Poslovni broj Gž R-772/2021-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane, zastupana po ODO u Karlovcu, radi isplate,, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-665/2017 od 29. ožujka 2021., 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-665/2017 od 29. ožujka 2021. u točki I izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 7.465,12 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos od 7.465,12 kn.

Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da tužiteljev eventualno raniji dolazak radi zaduženja opreme i razduživanja iste nakon posla ne može se priznati kao rad nego samo kao priprema za rad niti je raniji dolazak na posao i kasniji odlazak bio određen u smislu zapovjedi niti propisan važećom odlukom o rasporedu tjednog i radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09, 118/12) i Pravilnikom o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navodi da je tužitelj podnio tužbu radi isplate razlike plaće i naknade za prekovremeni rad jer tužitelj u navedenom razdoblju od 28. prosinca 2012. do 1. lipnja 2013. proveo na radu 30 minuta ranije i kasnije prije početka službenog radnog vremena a ne za redovan rad u turnusu. Isto tako tužitelj je zahtjev za mirno rješenje spora podnio s osnove razlike plaće za prekovremeni a ne za redovan rad u turnusu. Navodi da je tužitelj sve do specifikacije tužbenog zahtjeva podneskom od 7. prosinca 2020. potraživao naknadu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, da bi tek podneskom od 7. prosinca 2020. tražio naknadu za redovan rad u turnusima. Stoga, tuženik, smatra da se radi o preinaci nakon zaključenja pripremnog ročišta, a za redovan rad u turnusu niti nije bio postavljen zahtjev za mirno rješenje spora. Navodi da je pojam prekovremenog rada različit od redovnog rada, a to razlikuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama kada odbija prekovremeni rad zbog pola sata ranije dolaska na posao. Pored toga da sud nije smio dosuditi preinaku tužbenog zahtjeva jer je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika i predložio da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u istom.

Žalba nije osnovana.

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn/1.320,00 eur.

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Takvim žalbenim navodom tuženik ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. ZPP-a Međutim, kako je već navedeno presudu u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, tako da žalbeni navod tuženika da je sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. ZPP- a, kao ni žalbeni navod da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno nije moglo biti predmetom razmatranja ovog žalbenog postupka.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 14. na koju sadržajno ukazuje žalba. Naime, odredbom čl 186.a ZPP-a propisano je kako osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske mora se prethodno obratiti nadležnom državnom odvjetništvu za zahtjevom za mirno rješenje spora, a takav zahtjev da mora sadržavati sve što mora sadržavati tužba. Tuženik navodi kako je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora kao pravnu osnovu zahtjeva naveo prekovremeni rad, a kasnije u parničnom postupku da je kao pravnu osnovu tužbe odnosno tužbenog zahtjeva naveo rad u turnusu. U svezi sa navedenim ističe se, a što je naveo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju od 10. siječnja 2024., a to je da nije od značaja je li tužitelj za sporno potraživanje zbog ranijeg dolaska od 30 (trideset) minuta prije početka radnog vremena kao pravnu osnovu naveo prekovremeni, redovni ili neki drugi rad jer se radi o činjenično identičnom potraživanju kako u zahtjevu za mirno rješenje spora tako i u tužbi.

Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,11. i 13. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 7.465,12 kn/990,79 eur s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena koji je bio organiziran u turnusima i to onog rada dolaskom na posao pola sata prije i ostanka na poslu pola sata poslije dovršenog službenog radnog vremena za razdoblje od 28. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba u ..., ...,

-da je tužitelj u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014. radio u turnusima (12-24-12-48 sati) - dnevna smjena od 07,00 do 19,00 sati a noćna smjena od 19,00 do 07,00 sati,

-da je saslušanjem svjedoka FT, PT i KT utvrđeno da su djelatne vojne osobe koje su radile na vanjskom osiguranju štićenih objekata odnosno koje su radile u ..., radili po svakom turnusu jedan sat više od onog što im je priznato kao radno vrijeme, jer su po nalogu nadređenih dolazili na posao pola sata prije početka turnusa i odlazili sa posla pola sata nakon završetka turnusa, a zbog poslova primopredaje službe (zaduživanja i razduživanja naoružanja, pregledavanja naoružanja, upoznavanjem sa situacijom na punktu, primopredajom i sl.),

-da je tužitelj radio u turnusima, te da je dolazio prije službenog početka radnog vremena, kako bi zadužio osobno naoružanje, kako bi se utvrdila njegova nazočnost, provelo postrojavanje, provjerila oprema i ostale pripremne radnje, te da se tužitelj nakon završetka turnusa vraćao u središte postrojbe radi razduživanja naoružanja i ostale opreme,

- da je provedenim knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno je da je u razdoblju od 28.studenoga 2011. do 31. svibnja 2014. tužitelj ostvario ukupno 131 sat na ime rada prije službenog početka turnusa i nakon službenog završetka turnusa, a što je izraženo u novcu, ukoliko bi se uzelo da ti sati predstavljaju prekovremeni rad, ukupno bruto 9.270,75 kuna,

-da je u dopuni nalaza i mišljenja financijski vještak osim prekovremenog rada iskazao i broj sati odnosno neobračunati bruto iznos za sate rada subotom, nedjeljom, blagdanom, i u turnusu koji su ostvareni radom u trajanju od 30 minuta prije i 30 minuta poslije svake smjene, te u skladu s dokumentacijom u spisu, utvrđenjima i izračunima iz osnovnog nalaza, vještak je mišljenja kako je za utuženo razdoblje od 28. prosinca 2011. do svibnja 2014. neplaćeni bruto dodaci iznose ukupno 10.555,36 kn ako se utvrdi da rad tužitelja zbog ranijeg odlaska na posao radi zaduživanja opreme i kasnijeg odlaska s posla radi razduživanja iste ima karakter prekovremenog rada, odnosno iznos od 1.284,60 kn ako sud utvrdi da rad tužitelja zbog ranijeg dolaska na posao radi zaduživanja opreme i kasnijeg odlaska s posla radi razduživanja opreme ima karakter prekovremenog rada,

-da je u drugoj dopuni nalaza i mišljenja financijskog vještačenja navedeno da je ponovnim uvidom u osnovni nalaz i mišljenje od 25. srpnja 2019. utvrđeno da je greškom propušteno obračunati jedan sat dodatno odrađenog posla u turnusu po cijeni sata osnovice odnosno samo obračunat dodatak na turnus od 5% bez izračuna osnovne plaće, pa je vještak sačinio novi izračun na način da je broj više odrađenih sati zbog dodanog sata rada odrađenog u svakoj smjeni turnusa, obračunavao po satnici redovnog rada kao i dodatak od 5%, te sukladno dokumentaciji u spisu i utvrđenjima u postupku financijski vještak je mišljenja kako se za utuženo razdoblje od 28. prosinca 2011. do zaključno svibnja 2014. neisplaćeni bruto dodaci sa osnova rada u turnusu od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, zbog ukupno sat vremena ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla iznose ukupno 7.465,12 kuna ako sud utvrdi da rad tužitelja treba obračunati po satnici redovnog rada, odnosno ukupno 10.555,36 kuna, ako sud utvrdi da rad tužitelja ima karakter prekovremenog rada.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog vremena radi primopredaje službe po obavljenom poslu ne smatra se prekovremenim radom, već ga treba vrednovati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu. Utvrđuje da je tužitelj u kontinuitetu u utuženom razdoblju radio dulje od punog radnog vremena, jer je u svakom dvanaestosatnom turnusu efektivno radio trinaest sati s time da mu tuženik nije obračunao niti isplatio jedan sat rada (30 minuta prije i 30 minuta poslije) nakon završetka radnog vremena, pa pozivom na odredbu iz čl. 153. i čl. 155. Zakona o oružanim snagama ("Narodne novine" broj 73/13), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH ("Narodne novine broj 118/09) odnosno čl. 43. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR) prihvaća tužbeni zahtjev izuzev u dijelu odluke o zateznim kamatama na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđeni iznos.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u prijepornom razdoblju radio u turnusima, s tim što je posao bio organiziran na način da je bio dužan dolaziti na posao 30 minuta ranije, radi "otpreme službe", koje vrijeme se ima smatrati redovnim radom . O tom pitanju se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je rješenjem broj Revd-136/2023 od 27. rujna 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude radi rješavanja pitanja o tome može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada te je presudom koja je donesena povodom revizije potvrđena drugostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i zauzeto je stajalište da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće može vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada.

Treba navesti da je provedenim dokazima u postupku utvrđeno da je tužitelj po nalogu svojih nadređenih dolazio na posao pola sata prije početka redovitog radnog vremena i ostajao pola sata duže nakon završetka formalnog radnog vremena u turnusu, s tim da tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno postojanje takve zapovijedi.

Kako je u postupku utvrđeno da je postojala obveza dolaska na posao 30 minuta prije početka turnusa, tuženik je bio dužan to vrijeme obračunati kao redovni rad pa kako je to propustio učiniti, tužitelju primjenom navedenih propisa pripada pravo na razliku plaće u iznosu koji je utvrđen prema drugoj dopuni nalaza i mišljenja finacijskog vještaka.

Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Tužitelju nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, budući da je ocijenjeno da takva radnja nije bila potrebna radi vođenja ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara