Poslovni broj: 97 P-4665/2022-16
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari I. tužiteljice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Ivanu Meštroviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Nevešćanin Mateša, odvjetnici iz [adresa], radi bračne stečevine, nakon glavne rasprave održane i zaključene 13. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljica, tuženika osobno i zamjenika punomoćnice tuženika, dana 24. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da oporuka ostavitelja AK od 14. rujna 2018. godine nije istinita i pravovaljana obzirom da je isti u oporuci raspolagao nekretninama koje nisu u cijelosti bile njegovo vlasništvo, već čine bračnu stečevinu s njegovim pokojnim bračnim drugom, NK.
II. Utvrđuje se da nekretnina oznake kčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čini dio bračne stečevine s pokojnim bračnim drugom, NK, u ½ dijela.
III. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. AK ne ulazi ½ dijela nekretnine oznake kčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već je ista suvlasništvo njegovog pokojnog bračnog druga, NK.“
II. Utvrđuje se da nekretnina oznake zkčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čini dio bračne stečevine s pokojnim bračnim drugom, NK, u ½ dijela.
III. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. AK ne ulazi ½ dijela nekretnine oznake zkčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] već je ista suvlasništvo njegovog pokojnog bračnog druga, NK.
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su 01. rujna 2022. godine podnijele ovom sudu tužbu u kojoj navode da su, rješenjem ovoga suda poslovni broj O-3858/2021 od 19. srpnja 2022. godine, upućene u parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da nekretnine oznake zkčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnine oznake kčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu te da isti nije mogao u potpunosti oporukom raspolagati dijelom koji predstavljaju bračnu stečevinu. Nadalje, navode da suvlasnički omjer od ½ dijela na naprijed navedenim nekretninama pripada u suvlasništvo bračnom drugu NK te tim dijelom nije bilo moguće raspolagati od strane AK. Tužiteljice nadalje navode kako su one i tuženik djeca pok. AK i pok. NK koji su bili u braku od 28. veljače 1962. godine pa do smrti NK **.**.2017.. Navode da stranke ovog postupka imaju još i brata MK i sestru VK. Navode da je nekretnina oznake zkčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stečena rješenjem Skupštine općine Dubrava 28. rujna 1987. godine te je kasnije, tijekom 1988. godine, sklopljen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama između općine Dubrava i AK te je razvidno da ista predstavlja bračnu stečevinu bez obzira što je formalno u zemljišnim knjigama cijelo vrijeme bio upisan PK kao vlasnik. Nekretnina oznake kčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] također je dio bračne stečevine jer su predmetne kuće građene tijekom života roditelja stranaka.
2. Slijedom navedenog tužiteljice tužbenim zahtjevom predlažu da sud utvrdi da oporuka ostavitelja AK od 14. rujna 2018. godine nije istinita i pravovaljana, da nekretnina oznake zkčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnina oznake kčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čine dio bračne stečevine s pokojnim bračnim drugom, NK, u ½ dijela te da u ostavinu iza pok. AK ne ulazi ½ dijela nekretnine oznake zkčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnine oznake kčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već su iste suvlasništvo njegovog pokojnog bračnog druga, NK. Ne traže naknadu troškova postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako su roditelji u braku od 28. veljače 1962. godine, u kojem braku je rođeno petero djece. Navodi kako je obitelj cijeloga života živjela od očeve plaće, a kasnije od mirovine. U bitnom navodi kako smatra da je nastupila prekluzija prava tražiti utvrđenje bračne stečevine obzirom je isto bilo tražiti u postupku iza smrti pok. NK. Ističe da je pok. PK isključivi vlasnik predmetne nekretnine, dakle osporava da bi se radilo o bračnoj stečevini, a sve iz razloga jer je navedenu nekretninu isti stekao temeljem ugovora o međusobnim pravima i obvezama. Osporava suvlasnički omjer te ističe da je potrebno utvrditi doprinos bračnih drugova u stjecanju imovine koja bi predstavljala bračnu stečevinu te je teret dokaza na tužitelju, a ima se primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima. Osporava da bi predmetna građevina bila građena za vrijeme trajanja braka te je za isto potrebno provesti dokaz građevinskim vještačenjem te se navedeno ne može utvrđivati iskazom svjedoka obzirom su isti bili djeca. Također ističe kako su sva djeca dobila za života od roditelja imovinu osim tuženika. Cijeli život roditelji su živjeli od očeve plaće, a kasnije mirovine dok je njegova majka bila tradicionalna žena te je njezina volja bila da imovina bude na suprugu. Ističe kako su roditelji suglasno raspolagali imovinom te da njegova majka ne bi dozvolila da tužiteljice raspolažu imovinom koja je glasila na ime pokojnog oca ili da se izdvaja u bračnu stečevinu. Također ističe kako njegova sestra OK nije dolazila brinuti o roditeljima. Smatra da je OK u potpunosti namirena za života roditelja, kao i sestre RK i VK te brat MK. Jedino njemu roditelji nisu financijski pomagali te je on sam ulagao u potkrovlje kuće i uredio ga. Ističe kako je otac po povratku iz Doma više puta izjavio da je svu djecu opremio osim njega te da će ostatak kuće ostaviti O, R i Ć. Vjeruje da o tome postoji i dokument no da se po odlasku oca u bolnicu u očev prostor ulazilo i odneseni su svi dokumenti radi čega oporukom ne raspolaže. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu troškova postupka.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka MK, LK i VK.
5. Među strankama nije sporno da su tužiteljice, tuženik te VK i MK djeca pok. AK i pok. NK. Nije sporno da su pok. AK i pok. NK zaključili brak 28. veljače 1962. godine, da je pok. NK preminula **.**.2017., a da je pok. PK preminuo **.**.2021.. Također nije sporno da je pok. PK u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine kuća br. 5 i dvorište u [adresa] površine 353 m2 na kčbr [katastarska čestica] upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i da je isti suvlasnik nekretnina upisanih u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk odjel Drniš, i to kčbr [katastarska čestica].
6. Sporno je između stranaka jesu li predmetne nekretnine bračna stečevina pok. AK i pok. NK. Sporno je jesu li nekretnine građene za vrijeme trajanja braka. Sporno je je li nastupila prekluzija prava tražiti predmetno utvrđenje obzirom isto nije traženo nakon smrti pok. NK. Također je sporan i eventualan suvlasnički omjer obzirom tuženik tvrdi da je pok. PK bio jedini koji je za života bio zaposlen, od čije plaće i mirovine su njegovi roditelji živjeli, pa tako i financirali gradnju nekretnina, kao i je li nekretnina u Gradcu građena za vrijeme trajanja braka.
7. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu osnovan kako je to navedeno u izreci pod II i III, dok ih je s neosnovanim dijelom valjalo odbiti kakao je to odlučeno u izreci pod I.
8. Uvidom u ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključen između općine [adresa] i AK utvrđeno je da je AK dodijeljeno neposrednom pogodom građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, i to kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 98 čhv koja po novoj izmjeri odgovara kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 353 m2 u svrhu legalizacije bespravno sagrađenog objekta u Celovečkoj 5 te se PK kao investitor obvezao uplatiti iznos od 1.108.200,00 dinara. Dana 07. prosinca 1987. godine dano je mišljenje javnog pravobranilaštva općine [adresa] i [adresa] na način da je ugovor po svom sastavu i sadržaju u skladu s postojećim propisima te nema nedostataka koji bi priječili da bude zaključen i proveden.
9. Uvidom u rješenje Komisije o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje od 28. rujna 1987. godine utvrđeno je da su prijašnji vlasnici, odnosno korisnici, predali u posjed općini Dubrava predmetno građevinsko zemljište te je isto predano u posjed AK, a radi se o građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu.
10. Uvidom u rješenje ovoga suda poslovni broj O-3858/2021-4 od 19. srpnja 2022. godine utvrđeno je da je prekinut ostavinski postupak iza pok. AK te su ovdje tužiteljice upućene pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da oporuka ostavitelja nije istinita i pravovaljana obzirom je ostavitelj u svojoj oporuci raspolagao i imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu njega i pok. NK.
11. Iz iskaza I. i II. tužiteljica, tuženika te svjedoka MK i VK utvrđeno je da je nekretnina u Gradcu građena za vrijeme trajanja braka pok. AK i pok. NK na zemljištu koje je bilo od obitelji pok. AK time da je gradnja završena do 1967. godine, a dok je nekretnina u [adresa] građena od 1980-ih na način da je pok. AK kupio zemljište, a potom gradio kuću. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom slučaju, imaju se primjenjivati odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst "Narodne novine " br. 51/89; u nastavku teksta ZBPO). Odredbom čl. 408 ZBPO-a propisano je da će se odredbe tog zakona primjenjivati i na imovinske odnose bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu ovog zakona ako zahtjevi stranaka do tog vremena nisu pravomoćno riješeni. Odredbom čl. 551 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15) propisano je da se odredbe toga zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu toga zakona ako tim zakonom nije drukčije određeno te da se tim zakonom ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni prema prijašnjim propisima. Odredbom čl. 553 toga zakona propisano je da se postupci o imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova pokrenuti do dana stupanja na snagu toga zakona dovršavaju prema odredbama zakona po kojem su pokrenuti. Odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima i to čl. 277 propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina. Odredbom čl. 287 istog Zakona propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine. Odredbom čl. 278 st. 2 toga zakona propisano je da imovina koju u tijeku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 277 toga zakona, je njegova posebna imovina.
12. U odnosu na nekretninu u Gradcu sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka te je iz iskaza I. tužiteljice, II. tužiteljice i tuženika te svjedoka VK, MK koje je sud prihvatio jer su iskazivali suglasno, utvrđeno je da je njihov otac, pok. AK, naslijedio zemljište u Donjem Gradcu te da su na tom zemljištu roditelji zajedno gradili kuću 1966. godine kao i dodatne građevine, odnosno garažu, gospodarski objekt, štalu i pušnicu koji su sagrađeni za vrijeme trajanja braka. Kako tuženiku iskazu navodi da je kuća građena nakon zaključenja braka to je prigovor da predmetna građevina nije građena u vrijeme trajanja braka ocijenjen neosnovanim. Iz iskaza stranaka sud je utvrdio da su roditelji stranaka prvo živjeli u [adresa], a potom su preselili u tu novu kuću u [adresa]. godine te je u toj novoj kući rođena kćer VK. Tuženik u svom iskazu navodi da je navedena kuća građena u temeljima od materijala iz kuće koju je njegov otac naslijedio u [adresa], dok I. i II. tužiteljice i svjedokinja VK tvrde da navedeno nije moguće iz razloga jer su kuće u [adresa] bile spojene s drugim kućama (kuće un nizu) pa je nemoguće da bi se materijal te kuće mogao koristiti jer bi se na taj način uništile i kuće koje su bile spojene s tom kućom. Iz iskaza I. i II. tužiteljica, tuženika, svjedoka VK i MK utvrđeno je da je njihov otac od oko 1965. godine pa sve do 1996. godine radio u Njemačkoj, a dok je iz iskza tuženika utvrđeno da je prije toga radio u Splitu pa je stoga utvrđeno da je pok. AK jedini zarađivao u obitelji, dok pok. NK nije bila zaposlena. Nadalje iz iskaza I. i II. tužiteljica, tuženika, svjedoka VK i MK utvrđeno je da je pok. AK iz [adresa] kući dolazio isključivo za vrijeme Božića, Uskrsa te tijekom godišnjeg odmora, da je o djeci isključivo brigu vodila majka koja je s djecom živjela u navedenoj kući, da se ista bavila poljoprivredom i uzgojem stoke čime je doprinosila prehrani kućanstva. Također je iz iskaza stranaka i svjedoka VK i MK utvrđeno da je njihova majka brinula o nepokretnoj očevoj majci koja je živjela s njima u kućanstvu do smrti. Iz iskaza stranka i svjedoka VK i ZK je utvrđeno da je otac isključivo bio zaposlen u obitelji odnosno da je isključivo on doprinosio zaradom, dok majka nije radila, ali je brinula o djeci, kućanstvu i gospodarstvu te je utvrđeno da su zajedno gradili predmetnu nekretninu. Niti tuženik navedeno ne osporava već i sam tvrdi da je otac 100 % imao doprinos u gradnji kuće, a majka 100 % u odgoju djece.
13. Iz naprijed navedenog sud je utvrdio da zemljište na kojem je kuća građena predstavlja posebnu imovinu pok. AK obzirom i same I. i II. tužiteljice navode da se radi o zemljištu koje je isti naslijedio, a isto potvrđuje i svjedokinja VK kao i svjedok MK. Nadalje, utvrđeno je da su kuća kao i druge građevine koje su građene na predmetnom zemljištu građene za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. AK i pok. NK, da je pok. AK bio jedini zaposlen u obitelji, isti je jedini ostvarivao prihode od kojih prihoda je obitelj živjela te je utvrđeno da je isti posao obavljao u Njemačkoj te je tri puta godišnje dolazio u Hrvatsku. Nadalje, utvrđeno je da je pok. NK cijelo vrijeme potpuno sama brinula o petero djece, o pokojnoj majci supruga, o kući te o poljoprivredi i životinjama. Također je utvrđeno da su roditelji stranaka zajedničkim radom sudjelovali u gradnji predmetne kuće i drugih objekata te je utvrđeno da je ista građena sredstvima koje je zaradio pok. AK obzirom niti jedan od supružnika nije dobio dar niti nasljedstvo iz kojega bi gradnju mogli financirati. Iz iskaza tuženika i svjedoka MK sud je utvrdio da su u gradnji sudjelovali i majstori koje je pok. AK platio te je pomagao i majčin otac koji je živio u blizini. Stoga je utvrđeno da su supružnici zajedno sudjelovali u gradnji i to pok. AK na način da je radove financirao i izvodio kada bi bio prisutan u Hrvatskoj, dok pok. NK na način da je također sudjelovala i pomagala u gradnji te brinula o majstorima koji bi izvodili radove, ali je brinula i o djeci i cjelokupnom kućanstvu te gospodarstvu čime je omogućavala pok. AK da radi u inozemstvu. Slijedom navedenog, stav je ovoga suda da je zemljište na kojem su kuća i ostale građevine građene posebna imovina pok. AK na osnovi čl. 278 ZBPO dok su kuća i ostale građevine bračna stečevina pok. AK i pok. NK. Stoga je doprinos pok. AK u stjecanju predmetne imovine financijske prirode i u radu te u zemljištu koje predstavlja njegovu posebnu imovinu dok je doprinos pok. NK u radu, u brizi o djeci, u brizi o kućanstvu, u pripremi hrane te u održavanju gospodarstva. Kako bi se mogao utvrditi suvlasnički omjer pokojnih roditelja stranaka potrebno bi bilo procijeniti vrijednost zemljišta koje predstavlja posebnu imovinu pok. AK te vrijednost izgrađenih objekata koje predstavljaju bračnu stečevinu pok. AK i pok. NK. I. i II. tužiteljice nisu predložile niti jedan dokaz temeljem kojeg bi sud mogao utvrditi kolika je vrijednost navedenog zemljišta u odnosu na vrijednost izgrađenih objekata, slijedom čega sud nije u mogućnosti utvrditi koliki je suvlasnički omjer pok. NK u navedenim nekretninama. Prema stavu ovoga suda ista bi bila suvlasnica s osnove bračne stečevine izgrađenih objekata u ½ dijela no kako bi se utvrdio cjelokupan omjer potrebno je procijeniti i vrijednost predmetnog zemljišta na kojem su objekti građeni, uzevši u obzir načelo jedinstva nekretnine, a kako sud ne raspolaže posebnim znanjem da isto može utvrditi, te tužiteljice nisu predlagale dokaze kako bi se isto moglo utvrditi, to je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim primjenom čl. 219. st1. u svezi s čl. 221 a ZPP-a.
14. U odnosu na kuću u [adresa] sud je proveo dokaz saslušanjem stranka i svjedoka te je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu. Iz iskaza I. i II. tužiteljica, svjedokinje VK i svjedoka MK proizlazi je da je pok. AK krajem 1970-ih ili početkom 1980-ih godina kupio zemljište u [adresa] i započeo s gradnjom kuće. Nadalje, I. i II. tužiteljice navode da se kuća gradila u etapama te da su I. i II. tužiteljice doselile u [adresa] i živjele u toj kući od listopada ili studenog 1981. godine u kojem periodu je bilo izgrađeno prizemlje i prva deka. Bile su uređene dvije sobe i kuhinja, grijali su se na drva, imali su vodu i struju. Navedeni dio kuće građen je od strane brata od strine te su 1984. godine krenuli u daljnju gradnju tako što se renoviralo prizemlje te je stavljena druga deka, a 1987. godine ili 1988. godine je napravljen krov te je potkrovlje bilo u radu 1990. godine ili 1991. godine. Navedene radove financirao je isključivo pok. AK koji je slao novac i dao je punomoć I. i II tužiteljici tako da su mogle dizati novac s računa za potrebe gradnje, a radove je dominantno izvodio suprug I. tužiteljice i članovi obitelji su pomagali u izvođenju radova. Pok. AK bi kupovao potreban materijal i sudjelovao u gradnji kada bi bio u Hrvatskoj. Nadalje, navode da je pok. NK za vrijeme gradnje predmetne kuće bila u Gradcu gdje je brinula o dva maloljetna djeteta, MK i ĆK, te je s ĆK došla živjeti u [adresa]. godine. Do tada ona je i dalje brinula o djeci, o kućanstvu u Gradcu, brinula je o poljoprivredi i uzgajala stoku te je djeci, koja su bila u [adresa], slala poljoprivredne proizvode i hranu. Pok. NK nije bila zaposlena u razdoblju gradnje predmetne kuće. Navedeno proizlazi i iz iskaza tuženika koji potvrđuje da je pok. NK brinula o životinjama i poljoprivredi te da je meso i proizvode slala u [adresa] za vrijeme gradnje kuće, da je otac kupio to zemljište i da je financirao cjelokupnu gradnju i da je I. tužiteljica imala punomoć na očev račun te da je otac dogovarao gradnju s radnicima, a osporava da bi sestre sudjelovale u gradnji kuće. Navodi da je predmetna kuća bila pod krovom kada je on došao s majkom živjeti u [adresa] te da je bilo uređeno prizemlje i prvi kat, time da je on uredio potkrovlje u čemu mu je pomogao otac, te je kasnije obnovio potkrovlje. Dolaskom u [adresa] navodi da je majka nastavila brinuti o njemu i bratu jer su bili maloljetni te je brinula i o kućanstvu. Garaža se radila 1996. godine ili 1997. godine, a potkrovlje 1998. godine te navodi kako je njegov otac sve platio pa tako i suprugu I. tužiteljice za njegov rad. Obnova potkrovlja bila je 2005. godine. Tuženik u iskazu navodi kako mu nije poznato kako je kuća građena no da je otac sve financirao i da je s radnicima dogovarao gradnju, da njegove sestre u tome nisu sudjelovale već je imao u blizini brata koji je mogao pomoći u organizaciji. Potvrđuje da su I tužiteljica i svjedokinja VK imale punomoć na očev račun. Svjedokinja VK potvrđuje da je kuća u [adresa] bila pod dekom te da je 1983. godine počela gradnja kata, potkrovlja i krovišta, za vrijeme gradnje otac je bio u Njemačkoj tako da fizički nije sudjelovao u gradnji, ali je gradnja plaćena njegovim novcem te je i ona imala punomoć na njegov račun. Navodi da je gradnju prizemlja vodio strinin brat, a unutarnje uređenje prizemlja te gradnju kata i potkrovlja i unutarnje uređenje tog dijela vodio je šogor dok su oni pomagali. Potvrđuje da je majka živjela za vrijeme gradnje u Gradcu, bavila se poljoprivredom i stokom te je s tuženikom doselila 1990. godine, a prije toga im je slala meso, jaja, piliće i slično. Potkrovlje je sagrađeno prije 1990. godine, unutarnje uređenje potkrovlja rađeno je kasnije ili nakon povratka oca iz Njemačke, a to je radio šogor. Garaža je građena 1991. godine ili 1992. godine. Nakon što je majka doselila u [adresa] nije se bavila poljoprivredom, ali je brinula o ocu i kući, o bratu, o majstorima, kuhala je, čistila, obavljala sve kućanske poslove i pripremala hranu majstorima te je brinula o rođacima koji su došli za vrijeme rata. Svjedok MK navodi da mu je poznato po priči da je prizemlje predmetne kuće građeno od strane majstora i susjeda, uključivo i unutarnje uređenje, a naknadno su dograđeni kat i potkrovlje s krovom. On je doselio 1988. godine te je sudjelovao u unutarnjem uređenju, a gradnju je vodio njegov šogor te pretpostavlja da je i on radio poslove dizanja kata i potkrovlja, a zna da je vodio posao unutarnjeg uređenja. Gradnja je financirana novcem oca, to je vodila I. tužiteljica koja je imala punomoć na očev račun, a otac je sudjelovao u gradnji kada bi bio u Hrvatskoj. Majka je za vrijeme gradnje kuće brinula o djeci, a kasnije o tuženiku, imala je poljoprivredu i stoku za vrijeme života u Gradcu. Fasada, centralno grijanje i garaža rađeni su naknadno te misli da je to financirao otac. Potvrđuje da je majka slala hranu za vrijeme gradnje kuće te da nije sudjelovala u gradnji. Potvrđuje i da je brat preuredio potkrovlje naknadno tako što je promijenio prozore i stavio klimu. Svjedokinja LK, supruga tuženika, uselila je u kuću 2004. godine te su ona i suprug ulagali u uređenje potkrovlja, stavili su četiri krovna prozora, dvoja balkonska vrata, knauf, ulazna vrata, uredili su kuhinju i odvojili brojila. 2004. godine, kada je došla u kuću, kuća je bila završena te je u potkrovlju bio parket i zidovi. Nema neposrednih saznanja o gradnji kuće već isključivo govori o stvarima koje je čula, pa tako navodi da je pok. AK sve financirao uključivo i gradnju kuće, da majka nije radila, bavila se poljoprivredom i stokom te je brinula o djeci i kućanstvu, no tu su pomagala i djeca. Svu gradnju financirao je otac tuženika i on je plaćao majstore. Nitko nije spominjao da bi majka stranaka sudjelovala u gradnji kuće i da bi slala hranu, smatra da to nije imalo smisla jer u kući nije bilo hladnjaka. Potvrđuje da je majka tuženika održavala kućanstvo.
15. Iz iskaza I. i II. tužiteljica i tuženika, te svjedoka VK, MK utvrđeno je da je pok. AK za vrijeme gradnje premetne kuće radio u Njemačkoj te je umirovljen 1996. godine kada se vratio u Hrvatsku. Nadalje iz iskaza tužiteljica, tuženika, svjedoka VK i MK sud je utvrdio da je pok. AK novcima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice s pok. NK kupio zemljište u [adresa] na kojem zemljištu je financirao u potpunosti gradnju kuće. Utvrđeno je da niti pok. AK niti pok. NK nisu imali naslijeđena i darova sredstva kojima bi gradnja kuće bila financirana. Nadalje utvrđeno je da pok. AK nije sam izvodio radove obzirom je fizički bio u Njemačkoj, da je pomagao u gradnji kada bi došao u Hrvatski no da su gradnju obavljali drugi ljudi i to po iskazu tužiteljica i svjedoka HK i VK, brat od strine koji je gradio prizemlje, a potom suprug I. tužiteljice uz pomoć tužiteljica, svjedokinje VK i MK uz povremeno plaćanje određenih radnika, dok tuženik tvrdi da su radove izvodili brat od pok. AK, radnici koje je otac plaćao te šogor kojega je otac platio te su i oni kao djeca pomagali. Sud nije prihvatio iskaz tuženika u kojem navodi da njegove sestre i brat nisu sudjelovali u gradnji obzirom je isti u vrijeme gradnje bio maloljetan, živio je u Gradcu te i sam navodi da mu nije poznato tko je gradio kuću što sud smatra životno logičnim obzirom na okolnosti u kojima je isti živio. Utvrđeno je da je za vrijeme gradnje kuće pok. NK brinula o dvoje mlt. djece u Gradcu, brinula o kućanstava, poljoprivredni i da je uzgajala životinje te je u [adresa] slala prehrambene i poljoprivredne proizvode, time da ista nije bila zaposlena i nije financirala gradnju kuće. Utvrđeno je da je gradnja dovršena prije 1990. godine, a na što ukazuje i rješenje od 28. rujna 1987. godine u kojem se navodi da je na predmetnom zemljištu izgrađen obiteljsko stambeni objekt. Nadalje utvrđeno je da je su na zemljištu naknadno izgrađene garaža te je na kuću stavljena fasada no sve je to financirao pok. AK. Stoga je utvrđeno da je predmetno zemljište kupljeno sredstvima stečenim radom pok. AK za vrijeme trajanja braka kao i da su kuća i garaža građeni novcima koje je pok. AK stekao radom u Njemačkoj za vrijeme trajanja braka za koje vrijeme je pok. NK brinula o mlt. djeci, o kućanstvu i gospodarstvu te mu je na navedeni način i omogućila da može raditi u Njemačkoj. U gradnji kuće u [adresa] ona nije sudjelovala na način da je obavljala građevinske radove i da je financirala majstore i materijal, ali je ona brinula o mlt. djeci i kući pa je tako pok. AK mogao raditi u Njemačkoj i zaraditi novac za kupnju zemljišta i za financiranje gradnje kuće (radnika i materijala) i da toga nije bilo pok. AK ne bi mogao raditi u Njemačkoj niti zaraditi novac za zemljište i gradnju kuće jer bi sam morao brinuti o djeci i kućanstvu. Također je utvrđeno da je pok. NK slala djeci u [adresa] za vrijeme gradnje kuće meso, jaja i sl. pa im je pomagala u prehrani. Dolaskom u [adresa]., brinula je i dalje o mlt. djeci i o kućanstvu, kuhala je te je brinula i o pok. AK kada je otišao u mirovinu 1996. Slijedom navedenoga, stav je ovoga suda da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. NK i AK i to svakog u ½ dijela na osnovi čl. 277 i 287 ZBPO-a.
16. Vezano za dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da sud utvrdi da oporuka pok. AK od 14. rujna 2018. godine nije istinita i pravovaljana obzirom da je isti u oporuci raspolagao nekretninama koje nisu u cijelosti bile njegovo vlasništvo, već čine bračnu stečevinu s njegovim pokojnim bračnim drugom, NK stav je ovoga suda da isti nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju sporan je sastav ostavine iza pok. AK i je li isti mogao raspolagati predmetnim nekretninama u cijelosti odnosno predstavljaju li iste bračnu stečevinu pok. AK i NK svakog u ½ dijela. Činjenica da je pok. AK oporukom raspolagao predmetnim nekretninama u cijelosti ne znači da oporuka nije istinita i pravovaljana. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci pod I.
17. U odnosu na prigovor tuženika da je nastupila prekluzija prava u odnosu na zahtjev za utvrđenje bračne stečevine obzirom je isto bilo tražiti u postupku iza smrti pok. NK sud je utvrdio iz iskaza stranaka da ostavinski postupak iza pok. NK nije niti vođen te da isto nisu tražili obzirom su pok. AK i NK bili tradicionalne osobe u kojem braku je sve glasilo na supruga. Stav je ovoga suda da navedeni prigovor tuženika nije osnovan obzirom se radi o stvarno pravnom zahtjevu koji ne zastarijeva.
18. Tuženikovi prigovori su dominanto usmjereni na to da su svi nasljednici za života darovani od strane pok. AK, a da on nije dobio dar no navedeno nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku u kojem se odlučuje o bračnoj stečevini pok. roditelja. Navedene prigovore tuženik eventualno može isticati u ostavinskom postupku vezano za uračunavanje darova.
19. U odnosu na navode tuženika da je on ulagao u uređenje potkrovlja sud je iz iskaza tuženika i svjedokinje LK utvrdio da su oni od 2004. godine ulagali u uređenje potkrovlja, stavili su četiri krovna prozora, dvoja balkonska vrata, knauf, ulazna vrata, uredili su kuhinju i odvojili brojila, dok prije 2004. kuća je bila završena te je u potkrovlju bio parket i zidovi. Iz iskaza tuženika sud je utvrdio da je kuća bila dovršena kada je on došao s majkom u [adresa], kuća je bila pod krovom tako da je potkrovlje bilo izrađeno. Stoga je utvrđeno da je potkrovlje izgrađeno za vrijeme trajanja braka pok. roditelja stranaka novcima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a da naknadan ulaganja tuženika i njegove supruge mogu predstavljati eventualni obvezno pravni zahtjev prema nasljednicima pok. roditelja.
20. U odnosu na trošak parničnog postupka stav je ovoga suda da su tužiteljice uspjele u omjeru od 50 % odnosno u dijelu tužbenog zahtjeva vezano za nekretnine u [adresa], a tuženik u omjeru od 50 % odnosno u dijelu tužbenog zahtjeva vezano za nekretnine u Gradcu radi čega je stav ovoga suda da je opravdano da svaka stranka snosi svoj trošak postupka te je na osnovi čl. 154. st.4. ZPP odlučeno kao u izreci pod IV.
U Zagrebu, dana 24. ožujka 2025. godine
Sutkinja:
Ana Merlin Božičković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužiteljice po punomoćniku
tuženik po punomoćnici
