REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4716/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. iz Varaždina, Podravska ulica 7, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, Ankice Opolski 2, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-121/2024-13 od 25. listopada 2024., 24. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-121/2024-13 od 25. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem označenim u izreci ovog rješenja sud prvog stupnja se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke rješenja) te odredio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu (točka II. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud riješio u ponovljenom postupku, a nakon ukidne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2710/2024 od 30. srpnja 2024., na temelju odredbe članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/20 114/22 i 155/23) jer je tužitelj 20. veljače 2024. dostavio podnesak u kojem je naveo da su stranke člankom 11. Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 14. prosinca 2010. ugovorile u slučaju spora nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu, a u konkretnom slučaju zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer se pobijano rješenje ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih nije prihvatio navode tuženika te njegove dokaze iznesene u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a u kojem je tuženik pisanim putem otkazao predmeti Ugovor pa s obzirom na to da stranke nisu u ugovornom odnosu, to se više ne mogu primjenjivati odredbe Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame Klasa: 363-02/2010-016/150 Ur. broj:
251-13-32-5-10-2 od 14. prosinca 2010. jer je taj ugovor prestao važiti 21. ožujka 2020. jer je on 19. veljače 2020. dostavio tužitelju pisani otkaz predmetnog Ugovora. Prema tome, eventualni sporazum stranaka oko mjesne nadležnosti u konkretnom slučaju više nije na snazi te ga sud nije smio uzeti u obzir. Zato je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame prestao važiti s danom 21. ožujka 2020. pa stranke više nisu u ugovornom odnosu niti su to bile u vremenskom razdoblju (utuženom razdoblju) na koje se prijedlog za ovrhu-tužba odnosi. Žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da usvoji njegovu žalbu te u cijelosti ukine pobijano prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
3.1. Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Iz spisa proizlazi da ovaj parnični postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Stjepanu Trstenjaku koji je 20. listopada 2023. izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7909/23. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik podnio prigovor uz kojeg je dostavio Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 14. prosinca 2010. koji je sklopljen između stranaka, a kojim su (članak 11. tog Ugovora) stranke ugovorile da će sporove nastale iz tog ugovora rješavati sporazumno, a u protivnom ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Postupajući po tom prigovoru, javni bilježnik Stjepan Trstenjak je spis dostavio Općinskom sudu u Varaždinu koji se rješenjem poslovni broj Povrv-316/23-2 od 30. studenoga 2023. oglasio stvarno nenadležnim te odlučio da će po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti Trgovačkom sudu u Varaždinu kao stvarno (i mjesno) nadležnom sudu. Nakon pravomoćnosti tog rješenja Općinski sud u Varaždinu je spis dostavio Trgovačkom sudu u Varaždinu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-9/24 od 6. veljače 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka poslovni broj Ovrv-7909/23 od 20. listopada 2023. te ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nakon toga tužitelj je podneskom od 20. veljače 2024., između ostalog, pozivajući se na odredbu članka 11. Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame predložio spis ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu (točka II. tog podneska; str. 67. spisa). Na temelju tako provedenog postupka sud prvog stupnja je donio rješenje poslovni broj Povrv-9/2024-8 od 23. svibnja 2024. kojim se oglasio stvarno (umjesto mjesno) nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja spisu ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu. Međutim, upravo zbog toga što se prvostupanjski sud tim rješenjem proglasio stvarno nenadležnim sudom, to je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2710/2024-3 od 30. srpnja 2024. ukinuo to rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu uz uputu da taj sud ponovno ocijeni sporazum o prorogaciji nadležnosti iz članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku te ako ocijeni da zbog tog sporazuma nije mjesno nadležan da donese rješenje kojim će se oglasiti mjesno nenadležnim i ustupiti predmet mjesno nadležnom sudu, a u protivnom (ako ocijeni nevaljanim sporazum o prorogaciji nadležnosti) nastaviti voditi ovaj postupak. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje.
5. Odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku je propisano ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Nadalje, stavkom 3. toga članka Zakona o parničnom postupku propisano je da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, a prema stavku 5. toga članka Zakona o parničnom postupku ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.
5.1. Ovaj sud je još u ranijoj odluci poslovni broj Pž-2710/2024-3 od 30. srpnja 2024. sa str. 148. spisa naveo da iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da stranke mogu sklopiti sporazum o prorogaciji nadležnosti ako se ne radi o isključivoj (mjesnoj) nadležnosti određenog suda, ako je taj sporazum sklopljen u pisanom obliku te ako se tiče određenog pravnog odnosa i ako je sporazum tužitelj priložio uz tužbu. Međutim, s obzirom na to da je ovom parničnom postupku prethodio ovršni postupak, to tužitelj nije ni trebao uz ovršni prijedlog priložiti sporazum o mjesnoj nadležnosti, a s obzirom na to da je taj sporazum sadržan u članku 11. Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame od 14. prosinca 2010. tuženik priložio uz prigovor-odgovor na tužbu, to nije bilo ni potrebno da tužitelj ponovno podnese sudu taj sporazum već se on mogao (nakon što je postupak nastavljen voditi kao parnični postupak) pozvati na taj sporazum.
5.2. Slijedom navedenog, budući da su stranke člankom 11. Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame od 14. prosinca 2010. (koji je sklopljen u pisanom obliku) ugovorile da će im u slučaju spora iz tog ugovora suditi nadležan sud u Zagrebu, te da se u konkretnom slučaju ne radi o isključivoj mjesnoj nadležnosti određenog suda, to su ispunjene pretpostavke iz članka 70. Zakona o parničnom postupku da u ovom sporu sudi Trgovački sud u Zagrebu kao mjesno nadležan sud. Upravo zbog navedenog, prvostupanjski se sud pravilnom primjenom odredbe članka 70. Zakona o parničnom postupku oglasim mjesno nenadležnim sudom za postupanje u ovoj pravnoj stvari te odlučio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenje spis ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu.
6. U odnosu na sve tuženikove žalbene navode, a koje se u bitnom odnose na činjenicu da je on otkazao predmetni Ugovor još u veljači 2020., ovaj sud napominje da to nije odlučna činjenica za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, prema podacima u spisu između stranaka vodi drugi spor o tome je li predmetni ugovor raskinut – 21. srpnja 2022. donesena je prvostupanjska presuda poslovni broj P-294/2022-19 kojom je utvrđeno da se predmetni ugovor smatra raskinutim s 21. veljače 2020., no ta je presuda ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4395/2022-2 od 31. listopada 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Slijedom navedenog, budući da (još) nije donesena pravomoćna deklaratorna ili konstitutivna sudska odluka o raskidu Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame od 14. prosinca 2010., to navedeni ugovor obvezuje stranke pa tako stranke obvezuje i sporazum o prorogaciji nadležnosti iz tog ugovora.
7. Stoga je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 24. ožujka 2025.
Sudac
Nevenka Baran
