REPUBLIKA HRVATSKA
Posl.br.Ovr.99/2025
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja Dubrovačke pivovare d.o.o., Vukovarska 30, Dubrovnik, OIB 15794843589, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, protiv protivnika osiguranja DZ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Holjar, odvjetnica iz Rijeke, radi određivanja privremene mjere osiguranja, dana 24. ožujka 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja zaprimljen pred ovim sudom dana 20. rujna 2024.g., a koji glasi:
1. „Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja koje predstavlja pravo na zadržavanje nekretnine upisane u ZK tijelo II, 2. suvlasnički udio 234/1188 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), poslovni prostor br.2. u prizemlju zgr. 79/1 površine 233,90 m2, z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], do naknade (isplate) nužnih i korisnih troškova u iznosu od 29.983,81 eura, određuje se privremena mjera na način da se ovlašćuje tužitelj da zadrži u svojem posjedu nekretnine upisane u ZK tijelo II, 2. suvlasnički udio 234/1188 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), poslovni prostor br.2. u prizemlju zgr. 79/1 površine 233,90 m2, z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve dok se pravomoćno ne završi parnični postupak koji se vodi povodom tužbenog zahtjeva tužitelja protiv tuženika, a radi naknade nužnih i korisnih troškova učinjenih u svezi predmetne nekretnine.
2. Ovaštenje tužitelja iz toč.1, ovog rješenje smatra se provedenim danom dostave ovog rješenja tuženiku – protivniku osiguranja DZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod ovog suda vodi povodom tužbe predlagatelja osiguranja protiv protivnika osiguranja, a radi opravdanja privremene mjere ili do drugačije odluke suda.
4. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere.
5. Protivnik osiguranja dužan je predlagatelju osiguranja naknaditi troškove postupka izdavanja privremene mjere.
II. Dužan je predlagatelj osiguranja naknaditi protivniku osiguranja trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR, sve u roku od osam dana.
Obrazloženje
1.1.U svojem prijedlogu za određivanje privremene mjere od dana 20. rujna 2024. godine tužitelj- predlagatelj osiguranja navodi da, kako je navedeno u historijatu tužbe, odredbom čl.164. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano ukoliko vlasnik zahtjeva da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Navedeni prijedlog je podnesen uz tužbu u kojoj se u bitnom navodi da se tužitelj nalazi u neposrednom i poštenom posjedu nekretnine - ZK tijelo II, 2. suvlasnički udio 234/1188 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), poslovni prostor br.2. u prizemlju zgr. 79/1 površine 233,90 m2, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 26. listopada 2016.g. i Dodatka 1. navedenom ugovoru od 15. ožujka 2019.g. koji su sklopljeni ssa prednikom tuženika, odnosno tadašnjim vlasnikom nekretnine, društvom FRENDY d.o.o. iz Dubrovnika. Pojašnjava da je tuženik postao vlasnikom nekretnine Ugovorom o prodaji stečajne imovine kao cjeline od dana 28. prosinca 2023.g., koji je potvrđen rješenjem St.397/2019-266 od 19. siječnja 2024.g. Trgovačkog suda u Pazinu. Isti sud je dana 22. travnja 2024.g. donio rješenje posl.br.St.397/2019-286 kojim je određeno da se na temelju ranije navedenih odluka i prijedloga tuženika kao kupca nalaže tužitelju u roku od tri mjeseca predati tuženiku nekretninu u posjed, pod prijetnjom provođenja prisilne ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine. Predlagatelj osiguranja navodi da je nekretnina u trenutku sklapanja Ugovora o zakupu bila neuređeni i derutan prostor koji je zahtjevao značajna ulaganja da bi ga se dovelo u stanje u kojem tužitelj može obavljati svoju poslovnu aktivnost, te navodi da je osim toga za vrijeme trajanja ugovora izvršio znatna ulaganja u povećanje njene vrijednosti. Kako bi iz rješenja TS Pazin od dana 22. travnja 2024.g. (koje je u trenutku podnošenja tužbe nepravomoćno, ali ovršno) proizlazilo da tužitelj više nema pravo na posjed nekretnine, on postavlja zahtjev za naknadom nužnih i korisnih troškova (koji zahtjev visninom namjerava specificirati nakon provođenja građevinskog vještačanja), te postavlja tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu tih troškova. Dalje u prijedlogu za određivanje privremene mjere navodi da u konkretnom slučaju tužitelj kao pošteni posjednik ima prema tuženiku dvije tražbine – jedna je novčana i visini troškova naknade za nužne i korisne troškove, te nenovčanu tražbinu s osnove prava zadržanja stvari – nekretnine, dok mu predmetni troškovi ne budu u cijelosti nadoknađeni od strane tuženika kao vlasnika. Smatra da je nesporno utvrđeno da bi tužitelj bio pošteni posjednik nekretnine jer navedeno proizlazi i iz odluke Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. P.108/2022 od 6. veljače 2024.g., ali i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu posl.br.St.397/2019-286 od 22. travnja 2024.g. gdje se navodi da je tužitelj u zakupu poslovnog prostora temeljem ugovora koji je sklopljen na neodređeno vrijeme. Kako tuženik kao vlasnik nekretnine nesporno prijedlogom u stečajnom postupku i putem dopisa koje je uputio tužitelju, traži predaju nekretnine, u slučaju da bi do predaje nekretnine i došlo tražbina tužitelja zajamčena ZV-om će biti u cijelosti onemogućena.
1.2. Tužitelj smatra da je navodima iz historijata tužbe, te dokazima priloženima uz tužbu učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema tuženiku, a samim time i svoje nenovčane tražbine – prava zadržanja nekretnine, dakle nenovčane tražbine koja se utvrđuje kroz postojanje vjerojatnosti novčane tražbine. Smatra da je dostavljenim dokazima učinio vjerojatnim i opasnost kako će predmetna tražbina (nenovčana) biti onemogućena donošenjem i provedbom ovrhe po prijedlogu tuženika, na način da sudski ovršitelj udalji osobe i ukloni stvari iz nekretnine, te je preda tuženiku kao kupcu. Nadalje obrazlaže da bi to bilo tim više tegobno za tužitelja, jer osim što je dokazao postojanje svoje tražbine, predloženom privremenom mjerom neće nastati nikakva šteta (čak ni neznatna) za tuženika, te činjenicu kako će svoju novčanu tražbinu tužitelj biti primoran ostvarivati u inozemstvu, sukladno čemu temeljem čl. 346.st.1. OZ-a nije ni dužan učiniti vjerojatnim opasnost, odnosno ona se presumira. Stoga predlaže usvojiti prijedlog i odrediti predloženu mjeru.
1.3.Kao dokaz svojih tvrdnji tužitelj/predlagatelj osiguranja dostavlja Dodatak I, ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. ožujka 2019.g. (stranica 9-10 spisa), zahtjev za iseljenjem i predajom u posjed nekretnine od 18. travnja 2024.g. (stranica 11-12), zahtjev za iseljenjem i plaćanjem zakupnine od 29. srpnja 2024.g. ( stranica 13-14 spisa), presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br.P.108/2022 od 6. veljače 2024.g. (stranica 15-23 spisa), prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine (stranica 24- 26 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Pazinu posl.br.St.397/2019-286 od 22. travnja 2024.g. (stranica 27-30 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Pazinu posl.br.St.397/2019-266 od 19. siječnja 2024.g. (stranica 31-35 spisa), Ugovor o prodaji imovine stečajne mase kao cjeline (stranica 36-43 spisa), račune (stranica 44-69 spisa), fotografije nekretnine (stranica 70-80 spisa).
2.1. U svom odgovoru na tužbu, koji je u spis predmeta P.781/2024 zaprimljen dana 28. veljače 2025.g. tuženik je dao i odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere u kojem navodi da tužitelj/predlagatelj osiguranja tužbeni zahtjev, kao i onaj za određivanje privremene mjere, temelji na odredbama ZV-a koje se odnose na postupanje u vezi sa poštenim posjednikom. Tuženik smatra da tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema njemu kao protivniku osiguranja, odnosno nije učinio vjerojatnim da ima pravo na naknadu za nužne i korisne troškove, a to i stoga što je u čl. 2. Ugovora o zakupu na koji se poziva ugovoreno da „Zakokupodavac dozovoljava Zakupoprimcu da za potrebe obavljanja svoje registrirane djelatnosti o svom trošku adaptira i uredi poslovni prostor“. Čak i da nije tako, protivnik osiguranja smatra da tražbina predlagatelja osiguranja svejedno ne može biti vjerojatna jer se on ne može smatrati poštenim posjednikom, što proizlazi iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž.1838/2024 od 26. studenog 2024.g. gdje stoji da navedeni sud smatra da je poslovni prostor u trenutku kada je dat predlagatelju osiguranja na korištenje bio prikladan za obavljanje registrirane djelatnosti istog, s time da je predlagatelj osiguranja bio ovlašten dodatno za svoje potrebe urediti taj prostor o svom trošku. Tom odlukom ukinuta je odluka Trgovačkog suda u Dubrovniku na koju se poziva predlagatelj osiguranja, i istom je utvrđeno kako se predlagatelj osiguranja nalazi u nepoštenom i nezakonitom posjedu nekretnine od 1. lipnja 2021.g., kao i da od studenog 2021.g. ne plaća zakupninu po ugovoru. Dalje, navod da bi predlagatelj osiguranja bio primoran svoju tražbinu ostvarivati u inozemstvu ne može predstavljati nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer hrvatski pravni sustav predviđa mehanizme naplate u situacijama sa međunarodnim elementom, a predlagatelj osiguranja ničim nije dokazao da je predmetna nekretnina jedina imovina protivnika osiguranja u RH. Isključivo zbog činjenice da protivnik osiguranja nije državljanin RH ne može se govoriti o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti. Stoga smatra da uvjeti propisani zakonom nisu ispunjeni, te da je predlagatelja sa njegovim prijedlogom potrebno odbiti.
2.2. Osim dokumentacije koju je uz prijedlog već dostavio predlagatelj osiguranja, protivnik osiguranja dostavlja jos i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu St.397/19-14 od 11. studenog 2019.g. (stranica 121-124 spisa), rješenje istog suda posl.br.St.397/2019-41 od 1. travnja 2020.g. (stranica 125-129 spisa), posl.br.St.397/2019-78 od 18. veljače 2021.g. (stranica 130-132 spisa), posl.br.St.397/2019-88 od 23. travnja 2021.g. (stranica 133-135 spisa), posl.br.St.397/2019-303 od 10. srpnja 2024.g. (stranica 136-139 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br.Pž.1838/2024-3 od 26. studenog 2024.g. (stranica 140-153 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu posl,br.P.184/2024-92 od 19. veljače 2024.g. (stranica 154-173 spisa) i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu posl.br.St.397/2019-319 od 23. rujna 2024.g. (stranica 178-180 spisa).
3.Prijedlog nije osnovan.
4.1. Sukladno čl. 341.st.2. Ovršnog zakona (Narodne novine br,112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 –dalje OZ) u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu odredbi OZ-a o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju.
4.2. Čl.346.Ovršnog zakona propisuje da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ukoliko predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
5.1. Da bi sud udovoljio prijedlogu za određivanje privremene mjere potrebno je da dva zakonom predviđena uvjeta budu kumulativno zadovoljena, i to u stupnju vjerojatnosti. Sud u ovom konkretnom slučaju nalazi da ni jedan od dva propisana uvjeta nije zadovoljen na način kako to zakon predviđa.
5.2. Najprije, sud se mora osvrnuti na formulaciju samog prijedloga i način na koji predlagatelj obrazlaže uvjete koje sukladno zakonu treba ispuniti da bi se privremena mjera odredila. Naime, u dijelovima je nejasno koju vrstu mjere obrazlaže, odnosno predlagatelj „vrluda“ između novčane i nenovčane tražbine, kao i uvjetima koji su propisani za određivanje privremene mjere za pojedinu vrstu tražbine, naglašavajući elemente jedne ili druge za koje smatra da mu idu u korist. Točno je pak da tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu određenog novčanog iznosa, te da osnovanost prava zadržanja (koje kao predlagatelj osiguranja označava kao svoju nenovčanu tražbinu) ovisi o tome da li je zahtjev za naknadom nužnih i korisnih troškova osnovan, a u slučaju kada se od suda traži da se odredi privremena mjera tada je stupanj uvjerljivosti koji je potrebno zadovoljiti vjerojatnost.
5.3.Ono što predlagatelj u svom prijedlogu nudi kao dokaz vjerojatnosti tražbine jest to da je on pošteni posjednik nekretnine, te da je u istu izvršio znatna ulaganja, a da sukladno ZV-u kao takav ima pravo zadržati stvar dok mu iznos koji traži ne bude naknađen. Sud u postupku određivanja privremene mjere ne smije prejudicirati rezultat parničnog postupka, ali pošto se od suda traži da donese odluku kojom će održati neko stanje ili zabraniti poduzimanje nekih radnji, tada je predlagatelj dužan učiniti takvu mjeru opravdanom. To opravdanje je razina vjerojatnosti postojanja njegove tražbine. Temeljnu tezu svog prijedloga – činjenicu da je pošteni posjednik, predlagatelj temelji na postojanju Ugovora o zakupu poslovnog prostora sa pravnim prednikom protivnika osiguranja (činjenica postojanja takvog ugovora nije sporna među strankama) i utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br.P.108/2022 od 6. veljače 2024.g. kojim je odbijen zahtjev pravnog prednika protivnika osiguranja stečajne mase Flamma d.o.o. u stečaju da joj predlagatelj osiguranja preda spornu nekretninu u posjed, a u kojoj odluci je izveden zaključak da ranije spomenuti ugovor nije raskinut, te da on i njegov dodatak proizvode učinke po načelu „pacta sunt servanda“, odnosno da je od trenutka sklapanja prvotnog ugovora predlagatelj osiguranja pošteni posjednik nekretnine. U svom odgovoru na prijedlog protivnik osiguranja dostavlja odluku Visokog trgovačkog suda RH kojom je navedena odluka ukinuta, te je suđeno upravo suprotno, a iz navedene odluke proizlazi da je ugovor na koji se predlagatelj poziva otkazan sa danom 31. listopada 2021.g. i da je prednik protivnika osiguranja pozvao predlagatelja osiguranja da mu po navedenom datumu preda nekretninu, čime je dovedeno u pitanje ono na što se poziva predlagatelj. Kako je već navedeno, u ovoj vrsti postupka je potrebno učiniti tražbinu vjerojatnom, dok će se u parničnom postupku detaljno raspravljati osnov i visina tužbenog zahtjeva. U ovom konkretnom slučaju cijela konstrukcija kako tužbenog zahtjeva, tako i prijedloga za određivanje privremene mjere temelji se na postavci da bi tužitelj/predlagatelj osiguranja bio pošteni posjednik. Iz dokaza dostavljenih u predmet sud nije stekao uvjerenje da bi to bilo tako, pa time prvi uvjet za određivanje privremene mjere nije ispunjen.
6.1. Drugi uvjet, a to je vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, sud također ne smatra ispunjenim. Iako nedostatak pretpostavki za određivanje privremene mjere čini i manjak jednog od dva uvjeta koja zakon predviđa da je potrebno ispuniti, sud će posebno obrazložiti zašto smatra da ni ovaj uvjet nije ispunjen. Naime, opasnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u ovom prijedlogu obrazlaže se postojanjem drugog sudskog postupka – onog radi ispražnjenja i predaje nekretnine. Ovdje se ponovno vraćamo na problematiku ispreplitanja tražbina i uvjeta koja se događa u ovom prijedlogu. Predlagatelj navodi i svoj prijedlog temelji na tome da bi u slučaju predaje nekretnine protivniku osiguranja njegova tražbina bila u cijelosti onemogućena. Smisao privremene mjere jest da održi postojeće stanje stvari do završetka parničnog postupka kako bi se spriječilo da protivnik osiguranja osujeti tražbinu i da dok parnica traje svojim djelovanjem ne spriječi provođenje odluke koja bi se donijela u korist predlagatelja osiguranja. Takvu svrhu predlagatelj osiguranja mogao je postići traženjem da se odredi privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine, tako da se na navedenoj nekretnini recimo zabilježi zabrana otuđenja i opterećenja, jer u konačnici, ako uspije sa tužbenim zahtjevom, biti će mu dosuđena novčana svota koju bi onda mogao naplatiti iz same nekretnine. Ali predlagatelj osiguranja ne traži takvu mjeru – on traži da se odredi mjera kojom će mu se omogučiti da i dalje ostane u prostoru koji koristi i kojom bi sud praktički zabranio provođenje drugog sudskog postupka. Ispraženjenje i predaja nekretnine nikako ne može predstavljati opasnost od nenadoknadive štete, kako to smatra predlagatelj osiguranja, već je to redovni tijek stvari i postupanja kada osoba koja je u nekretnini istu ne želi dobrovoljno predati kupcu u stečajnom/ovršnom postupku, utemeljena na sudskoj odluci. Time privremena mjera nije zatražena radi svrhe za koju je zakon predviđa i propisuje (a to je da osigurava), nego ona postaje sama sebi svrha, bez stvarne veze sa postupkom do okončanja kojeg bi bila određena.
6.2. Pozivanje na presumpciju iz čl. 346.st.1. OZ-a o neznatnosti štete, kao i na činjenicu da će predlagatelj osiguranja svoju novčanu tražbinu morati ostvarivati u inozemstvu imalo bi nekakvog smisla da je zatražena privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine, ali kako je već naglašeno – nije. Mora se dodati da se nemogućnost korištenja nekretnine koju si kupio i za koju se ne plaća zakupnina već godinama nikako ne može smatrati neznatnom štetom (tvrdnju da bi šteta bila neznatna predlagatelj dalje ne obrazlaže), a činjenica da je protivnik osiguranja državljanin Slovenije na nikakav način ne može utjecati na otežanost ostvarenja prava zadržanja.
7. Slijedom navedenog, a kako uvjetni za određivanje privremene mjere nisu ispunjeni, odlučeno je kao u izreci rješenja.
8. O troškovima je sud odlučio u skladu s odredbom čl.14 st. 4. OZ-a stoga su protivniku osiguranja priznati troškovi koji su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) propisani Tbr.7.toč.1. u vezi sa Tbr. 46 i Tbr.54 u navedenom iznosu, prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj od strane predlagatelja osiguranja.
U Dubrovniku 24. ožujka 2025. godine
Sutkinja:
Ana Poljanić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, u tri primjerka u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.
DN-a:
- predlagatelju osiguranja po punomoćniku odvjetniku Krešimiru Vukaloviću
- protivniku osiguranja po punomoćnici odvjetnici Ani Holjar
