Poslovni broj: UsI-4643/24-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 24. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23- 01/61, URBROJ: 513-04-24-2 od 23. rujna 2024. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 23. rujna 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 30. travnja 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju kao poreznom obvezniku za 2019. godinu utvrđena porezna osnovica poreza na dohodak od otuđenja nekretnina u iznosu od 9.157,35 €, kao i obveza plaćanja tog poreza i prireza.

Tužitelj u tužbi navodi da mu u obzir nisu uzeta ulaganja u otuđenu nekretninu u iznosu od 55.012,33 €, koja se odnose na troškove uređenja, adaptacije, radova i materijala, što dokazuje procjenom vještaka kao vjerodostojnom dokumentacijom, jer kao fizička osoba nije dužan čuvati ulazne račune. Ističe da nije izvršen niti očevid kojim bi se utvrdila iznadprosječna kvaliteta gradnje, zbog čega etalonske cijene ne mogu biti mjerodavne u konkretnom slučaju jer se one mogu primijeniti samo u slučaju da druga dokumentacija o troškovima ne postoji. Navodi kako prilikom potpisivanja zapisnika o činjenicama utvrđenim u postupku utvrđivanja poreza od strane službene osobe nije bio upozoren na mogućnost davanja primjedbi.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji ovjerenim 16. lipnja 2016. godine stekao 1/2 dijela jedne nekretnine, u naravi kuća i zemljište, za (135.000,00 : 2 =) 67.500,00 €. Također je nesporno da je tužitelj na navedenoj nekretnini izgradio stambenu zgradu sa šest stambenih jedinica za koju je 14. studenog 2018. godine izdana uporabna dozvola. Tužitelj je potom jedan od stanova otuđio 05. veljače 2019. godine, dakle unutar roka od dvije godine od dana stjecanja (od dana izdavanja uporabne dozvole; čl. 68. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak; NN 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19 - Pravilnik), za iznos kupoprodajne cijene od 55.000,00 €.

U ovoj pravnoj stvari je sporna visina troškova izgradnje, odnosno visina tužiteljevih ulaganja u otuđenu nekretninu (tužiteljevi izdaci).

Na temelju čl. 68. st. 3. i 4. Pravilnika, u slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoje isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kad je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine, pri čemu se u slučaju otuđenja samo jednog stana u izdatke priznaje samo razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine.

Dakle, vjerodostojna dokumentacija se mora odnositi na stvarni, a ne na procijenjeni izdatak poreznog obveznika i u naravi predstavlja (plaćene) račune za radove i za materijal.

S obzirom na to, stav je ovog suda da stvarne troškove uređenja, adaptacije, radova i materijala tužitelj ne može dokazivati procjenom vještaka koju je dostavio u spis, jer su iz vještakove procjene vidljivi tek procijenjeni, a ne i stvarni tužiteljevi troškovi. Stoga se procjena vještaka ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom u smislu spomenutih odredbi Pravilnika.

Iz istog razloga nije od značaja niti tužiteljev navod kako nije obavljen očevid kojim bi se utvrdila iznadprosječna kvaliteta gradnje, jer se niti eventualnim očevidom ne bi mogao egzaktno i nedvojbeno utvrditi stvarni iznos troškova izgradnje nekretnine. Uostalom, očevid nije obavio ni vještak kojeg je angažirao sâm tužitelj.

Porezno tijelo je stoga na temelju čl. 68. st. 3. Pravilnika pravilno i zakonito troškove izgradnje izračunalo na temelju podatka o etalonskoj cijeni građenja u visini od 6.000,00 kn (796,34 €) po kvadratu korisne površine stana, što za otuđeni stan od 41,39 m2 iznosi 32.960,38 €, pri čemu vrijednost etalonske cijene građenja podrazumijeva sve troškove izvedbe građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstrukcijski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) u vezi s građenjem stanova, odnosno stambenih zgrada, uključujući porez na dodanu vrijednost, osim troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu.

Osim toga, tužitelju je kao izdatak priznat razmjerni dio nabavne vrijednosti od 11.275,57 €, razmjerni dio plaćenog poreza na promet nekretnina prilikom stjecanja od 281,89 €, kao i 445,18 € na ime rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda od 14. studenog 2018. godine do 05. veljače 2019. godine. Dakle, sveukupan tužiteljev priznati izdatak iznosi 44.963,02 €, pa je izračun osnovice poreza na dohodak od otuđenja nekretnina u visini od 9.157,35 € pravilan i zakonit.

Stoga je i tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 23. rujna 2024. godine pravilno i zakonito odbio tužiteljevu žalbu pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U odnosu na tužiteljev navod kako prilikom potpisivanja zapisnika o činjenicama utvrđenim u postupku utvrđivanja poreza od strane službene osobe nije bio upozoren na mogućnost davanja primjedbi, treba istaknuti da izostanak tog upozorenja nije za tužitelja rezultirao štetnim posljedicama jer je on svoje pravo na preispitivanje zakonitosti i pravilnosti tog zapisnika konzumirao kroz žalbeni postupak protiv prvostupanjskog rješenja, kao i kroz ovaj upravni spor kao spor pune jurisdikcije pa takvi njegovi navodi nisu od značaja za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari. Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za provedbu građevinskog vještačenja jer je ocijenio predloženo vještačenje nepotrebnim, s obzirom na to da se ni njime ne bi na nedvojben način mogao utvrditi iznos stvarno nastalih troškova izgradnje nekretnine pa rezultati tog vještačenja ne bi bili relevantni za donošenje odluke.

U Zagrebu, 24. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. BR, [adresa]

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,

Zagreb, Koturaška 43/IV