REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-12/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja E.ON Plin d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14555304503, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-5213/2024-3 od 5. prosinca 2024., 24. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se kao osnovana žalba ovrhovoditelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-5213/2024-3 od 5. prosinca 2024., u pobijanom dijelu, na način da se ovršeniku nalaže da ovrhovoditelju pored iznosa od 46,88 eura naknadi i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura, u roku od osam dana.
II Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi i troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura, u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Nalaže se ovršeniku SP, naknaditi ovrhovoditelju E.ON Plin d.o.o., trošak u iznosu od 46,88 eura, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška kao neosnovan.“
2. Protiv odbijajućeg dijela ovog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi da mu pravo na troškove postupka koji se odnose na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti pripada temeljem Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) i da se pri tomu odredbama navedene Tarife nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovomu slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, posljedično čemu smatra da mu je trebalo priznati i ovaj zahtijevani trošak, pri čemu ukazuje i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev- 74/2023-2 od 14. veljače 2023.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova žalbe ili da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Tijekom ovoga postupka utvrđeno je: da je ovrhovoditelj 31. listopada 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka poslovni broj: Ovrv- 2960/2024 od 26. lipnja 2024.; da je podneskom od 26. studenoga 2024. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 109,38 eura i to na ime troškova sastava prijedloga radi dostave Financijskoj agenciji pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 31,25 eura, troškova sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova izvansudske ovrhe od 26. studenoga 2024. u iznosu od 15,63 eura te troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu 62,50 eura; da mu je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, priznao pravo na troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 eura, dok je u preostalomu dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova ove ovrhe koji se odnosi na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura odbio kao neosnovan.
5.1. Pri tomu je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, uzimljući u obzir da je odredbom članka 283. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom istoga članka stavkom 4. propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju, posljedično čemu za razliku od sudskih odluka kada sud potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdaje na prijedlog ovrhovoditelja, javni bilježnik po službenoj dužnosti takvu potvrdu dostavlja ovrhovoditelju pa tako ovrhovoditelj neopravdano potražuje navedeni trošak.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije zakonito i pravilno.
7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, a kako niti sam žalitelj ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba ovršnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu žalitelja u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
8. Međutim, u ovomu je postupku, ovdje spornom dijelu, materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
9. U ovomu dijelu postupka, obzirom na žalbu žalitelja, nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izravne naplate kod Financijske agencije već je sporno ima li pravo i na naknadu troškova, koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi Tbr. 36. stavka 2. Tarife.
10. Na temelju odredbe Tbr. 36. stavka 2. Tarife propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
11. Cijeneći sadržaj ove odredbe i imajući u vidu da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovomu slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ovrhovoditelju ovaj trošak ne pripada. Neprihvatljivo je da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili javnog bilježnika ili na drugi način podneskom od suda ili javnog bilježnika zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti pa je po pravnom shvaćanju ovog suda sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., na koje se osnovano poziva i žalitelj u svojoj žalbi).
12. Pri tomu, u odnosu na shvaćanje suda prvog stupnja, valja istaknuti da nije sporno, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja, da je odredbom članka 283. stavka 1. OZ propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Međutim, kako je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. izraženo pravno shvaćanje koje je podudarno sa ovim pravnim shvaćanjem ovog suda drugog stupnja, a ono je izraženo u slučaju nakon što su već bile na snazi navedene odredbe članka 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 131/20, dalje: ZIDOZ/20), kojim je izmijenjena odredba članka 283. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), to je u ovomu postupku na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ i odredbe Tbr. 36. stavka 2. Tarife te navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske valjalo zaključiti da ovrhovoditelju pripada pravo i na ovaj zahtijevani trošak.
13. Slijedom navedenog, valjalo kao osnovanu prihvatiti žalbu ovrhovoditelja i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I ovog rješenja.
14. Kako je u ovomu postupku ovrhovoditelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, a u žalbi je zahtijevao i naknadu troškova postupka na ime žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 62,50 eura ovrhovoditelju je na temelju odredbe 166. stavka 2. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i sve u vezi odredbe članka 14. stavka 4. i članka 21. stavka 1. OZ uz primjenu Tbr. 13. stavka 1. i Tbr. 46. Tarife, valjalo u cijelosti priznati zahtijevane troškove i, posljedično tomu, riješiti kao u izreci pod točkom II ovog rješenja.
U Puli – Pola 24. ožujka 2025.
Sudac
Miroslav Ružić
