REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-555/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Heleni Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Split II, Split, Varaždinska 54, protiv tuženika TALEA d.o.o., OIB: 40137396890, Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 6a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Urlić Pavlinović j.t.d., Makarska, Primorska 5, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Božane Ivande, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. i zamjenika punomoćnika Mihovila Grubišića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o., na ročištu za objavu presude 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj OVRV- 961/2019 od 23. listopada 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku TALEA d.o.o. isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iznos od 6.159,71 kuna/817,53 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.136,05 kuna/150,78 eura od 27. lipnja 2018.,

- na iznos od 1.492,62 kuna/198,10 eura od 27. lipnja 2018.,

- na iznos od 367,41 kuna/48,76 od 30. lipnja 2018.,

- na iznos od 698,59 kuna/92,72 eura od 22. lipnja 2018.,

- na iznos od 1.232,52 kuna/163,58 eura od 27. lipnja 2018. i

- na iznos od 1.232,52/163,58 eura od 30. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 22. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj OVRV-961/2019 od 23. listopada 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku TALEA d.o.o. isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.106,25 kuna/279,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. listopada 2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku TALEA d.o.o. naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.316,37 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, tada kao ovrhovoditelj, 23. listopada 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga kojim je tražio da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, tada ovršeniku, da mu u roku od osam dana od dana dostave tog rješenja namiri tražbinu u iznosu od 8.610,09 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.136,05 kuna teku od 27. lipnja 2018., na iznos od 1.492,62 kuna od 27. lipnja 2018., na iznos od 367,41 od 30. lipnja 2018., na iznos od 698,59 kuna od 22. lipnja 2018., na iznos od 1.232,52 kuna od 27. lipnja 2018., na iznos od 1.232,52 kuna od 27. lipnja 2018., na iznos od 1.232,52 kuna od 30. lipnja 2018. i na iznos od 1.217,86 od 22. lipnja 2018. do isplate. Također je tražio da mu tuženik, tada ovršenik, naknadi troškove ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos troškova ovršnog postupka teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Javni bilježnik Maja Radovani donijela je 23. listopada 2019. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-961/2019 kojim je naloženo tuženiku, tada ovršeniku, u roku od osam dana namiriti tužitelju, tada ovrhovoditelju, tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, s time da nastali troškovi postupka iznose 1.287,50 kuna, a predvidivi 818,75 kuna te je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s nastalim i predvidivim troškovima.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik, tada ovršenik, podnio je prigovor u kojem je naveo da s ovrhovoditeljem nikada nije sklopio nikakav ugovor o osiguranju, da je iz vjerodostojne isprave koju je ovrhovoditelj dostavio uz svoj prijedlog za ovrhu razvidno da je dio potraživanja po premijama osiguranja plaćen, ali da ih on nije platio.

4. S obzirom da je protiv rješenja o ovrsi tuženik, tada ovršenik, dakle, podnio prigovor osporavajući u cijelosti i osnov i visinu potraživanja tužitelja, tada ovrhovoditelja, javni bilježnik je, postupajući sukladno odredbi članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020., dalje: OZ-a) proslijedio spis radi provedbe postupka u povodu prigovora ovom sudu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-841/2019 od 3. siječnja 2019. predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je 16. siječnja 2020. ovom sudu dostavio podnesak, u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 70/2019.; dalje: ZPP-a) u kojem je u cijelosti osporio navode ranije ovršenika, sada tuženika, iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. Istaknuo je da je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a da mu je kao dokaz da je ugovor sklopljen od strane tužitelja 26. lipnja 2017. izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja] sa Sporazumom o obročnoj otplati premije osiguranja, zatim Ugovor o kasko osiguranju za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] pa da mu je kao dokaz o zaključenom ugovoru izdana polica kasko osiguranja broj 06810032419 zajedno sa Sporazumom o obročnom plaćanju premije osiguranja, Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] pa da mu je kao dokaz da je ugovor sklopljen od strane tužitelja 26. lipnja 2017. izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja] zajedno sa Sporazumom o obročnoj otplati premije osiguranja. Nadalje navodi da je tuženik s tužiteljem sklopio i Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] te da mu je kao dokaz da je ugovor sklopljen od strane tužitelja 21. lipnja 2017. izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja] kao i Sporazum o obročnoj otplati premije osiguranja, zatim Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a u vezi s kojim je ugovorom 29. lipnja 2017. izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja] sa Sporazumom o obročnoj otplati premije osiguranja, Ugovor o kasko osiguranju za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vezi s kojim mu je ugovorom izdana polica kasko osiguranja broj 06810031900 zajedno sa Sporazumom o obročnom plaćanju premije osiguranja, potom Ugovor o kasko osiguranju za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a da mu je kao dokaz o zaključenom ugovoru izdana polica kasko osiguranja broj 06810031901 zajedno sa Sporazumom o obročnom plaćanju premije osiguranja i, napokon, Ugovor o kasko osiguranju za vozio registarske oznake [registarska oznaka] u vezi s kojim je izdana polica kasko osiguranja broj 06810031899 također sa Sporazumom o obročnom plaćanju premije osiguranja. Tužitelj je naveo da tuženik nije premije osiguranja po zaključenim ugovorima o osiguranju odnosno policama osiguranja platio u cijelosti, a da preostali dug iznosi upravo onoliko koliko tužitelj potražuje u ovom postupku.

6. Radi dokazivanja istinitosti svojih navoda tužitelj je u navedenom podnesku predložio da sud pročita dokumentaciju koja je dostavljena uz taj podnesak. Predložio je i da se pribave podaci od Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskog ureda za osiguranje o validnosti predmetnih polica osiguranja te da se saslušaju svjedoci ĐŠ i BŠ radi razjašnjenja okolnosti sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju.

7. Očitujući se na navedeni podnesak tužitelja, tuženik je u podnesku od 31. siječnja 2020. istaknuo da se štambilj tuženika nalazi samo na ponudi K06810031899 i K06810032419, dok da na preostaloj dokumentaciji dostavljenoj od strane tužitelja nema štambilja tuženika, kao i da ista nije potpisana od strane ovlaštene osobe tuženika. Istaknuo je da TŠ nije ni djelatnik, a kamoli ovlaštena osoba tuženika, slijedom čega da isti nije mogao u ime tuženika sklapati predmetne ugovore te da je suglasan s prijedlogom tužitelja da se isti sasluša kao svjedok u ovom postupku. Dodatno je predložio da se izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika HŠ, a u spis je dostavio i izjavu BŠ na kojoj je njegov potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Zorane Brčić pod poslovnim brojem OV-3823/20, a u kojoj isti navodi da je on osobno ugovorio predmetna osiguranja s Jadranskim osiguranjem d.d., a čiji je pravni slijednik ovdje tužitelj pa da je on kao fizička osoba obveznik plaćanja predmetnih premija osiguranja.

8. Sud je, a radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, izveo dokaz pregledom i čitanjem dokumentacije priložene spisu, dok je odbio prijedloge za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka BŠ i ŠŠ kao i zastupnika po zakonu tuženika HŠ kao nepotrebne, smatrajući da se njihovi iskazi ne bi mogli suprotstaviti dokumentaciji priloženoj ovom spisu. Rukovodeći se navedenim, prvostupanjski je sud 1. listopada 2020. donio presudu kojom je u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj Ovrv-961/2019 od 23. listopada 2019. te naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu, a povodom koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 4. svibnja 2021. donio presudu i rješenje poslovnog broja Pž-4781/2020. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-841/2019 od 1. listopada 2020. i to u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj Ovrv-961/2019 od 23. listopada 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.450,38 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.232,52 kuna teku od 27. lipnja 2018., a na iznos od 1.217,86 kuna od 22. lipnja 2018. do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve u roku od petnaest dana. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj Ovrv-961/2019 od 23. listopada 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.159,71 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.136,05 kuna teku od 27. lipnja 2018., na iznos od 1.492,62 kuna od 27. lipnja 2018., na iznos od 367,41 kuna od 30. lipnja 2018., na iznos od 698,59 kuna od 22. lipnja 2018., na iznos od 1.232,52 kuna od 27. lipnja 2018., a na iznos od 1.232,52 kuna od 30. lipnja 2018. do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci istaknuo da se pečat i potpis tuženika nalaze samo na ponudama K06810032419 i K06810031899 te da je tužitelj zaista bio u poslovnom odnosu s tuženikom i to na temelju ugovora o osiguranju sklopljenih po navedenim ponudama, a slijedom čega da je ovaj sud primjenom odredbe članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015; dalje ZOO-a) pravilno obvezao tuženika na isplatu neplaćenog dijela premije osiguranja u iznosu od 1.217,86 kuna po polici K06810032419 i 1,232,52 kuna po polici K06810031899, zajedno sa zateznim kamatama. Međutim, da iz ostalih priloženih ponuda i polica ne proizlazi da bi se na njima nalazio pečat i potpis tuženika, odnosno njegove ovlaštene osobe, a slijedom čega da je odlučno utvrditi tko je kao ugovaratelj sklopio predmetne ugovore o osiguranju s tužiteljem, odnosno je li ih sklopio tuženik po BŠ i je li, u tom slučaju, TŠ imao ovlaštenje za sklapanje tih ugovora ili ih je sklopio TŠ kao osoba koja nije bila djelatnik tuženika niti osoba ovlaštena od strane tuženika za sklapanje tih ugovora.

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka je, dakle, zahtjev za isplatu dijela premija osiguranja po policama osiguranja broj [broj police osiguranja], broj 068100419852, broj 068100430421, broj 068100419865, broj 06810031900 i broj 06810031901.

12. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u ponovljenom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu te je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika HŠ i svjedoka BŠ i ŠŠ.

13. Sud nije po prijedlogu tužitelja pribavio podatke od Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskog ureda za osiguranje o validnosti zaključenih polica obveznog osiguranja, a to jer je navedeni dokazni prijedlog ocijenio kao nepotreban.

14. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan.

15. Među strankama nije sporno da se na ponudama za zaključivanje ugovora o osiguranju povodom kojih su izdane police osiguranja broj [broj police osiguranja], broj 068100419852, broj 068100430421, broj 068100419865, broj 06810031900 i broj 06810031901 kao ni na Sporazumima o uvjetima plaćanja premije osiguranja u vezi s tim ugovorima ne nalazi pečat tuženika. Nije sporno ni to da je iste ugovore sklapao TŠ, ali je sporno je li TŠ ugovore o osiguranju povodom kojih su izdane police osiguranja broj [broj police osiguranja], broj 068100419852, broj 068100430421, broj 068100419865, broj 06810031900 i broj 06810031901 sklopio kao neovlaštena osoba ili je za sklapanje tih ugovora imao ovlaštenje tuženika te, posljedično, je li tuženik stranka navedenih ugovora o osiguranju i samim time obveznik plaćanja premije osiguranja po istima.

16. Iz polica osiguranja broj [broj police osiguranja], broj 068100419852, broj 068100430421, broj 068100419865, broj 06810031900 i broj 06810031901 proizlazi da je kao ugovaratelj navedenih osiguranja naznačena Talea d.o.o., ovdje tuženik.

17. U sporazumima o uvjetima plaćanja premija osiguranja po naprijed navedenim policama navedeno je da je iste sklapa tvrtka Talea d.o.o. zastupana po direktoru HŠ, a koji je zastupan po ovlaštenom djelatniku BŠ.

18. Zastupnik po zakonu tuženika HŠ na ročištu za glavnu raspravu od 24. veljače 2023. izjavio je da nije sklopio ugovore o osiguranju u odnosu na koje ugovore su izdane police osiguranja broj [broj police osiguranja], broj 068100419852, broj 068100430421, broj 068100419865, broj 06810031900 i broj 06810031901. Istaknuo je da TŠ nije bio zaposlenik tuženika već da je on obnašao "određenu funkciju" u tvrtkama kojima je tuženik iznajmljivao automobile. Nadalje je objasnio da tuženik nije vlasnik predmetnih vozila već da je vlasnik istih Porsche leasing, a da je tuženik korisnik tih vozila, da nije znao da je tuženik na predmetnim policama osiguranja označen kao ugovaratelj sve dok nije zaprimio predmetni prijedlog za ovrhu, da nije znao da su vozila osigurana niti da su korištena u prometu, da su, što se njega tiče, vozila trebala biti neregistrirana i neosigurana, a to iz razloga što tvrtka kojoj su vozila bila dana u najam nije platila svoja dugovanja tuženiku.

19. Svjedokinja ŠŠ, a koja je saslušana na ročištu za glavnu raspravu od 21. siječnja 2025., izjavila je da ju je u vezi sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju nazvao jedan prijatelj i pitao postoji li mogućnost plaćanja premija osiguranja na rate i, ako da, može li ona izraditi police osiguranja. Nakon toga da je u prostorije osiguranja pristupio gospodin TŠ koji je imao prometne dozvole za sva vozila za koja je htio sklopiti ugovore o osiguranju, ali da je ona primijetila da navedene prometne dozvole glase na ovdje tuženika. U vezi s navedenim da joj je gospodin TŠ objasnio da on zastupa ovdje tuženika te da će on obaviti sve poslove vezane za osiguranje i registraciju navedenih vozila. Naglasila je da je sporazume o uvjetima plaćanja premije osiguranja putem faxa slala ovdje tuženiku i da su se isti vraćali uredno pečatirani odnosno potpisani, a zbog čega da nije imala razloga posumnjati da nešto nije u redu. Međutim, da je primijetila da uplate premija osiguranja kasne zbog čega da je kontaktirala BŠ, a koji bi joj govorio da će doći podmiriti navedena dugovanja, ali da nikada nije došao. Svjedokinja ŠŠ izjavila je da joj TŠ nikada nije predočio punomoć za zastupanje tuženika, ali da ona to nije bila dužna od njega tražiti. S obzirom da se na određenim ponudama za zaključivanje ugovora o osiguranju nalazi pečat tuženika, a na drugima ne, svjedokinja je obrazložila da nije bilo potrebe da se navedene ponude pečatiraju, ali da je ona to tražila da zaštiti sebe, a da postoji mogućnost da su se ponude i sporazumi pobrkali prilikom slanja faxom, jer da je ona jednom prilikom kontaktirala "neku gospođu iz firme" tuženika, a koja da joj je rekla da nema nikakvih problema u vezi sklapanja predmetnih ugovora te da će sve potpisati, pečatirati i poslati. Svjedokinja je, na koncu, navela da bez uplate prve rate premije osiguranja ona ne bi mogla izdati policu osiguranja, da u konkretnom slučaju nisu plaćane samo prve rate već da su određene uplate vršene i kasnije, a da ih je vršio gospodin TŠ u gotovini te da je nitko nikada nije kontaktirao s namjerom raskida predmetnih ugovora o osiguranju.

20. Svjedok TŠ, a koji je saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 13. veljače 2025., izjavio je da ovdje tuženik nije sklapao predmetne ugovore o osiguranju već da je iste sklapala tvrtka Pizza express koja da je u međuvremenu otišla u stečaj. Naveo je da je on bio voditelj te tvrtke iako da u istoj nije bio formalno zaposlen, točnije da u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju uopće nije bio u radnom odnosu. Nadalje je objasnio da je on predmetne ugovore o osiguranju sklapao u ime tvrtke Pizza express, a koja da je iznajmljivala automobile od ovdje tuženika pa da bi im ovdje tuženik, a kojemu je sjedište u [adresa], poslao punomoć i svu dokumentaciju potrebnu za osiguranje automobila kako netko iz tvrtke tuženika ne bi morao dolaziti iz Zagreba. Nadalje je naveo da je plaćene rate premija osiguranja platio gospodin IŠ koji je bio zastupnik po zakonu tvrtke Pizza express, a to sukladno dogovoru između te tvrtke i ovdje tuženika. Pojasnio je i da je prilikom sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju imao svu potrebnu dokumentaciju, da bi ga, netom prije isteka važenja registracije automobila, iz tvrtke tuženika obavijestili da registracija uskoro prestaje važiti, da bi poslali punomoć, a da bi potom on obavljao sve što je potrebno. Izjavio je i da misli da je prilikom sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju punomoć za sklapanje ugovora od strane tuženika predao djelatnici tužitelja. U vezi izjave na kojoj je njegov potpis ovjeren kod javnog bilježnika Zorane Brčić, a u kojoj navodi da je on ugovaratelj predmetnih osiguranja i da je on kao fizička osoba obveznik plaćanja premija osiguranja, obrazložio je da je takvu izjavu dao jer poznaje zastupnika po zakonu tuženika HŠ, a zastupnik po zakonu tvrtke Pizza express, koja tvrtka da je morala plaćati predmetne premije osiguranja, da je „nestao“.

21. Odredbom članka 308. stavka 1. ZOO-a propisano je da se ugovor kao i drugi pravni posao može sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika, dok odredba stavka 2. istog članka propisuje da se ovlaštenje za zastupanje temelji na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć).

22. Odredba članka 309. stavka 1. ZOO-a propisuje da ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

23. Odredba članka 312. stavka 1. ZOO-a propisuje da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri, dok odredba stavka 3. tog članka propisuje da se smatra, ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, da ugovor nije ni sklopljen.

24. Imajući u vidu sadržaj naprijed citiranih zakonskih odredaba, ali i shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u odluci Pž-4781/2020 od 4. svibnja 2021., za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, ponavlja se, ključno je razriješiti je li TŠ imao tuženikovo ovlaštenje za zastupanje prilikom sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju ili je iste sklapao bez ovlaštenja tuženika.

25. Iako tuženik u više navrata tijekom postupka ističe da TŠ nije djelatnik tuženika, a što je u svom iskazu potvrdio i sam TŠ, pa samim time ni osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, potrebno je imati u vidu da ovlaštenje za zastupanje može proizlaziti iz različitih osnova, pa tako i iz očitovanja volje zastupanog (punomoć), a kako to propisuje odredba članka 308. stavka 2. ZOO-a.

26. Odredbom članka 313. stavka 1. ZOO-a propisano je da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku, a odredba članka 314. istog Zakona propisuje da se oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi i na punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.

27. U tom kontekstu valja istaknuti da je ugovor o osiguranju neformalni obvezno-pravni posao, odnosno da za njegovu valjanost nije potreban određeni oblik (pa tako ni da je sklopljen u pisanom obliku), već je dovoljno da se stranke sporazume o bitnim elementima ugovora (osigurani predmet, osigurana svota, osigurani rizici, premija osiguranja i osigurnina). Takvo shvaćanje zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Pž-1417/2024 od 26. lipnja 2024.

28. Shodno navedenom, a u vezi s odredbom članka 314. ZOO-a, ni za valjanost punomoći za sklapanje ugovora o osiguranju nije potreban određeni oblik.

29. U smislu naprijed iznesenog, nepostojanje pisane punomoći odnosno pisanog ovlaštenja za zastupanje ne podrazumijeva izostanak takvog ovlaštenja, jer isto može biti dano i usmeno, a radi utvrđivanja koje je činjenice sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka po prijedlogu tužitelja.

30. Iz iskaza svjedokinje ŠŠ koji je ranije u ovoj presudi detaljno prenesen, u bitnom proizlazi da je TŠ imao svu potrebnu dokumentaciju za sklapanje predmetnih ugovora o osiguranju, ali da je ona primijetila da prometne dozvole za predmetna vozila ne glase na BŠ već na ovdje tuženika, ali da joj je TŠ objasnio da on zastupa ovdje tuženika i da će on obaviti sve poslove koji su potrebni za osiguranje i registraciju predmetnih vozila. Njezin iskaz, a kojeg je ovaj sud ocijenio kao logičan i uvjerljiv, u tom dijelu je u skladu i s iskazom svjedoka BŠ da bi ga prije isteka registracije kojeg od više automobila netko od djelatnika tuženika obavijestio da registracija ističe i poslao svu potrebnu dokumentaciju za osiguranje i registraciju te da je imao odobrenje tuženika za sklapanje ugovora o osiguranju za predmetna vozila.

31. Iako je TŠ u svom iskazu naveo da je ugovore sklapao u ime tvrtke Pizza express, iz njegovih preostalih navoda koji su u skladu s navodima svjedokinje ŠŠ, proizlazi suprotno, odnosno proizlazi da je imao ovlaštenje za zastupanje prilikom sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju upravo od ovdje tuženika. Zbog toga je ovaj sud ocijenio da se njegov navod da je ugovore o osiguranju sklapao u ime tvrtke Pizza express koja je očito ostvarivala određenu poslovnu suradnju s ovdje tuženikom referira na činjenicu da je on bio povezan s tom tvrtkom na način da je, iako formalno nije bio njezin djelatnik, za nju obavljao određene poslove, primjerice poduzimanje svih potrebnih radnji da bi vozila koja ta tvrtka drži na temelju ugovora o najmu mogla sudjelovati u prometu kao i na to da je između tvrtke Pizza express i ovdje tuženika postojao dogovor da će predmetne premije osiguranja plaćati Pizza express.

32. U tom kontekstu ovaj sud je ocijenio kao neuvjerljiv i nelogičan iskaz zastupnika po zakonu tuženika HŠ u dijelu u kojem navodi da nije znao da bi predmetna vozila uopće bila osigurana ili da bi kao ugovaratelj na predmetnim policama osiguranja bio označen ovdje tuženik.

33. Dakle, na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da je TŠ imao ovlaštenje ovdje tuženika za zastupanje prilikom sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju s ovdje tužiteljem, a da je interni dogovor tuženika (korisnika predmetnih automobila na temelju ugovora o leasnigu s Porsche leasingom d.o.o.) i tvrtke Pizza express koja je, po kazivanju zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka BŠ, predmetna vozila posjedovala na temelju ugovora o najmu s ovdje tuženikom, bio da kao ugovaratelj osiguranja na predmetnim policama osiguranja bude naznačen upravo tuženik, a da premije osiguranja podmiruje Pizza express. Naime, TŠ je, osim što je objasnio da su ga iz tvrtke tuženika obavještavali o skorom isteku registracija za predmetna vozila, slali mu dokumentaciju potrebnu za osiguranje i registraciju istih te mu davali odobrenja za sklapanje navedenih ugovora, izjavio i da je rate premija osiguranja plaćao novcem kojeg bi mu dao zastupnik po zakonu tvrtke Pizza express. U skladu s navedenim su i navodi ŠŠ da je plaćanja rata premija osiguranja vršio TŠ u gotovini.

34. Međutim, činjenica da je zastupnik po zakonu tvrtke Pizza express platio dio predmetnih premija osiguranja ne znači da tuženik nije ugovaratelj predmetnih ugovora o osiguranju, a to posebno kada se uzme u obzir da je zastupnik po zakonu tvrtke Pizza express platio i dio premija osiguranja po policama osiguranja broj [broj police osiguranja] i 06810031899, a u vezi s kojim su policama ponude za zaključivanje ugovora o osiguranju potpisane i pečatirane od strane ovdje tuženika. I navedeno ide u prilog shvaćanju ovog suda da je intencija prilikom sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju bila ta da ugovaratelj istih bude ovdje tuženik, ali da je interni dogovor između ovdje tuženika i tvrtke Pizza express bio da premije osiguranja po istima podmiruje tvrtka Pizza express.

35. Međutim, takav interni dogovor, prema mišljenju ovog suda, nije od utjecaja na obvezu tuženika prema ovdje tužitelju, odnosno nije od utjecaja na donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

36. Dakle, interni dogovor ovdje tuženika o plaćanju premija osiguranja s drugom pravnom osobom s kojom je ostvarivao poslovnu suradnju, a koji se dogovor na koncu izjalovio što je, prema kazivanju svjedoka BŠ, i bio povod da on, nakon što tvrtka Pizza express nije platila dospjele premije osiguranja, da izjavu kojom sebe kao fizičku osobu označava kao obveznika plaćanja predmetnih premija osiguranja, ne može ići na štetu ovdje tužitelja, a to u okolnostima u kojima je na predmetnim policama osiguranja, ponudama za zaključivanje ugovora o osiguranju i sporazumima o plaćanju premija osiguranja kao ugovaratelj označen ovdje tuženik koji je, prema utvrđenju ovog suda, BŠ dao ovlaštenje za zastupanje prilikom sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju.

37. Iz naprijed navedenog proizlazi da ugovori o osiguranju povodom kojih su izdane police osiguranja broj [broj police osiguranja], broj 068100419852, broj 068100430421, broj 068100419865, broj 06810031900 i broj 06810031901 obvezuju tuženika u smislu odredaba članaka 308. i 309. ZOO-a, zbog čega je isti, a sukladno odredbi članka 921. istog zakona u obvezi platiti tužitelju neplaćene dijelove premija osiguranja za navedene ugovore u visini iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, a koju visinu tuženik tijekom postupka nije osporavao.

38. Nadalje, odredba članka 183. stavka 1. ZOO-a propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. Iz navedene odredbe uz analognu primjenu odredbe članka 300. stavka 1. ZOO-a, proizlazi da dužnik dolazi u zakašnjenje prvog dana poslije dana kada je trebao ispuniti obvezu, a iz čega nadalje proizlazi da dužnik tek od dana nakon dana dospijeća obveze, u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a, duguje zatezne kamate.

39. Imajući u vidu naprijed citirane materijalnopravne odredbe i datume dospijeća označene na predmetnim policama osiguranja za zaključiti je da bi zatezne kamate na iznos od 1.136,05 kuna (polica broj [broj police]) tekle od 27. lipnja 2018., na iznos od 1.492,62 kuna (polica broj [broj police]) od 27. lipnja 2018., na iznos od 367,41 kuna (polica broj [broj police]) od 30. lipnja 2018., na iznos od 698,59 kuna (polica broj [broj police]) od 22. lipnja 2018., na iznos od 1.232,52 kuna (polica broj K06810031899) od 27. lipnja 2018., a na iznos od 1.232,52 (polica broj K06810031901) od 30. lipnja 2018. do isplate i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora, a kako je to uostalom i zahtijevao tužitelj u ovom postupku.

40. Slijedom svega navedenog, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave trebalo je održati na snazi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.159,71 kuna/817,53 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 1.136,05 kuna/150,78 eura teku od 27. lipnja 2018., na iznos od 1.492,62 kuna/198,10 eura od 27. lipnja 2018., na iznos od 367,41 kuna/48,76 od 30. lipnja 2018., na iznos od 698,59 kuna/92,72 eura od 22. lipnja 2018., na iznos od 1.232,52 kuna/163,58 eura od 27. lipnja 2018., a na iznos od 1.232,52/163,58 eura od 30. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a zbog čega je odlučeno kao u dijelu pod točkom I. izreke.

41. Međutim, platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka trebalo je ukinuti i to iz razloga kako slijedi.

42. Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj:

28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2013., 155/2023. i 36/2024., dalje: ZS-a) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, dok odredba članka 27. stavka 3. ZS-a propisuje da će Vrhovni sud radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Upravo je na takvom sastanku održanom 2. lipnja 2017. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

43. Iako navedeno pravno shvaćanje nije obvezujuće za ovaj sud, radi osiguranja jedinstvene primjene prava, ovaj sud ga prihvaća.

44. Napokon, tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova izazvanih vođenjem postupka.

45. Imajući u vidu odredbe Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023.; dalje: Tarife), odredbe Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, 51/2023; dalje ZSP-a) vrijednost predmeta spora i zahtjev tužitelja za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje postupka, priznati troškovi i to:

- sastav prijedloga za ovrhu 150,00 eura (Tbr. 11. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav podnesaka od 16. siječnja 2020., 28. lipnja 2021. i 18. veljače 2025. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištima od 31. kolovoza 2020., 24. veljače 2023., 18. travnja 2023., 20. veljače 2024., 18. lipnja 2024., 21. siječnja 2025., 13. veljače 2025. i 11. ožujka 2025. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife), što sve zbrojeno i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.250,00 eura. Navedenom iznosu valja dodati i iznos od 46,46 eura na ime javnobilježničkih troškova te iznos od 19,91 eura na ime pristojbe za prvostupanjsku presudu (članak 4. točka 4. ZSP-a), što sveukupno iznosi 2.316,37 eura.

46. Preostali troškovi postupka čiju naknadu traži tužitelj, prema mišljenju ovog suda, a to u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, slijedom čega je zahtjev tužitelja u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u dijelu pod točkama II. i III. izreke.

48. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

Split, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Helena Silić Ivanković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave odnosno primitka pisanog otpravka presude (članak 335. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH putem. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dna:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- u spis