Poslovni broj: UsI-2869/24-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja TL iz [adresa], k. br. 171/A, Sinj, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, zastupanog po opunomoćeniku IL, dipl. iur. zaposlenika tuženika, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, nakon održane usmene i javne rasprave zaključen 11. ožujka 2025.godine, u prisutnosti stranaka, 24.ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA:UP/II-114-04/24-02/72, URBROJ:511-01-158-24-5 od 08. listopada 2024. godine te se te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, da u roku od 60 dana od dana prijema presude donese novu odluku po predmetnoj upravnoj stvari, sukladno iznijetom stavu suda.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja.

Obrazloženje

1.U tužbi podnijetoj protiv točke 2. rješenja tuženika, KLASA:UP/II-114-04/24- 02/72, URBROJ:511-01-158-24-5 od 08. listopada 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je pogrešan pravni stav prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela temeljem kojeg je tužitelj proglašen krivim za težu povredu službene dužnosti; da je osporeno rješenje protivno činjeničnom stanju utvrđenim u spisu predmeta; da drugostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja navodi da se tužitelju na teret stavlja da je dva puta u kratkom vremenskom periodu (30.5.2020. u 23,38 sati i 31.5.2020. u 3,18 sati) pogrešno procesuirao prekršaje protiv PL dok iz provedenog postupka te iz obrazloženja i izreke prvostupanjskog rješenja je jasno da procesuiranje PL učinjeno 31. svibnja 2020. godine u 3,18 sati uopće nije sporno, niti se tužitelju stavlja na teret da je to procesuiranje bilo pogrešno; da se u obrazloženju rješenja navodi da "druga dva1 djela čine produljeno djelo jer su počinjena na istovjetan način u kratkom vremenskom periodu i u istom predmetu, što nije točno jer se ne radi o istom predmetu; da je pogrešan stav tuženika da bi dva djela navodno počinjena 22. prosinca 2021. godine i 13. travnja 2022. godine činila produljeno djelo jer se radi o posve različitim radnja1ma i što su poduzeti u znatnom vremenskom i prostornom odmaku i da se radi o različitim predmetima, pa se ne može raditi o jednom produljenom djelu; da je nejasno iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika temeljem čega je tuženik našao osnovanim optužbu da bi tužitelj dao lažan iskaz pred sudom; da je odluka utemeljena na nezakonitom dokazu, poligrafskom testu, koji je proveden protivno pravilima struke a iz kojeg dokaza nije proizašlo ono što sud prvog stupnja tvrdi; da je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio da poligrafsko testiranje nije provedeno sukladno pravilima struke, jer je način, metodika postavljanja pitanja bila pogrešna i nepravilna. Predloženo je da se po navedenom očituje sudski vještak; da su tijekom postupka povrijeđene brojne odredbe Zakona o policiji i Zakona o općem upravnom postupku, radi čega činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno; da nisu izvedeni dokazi bitni za utvrđenja činjenica potrebnih za predmetni postupak, jer nije izveden ni jedan dokaz koji je tužitelj predložio nego su samo čitane isprave iz drugih postupaka; da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, radi čega je prvostupanjsko rješenje nezakonito; da su povrijeđena načela:

- načelo saslušanja stranaka i načelo neposrednosti; da u upravnom postupku tužitelju nije omogućeno sudjelovanje; da su u postupku provođene rasprave na kojima su se saslušavali ključni svjedoci bez nazočnosti tužitelja koji je opravdao svoj izostanak medicinskom dokumentacijom i zatražio odgodu rasprave; da prvostupanjsko tijelo nije smjelo održati raspravu dana 25. travnja 2024. godine jer je tužitelj opravdao svoj izostanak; da je povrijeđen članak 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku; da je navedenim postupanjem povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine opisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku; da se u obrazloženju rješenja tuženika navodi na str.15. da je tužitelj osuđen iz razloga što nije sporno da je SL oslobođen u prekršajnom postupku koji se vodio protiv njega, a temeljem prekršajnih optužnih akata koje je zapravo inicijalno podnio prijavljeni TL, oslobođen optužbe za oba prometna prekršaja; da u provedenom disciplinskom postupku nije dokazano da je tužitelj počinio nikakve teže povrede a pogotovo nije dokazano da bi počinio radnje koje mu se predmetnim zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka stavljaju na teret; da je rješenje temelji na iskazima dvaju svjedoka koji su pogrešno ocijenjeni a na štetu tužitelja; da svjedok HL u svom iskazu navodi da se on predmetnog događaja uopće ne sjeća, odnosno da navodi" da se ne može prisjetiti detalja o prvom policijskom postupanju prema PL, odnosno njegovog alkotestiranja i privođenja u Policijsku postaju, i da se ne sjeća da bi on ovom prigodom popunjavao obrasce koji su izdani PL, a sve zbog proteka vremena i prirode policijskog postupanja"; da se navedeni svjedok selektivno sjeća drugog policijskog postupanja predmetne večeri koje se dogodilo također prije četiri godine ali da se ne sjeća prvog postupanja; da svjedoku HL nije moglo ostati nepoznato da on i tužitelj PL vode u policijsku postaju radi upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola; da je nejasno kako je moguće da ako svjedok HL nije uočio da SL vozi automobil već samo istog uočio u parkiranom vozilu, a nije ništa poduzeo već nakon privođenja PL, osobno, svojom rukom popunio obrazac "Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu", kojeg je njemu on i uručio; da je u postupku predloženo da se provedre grafološko vještačenje rukopisa na navedenom obrascu kojeg je popunio HL, ali da je isti prijedlog odbijen. Kako je svjedok HL se očitovao da ne može prepoznati svoj rukopis i da ne zna radi li se o njegovom rukopisu i da se ne može izjasniti radi proteka vremena, iako je jasno da svaka osoba prepoznaje svoj rukopis da se isti svjedok ne sjeća je li vozilo PL predmetne prigode bilo nepropisno parkirano; da je u iskazu svjedoka ključno da isti svjedok ne tvrdi da predmetne prigode tužitelj TL nije PL vidio da upravlja vozilom, već navodi da ga on osobno nije vidio. Slijedom navedenog da je nejasno zbog čega se svjedok – policijski službenik HL nije usprotivio postupanju u kojem su on i tužitelj postupali prema PL; da je drugi svjedok u postupku bio SL, koji je kao svjedok osobno zainteresiran za ishod ovog postupka; da je svjedok SL priznao da je navedene prigode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i da se je vozilom kretao od caffe bara "Tendi" do obližnje pekare, dakle, priznao da se je vozilom kretao Ulicom Bana Jelačića, kojom prigodom ga je uočio tužitelj; da je navedeni svjedok također iznio jedan neuvjerljiv i neživotan navod, da se je zaustavio nakon 150 metara iz razloga jer je uvidio da je "ipak previše popio" (što mu nije smetalo kasnije kada se kretao prilikom drugog policijskog postupanja); da je isti svjedok također naveo "da je spavao u automobilu s upaljenim svjetlima jer da ih je zaboravio ugasiti"; da upravo navedena nesporna činjenica na vozilu nije ugasio svjetla govore u prilog zaključku da je SL vozilo zaustavio neposredno prije policijskog postupanja; da isti svjedok nije razjasnio kako predmetne prigode se nije bunio na provođenje alkotesta niti se je bunio na samo privođenje, što upravo potvrđuje zaključak da je i sam SL bio svjestan da ga je tužitelj vidio da upravlja automobilom prije nego je poduzeto policijsko postupanje prema njemu. S obzirom da je navedene prigode prilikom postupanja policajaca kod svjedoka PL utvrđena koncentracija od 1,68 g/kg, što znači da je isti bio u pijanom stanju; da se predmetna odluka temelji na iskazu svjedoka PL koji je bio u pijanom stanju, te s obzirom na utvrđenu visinu alkohola je nemoguće da se isti svjedok nakon četiri godine daje detaljan iskaz o samom događaju; da je svjedok SL u iskazu priznao da je zadnje alkoholno piće konzumirao otprilike sat vremena prije provedenog alko testiranja. S obzirom da je isti svjedok krenuo iz Crivca koji je od Sinja udaljen 30 kilometara za što je potrebno oko 1 sat vožnje, da je jasno da je isti po dolasku iz Crivca sjeo u automobil kojim je upravljao 150 metara i to neposredno prije nego li ga je tužitelj uočio te proveo nad njime postupanje, dakle da je iz navedenog jasno da SL nije spavao u vozilu, kako navodi; da je postupak u kojem je donijeta predmetna odluka proveden protivno Zakonu o općem upravnom postupku; da sukladno članku 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskog službenika prilikom odlučivanja o disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrat će se na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak; da u predmetnom postupku optužba protiv tužitelja nije dokazana tj. nije dokazano da predmetne prigode tužitelj nije uočio PL da se kreće Ulicom bana Jelačića, obzirom da i sam SL u iskazu priznaje da se je navedenom ulicom kretao pod utjecajem alkohola; da disciplinski sud nije cijenio nespornu činjenicu da je svjedok SL vlastoručno potpisao prekršajni nalog kojim mu se stavlja na teret da je upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola, dana 30.svibnja 2020. godine u 23,38 sati, iako se radi o javnoj ispravi na kojoj je i potpis PL. U navedenoj situaciji sama činjenica da je isti naknadno se predomislio i naveo da je navedenu ispravu potpisao bez čitanja, ne može bit osnova da se navoda istog svjedoka donese predmetna odluka kojom se osuđuje tužitelja. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenja tuženika i prvostupanjsko rješenje od 07. svibnja 2024. godine.

2.Tuženo tijelo je dostavilo odgovor na tužbu u kojem ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Navodi se u tužbi ponavljaju prigovori koji su isticani tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje je Drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa se radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela; da je tuženik detaljno obrazložio9 na koji način je tužitelju omogućeno sudjelovanja u postupku, pri čemu je ukazao na praksu Upravnog suda u Osijeku; da s obzirom na dokaznu građu u ovom postupku nije bilo potrebe uzimati izjavu stranke kao dokazno sredstvo ( članak 70. Zakona o općem upravnom postupku), koji stav je u sudskoj praksi drugih sudova više puta potvrđen kao zakonita praksa održavanja rasprave u nazočnosti opunomoćenika odsutne stranke i to odluke Upravni sud u Splitu broj: UsI-3099/21-4 od 20. travnja 2022. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske, broj: U-III-4424/2018 od 04. svibnja 2024. godine; da je tužitelj osobno nazočio nastavku usmene rasprave dana 07. svibnja 2024. godine; da je u obrazloženju rješenja tuženika precizirana zakonska osnova i da je ukazano na sudsku praksu kojom je potvrđeno kao zakonito korištenje poligrafskog nalaza u disciplinskom postupku, te se u vezi s navedenim poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1748/23-2 od 11. listopada 2023. i broj: Usž-71/20-2 od 20. veljače 2020. godine kojima je potvrđena valjanost poligrafskog nalaza kao dokaza u upravnom postupku; da je tuženik detaljno obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga tužitelja u upravnom postupku, radi čega se protivi dokaznim prijedlozima iznijetim u tužbi jer je izvođenje istih suvišno; da je tužitelj ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti za koju mu je u provedenom postupku, uz poštovanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana kazna. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

3.Osporenim rješenjem tuženika pod točkom 1. izreke rješenja djelomično se uvažava žalba tužitelja te se poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, KLASA:UP/I-114-04/24-02/157, URBROJ: 511-01-158-24-10 od 07. svibnja 2024. godine dok se točkom 2. izreke rješenja određuje da je tužitelj odgovoran zbog toga što je …. Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju, pred kojim je 22. prosinca 2021. i 13. travnja 2022. godine iskazao da je SL počinio prekršaj na način kako mu je stavio na teret u Prekršajnom nalogu broj: 511-12-31-05-3- 97/2030, iako je znao da isti nije počinio prekršaj na opisani način uslijed čega je SL oslobođen od optužbe za oba prekršaja, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", te mu je temeljem članka 110. st. 2. točka 1. Zakona o policiji, a u svezi s člankom 17. st. 1. toč. 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika izriče disciplinska kazna

– Novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od dva mjeseca (2x10%).

dok se u odnosu na dio činjeničnog opisa, što je ….. dana 30.svibnja 2020. u 23,38 sati, za vrijeme obavljanja službe, u Ulici bana Jelačića u Sinju, podnio Prekršajni nalog broj: 511-12-31-05-3-97/2030 protiv PL (1972) za prekršaj iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u kojem je konstatirao da je istog zatekao kako upravlja osobnim automobilom marke "Citroen", registarskih oznaka [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola od 1,58 g/kg alkohola u organizmu, kada ga je isključio iz prometa, iako prekršaj nije utvrdio na način kako je naveo u činjeničnom opisu prekršaja u Prekršajnom nalogu, da bi potom 31.svibnja 2020. u 3,18 sati protiv istog podnio Prekršajni nalog broj: 511-12-31-05-2-100/2020 zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u kojem je konstatirao da je zatekao istog kako upravlja osobnim automobilom marke "Citroen", registarskih oznaka [registarska oznaka] iako je isključen iz prometa 30. svibnja 2020., na koje prekršajne naloge je SL uložio prigovore koji su proslijeđeni…., se obustavlja disciplinski postupak zbog zastare pokretanja disciplinskog postupka.

4.Na ročištu od 11.ožujka 2025. godine zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da ustraje u svim navodima koji su iznijeti u tužbi kao i u dosadašnjem tijeku postupka. Popisala je trošak sastava tužbe i zastupanja tužitelja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25%. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5.Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog da se u upravnom sporu sasluša tužitelja, te da se saslušaju svjedoci HL i SL jer je ocijenjeno da njihovo saslušanje u upravnom sporu je nepotrebno da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja, budući da su isti saslušani u upravnom (disciplinskom postupku). Isto tako odbijen je prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku grafologu, radi utvrđivanja autentičnosti potpisa na obrascu Zapisnika o utvrđivanju alkohola i da li se radi o potpisu policijskog službenika HL, kao i prijedlog za vještačenje pravilnosti provedenog poligrafskog testiranja, jer je ocijenjeno da je provođenje navedenih vještačenja s obzirom na stanje spisa nepotrebno.

6.Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: tužbe, osporenog rješenja od 08.listopada 2024. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaza.

7.Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, uzimajući u obzir navode stranaka iznesene u tužbi, odgovoru na tužbu, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 08.listopada 2024. godine.

9.Prema stanju spisa proizlazi: da načelnik Policijske uprave Splitsko- dalmatinske Prvostupanjskom disciplinskom sudu u Splitu dana 27. ožujka 2024. godine podnio Zahtjev za pokretanje postupka protiv tužitelja radi osnovane sumnje da je isti počinio težu povredu službene dužnosti dana 30. svibnja 2020. godine u 23,38 sati i 31. svibnja 2020. godine na način opisan u Prekršajnom nalogu broj: 511- 12-31-05-3-97/2030 i broj: 511-12-31-05-2-100/2020, čime bi počinio prekršaj iz članka 96. stavak 1. točka 7. i 9. Zakona o policiji.

Prvostupanjskim rješenjem od 07. svibnja 2024. godine tužitelj je sukladno podnijetom Zahtjevu za pokretanje postupka, proglašen odgovornim i izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe uz rok kušnje od 6 mjeseci tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko tužitelj u navedenom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti.

U postupku po žalbi tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje, promijenio činjenični opis stegovnog djela te izrekao blažu sankciju-novčanu kaznu u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec na vrijeme od 2 mjeseca.

10.Člankom 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11,130/12,89/14,151/14,33/15,121/16,66/19 i 155/23, dalje: Zakon) je propisano da teža povreda službene dužnosti je nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

Člankom 110. stavak 2. točka 6. Zakona je propisano da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći slijedeće kazne: 1.novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6. prestanak državne službe.

11.Tužitelja se osporenim rješenjem od 08. listopada 2024. godine tereti da je ….Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju, pred kojim je 22. prosinca 2021. i 13. travnja 2022. godine iskazao da je SL počinio prekršaj na način kako mu je stavio na teret u Prekršajnom nalogu broj: 511-12-31-05-3-97/2030, iako je znao da isti nije počinio prekršaj na opisani način uslijed čega je SL oslobođen od optužbe za oba prekršaja, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije".

12.Spisu dostavljenom od tuženika priložena je presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, Poslovni broj: 23. Pp-5038/2020-15 od 19. travnja 2022. godine koja je donijeta u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PL zbog prekršaja iz članka 199.stavak 8i prekršaja iz članka 289. stavak 4.Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08,48/10, 74/11,80/13,92/14,64/15,108/17. i 70/19, dalje ZSPC-a, kojom se okrivljenik oslobađa optužbe radi: I. da bi dana 30. svibnja 2020. u 23,38 sati, u Sinju, Bana Jelačića upravljao osobnim vozilom marke Citroen, reg. oznake [registarska oznaka], pod utjecajem alkohola u koncentraciji koja umanjena za 0,1 g/kg iznosi 1,58 g/kg odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka, čime bi postupio protivno odredbi članka 199. stavak 2. ZSPC- a. II. da bi 31. svibnja 2020. u 03,18 sati u Sinju, u Vukovarskoj ulici upravljao osobnim vozilom marke Citroen, reg. oznake [registarska oznaka], iako je isključen iz prometa zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. ZSPC-a.

13.Tužitelja se u stvari tereti da je kod davanja iskaza kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju dana 22. prosinca 2021. i 13. travnja 2022. godine. Međutim, prema stanju spisa i sadržaju presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, Poslovni broj: 23. Pp-5038/2020-15 od 19. travnja 2022. godine koja je donijeta u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PL je nesporno da je tužitelj iskaz dao u prekršajnom postupku koji se je kod Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, Poslovni broj: 23. Pp-5038/2020, radi naprijed navedenih prekršaja.

14.Predmetni prekršajni postupak protiv okrivljenika PL u kojem je donijeta presuda broj: 23. Pp-5038/2020-15 od 19. travnja 2022. godine nije vođen kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, niti je tužitelj kod tog suda davao iskaz (saslušan kao svjedok), jer to nije ni mogao obzirom da nadležnost Općinskog suda nije provođenje prekršajnog postupka i odlučivanje u stvarima koje se odnose na počinjenje prekršaja.

15.Ne radi se samo o formalnom propustu pogrešci u pisanju, budući da se radi o pitanju-stvari koja čini bitno određenje optužbe tj. nejasnoj optužbi – činjeničnom opisu djela, po kojem je tužitelja tereti.

Tužitelja se tereti da je kod svjedočenja pred Općinskim sudom u Splitu dao lažno svjedočenje u vezi počinjena prekršaja od strane okrivljenika PL tako što je naveo da je isti prekršaj počinio na način kako mu je stavio na teret u Prekršajnom nalogu broj: 511-12-31-05-3-97/2030, iako je znao da isti nije počinio prekršaj na navedeni način, dakle da je netočno utvrdio prekršaj, a kasnije kod svjedočenja na Sudu lažno svjedočio.

Slijedom navedenog da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije".

16.Činjenični opis djela mora biti potpuno jasan i bez greške, jer se na osnovu činjeničnog opisa stegovnog djela donosi odluka o počinjenju/nepočinjenju djela za koje se tereti. S obzirom na navedeno u kako je u konkretnom slučaju činjenični opis nejasan i neprecizan i da ne odgovara stanju spisa, ne može se uopće govoriti odgovornosti tužitelja za konkretni prekršaj za koji se tereti.

17.U prekršajnom postupku koji se je vodio kod Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, protiv okrivljenika u spisu broj: 23. Pp-5038/2020 u dokazne svrhe pregledani su pisani dokazi-isprave te je saslušan okrivljenik SL i svjedoci policijski službenici TL (tužitelj) i HL, koji su navedene prigode bili na mjestu događaja i na određeni način postupali prema navedenom okrivljeniku.

18.U konkretnom slučaju sporno i ključno pitanje je da li je okrivljeni SL navedene prigode tj. dana 30. svibnja 2020. godine oko 23,30 sati upravljao vozilom ulicom Bana Jelačića u Sinju, odnosno da li je isti upravljao vozilom na način kako je opisan u Prekršajnom nalogu broj: 511-12-31-05-3-97/2030. Nesporno je da je provedenim alkotestiranjem okrivljenog PL utvrđeno da je isti pod utjecajem alkohola, obzirom da je nesporno utvrđena prisutnost alkohola u organizmu od 1,58 g/kg.

19.Ukoliko je okrivljeni upravljao vozilo neposredno prije nego je zatečen u zaustavljenom vozilu ispred pekare Marcela isti bi počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2. ZSPC-a, te bi bilo opravdano postupanje tužitelja kao policijskog službenika prema okrivljeniku. Ukoliko okrivljeni SL neposredno prije nego je zatečen u zaustavljenom vozilu ispred pekare Marcela nije upravljao vozilom već je tužitelj kao policijski službenik na dužnosti, do vozila okrivljenik došao bez ikakve osnove, razloga i povoda, dok je vozilo okrivljenika bilo parkirano ispred pekare Marcela, radilo bi se o pogrešnom i neosnovanom utvrđivanju prekršaja.

20.Kod navedenog postavlja se pitanje zašto i iz kojeg razloga odnosno motiva bi tužitelj dok je bio na dužnosti policijskog službenika se policijskim vozilom zaustavio pored zaustavljenog vozila okrivljenog PL, s namjerom da poduzima policijsko postupanje, alkotestira i privode okrivljenog u Policijsku postaju, ukoliko okrivljeni neposredno prije toga nije uočen da upravlja vozilom. Prema iskazu tužitelja vozilo okrivljenog PL se kretalo ispred policijskog vozila i krivudalo u vožnji (šetalo po kolniku), radi čega je okrivljenom davao znakove da se vozilom zaustavi. Navedenu situaciju je u prekršajnom postupku trebalo rasvijetliti te precizno utvrditi cijeli tijek događanja.

21.Naime, prema stanju spisa i sadržaju presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, Poslovni broj: 23. Pp-5038/2020-15 od 19. travnja 2022. godine proizlazi da se je navedene prigode policijsko vozilo u kojem su bili policijski službenici TL (tužitelji) i policijski službenik HL kretalo ulicom Bana Josipa Jelačića, i da su se kretali prema pekari T, što proizlazi iz iskaza obadvojice policijskih službenika. Tužitelj je u prekršajnom postupku jasno iskazao da je za vrijeme vožnje policijskim vozilom ulicom Bana Jelačića ispred vozila opazio vozilo koje šeta po cesti, radi čega da je vozaču tog vozila blicao odnosno zvučnim i svjetlosnim signalima davao znak da se zaustavi i da je vozač tog vozila svoje vozilo zaustavio ispred pekare Marcela, nakon čega je zaustavio policijsko vozilo pored tog vozila a dok je prilazio tom vozilu da je vidio da je vozač tog vozila počeo spuštati sjedala vozila.

22.Prema stanju spisa proizlazi da su na vozilu okrivljenog PL prilikom postupanja policije bila upaljena svjetla. Navedeno ukazuje da je iskaz tužitelja logičan obzirom da su na vozilu još bila upaljena svjetla jer ih okrivljeni nije uspio ugasiti prije dolaska policajca. Isto tako u vezi sa navedenim proizlazi da u trenutku dolaska policajca (tužitelja) do vozila okrivljenog PL isti je tek spuštao sjedalo u vozilu. Sve navedeno upućuje da je okrivljeni PL prije zaustavljanja vozila ispred pekare T se kretao vozilom ulicom Bana Josipa Jelačića, kako je i uočio policijski službenik TL.

23.Svjedok HL je iskazao potpuno suprotno od iskaza tužitelja, u bitnom iskazujući da se pojedinosti navedenog događaja nije vidio odnosno da se ne sjeća o zbog proteka, ali u bitnom isti svjedok izravno ne tereti tužitelja već je njegovo sjećanje selektivno. Nejasno je zbog čega se svjedok – policijski službenik HL nije usprotivio postupanju prema vozaču PL ukoliko je bio uvjeren da okrivljeni SL nije upravljao vozilom, dakle, da nije ni počinio nikakav prometni prekršaj, odnosno ukoliko je bio uvjeren da okrivljeni nije upravljao vozilom, zašto se te prigode na licu mjesta nije usprotivio tužiteljevom postupanju prema okrivljeniku, alkotestiranju, utvrđivanju prekršaja i privođenju PL. Ukoliko bi se stvarno radilo o neosnovanom utvrđivanju prekršaja od strane tužitelja HL je kao policajac koji je bio te prigode sa tužiteljem, bez odgode o tome trebao obavijestiti svoje pretpostavljene.

24.Okrivljenik SL je negirao da je navedene prigode upravljao vozilom da je u označeno vrijeme njegovo vozilo bilo parkirano ispred pekare Marcela a da je on spavao u tom vozilu jer je bio popio i nije se osjećao dobro. Međutim, okrivljeni SL je u svom iskazu priznao da je navedene prigode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i da se je vozilom kretao od caffe bara " I" do obližnje pekare, dakle, priznao da se je vozilom kretao Ulicom Bana Jelačića, kojom prigodom ga je uočio tužitelj.

25.Neživotan je navod okrivljenog PL da se je zaustavio nakon 150 metara iz razloga jer je uvidio da je "ipak previše popio", kao što je neživotan i neuvjerljiv navod okrivljenog da je spavao u automobilu iako je nesporno da su na njegovom vozilu u to vrijeme bila upaljena svjetla i da li je svjetla na svom vozilu zaboravio ugasiti ili ih nije uspio ugasiti zbog kratkoće vremena do dolaska policajca- tužitelja.

26.Također je nejasno kako se okrivljeni prema kojem je poduzimano postupanje navedene prigode se nije bunio na provođenje alkotesta niti se je bunio na samo privođenje u Policijsku postaju, ukoliko je on do dolaska policajca – tužitelja do njegovog vozila koje je bilo parkirano (sa upaljenim svjetlima na vozilu) spavao u svome vozilu, dakle, nije upravljao vozilom, već naknadno nakon napuštanja postaje ponovnim povratkom u Policijsku postaju isto htio raspraviti (kada je zatečen u počinjenju drugog prekršaja 31.svibnja 2020. u 03,18 sati. U vezi sa navedenim istaći je da je okrivljeni SL potpisao Prekršajni nalog od dana 30. svibnja 2020. godine ( za događaj od 30.5.2020. u 23,38 sati) i na sadržaj istog Prekršajnog naloga nije imao nikakvih primjedbi. Prekršajni nalog koji se sastavi od strane policijskog službenika na propisanom obrascu i koji sadrži potpis istog je javna isprava, te sadržaj istog potvrđuje da je prekršaj utvrđen na način opisan u nalogu, posebno s obzirom na činjenicu da okrivljeni nije imao primjedbi na sadržaj tog Prekršajnog naloga.

27.U presudi Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, Poslovni broj: 23. Pp-5038/2020-15 od 19. travnja 2022. godine se navodi da se ista temelji se na pisanim ispravama-dokazima te iskazima okrivljenika PL te saslušanih svjedoka policijskih službenika TL i HL.

28.Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, je u presudi poslovni broj: 23. Pp-5038/2020-15 od 19. travnja 2022. godine utvrdio da su iskazi policijskih službenika TL i HL suprotni u dijelu koji se navodi u obrazloženju, te se navodi da s obzirom na tu činjenicu a cijeneći iskaz okrivljenog, da sud nije našao dokaza da je okrivljeni SL kritične prigode upravljao vozilom. Sud je predmetnu odluku donio temeljem slobodne ocijene izvedenih dokaza od strane uredujućeg suca.

Međutim, ovaj sud smatra da u prekršajnom postupku nisu potpuno i jasno utvrđene sve činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, u smislu naprijed navedenih spornih pitanja i nejasnoća. Istaći je da se činjenice bitne za donošenje odluke se utvrđuju temeljem brižne pojedinačne ocijene svakog dokaza posebno kao i svih dokaza zajedno, njihovoj povezanosti i uvjerljivosti, kroz dinamično i logičko sagledavanje pojedinih iskaza u odnosu na druge iskaze, budući da je za donošenje odluke bitno ono što je sadržano u iskazima ali je bitna i ocjena zašto se nešto ne bi iskazivalo i kakvi bi moguće bili motivi za to.

29.Prekršajni sud se u predmetnom postupku vodio načelom "in dubio pro reo", mada u konkretnoj situaciji okrivljeni SL kojem je kod prvog i drugog postupanja utvrđena prisutnost alkohola u krvi, je u postupku bio osobno zainteresiran za ishod postupka i da se utvrdi da prekršaje nije počinio i da se oslobodi krivnje.

30.Kod ocijene dokaza – iskaza se nije cijenilo da je okrivljeni navedene prigode bio u pijanom stanju budući da je kod njega utvrđena koncentracija alkohola od 1,58 g/kg u organizmu, pa je nejasno kako se isti kod naknadnog davanja iskaza tj. sa vremenskim odmakom, unatoč visoko alkoholiziranom stanju (pijanstvu) se sjeća detalja postupanja a nije znao što mu je napisano u Prekršajnom nalogu za prekršaj prve prigode već je naknadno htio isto raspraviti ponovnim dolaskom u Policijsku postaju.

31.Presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, broj: 23. Pp-5038/2020-15 od 19. travnja 2022. godine je postala pravomoćna obzirom da protiv iste presude Policijska postaja Sinj nije, sukladno uputi o pravnom lijeku izjavila žalbu, kako bi Visoki prekršajni sud ispitao pravilnost iste presude, koja u situaciji različitih iskaza policijskih službenika se u bitnom temelji na iskazu okrivljenika. Dakle, nisu se iskoristile sve zakonske mogućnosti u smislu izjavljivanja žalbe na prvostupanjsku prekršajnu odluku kako bi se provjerilo da li su u prekršajnom postupku pravilno utvrđenje sve bitne činjenice i da li su pravilno ocijenjeni izvedeni dokazi, u smislu da se utvrdi da li se radi o neosnovanom utvrđivanju prekršaja okrivljeniku. Tužitelj je u disciplinskom postupku samo ostao kod sveg ranije iskazanog odnosno utvrđenog u Prekršajnom nalogu.

Sve navedeno vezano za utvrđivanje činjeničnog stanja odnosi se i na disciplinski postupak koji je vođen protiv tužitelja, jer je sud uvjerenja u u postupku nisu razjašnjene sva sporna pitanja.

32.Slijedom navedenog sud ocjenjuje da osporeno rješenje tuženika nije pravilno i zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

33.U postupku nakon ove presude tuženik će s obzirom na izloženo stanje spisa, otkloniti i pojasniti iskazane nejasnoće i dvojbe na koje ukazuje sud, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a.

34.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Tužitelju je priznat trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura koji se odnosi na trošak sastava tužbe i trošak zastupanja tužitelja na raspravi, za svaku radnu u iznosu od po 1.000,00 eura (ukupno 2.000,00 eura), sve uvećano za PDV-a od 25 % (500,00 eura), sveukupno 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu 24.ožujka 2025. godine

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I.i II. izreke presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavak 1. ZUS-a. Protiv točke III. izreke presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1.ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja, Odvjetničko društvo Ljubičić-Vrdoljak & partneri, [adresa],

- tuženiku, MUP-a, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

- u spis.