REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Poslovni broj: P-264/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužiteljice UG, U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Steli Džaja, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika PBZ Card d.o.o., Radnička cesta 44, Zagreb, OIB: 28495895537, zastupano po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Trg žrtava fašizma 6/III, Zagreb, OIB: 53218416401, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Stele Džaja, odvjetnice u Makarskoj te zamjenice punomoćnika tuženika Minje Lalić, odvjetnice u Makarskoj, dana 24. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj, broj Ovr-450/2023-3 od 7. studenoga 2023. god., kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist tuženika kao predlagatelja osiguranja na nekretninama tužiteljice, kao protivnice osiguranja, upisanih u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, katastarska općina: 317071, Podgora, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] i to: kat. čest. [katastarska čestica], voćnjak u Čaklie, površina 257 m2, i kat. čest. [katastarska čestica], dvorište, površina 161 m2, ukupne površine 418 m2, u omjeru 1/1, na temelju ovršnih isprava: rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Nikole Tadića posl. broj. Ovrv-3252/2013 od 17.rujna 2009. godine i rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Nikole Tadića posl. broj Ovrv- 3253/2013 od 17. rujna 2009. godine te se ukidaju sve provedene radnje u postupku Općinskog suda u Makarskoj, broj Ovr-450/2023.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj brisanje uknjižbe založnog prava i brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine radi osiguranja radi kojega je uknjižba određena, pod poslovnim brojem: Z-6655/2023, u korist tuženika PBZ CARD d.o.o., Radnička cesta 44, 10000 Zagreb, OIB: 2849589553 kao predlagatelja osiguranja, izvršenog temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj, broj Ovr-450/2023-3 od 7. studenoga 2023.godine na nekretninama tužiteljice, kao protivnice osiguranja, upisanih u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, katastarska općina: 317071, Podgora, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] i to: kat. čest. [katastarska čestica], voćnjak u Čaklie, površina 257 m2 i kat. čest. [katastarska čestica], dvorište, površina 161 m2, ukupne površine 418 m2, u omjeru 1/1, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama“.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku, u roku od 15 dana, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate obračunatim prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29. veljače 2024. navodi se kako je zaključkom Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-450/2023-13 od 31. siječnja 2024. upućena tužiteljica kao protivnica osiguranja pokrenuti parnični postupak radi proglašenja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, određenog rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-450/2023-3 od 7. studenog 2023. nedopuštenim, a zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točke 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (" Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. dalje OZ) u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka tog zaključka. Tužiteljica je navedeni zaključak preuzela putem opunomoćenice dana 15. veljače 2024.

Tuženik je kao predlagatelj osiguranja dana 29. rujna 2023. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužiteljice kao protivnice osiguranja, temeljem ovršnih isprava, te je sud rješenjem o osiguranje broj Ovr-450/23-3 od 7. studenog 2023. odredio osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini tužiteljice upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, kat. općina: 317071, [adresa], broj ZK uloška: [broj ZK uloška] i to: kat. čest. [katastarska čestica], voćnjak u Čaklje, površina 257 m2, i kat. čest. [katastarska čestica], dvorište, površina 161 m2, ukupne površine 418 m2 u omjeru 1/1.

Tuženik je kao predlagatelj osiguranja zatražio osiguranje na temelju dvije ovršne isprave i to:

- rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Nikole Tadića posl. broj Ovrv-3252/13 od 17. rujna 2013., a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.010.39 EUR sa zateznim kamatama i troškovima tog ovršnog postupka u iznosu od 175,86 EUR sa zateznim kamatama i

- rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Nikole Tadića, posl. broj Ovrv-3253/2013 od 17. rujna 2013., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 8.153.93 EUR sa zateznim kamatama i troškovima tog ovršnog postupka u iznosu od 335,85 EUR sa zateznim kamatama.

Navedena rješenja o ovrsi, posl. broj Ovrv-3252/13 od 17. rujna 2013. i Ovrv- 3253/2013 od 17. rujna 2013. tužiteljici nikada nisu dostavljena, jer je tijekom 2012. i 2013. imala težih zdravstvenih problema, zbog čega je u rujnu 2013. bila cijelo vrijeme u [adresa], u obiteljskoj kući anagrafske oznake Čaklje 21, a ne na adresi naznačenoj u navedenim rješenjima o ovrsi. Naime, tužiteljica je u prosincu 2012. imala lom bedrene kosti i ugradnju endoproteze kuka, bila je do sredine siječnja 2013. na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama. Tužiteljici je u veljači 2013. dijagnosticirana plućna embolija, zbog čega je boravila na odjelu intenzivne njege i nastavno je tijekom sljedećih mjeseci bila svakodnevno u bolnici zbog kontrole stanja krvi te joj je u tom periodu dijagnosticiran dijabetes. U svibnju 2013. tužiteljica je operirala žuč zbog čega je nakon operacije morala na stalne kontrole. Zbog cjelokupnog, iznimno narušenog, zdravstvenog stanja, tužiteljica je cijelo ljeto 2013. do početka studenog 2013. bila u obiteljskoj kući u [adresa].

Nastavno, tužiteljica nikada nije bila samostalna korisnica American Express kartice PBZ-carda d.o.o., već je samo bila opunomoćena za korištenje kartica tadašnjeg supruga ČG, od kojeg je razvedena pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. 143 R1 Ob-908/17 od 18. listopada 2017.

Tužiteljica je bila opunomoćena na karticama broj 3755 02998922017. valjana do svibnja 2011., broj: 3775 73071321013 valjana do ožujka 2011. i broj 3755 01119991018, valjana do ožujka 2011.

Ujedno, iz ovjerene preslike sporazuma o otpustu duga od 13. prosinca 2018., ovjerom od javnog bilježnika Maje Peris po brojem OV-300/19 dana 12. siječnja 2019., koju je Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb sklopila s njezinim bivšim suprugom ČG, a kojim su regulirali dugovanje imenovanog s osnove potraživanja temeljem korištenja American Express kartice PBZ-carda d.o.o., a kojim je imenovanom otpušten dug po kartici i isknjižen iz poslovnih knjiga PBZ- carda d.o.o., a s obzirom da je tužiteljica bila opunomoćena po njegovim American Express karticama, sastavni dio tog sporazuma je morao biti i predmetni dug.

Upravo stoga što tužiteljica nikada nije bila u neposrednom poslovnom odnosu s PBZ- Cardom d.o.o. od tuženika nije mogla pribaviti nijednu ispravu/potvrdu o tome, zbog čega predlaže da naslov nalazi dostavu podataka o tome je li tužiteljica i u kojem periodu u evidenciji tuženika evidentirana kao korisnica American Express kartice i u kojem svojstvu, samostalno ili kao opunomoćenica ČG te da dostave sve sporazume sklapane s ČG kao korisnikom American Express kartica u odnosu na predmetni dug. Nadalje tuženik u zakonom propisanom roku od 10 godina nije pokrenuo postupak naplate, odnosno naplatio navedeno potraživanje zbog čega je njegova tražbina zastarjela pa tužiteljica tu ističe prigovor zastare.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako je naslovni sud je tužitelja zaključkom broj Ovr-450/2023 od dana 31. siječnja 2024. uputio na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini nedopuštenim i to zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9., 10., i 11. OZ-a.

Tužitelj ističe prije svega ističe tzv. opozicijski razlog odnosno da je nastupio razlog nakon pravomoćnosti odluke koji je doveo do prestanka tražbine (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ- a). Tuženik ističe kako navedeni opozicijski razlog uopće nije ostvaren te da ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi tuženikova tražbina prestala. Naime, u konkretnom predmetu zasnivanje založnog prava je određeno temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi donesenim od strane javnog bilježnika Nikole Tadića broj Ovrv- 3252/2013 od dana 17. rujna 2023. i temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi donesenim od strane javnog bilježnika Nikole Tadića broj Ovrv-3253/2013 od dana 17. rujna 2023. Budući da je u konkretnom predmetu založno pravo zasnovano temeljem ovršnih isprava koje nisu ukinute, poništene ili na drugi način stavljene van snage niti su izgubile djelotvornost niti je utvrđeno da su bez učinka, to tuženik na temelju istih može zahtijevati zasnivanje založnog prava protiv tužiteljice.

Naime, sve dok ovršna isprava opskrbljena potvrdom ovršnosti ne bude stavljena „van snage“, ista egzistira i pravno je obvezujuća. Dakle, u cijelosti je neosnovana tužiteljičina tvrdnja kako postoji razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a. Naime, tužiteljica u tužbi ističe kako je tijekom 2012. i 2013. imala težih zdravstvenih problema, no zdravstveni problemi tužiteljice ne mogu biti razlog za proglašenjem osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini nedopuštenim, jer isti razlozi ne utječu ni na koji način na dopustivost predmetnog prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini tužiteljice. U tom smislu, tuženik napominje da se opozicijski razlog iz čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a odnosi na činjenicu ako bi npr. ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ovršeniku (ovdje tužitelju) odobrio naknadni rok za ispunjenje, ako bi došlo do zabrane isplate, moratorija, dopuštenja obročne isplate tražbine i sl., a što u ovom predmetu nije slučaj. Jednako tako, nije osnovan ni tužiteljičin navod da bi tuženik otpustio njezin dug i u tom smislu se pozvala na sporazum o otpustu duga od 13. prosinca 2018., ovjerenom od javnog bilježnika Maje Peris pod brojem OV-300/2019 od dana 12.01.2019. Međutim, u predmetnom sporazumu se spominju American Express kartice broj 377502998923007 i broj 377502998923007, a s druge strane predmetna rješenja o ovrsi na temelju kojih je doneseno rješenje o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava temelje se na American Express kartici broj 377502998923015 i broj 377573071322011.

Slijedom navedenog, tuženik napominje kako je razvidno da nije došlo ni do kakvog otpuštanja tužiteljičinog duga i da predmetni sporazum uopće ne obuhvaća tražbine na temelju kojih su donesena rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika Nikole Tadića broj Ovrv-3252/2013 od dana 17. rujna 2023. i broj Ovrv-3253/2013 od dana 17. rujna 2023. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi i opozicijski razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Tuženik ovim putem navodi da je tužiteljev prigovor zastare neosnovan. Naime, tuženik napominje kako je predmetno rješenje o ovrsi broj Ovrv-3252/2013 od dana 17. rujna 2023. postalo pravomoćno i ovršno na dan 3. listopada 2013., a rješenje o ovrsi broj Ovrv-3253/2013 od dana 17. rujna 2023. postalo je pravomoćno i ovršno na dan 3. listopad 2013., a prijedlog za osiguranje u predmetu Ovr-450/2023 kod Naslovnog suda je podnesen na dan 2. listopada 2023. Dakle, budući je zastarni rok 10 godina, razvidno je da je prijedlog za osiguranje podnesen unutar zakonom predviđenog roka od 10 godina.

Radi svega navedenog, predlaže se Naslovu odbiti postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom zaključka Općinskog suda u Makarskoj Ovr-450/2023-13 od 31. siječnja 2024., rješenja o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-450/2023-3 od 7. studenog 2023., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], otpusnog pisma "u Zagrebu, 19.12.2012.", otpusnog pisma Specijalne bolnice za rehabilitaciju Krapinske toplice od 16. siječnja 2013., otpusnog pisma KB Sestre Milosrdnice u Zagrebu od 18.2.2013., nalaza KB Sestre Milosrdnice u Zagrebu od 16.5.2013., otpusnog pisma KB Sestre Milosrdnice u Zagrebu od 10.6.2013., rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 143 R1 Ov-908/17 od 18. listopada 2017., preslike navedene American Express kartice, Sporazuma o otpustu duga od 13. prosinca 2018., izvadak iz poslovnih knjiga broj okvirnog ugovora:

37-0046394122, 37-0008847409, pregledom spisa ovog suda broj Ovr-450/2023 te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenim osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koje je određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj, broj Ovr-450/2023-3 od 7. studenoga 2023., a na temelju ovršnih isprava i to rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Nikole Tadića posl. broj. Ovrv-3252/2013 od 17.rujna 2009. i rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Nikole Tadića posl. broj Ovrv-3253/2013 od 17. rujna 2009.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da su od strane javnog bilježnika Nikole Tadića donesena rješenja o ovrsi posl. broj. Ovrv-3252/2013 dana 17. rujna 2009. i posl. broj Ovrv-3253/2013 dana 17. rujna 2009., a koja su postala pravomoćna dana 3. listopada 2013., te da u odnosu na njih nije traženo ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti istih.

7. Tijekom postupka bilo je sporno da li su se ostvarile pretpostavke za proglašenjem nedopuštenim zasnivanja založnog prava.

8.1. Uvidom u predmet Općinskog suda u Makarskoj broj OVR-450/2013 utvrđeno je kako je od strane PBZ Carda d.o.o. podnesen prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protiv tužene UG, te je sud donio rješenje o osiguranju broj Ovr-450/2023-3 dana 7. studenog 2023., nakon čega je protivnica osiguranja podnijela Žalbu protiv osiguranja, slijedom čega je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Ovr-2300/2023-2 od 2. siječnja 2024. odbio kao neosnovanu tužbu protivnice osiguranja NG. Nadalje, ovaj sud je zaključkom od 31. siječnja 2024. uputio protivnicu osiguranja da pokrene parnični postupak, radi proglašenja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini određenog rješenjem o osiguranju OS Makarska broj Ovr-450/2023-3 od 7. studenog 2023. nedopuštenim, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točke 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20, 114/22, dalje OZ).

Uvidom u navedeni predmet utvrđeno je da su istom priloženi prijedlozi za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, odnosno da je u predmetu Ovrv-3252/13 zatraženo je donošenje rješenja o ovrsi radi prisilne naplate iznosa od 6.973,21 kn te iznosa 639,60 kn, dok u predmetu Ovrv-3253/13 je zatraženo je donošenje rješenja o ovrsi radi naplate iznosa od 8.453,09 kn, 7.037,02 kn, 3.091,20 kn, 2.966,20 kn, 2.966,20 kn, 2.966,20 kn i 33.955,84 kn.

8.2. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak broj 2605 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti u isti upisana kat. čest. [katastarska čestica] Voćnjak u Čaklie 257 m2, 7371/2 Dvorište 161 m2, ukupno 418 m2 te da je kao vlasnik upisana tužiteljica za 1/1.

8.3. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-908/2017 od 18. listopada 2017. utvrđeno je da je razveden brak između MG i ČG.

8.4. Uvidom u Sporazum o otpustu duga sklopljenim dana 13. prosinca 2018. u Zagrebu između Privredne banke Zagreb i ČG utvrđeno je da se istim konstatira da između stranaka je sklopljen Ugovor o korištenju American Express kartice broj 377502998923007 i 37757307132203, te je dogovoreno da će ČG po kartici broj 377502998923007 uplatiti iznos od 34.400,00 hrk, a nakon uplate će se iznos od 111.000,49 hrk otpustiti i po kartici 37757307132203 uplatit će iznos od 17.400,00 hrk, nakon čega će se razlika od 58.500,80 hrk otpustiti.

8.5. Uvidom u opširnu medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 2012. i 2013. imala zdravstvene teškoće, odnosno da je imala prijelom bedrene kosti te da je bolovala od plućne embolije.

8.6. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga od 23. svibnja 2024. utvrđeno je da je u istima zaveden dug tužiteljice po broju okvirnog ugovora 37-0046394122 u ukupnom iznosu od 2.850,57 eur, a koji dug se sastoji od duga od 925,50 eur, 84,89 eur, duga po Ovrv-3252/13 od 175,86 eur i fn 53,09 eur, kao i kamata u iznosu od 1.611,23 eur. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga od 23. svibnja 2024. utvrđeno je da je u istima zaveden dug tužiteljice po broju okvirnog ugovora 37-0008847409 u ukupnom iznosu od 19.308,66 eur, a koji dug se sastoji od duga od 1.121,92 eur, 933,97 eur, 410,27 eur, 393,68 eur, 393,68 eur, 393,68 eur, 4.506,71 eur, duga po Ovrv-3253/13 od 335,85 eur i fn 132,72 eur, kao i kamata u iznosu od 10.686,18 eur.

8.7. U dokaznom postupku izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice. Tužiteljica je u bitnom navela kako je njezin bivši suprug bio korisnik kartice American Express, i to prije nego što je ona dobila dodatnu karticu, a vjerojatno i poslije. Navela je kako je imala dodatnu karticu 2009. i još početkom 2010., kada je samo dobila obavijest da više nije korisnik kartice. Ona nikada nije tražila da bi bila korisnik te kartice niti je ikada išta potpisala. To je sve rješavao njezin bivši suprug, kako za nju, tako i za sina. Navodi kako nije tražila da bi prestala koristiti tu karticu, već je samo jednog dana dobila obavijest. Karticu je koristila za kupovinu namještaja za stan i to je otprilike 80% troškova koje je napravila, a o svim tim troškovima bio je upoznat i njezin bivši suprug, budući je bila potrebna autorizacija sa njegove strane. Navodi kako je bila bolesna tijekom 2011./2012. i 2013., mjesecima nije bila u Zagrebu, gdje je u to vrijeme imala prijavljeno prebivalište i u tom razdoblju nije primala poštu. Možda je poštu zaprimio njezin bivši suprug, ali o tome ju nije obavijestio, stoga nije znala da se protiv je vodi ovršni postupak, odnosno da su donesena rješenja o ovrsi. Nakon što je saznala za ovaj postupak, saznala je i za rješenja o ovrsi i tada je kontaktirala djelatnike American Expressa, ali nije dobila nikakav konkretan odgovor, a kako su isticali rokovi, podnijela je ovu tužbu. Zna da je njezin bivši suprug kontaktirao sa njima, ali nije upućena u njegove razgovore.

Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice, budući je iskazivala sukladno drugim dokazima priloženim u ovom postupku.

Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka, budući je smatrao da za isto nema potrebe, budući je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno, a njihovim saslušanjem dovelo bi se do odugovlačenja postupka te neosnovanog povećanja troškova predmetnog postupka.

9. Odredbom čl. 50. st. 1. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ) propisani su žalbeni razlozi koje ovršenik može istači protiv rješenja o ovrsi te je pod točkom 7., propisan žalbeni razlog ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, pod točkom 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, pod točkom 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave te pod točkom 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Nadalje, odredbom čl. 55. OZ-a propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, s time da na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđeno da ovrha nije dopuštena, sud nadležan za odlučivanje o žalbi ukinut će, na prijedlog ovršenika, provedene radnje i obustaviti ovrhu.

Odredbom čl. 296. OZ-a propisano je da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja, s time da je odredbom čl. 290. OZ-a propisano da na osiguranje tražbine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, s time da ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b Zakona.

Ovdje valja napomenuti da je odredbom čl. 36. st. 3. OZ-a propisano da potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

10. Ukidanje klauzule ovršnosti, odnosno pravomoćnosti može se tražiti samo u postupku u kojem je ona i stavljena, sve temeljem gore citirane odredbe čl. 36. st. 3. OZ-a. Potvrda ovršnosti rješenja o ovrsi ne može se ukinuti u postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti prisilnog zasnivanja založnog prava, odnosno osiguranja temeljem tih rješenja o ovrsi, budući se u ovom postupku mogu ispitivati samo postojanje pretpostavki za zasnivanje istog, a koje su propisane odredbom čl. 296. OZ-a.

Dakle, u ovom postupku sud je ovlašten samo ispitivati da je egzistiraju pravomoćne i ovršne sudske odluke na temelju kojih se traži zasnivanje prisilnog založnog prava, te tužiteljica svojim navodima iznijetim u tužbi i dalje tijekom postupka nije sa uspjehom osporila postojanje istih. Naime, ista nije tražila ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića posl. broj. Ovrv-3252/2013 dana 17. rujna 2009. i posl. broj Ovrv-3253/2013 dana 17. rujna 2009., a koja su postala pravomoćna dana 3. listopada 2013., te je stoga ovdje tužena osnovano tražila zasnivanje založnog prava temeljem istih.

Navode da dostava rješenja o ovrsi eventualno nije bila pravilna, tužiteljica ne može sa uspjehom iznositi u predmetnom postupku, već samo kao sastavni dio prijedloga ukidanja klauzula pravomoćnosti i ovršnosti sa rješenja o ovrsi u postupku u kojem je navedena potvrda i stavljena.

Iz istog razloga ovaj sud ne može ulaziti u navode tužiteljica da ista nije sklopila ugovor o korištenju American Express kartice, budući je i te navode mogla samo istaći u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

11. Sve tražbina su nastale tijekom 2009., dakle u vrijeme kada još nije došlo do rastave braka između tužiteljice i ČG, slijedom čega nije od značaja priloženo rješenje o razvodu braka.

Također, tužiteljica navodi da je tražbina prestala temeljem Sporazuma o otpustu duga sklopljenim dana 13. prosinca 2018. u Zagrebu između Privredne banke Zagreb i ČG, no svoje navode nije dokazala.

Naime, odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Temeljem gore citirane odredbe tužiteljica je bila u obvezi dokazati da se navedeni Sporazum o otpustu duga odnosi na predmetno potraživanje, no ona to nije učinila. Tužiteljica je imala mogućnost dostaviti rješenja o ovrsi te priložene izvatke iz poslovnih knjiga, temeljem čega bi se utvrdilo temelj potraživanja tužene prema tužiteljici, no ista to nije dostavila sudu.

U odgovoru na tužbu tužena je navela da se navedeni Sporazum odnosi na drugo potraživanje ČG, a ne na potraživanje tužiteljice te je kao dokaz dostavila Izvatke iz poslovnih knjiga koji se odnose na NG, a u kojima je razvidno da su na njeno ime zavedena dugovanja na iste iznose kao i predmetna rješenja o ovrsi, odnosno posljedično i rješenje o osiguranju.

Uvidom u Sporazum o otpustu duga razvidno je da je isti sklopljen između tužene i ČG, predmet tog Sporazuma nisu tražbine koje se vode na ime tužiteljice. Također je razvidno da se radi o potpuno drugim tražbinama, radi se o ugovorima sklopljenim 2002. i 2008., te se radi o iznosima duga od 145.400,49 hrk i 75.900,80 hrk, koji iznosi ne odgovaraju predmetnom potraživanju tužene prema tužiteljici.

Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda razvidno je da predmet Sporazuma o otpustu duga nije predmetni dug, već dug ČG, slijedom čega je i navedeni prigovor neosnovan.

12. Tužiteljica je istaknula i prigovor zastare.

Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Dakle, kako su predmetna rješenja o ovrsi stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 3. listopada 2013., dok je prijedlog za zasnivanje založnog prava podnesen dana 2. listopada 2023., to je razvidno da nije protekao zakonom propisan rok od 10 godina, slijedom čega u ovom predmetnu nije nastupila zastara.

Stoga, slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., 155. i 163. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023). Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to pravo na naknadu parničnog troška pripada tuženoj.

Tuženoj priznaje se trošak sastava odgovora na tužbu od dana 23. svibnja 2024. zastupanja na ročištu održanom dana 13, studenoga 2024., kao i zastupanja na ročištu održanom dana 19. veljače 2025, sve po 100 bodova, ukupno 300 bodova, odnosno 600,00 eur te uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, odnosno 150,00 eur daje iznos od 750,00 eur, koliko iznosi ukupni priznati trošak tuženoj.

Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2025., budući isti nije bio potreban za postupak, a i predan je sudu suprotno odredbama čl. 299.a ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Makarska, 24. ožujka 2025.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pisano, u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis.