Stoga, uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe i stav tuženika da se u prostoru ne može očekivati stopostotna izgrađenost unutar hotelskog kompleksa, a koji stav je u suprotnosti s mišljenjem ranije imenovanog vještaka da predmetne nekretnine nisu dio tehnološke cjeline hotelskog kompleksa hotela Brzet, mišljenja smo da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi je li predmetno zemljište preostalo turističko zemljište na kojem je izgrađeno turističko naselje obzirom na pozivanje tuženika na odredbu članka 6. stavka 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Nadalje, potrebno je utvrditi jesu li donesena rješenja li drugi propisani akti iz odredaba članka 2. stavka 1. točaka 4. i 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu koje propisuju što se smatra hotelom odnosno turističkim naseljem u smislu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te je li doneseno rješenje iz članaka 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odnosno je li pokrenut postupak radi donošenja tog rješenja. Naime, obzirom da predmetne nekretnine u naravi nisu izgrađene i predstavljaju borovu šumu, a člankom 2. točkom 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisano je da je turističko naselje složena građevina, poslovno-funkcionalna cjelina građevina i zemljišta kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugim propisanim aktom važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99), nije razvidno da li je doneseno rješenje prema kojem predmetne nekretnine predstavljaju dio turističkog naselja jer u protivnom nema zapreke za naturalni povrat istih prijašnjim vlasnicima. Nadalje, vezano uz stav tuženika da su predmetne nekretnine dio hotelskog kompleksa [adresa] za koji kompleks je nužno da ima prostor namijenjen zelenoj površini, u presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2362/23-19 od 19. siječnja 2024. godine, u dijelu pod točkom 23. obrazloženja Sud prihvatio mišljenje da nije moguće samo na temelju opažanja službene osobe koja vodi postupak i vještaka, utvrditi koje zemljište jest, a koje nije nužno za redovnu upotrebu hotela/turističkog naselja već je potrebno kroz upravne postupke iz nadležnosti tijela za prostorno uređenje nedvojbeno utvrditi koje je to zemljište i na koji način to reguliraju geodetski propisi. Do tada, da zemljište koje je predmet postupka i koje jest bilo u društvenom vlasništvu na korištenju društvenog poduzeća, a nije unijeto u pretvorbu, ne može biti zemljište koje bi bilo izuzeto od povrata u vlasništvo iz razloga jer poseban zakon propisuje što se događa sa zemljištem koje nije u dijelu ili cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, uređuju se imovinsko pravni odnosi, način i postupak utvrđivanja prava vlasništva, a za sve to je potrebno ishoditi upravni akt iz kojeg bi, dalje, bilo nedvojbeno utvrđeno da se upravo predmetne nekretnine nalaze ispod građevine i procijenjenog zemljišta ili služe za redovitu upotrebu hotela/turističkog naselja te time imaju svog titulara vlasništva. Tada bi u činjeničnom i pravnom smislu ove nekretnine bile kompleks hotela/turističkog naselja, a do tada nema dokaza da se radi o poslovno-funkcionalnoj cjelini građevine i zemljišta. Također, vezano uz stav tuženika da je ovo ministarstvo obveznik naknade za nekretnine za koje je člankom 28. stavkom 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu određeno da su ostalo građevinsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske mišljenja smo da je za iste potrebno prvenstveno utvrditi postojanje iznimki od vraćanja u vlasništvo. Naime, odredba članka 53. stavka 1. Zakona o naknadi propisuje da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina. A contrario to znači da se vraća imovina koja nije unesena u društveni kapital pravne osobe, osim kada postoje prepreke. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

4. Navedenim dvjema tužbama se pobija isto tuženikovo rješenje (tj. osporeno rješenje). Stoga su spisi formirani po tim dvjema tužbama, rješenjem ovoga suda od 22. veljače 2024., spojeni radi zajedničkog raspravljana i odlučivanja.

5. Tuženik, u odgovoru na tužbe, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. U tomu smislu i zainteresirana osoba pod 2) navodi i predlaže u odgovoru na tužbe i na raspravi. U odgovoru na tužbe; zainteresirana osoba pod 1) navodi da u upravnom postupku za sada nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravno odlučno za oblik naknade zbog čega predlaže sudu ispitati navode tužitelja pod 1) i 2) s tim u vezi odn. odlučiti o osnovanosti njihovih tužbenih zahtjeva. Zainteresirane osobe pod 3) i 4), iako pozvane, nisu odgovorile na tužbe.

6. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 21. veljače 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS- a), koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona. 7. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih tužitelja pod 2), tuženika te zainteresiranih osoba pod 1), 3) i 4); jer tuženik i zainteresirane osobe pod 1), 3) i 4) nisu opravdali izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a). Tužitelj pod 2) je opravdao izostanak i predložio odgodu ročišta. No tužitelju pod 2) bili su dostavljeni svi zaprimljeni podnesci drugih stranka na koje se stoga mogao i pisano očitovati. Štoviše, prisutne stranke na raspravi ionako su jedino navele da ostaju kod svojih dosadašnjih pisanih navoda iz navedenih podnesaka.

8. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, u dokaznom je postupku čitana sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka Klasa: UP/I-942-04/97-01/105, dostavljenog uz tuženikov odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama je prvenstveno sporan pripadajući oblik naknade s obzirom da je prvostupanjskim rješenjem odlučeno da se daje/vraća u vlasništvo, za pripadajuće idealne dijelove, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 733 m[2] , dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 770 m[2] , dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2417 m i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 446 m[2] ; a osporenim rješenjem je prvostupanjsko rješenje poništeno te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu s uputom da za cjelinu navedenoga zemljišta u ponovnom postupku odredi novčanu naknadu u obveznicama Republike Hrvatske.

11. Iz spisa predmetnog upravnog postupka proizlazi da je, u pogledu navedenih čestica odn. njihovih dijelova, za sada, u tomu postupku, utvrđeno sljedeće.

12. Pribavljeno je očitovanje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 16. rujna 2004. prema kojemu su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Dalma Holding Split na lokaciji [adresa], Hotelsko naselje Brzet u vrijednost društvenog kapitala procijenjeni objekti: Objekt 1, 2, recepcija, restoran, skladište, objekt 3, 4, 5 paviljon ABC ukupne površine NGP 2.606,50 m2, a dionice istih rezervirane su zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa; a čestice zemljišta na kojima su sagrađeni navedeni objekti nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, a među kojim česticama se navodi i ovdje predmetne čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], dok za preostalu ovdje predmetnu 821/1 u tomu dopisu nema podataka.

13. U ponovljenom postupku, prije donošenja prvostupanjskog rješenja, proveden je očevid uz sudjelovanje ovlaštenog sudskog vještaka za graditeljstvo Ante Novakovića koji je potom izradio vještački nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi:

- da je čest. zem. [katastarska čestica] u obliku trokuta i u naravi predstavlja zemljište koje se nalazi između restorana i magistrale, praktički nepristupačno i u vrlo velikom nagibu te je cijelom površinom prekriveno borovom šumom, te je ono neizgrađeno građevinsko zemljište koje nije dio tehnološke cjeline hotelskog kompleksa hotela Brzet,

- da je čest. zem. [katastarska čestica] u naravi zemljište na čijem je sjeverozapadnom rubu izgrađen dio restorana a ostatak čestice na zapadnoj strani predstavlja uređeni okoliš, dok se na istočnoj strani sve do granice sa čest. zem [katastarska čestica] odnosno magistralom nalazi vrlo strmo i nepristupačno zemljište prekriveno borovom šumom koji istočni dio čest. zem. [katastarska čestica] je neizgrađeno zemljište koje nije dio tehnološke cjeline hotelskog kompleksa hotela Brzet,

- da je zk. čbr. [katastarska čestica] šuma i zgrada -hotel ukupne površine 3650 m[2] u vlasništvu općenarodne imovine pod upravom Dalmatinske industrije cementa i cementnih proizvoda - Split; u zapadnom dijelu privedeno namjeni izgradnjom dijela paviljona C hotela Brzet, dok je istočni dio neizgrađeno građevinsko zemljište koje je nepristupačno i u velikom nagibu te je prekriveno borovom šumom i nije tehnološka cjelina hotelskog kompleksa.

14. Nadalje je utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] oduzeta kao dio aktive poduzeća „N. Palaveršić" Industrija Portland cementa na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća te da su uknjižene kao općenarodna imovina pod upravom Dalmatinske industrije cementa i cementnih proizvoda.

15. Prvostupanjskim rješenjem, priklanjajući vjeru navedenom vještačkom nalazu i mišljenju, naturalno su vraćane navedene čestice odn. njihovi dijelovi.

16. Osporenim rješenjem prvostupanjsko rješenje je poništeno s obrazloženjem, u smislu, da njime nije pravilno primijenjeno materijalno pravo jer da nije primijenjen Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20, dalje: Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu) a suprotno stavu iz navedenoga vještačenja, da naturalni povrat nije moguć iz razloga što se u prostoru ne može očekivati stopostotna izgrađenost unutar hotelskog kompleksa, imajući u vidu da je nužno u prostoru definirati infrastrukturne sadržaje kao i prostor namijenjen zelenoj površini.

17. Iz navedenih je razloga tuženik osporenim rješenjem uputio prvostupanjsko tijelo da u ponovnom postupku donese rješenje kojim će odrediti novčanu naknadu u obveznicama RH za cjelinu zemljišta za koju je poništenim prvostupanjskim rješenjem bio određen naturalni povrat.

18. Ovaj sud nalazi da je osporenim rješenjem zakonito poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak no iz drugih razloga i s drugom uputom za ponovni postupak u odnosu na razloge i uputu dane osporenim rješenjem.

19. Naime, i ovaj sud je, imajući u vidu gore navedena utvrđenja iz dosadašnjeg tijeka upravnog postupka, suglasan s tim da je prvostupanjskim rješenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer nije primijenjen Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.

20. To s obzirom da je, za sada, u postupku utvrđeno da su izgrađeni objekti hotelskog kompleksa Brzet na ovdje predmetnim česticama čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] za koje je čestice utvrđeno da nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.

21. Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu uređuje se pojam, vrste, obuhvat i način identifikacije građevinskog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je društveno poduzeće imalo knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo (u daljnjem tekstu: neprocijenjeno građevinsko zemljište) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije (članak 1. stavak 1.).

22. Taj zakon sadrži i odredbe-definicije o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, turističkom zemljištu, ostalom građevinskom zemljištu, preostalom turističkom zemljištu (članak 2.) kao i odredbe o identifikaciji navedenih kategorija zemljišta te uređenju imovinskopravnih odnosa na istima (članci 4. do 32.).

23. Stoga je, time što je prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja propušteno uzeti u obzir odredbe navedenoga zakona, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, što je za posljedicu imalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

24. Prvostupanjsko tijelo je zato u ponovnom postupku trebalo uputiti da utvrdi one činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje ove stvari u smislu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a ne da donese rješenje o naknadi u obveznicama RH kako to tuženik navodi u osporenom rješenju.

25. Takva uputa tuženika, za sada, nema uporišta u odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu budući da u postupku nisu ni utvrđene činjenice koje su u smislu toga zakona bitne za rješavanje te, za sada, nema uporišta ni u kojoj od, u Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine - „Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi) propisanih, iznimaka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo (članci 52. do 56. toga zakona) jer se tuženik u osporenom rješenju niti ne poziva na koju od tih iznimaka.

26. Naime, određivanju naknade u obveznicama RH za cjelinu zemljišta koje je vraćeno u vlasništvo poništenim prvostupanjskim rješenjem, bilo bi mjesta, samo ako bi se utvrdilo da cjelina toga zemljišta predstavlja turističko zemljište (članak 2. stavak 1. točka 2., članka 4. stavak 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu) za koje je člankom 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisana neoboriva predmnjeva izgrađenosti odn. postojanja iznimke iz članka 55. stavka 4. Zakona o naknadi zbog koje se to zemljište ne može naturalno vratiti pa za nj ovlaštenicima stoga pripada naknada u obveznicama RH. No u upravnom postupku za sada nije utvrđeno odnosno propušteno je utvrditi je li riječ o tomu i takvome zemljištu pa je u tomu smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

27. Ni tuženikovo pozivanje na članak 28. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ne daje pravne osnove tuženikovoj uputi da se za cjelinu predmetnoga zemljišta odredi naknadu u obveznicama RH. To stoga što se taj članak odnosi na ostalo građevinsko zemljište koje je člankom 2. toga zakona definirano: ostalo građevinsko zemljište je neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je izgrađena ili bila izgrađena građevina gospodarske namjene koja nije hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu. Slijedi da ostalo građevinsko zemljište podrazumijeva izgrađenost nehotelskom odn. neturističkom gradnjom kakva u postupku prije donošenja osporenog rješenja nije ni utvrđena budući da je utvrđena jedino izgrađenost objektima hotelskog kompleksa Brzet.

28. Stoga nije trebalo prvostupanjsko tijelo uputiti da u ponovnom postupku donesen rješenje o naknadi u obveznicama RH nego ga je trebalo uputiti da u ponovnom postupku utvrdi činjenice koje su po Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odlučne za rješavanje budući da u konkretnom slučaju oblik naknade ovisi i o tim činjenicama.

29. Za utvrđivanje tih činjenica nije dostatan očevid i provedba građevinskog vještačenja o stanju (ne)izgrađenosti, nego je potrebno utvrditi i to jesu li doneseni akti koji su pravno odlučni za pojedine kategorije neprocijenjenog zemljišta prema definicijama iz članka 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, kao i to jesu li pokrenuti postupci odnosno doneseni propisani akti za identifikaciju pojedinih kategorija toga zemljišta.

30. Pritom će oblik naknade ovisiti ne samo o (ne)izgrađenosti predmetnoga zemljišta u smislu članka 17. Zakona o naknadi, nego i o tomu radi li se ovdje o kojoj od navedenih kategorija zemljišta iz Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te je li, s tim u vezi ili uopće, ostvarena koja od iznimaka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, propisana člancima 50. do 56. Zakona o naknadi.

31. U tom je smislu u ponovnom postupku potrebno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje koje je pravno odlučno za odluku o pripadajućem obliku naknade.

32. Ovom je presudom osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim, ne iz razloga navedenih u njegovu obrazloženju, nego iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

33. Stoga će se prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku voditi obrazloženjem ove presude a ne obrazloženjem osporenog rješenja.

34. Zbog navedenog su odbijeni tužbeni zahtjevi za poništenje osporenog rješenja (članak 116. stavak 2. ZUS-a), čime tužitelji nisu uspjeli u ovome sporu, pa je tužiteljica pod 1) odbijena i sa zahtjevom za naknadu troška ovoga spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a) tj. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 24. ožujka 2025.

SUDAC

Milan Franić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 6 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljice pod 1), uz zapisnik o objavi,

- tužitelju pod 2) uz zapisnike o raspravi i objavi

- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi,

- z. o. pod 1), uz zapisnike o raspravi i objavi,

- z. o. pod 2), uz zapisnik o objavi,

- z. o. pod 3), uz zapisnike o raspravi i objavi,

- z. o. pod 4), uz zapisnike o raspravi i objavi,

- u spis