Poslovni broj: 45 Povrv-530/2023-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sucu tog suda Gordani Mirosavljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, 10000 Zagreb, zastupani po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ZU, vl. ordinacije dentalne medicine, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Samobora, Perkovčeva 96, zastupan po punomoćniku Jakši Lucariću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, dana 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Petra Barbarića iz Pisarovina, posl.br. Ovrv-12779/2023 od 7. kolovoza 2023. godine kojim je naloženo tuženom ZU, naziv obrta / OPG-a / slobodnog zanimanja: VL. ORDINACIJE DENTALNE MEDICINE, OIB: [osobni identifikacijski broj], PERKOVČEVA 96, 10430 Samobor, da tužitelju HEP TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, 10000 Zagreb:

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1366407, namiri tražbinu u iznosu od 18,54 EUR / 139,69 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.10.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303-1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1366407, namiri tražbinu u iznosu od 17,23 EUR / 129,82 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 20.12.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303-1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1366407, namiri tražbinu u iznosu od 17,23 EUR / 129,82 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 30.12.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303-1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1366407, namiri tražbinu u iznosu od 17,22 EUR / 129,74 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 28.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303- 1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1366407, namiri tražbinu u iznosu od 17,22 EUR / 129,74 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 24.02.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303- 1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1366407, namiri tražbinu u iznosu od 17,22 EUR / 129,74 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 24.03.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303- 1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1366407, namiri tražbinu u iznosu od 17,22 EUR / 129,74 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.04.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303- 1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 49,85 EUR / 375,59 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1366407-202303-1, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II Nalaže se tuženom ZU, naziv obrta / OPG-a / slobodnog zanimanja: VL. ORDINACIJE DENTALNE MEDICINE, OIB: [osobni identifikacijski broj], PERKOVČEVA 96, 10430 Samobor da tužitelju HEP TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, 10000 Zagreb, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 200,77 Eura, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi novčane tražbine.

Javni bilježnik Petar Barbarić iz Pisarovine donio je rješenje o ovrsi dana 07. kolovoza 2023. godine.

Ovršenik sada tuženik uložio je prigovor 18. kolovoza 2023. godine.

Ovršenik je u prigovoru naveo da sukladno čl. 57. Ovršnog zakona u cijelosti pobija rješenje o ovrsi na način da ističe prigovor kako u osnovi tako i u visini, kao i iz formalnih razloga.

Sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o računovodstvu vjerodostojna knjigovodstvena isprava je isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili elektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. Zakona.

Ovršenik nadalje navodi da isprava koju dostavlja ovrhovoditelj ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u knjigovodstvenom smislu budući da ne sadrži točno, jasno i potpuno određeno činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj te da je ovrhovoditelj protiv ovršenika već vodio spor po istoj osnovi samo za ranije utuženo razdoblje koji je okončan presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 2295/2020 od 3. prosinca 2020. godine, a sentenca iz presude glasi:

“Stoga tuženik nije u obvezi tužitelju platiti utuženu tražbinu s osnove tzv. fiksnih troškova u smislu odredbe članka 5. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14. i 95/15., koji se primjenjuje obzirom na utuženo vrijeme), a u svezi s načelima obveznog prava iz članka 4. (načelo savjesnosti i poštenja) i članka 7. (načelo jednake vrijednosti činidaba) Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) pa je stoga uz primjenu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku valjalo ukinuti i zahtjev tužitelja odbiti.”

Ovršenik ističe da je predmet ovog postupka istovjetan postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu Gž-2295/2020, (iste stranke, ista osnova tužbenog zahtjeva) jest, u bitnome, je li opskrbljivač toplinskom energijom ovlašten naplaćivati naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i za troškove isporučene toplinske energije krajnjem kupcu koji je u potpunosti isključen iz apsolutno nikakvu uslugu.

Nadalje ovršenik navodi da je Županijski sud u Zagrebu po navedenom pravnom pitanju zauzeo jasno, zakonito, na ustavnim načelima zasnovano pravno stajalište prema kojem takav odnos nije vjerovničko-dužnički te je naplata naknade za nepostojeće činidbe protivno obveznopravnim načelima jednake vrijednosti činidba i načelu savjesnosti i poštenja.

U postupku koji je prethodio predmetnoj odluci jasno je utvrđeno da u poslovnom prostoru (samostalnoj uporabnoj cjelini) na kojeg se utužena tražbina odnosi i koji se nalazi u zgradi – građevini na adresi [adresa], za koji nije sporno da je vlasništvo tuženika, ima sedam grijaćih tijela (radijatora) i da su svi blindirani (uz nespornu činjenicu da je njihovo blindiranje izvršeno prije utuženog razdoblja čime je predmetni poslovni prostor isključen iz toplinskog sustava, koje isključenje je provedeno u skladu s tada važećim zakonskim odredbama, te da je tužitelj izvršio provjeru toga 6. lipnja 2016. o čemu je po tužitelju i sastavljen zapisnik od 6. lipnja 2016., da tuženik nikada nije bio u sistemu tužitelja, da tuženik ne koristi toplu vodu i da mu se ne isporučuje toplinska energija), radi čega tužitelj od tuženika i zahtijeva samonaplatu tzv. fiksnih troškova, pri čemu nije utvrđena neovlaštena potrošnja toplinske energije, niti se utužena tražbina na to odnosi). Trošak koji je predmet zahtjeva izravno je vezan za opskrbu toplinskom energijom (što proizlazi iz Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju - Narodne novine, broj 99/14., 27/15., 124/15.), a i iz ugovora o potrošnji toplinske energije zaključenog 17. rujna 2016. proizlazi da račun krajnjem kupcu za obračunsko razdoblje predstavlja zbroj troškova za naknadu za obavljanje djelatnosti kupca, za naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom za troškove isporučene toplinske energije. Tuženik je vlasnik svog prostora pa je nametanje načina opskrbe toplinskom energijom protivno ustavnom pravu nepovredivosti vlasništva. Ovršenik ne raspolaže bilo kakvim ispravama koja bi se ticala poslovnog odnosa među strankama pa ukoliko ovrhovoditelj posjeduje ovakvu formalnu osnovu, neka je dostavi sudu.

Sukladno navedenom, ovršenik predlaže naslovnom tijelu da predmet proslijedi nadležnom općinskom sudu da stavi izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukine provedene radnje, te predmet proslijedi nadležnom sudu kako bi se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga te provede dokazni prijedlog priklopa spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: Povrv- 590/2018.

Tužitelj u svom podnesku od 17. listopada 2023. navodi da se predmetna novčana tražbina tužitelja odnosi na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu toplinsku energiju s pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate.

Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor kojim je osporio predmetno rješenje o ovrsi istaknuvši da vjerodostojna isprava temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu me predstavlja vjerodostojnu ispravu u knjigovodstvenom smislu budući da ne sadrži točno, jasno i potpuno određeno činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj.

Tuženik je u prigovoru istaknuo i da je predmet ovog postupka u bitnome, je li opskrbljivač toplinskom energijom ovlašten naplaćivati naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i za troškove isporučene toplinske energije krajnjem kupcu koji je u potpunosti isključen iz sustava i ne prima apsolutno nikakvu uslugu. Tuženik ističe da u poslovnom prostoru (samostalnoj uporabnoj cjelini) na kojeg se utužena tražbina odnosi i koji se nalazi u zgradi – građevini na adresi [adresa], za koji nije sporno da je vlasništvo tuženika, ima sedam grijaćih tijela (radijatora) i da su svi blindirani (uz nespornu činjenicu da je njihovo blindiranje izvršeno prije utuženog razdoblja čime je predmetni poslovni prostor isključen iz toplinskog sustava, koje isključenje je provedeno u skladu s tada važećim zakonskim odredbama, te da je tužitelj izvršio provjeru toga 6. lipnja 2016. o čemu je po tužitelju i sastavljen zapisnik od 6. lipnja 2016., da tuženik nikada nije bio u sistemu tužitelja, da tuženik ne koristi toplu vodu i da mu se ne isporučuje toplinska energija), radi čega tužitelj od tuženika i zahtijeva samo naplatu tzv. fiksnih troškova, pri čemu nije utvrđena neovlaštena potrošnja toplinske energije, niti se utužena tražbina na to odnosi).

Nastavno na prigovor tuženika, tužitelj se očituje kako slijedi u nastavku.

U odnosu na isticanje tuženika da „vjerodostojna knjigovodstvena isprava ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u knjigovodstvenom smislu budući da ne sadrži točno, jasno i potpuno određeno činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj“, tužitelj ističe sljedeće:

Ovršni postupak je reguliran Ovršnim zakonom (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), a istim je propisan postupak provođenja ovrhe te nadležna tijela za provođenje istog kao i potrebne isprave koje se smatraju vjerodostojnima. Tužitelj ističe da je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju vjerodostojne isprave propisane čl. 31. Ovršnog zakona odnosno izvodu iz poslovnih knjiga koji sadrži sve zakonom propisane elemente i koji je izrađen u skladu sa Zakonom o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) čl. 9. te kao takav predstavlja vjerodostojnu ispravu.

Tužitelj navodi da je Zakonom o računovodstvu propisano kako knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis mora sadržavati potpis osobe koja je ovlaštena za zastupanje ili umjesto navedenog može sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave. Nadalje, čl. 9. st. 5. istog propisa, propisano je da knjigovodstvena isprava izdana od strane poduzetnika ne mora biti potpisana, ali mora sadržavati ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.

Na izvatku iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi je navedeno ime i prezime odgovorne osobe tužitelja – direktora, a izvadak sadrži i njegov potpis slijedom čega se prigovor tuženika u ovom dijelu ukazuje kao neosnovan.

Također, tužitelj navodi da izvadak iz poslovnih knjiga sadrži sve nužne podatke koji su propisani čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona te se kao takav smatra vjerodostojnom ispravom koja je podobna za određivanje ovrhe. Tužitelj nadalje ističe da u priloženom izvatku iz poslovnih knjiga ne postoji nesklad između utvrđenih iznosa sa izvatka i utuženih računa na koje se pojedine stavke odnose kao i da su svi podaci usklađeni te da nema osnove sumnjati da je izvadak iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na bilo koji način nevjerodostojno.

U odnosu na utužene račune tužitelj navodi da priložena vjerodostojna isprava sadrži oznaku vjerovnika i dužnika te predmet, vrstu, opseg, vrijeme ispunjenja novčane obveze te oznaku SUC odnosno samostalne uporabne cjeline na koju se odnosi utužena tražbina. U konkretnom slučaju, iz vjerodostojne isprave proizlazi da je adresa samostalne uporabne cjeline [adresa].

Također, iz utuženih računa je vidljivo da se isti odnose na šifru krajnjeg kupca 1366407, odnosno da se odnose na poslovni prostor na adresi [adresa], površine 78,53 m2. Iz utuženih računa je razvidno i u kojem razdoblju je usluga pružena te koje je dospijeće pojedinog utuženog računa.

S obzirom na to da je tužitelj u svakom pogledu postupao u skladu sa zakonom i da je koristio isprave koje pozitivno pravni propis označava kao vjerodostojnim, tuženikov prigovor ima se smatrati neosnovanim u cijelosti.

Tuženik nije ponudio ni jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da su navedeni dokumenti nevjerodostojni, već iz njih proizlazi suprotno, a to je da su isti međusobno usklađeni i da nema osnove sumnjati u njihovu vjerodostojnost.

Nastavno na tuženikov prigovor kojim osporava osnovu utuženja, tužitelj ističe da potraživanje koje je predmet ovog pravnog spora proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 266004201601 koji je potpisan od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Budući da je predmetni Ugovor sklopljen sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) koji čl. 11. st. 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz st. 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika isti se primjenjuje i na tuženika.

Temeljem zaključenog Ugovora, na odnose između stranaka se primjenjuju i odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, 129/15) osobito čl. 4. kojim je propisano da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju upravo kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

U Odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije upravo je tuženik naveden kao krajnji kupac pod rednim brojem 23. te je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju, a sve obzirom na to da je Odluka donesena na temelju odluke većine glasova suvlasnika koji se računaju po suvlasničkim dijelovima te se primjenjuje na sve suvlasnike navedene u Odluci.

Tužitelj ističe i da je krajnji kupac kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju dužan o svakoj promjeni koja se odnosi na stambeni/poslovni prostor obavijestiti tužitelja u roku od osam dana od nastale promjene i dostaviti relevantnu dokumentaciju temeljem koje tužitelj u svojim evidencijama može za određeni poslovni ili stambeni prostor provesti promjene vlasnika, korisnika, naziva/imena i prezimena, OIB [osobni identifikacijski broj]a i ostalih sličnih podataka. Na navedenu obvezu krajnji kupac upozoren je i na svakom ispostavljenom računu za isporučenu toplinsku energiju, a sve sukladno Općim uvjetima za isporuku toplinske energije.

Tužitelj ističe i kako je sukladno čl. 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije krajnji kupac definiran kao pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, slijedom čega je tuženik osnovano zaveden kao krajnji kupac te time i obveznik plaćanja utuženih računa za isporučenu toplinsku energiju.

Osim svega prethodno navedenog, obveza tuženika na podmirivanje svih obveza i tereta u svezi s vlasništvom predmetnog poslovnog prostora propisana je i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, prema čl. 85. Zakona o vlasništvu, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela. Nadalje, kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

Osporavajući osnovanost tuženikovog prigovora u dijelu koji se odnosi na visinu potraživanja, tužitelj dostavlja u spis utužene račune iz kojih je vidljivo da je tužitelj račune za razdoblje 09/2022 -03/2023 ispostavljao tuženiku na ime stalnih troškova snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije, a koji troškovi predstavljaju fiksne troškove koje su krajnji kupci dužni podmirivati bez obzira na potrošnju toplinske energije.

Raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrši se u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15, 124/15; u daljnjem tekstu: Pravilnik) donesenog od strane Ministarstva gospodarstva te koji osim navedenog sadrži i uvjete ugradnje razdjelnika i modele raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju. Predmetnim propisom normirano je da se svaki račun sastoji od varijabilnih troškova (troškova energije) i fiksnih troškova (troškova snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije). Na utuženim računima su kao fiksni trošak obračunati troškovi snage prema zakupljenoj snazi samostalne uporabne cjeline koja je navedena na svakom računu na način da je obračun troškova izvršen sukladno cjeniku (jedinična cijena tarifne stavke snage za proizvodnju toplinske energije – 5,86 kn/kW/mj; jedinična cijena tarifne stavke snage za distribuciju toplinske energije – 6,17 kn/kW/mj).

Na računima za utuženo razdoblje obračunata je i naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom te naknada za djelatnost kupca toplinskom energijom. Ovi fiksni elementi računa za toplinsku energiju su uvedeni počevši od računa za rujan 2014.g. zbog podjele jedinstvenih tarifnih stavki na nove elemente, odnosno zbog prilagodbe izmjenama odredaba Zakona o tržištu toplinske energije koji propisuje obavezno razdvajanje djelatnosti na području toplinarstva na djelatnost proizvodnje toplinske energije, djelatnost distribucije toplinske energije, djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije (za svaku djelatnost naplaćuju se pripadajuće cijene, tarife ili naknade, a cjenici su javno objavljeni i dostupni).

Obzirom da je od rujna 2014.g. došlo do podjele jedinstvenih tarifnih stavki na nove elemente, tužitelj je sukladno propisima u obračun troškova uvrstio i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom koja se određuje u fiksnom iznosu (jedinična cijena 7,02 kn/mj) te naknadu za djelatnost kupca toplinske energije koja se fiksno određuje prema površini prostora (jedinična cijena 0,50 kn/m²/mj).

Obzirom da tužitelj raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrši u skladu s relevantnim važećim propisima prigovor tuženika se ukazuje kao neosnovan u cijelosti.

Naime, sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije propisano je da je krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoj stambeni/poslovni prostor sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije.

Dakle, krajnji kupac je dužan i dalje plaćati troškove snage i troškove naknada obzirom da su tarifne stavke za snagu, naknada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije.

Navode tužitelja da je tuženik dužan podmirivati fiksne troškove potvrđuje i sudska praksa, a među kojom se nalazi i recentna presuda Županijskog suda u Vukovaru, a kojom je u cijelosti održan na snazi platni nalog i kojom je naloženo plaćanje fiksnih troškova.

Tužitelj ukazuje i na recentnu presudu Suda Europske unije od 5. prosinca 2019. godine EVN Bulgaria Toplofikatsia, C-708/17, ECLI:EU:C:2019:1049 koju je navedeni sud donio u odnosu na zahtjeve bugarskog općinskog suda za tumačenjem Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, o tome radi li se o nepoštenoj poslovnoj praksi u odnosu na zaštitu potrošača prilikom propisivanja nacionalnim propisom da se od svakog vlasnika stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu zajedničkog grijanja zahtijeva da doprinosi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrada.

Naime, Sud Europske unije je u izreci istaknute presude iznio da odredbe Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mreži područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu.

Sud Europske unije ujedno je istaknuo da su odredbe Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana.

Tužitelj ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 41/2022 od dana 19.04.2023. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 784/2021 od dana 17.01.2023. u kojima je izneseno stajalište da su „krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.“

Tužitelj nadalje ističe da je postupak izdvajanja propisan čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19), a koji propisuje pravne i tehničke aspekte izdvajanja iz sustava toplinske energije. Prilikom sklapanja Ugovora o potrošnji toplinske energije ovlašteni predstavnik suvlasnika je obavijestio tužitelja da tuženik potimice koristi toplinsku energiju, a sve sukladno Općim uvjetima za isporuku toplinske energije kojima je propisano da neovlašteno korištenje toplinske energije kontroliraju i utvrđuju predstavnik suvlasnika i HEP-Toplinarstvo d.o.o. Slijedom navedenog, a obzirom na to da je ovlašteni predstavnik suvlasnika obavijestio tužitelja o neovlaštenom korištenju toplinske energije u predmetnom poslovnom prostoru, tužitelj je uveo tuženik u obračun toplinske energije sukladno propisima. Posebno se naglašava da eventualni nesređeni odnosi između suvlasnika i predstavnika suvlasnika nisu od značaja za ovu pravnu stvar te nisu relevantni za odlučivanje o tužbenom zahtjevu te osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku.

Nakon što je utvrđeno da su grijača tijela u poslovnom prostoru blindirana, tužitelj je prestao ispostavljati račune za toplinsku energiju na ime energije i od tada postupa sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije kojim je propisano da je krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoj stambeni/poslovni prostor sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije, a što i proizlazi iz utuženih računa.

Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Petra Barbarića iz Pisarovine, Trg Stjepana Radića 4/I poslovni broj UPP/OS-Ovrv-716/2023 od dana 07.08.2023.g. u cijelosti održi na snazi te obveže tuženika na naknadu troškova ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

Tuženik se podneskom od 6. studeni 2023. očitovao na podnesak tužitelja od 7. listopada 2023. te naveo kako je nakon očitovanja tužitelja, među strankama nesporno da tuženik od tužitelja ne prima isporuku toplinske energije jer je isključen iz toplinskog sustava.

Tužitelj je uz predmetni podnesak dostavio nepotpisanu Odluku suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, slijedom čega tuženik osporava valjanost predmetnog ugovora. Nadalje, nakon očitovanja tužitelja, osim sporne valjanosti ugovora, tuženik navodi da se u konkretnom predmetu radi o pravnom pitanju “je li opsrbljivač toplinskom energijom ovlašten naplaćivati naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i za troškove isporučene toplinske energije krajnjem kupcu koji je u potpunosti isključen iz sustava i ne prima apsolutno nikakvu uslugu.”

Tuženik u prilogu dostavlja praksu Vrhovnog suda u istovjetnim pravnim pitanjima iz kojeg izdvaja iznesena stajališta:

Rev-x 670/11 - Trgovac koji pruža takvu javnu uslugu putem distribucijske mreže mora, prema čl. 34. st. 1. ZKG omogućiti potrošačima priključak na distribucijsku mrežu i uporabu priključka i mreže te pružanje usluge u skladu s posebnim propisima, koncesijskim ugovorima ili općim aktima jedinica lokalne samouprave na čijem području se usluga pruža, pod nediskriminirajućim, unaprijed poznatim uvjetima. Međutim, to ne znači da je potrošač dužan - 5 - Rev-x 670/11-2 priključiti se ili ostati priključen, na način dirigiran po trgovcu ako za potrošača postoje manje ekonomski tegobna rješenja, a tehnički izvediva.

Nametanje tuženiku kao potrošaču obveze biti priključen na sustav centralnog grijanja preko zajedničke plinske stanice tužitelja, bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava (raskida ugovora) na osobni trošak, kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima, pa ni tužitelju (jer to u postupku nitko ne dovodi u sumnju), predstavljalo bi nesrazmjeran teret za potrošača i kao takvo imalo bi karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču.

Tužitelj se podneskom od 18. ožujka 2025. očitovao na podnesak tuženog te prvenstveno ističe da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih navoda i dokaza iznijetih u dosadašnjem tijeku postupka.

Tužitelj nadalje ističe da se Ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika koji ovlaštenje crpi iz Odluke suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije te da je čl. 11. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) propisano da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz st. 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Tužitelj je u spis predmeta dostavio Odluku suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije iz koje je vidljivo da je potrebna većina suvlasnika svojim potpisom ovlastila predstavnika za sklapanje Ugovor o potrošnji toplinske energije.

Tako je temeljem Odluke suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, sklopljen Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 266004201601 koji je potpisan od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa] te koji sukladno zakonu obvezuje sve vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova predmetne zgrade.

U odnosu na sporno pitanje je li opskrbljivač toplinskom energijom ovlašten naplaćivati naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i za troškove isporučene toplinske energije krajnjem kupcu koji je u potpunosti isključen iz sustava i ne prima apsolutno nikakvu uslugu, tužitelj ističe sljedeće.

Sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije propisano je da je krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoj stambeni/poslovni prostor sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije.

Dakle, krajnji kupac je dužan i dalje plaćati troškove snage i troškove naknada obzirom da su tarifne stavke za snagu, naknada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije.

Navode tužitelja da je tuženik dužan podmirivati fiksne troškove potvrđuje i sudska praksa koju je tužitelj dostavio u spis predmeta uz podnesak od 17.10.2023.g.

Dodatno, tužitelj ističe da je među istim strankama, ali u odnosu na drugo utuženo razdoblje, dana 08.03.2024. Općinski sud u Novom Zagrebu, stalna služba u [adresa] donio presudu poslovni broj Povrv-63/2023 kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, a iz koje proizlazi stav suda da je, bez obzira koristi li se toplinska energija u prostoru ili ne, krajnji kupac dužan podmirivati stalne troškove i to ukupne troškove snage, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije.

Nastavno na pozivanje tuženika na presudu Vrhovnog suda poslovni broj Rev x-670/11 od 10.11.2011.g., tužitelj ističe da pružanje usluga toplinske energije nije komunalna djelatnost i na istu se ne mogu primijeniti odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu kao što je slučaj prilikom isporukom plina u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Rev-x 670/11 na koju se tuženik poziva. Predmetna presuda nije primjenjiva u ovom postupku, a sve iz razloga što je u istoj riječ o potpuno različitom činjeničnom stanju koje se razlikuje s obzirom na prirodu usluge koju tužitelj pruža tuženiku.

Naime, u predmetnoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske radi se o potrošnji plina te izdvajanju iz centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice plinskog grijanja, dok je u konkretnom slučaju riječ o situaciji u kojoj je utvrđeno da su grijača tijela u poslovnom prostoru tuženika blindirana stoga je tužitelj prestao ispostavljati račune za toplinsku energiju na ime energije i od tada postupa sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije kojim je propisano da je krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoj stambeni/poslovni prostor.

Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Petra Barbarića iz Pisarovine, Trg Stjepana Radića 4/I poslovni broj UPP/OS-Ovrv-716/2023 kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-12779/2023 od dana 07.08.2023.g. u cijelosti održi na snazi te obveže tuženika na naknadu troškova ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

Sud je u provedenom dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen između HEP Toplinarstva d.o.o. i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine koji zajednički dijele nekretnine na adresi [adresa] (str. 61-70 spisa).

Zatim je sud izvršio uvid u uvjete obračuna i naplate toplinske energije, popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima, zatim odluku suvlasnika stambene zgrade [adresa] o Ugovoru o potrošnji toplinske energije broj 26600420161, zatim u kupoprodajni ugovor između Filipin Martina kao prodavatelja i Ordinacije dentalne medicine dr. Dinko Čuljak iz [adresa], kao kupca, te uvid u Opće uvjete za isporuku toplinske energije.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom dospjelih, a neisplaćenih računa za isporuku toplinske energije, a sukladno izvatku iz poslovnih knjiga od 6. srpnja 2023. godine.

U ovom postupku nesporno je da tuženik nije platio dug tužitelju prema ispostavljenim računima, kao i da se tuženik kao krajnji kupac za svoj poslovni prostor isključio iz toplinskog sustava prije utuženog razdoblja, a sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije (NN br.80/13, 14/14, 102/14, 95/15 u nastavku ZTTE).

U ovom postupku je sporno da li je tuženik unatoč tome što je isključen iz toplinskog sustava u obvezi platiti tužitelju druge troškove osim troška toplinske energije, dakle i trošak tarifnog elementa snage, a temeljem odredbe čl. 45 st. 3 ZTTE- a.

Čl. 45 st. 3 ZTTE-a glasi: Krajnji kupac iz stavka 1 ovog članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Dakle, sukladno čl. 45 st. 1 ZTTE-a: Iznimno od odredbi članaka ovog zakona krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje slijedećih uvjeta …

Kako je već narečeno, dakle, krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava ali je dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

Stoga je u smislu navedene zakonske odredbe tuženik krao krajnji kupac i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge zajedničke troškove (osim troškova toplinske energije) za svoju samostalnu uporabnu cjelinu u koji spada i trošak tarifnog elementa snage.

Obzirujući naprijed navedeno, a uzimajući u obzir da se tuženik izdvojio iz toplinskog sustava njegova obveza za plaćanje ostalih troškova osim troška toplinske energije, nije prestala jer ista proizlazi iz zakonskih odredbi ZTTE-a.

Tužiteljska strana uz podnesak od 17. listopada 2023. dostavila je prijepis računa. Iz računa koji su dostavljeni razvidno je da tužitelj potražuje i troškove naknade, odnosno naknadu za snagu tako da je tužitelj dužan plaćati troškove snage, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije. Dakle, ovi fiksni elementi računa se naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije.

U presudama Europskog suda S-708/17 i C-725/17 istaknuto je: Kupci koji stanuju u zgradi u suvlasništvu koji su prekinuli opskrbu toplinskom energijom, toplinskim uređajima koji se nalaze unutar njihova stana ostaju kupci toplinske energije koju otpuštaju unutarnje instalacije i toplinski uređaji koji se nalaze u zajedničkim dijelovima zgrade.

Prilikom odlučivanja sud je imao u vidu najnoviju odluku i to odluku Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-899/24 a u kojoj odluci se poziva na gore narečene odluke Europskog suda S-708/17 i C-725/17.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude posl.br. Rev- 41/22 od 19. travnja 2023. naveo je:

Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.

Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

Sud je tužitelju dosudio tražene iznose kako je to već navedeno u izreci presude sa zakonskim kamatama sukladno čl. 29 ZOO-a.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 121,88 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 25 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 50,00 Eura.

Sud je tužitelju priznao pristup na ročište 4. ožujka 2025. (50,00 Eura), sastav dva obrazložena podneska po Tbr. 8 toč. 1 Tarife i to podnesci od 17.10.2023. i 18.3.2024. (2 x 50,00 Eura), što sveukupno iznosi 150,00 Eura, što uvećano za PDV od 25% a koji iznosi 37,50 Eura iznosi 187,50 Eura.

Sud je tužitelju priznao i materijalni trošak presude na presudu u iznosu 13,27 Eura, što sveukupno iznosi 200,77 Eura. Dakle, parnični trošak je 200,77 Eura.

Sud je tužitelju priznao i troškove ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu 49,85 Eura.

U Samoboru,  24. ožujka 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelj po pun. Z. Tomić, odvj.

2. tuženi po pun. J. Lucarić, odvj.