Poslovni broj: UsI-4501/24-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po opunomoćeniku Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Petra i Tome Erdödya 2, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 24. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/22- 01/196, URBROJ: 513-04-24-22 od 23. rujna 2024. godine i točka III. rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-416- 02/22-01/1, URBROJ: 513-07-01-03-22-3 od 03. listopada 2022. godine, a predmet se u tom dijelu vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je u ponovljenom postupku dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljima solidarno isplati 2.750,00 €, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelji kao nasljednici pok. NJ (preminule **.**.2023.) osporavaju drugostupanjsko rješenje od 23. rujna 2024. godine, kojim je odbijena žalba NJ protiv točke III. prvostupanjskog rješenja od 03. listopada 2022. godine, a kojom odlukom je odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje, u dijelu koji se odnosi na glavnice tih doprinosa za razdoblje od 1999. do 2002. godine te za razdoblje od 2004. do 2007. godine, kao i u pogledu zateznih kamata za razdoblje od 2016. do 2019. godine. Radi se pak o zahtjevu od 18. lipnja 2013. godine, koji je za života podnio suprug NJ, pok. DJ (preminuo **.**.2019.).

Tužitelji u tužbi iznose nekoliko prigovora koji će detaljnije biti analizirani u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporava rješenja su nezakonita.

Iz prvostupanjskog rješenja od 03. listopada 2022. godine je vidljivo da je njime odlučeno o zahtjevu od 18. lipnja 2013. godine za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje, koji je još ranije podnio univerzalni pravni prednik tužitelja DJ.

U tom prvostupanjskom rješenju od 03. listopada 2022. godine je djelomično uvažen zahtjev i za pojedina dugovanja doprinosa za mirovinsko osiguranje utvrđen nastup zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje, uz otpis tog duga iz poreznih evidencija.

Međutim, u točki III. ovog rješenja je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje odbijen u pogledu glavnicâ tog duga za razdoblje od 1999. do 2002. godine te za razdoblje od 2004. do 2007. godine, kao i u pogledu zateznih kamata na taj doprinos za razdoblje od 2016. do 2019. godine. Uvidom u spomenuto prvostupanjsko rješenje od 03. listopada 2022. godine sud utvrđuje da je na početku obrazloženja tog rješenja spomenuto da je porezni obveznik podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje, iako se ovim rješenjem isključivo odlučivalo o podnesenom zahtjevu za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje. Također je navedeno da se tim rješenjem odlučuje i o zahtjevu DJ od 17. rujna 2012. godine, iako je u pogledu tog zahtjeva (i u pogledu doprinosa za mirovinsko osiguranje) po svemu sudeći već doneseno posebno rješenje, o čemu će biti riječi u nastavku ove presude.

U dostavljenoj dokumentaciji se nalazi potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 08. srpnja 2008. godine iz koje proizlaze iznosi glavnicâ duga DJ u pogledu doprinosa za mirovinsko osiguranje za 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu, a koji iznosi odgovaraju iznosima navedenim u osporavanom prvostupanjskom rješenju.

Međutim, sudu nije stavljen na raspolaganje dokument iz kojeg bi proizlazila dugovanja DJ u pogledu glavnicâ doprinosa za mirovinsko osiguranje za 2004., 2005., 2006. i 2007. godinu, a koje glavnice bi odgovarale iznosima iz osporavanog prvostupanjskog rješenja.

Nadalje, u osporavanom prvostupanjskom rješenju je navedeno da je tok zastare prava na naplatu glavnicâ duga doprinosa bio prekidan donošenjem rješenja o ovrsi od 09. ožujka 2004. godine, donošenjem rješenja o ovrsi od 12. listopada 2006. godine i opomenom poreznog tijela od 05. veljače 2009. godine - pa da stoga zastara nije nastupila prije uknjižbe hipoteke, određene na temelju rješenja poreznog tijela od 28. studenog 2007. godine, na koje je žalba odbijena rješenjem od 05. svibnja 2009. godine.

Međutim, upravna tijela uz dostavu spisa upravnog predmeta sudu uopće nisu stavila na raspolaganje i omogućila uvid u rješenje o ovrsi od 09. ožujka 2004. godine, u rješenje o ovrsi od 12. listopada 2006. godine, u opomenu poreznog tijela od 05. veljače 2009. godine, u prvostupanjsko rješenje poreznog tijela od 28. studenog 2007. godine i u drugostupanjsko rješenje od 05. svibnja 2009. godine. U pogledu zastare prava na naplatu iznosa zateznih kamata za razdoblje od 2016. do 2019. godine u osporavanom prvostupanjskom rješenju je samo rečeno da ta zastara nije istekla, pri čemu nije dano nikakvo objašnjenje o tome kako su, čime ni kada utvrđeni iznosi zateznih kamata navedeni u točki III. prvostupanjskog rješenja od 03. listopada 2022. godine, niti je obrazloženo na što se te kamate odnose. Za isti javni dug DJ od 136.284,67 kn glavnice i 119.537,90 kn zateznih kamata je hipoteka na njegovim nekretninama upisana 14. svibnja 2009. godine u k. o. [katastarska općina] (Koprivnica) te 26. listopada 2011. godine u k. o. [katastarska općina] (Zagreb), ali sudu ponovno na raspolaganje nisu stavljeni akti iz kojih bi se vidjelo na što se odnose ta dugovanja i čime su ona utvrđena.

Tužitelji u tužbi navode da je DJ podnio niz zahtjeva za zastaru i otpis svojih dugovanja te da o otpisu duga nije odlučeno.

Prvostupanjsko porezno tijelo je u obrazloženju osporavanog rješenja od 03. listopada 2022. godine navelo da je o zahtjevu za otpis duga od 17. rujna 2012. godine odlučeno rješenjem od 20. listopada 2014. godine, ali ni to rješenje nije priloženo u spis upravnog predmeta. S druge strane, pitanje otpisa pojedinih dugovanja ne utječe na donošenje odlukâ o zastari, već upravo obrnuto - tek nakon rješavanja pitanja zastare se može razmotriti mogućnost otpisa i onih dugovanja za koja nije utvrđena zastara, ali samo u odnosu na stanje u vrijeme donošenja nove odluke (dakle u odnosu na sadašnje tužitelje).

Tužitelji u tužbi navode da je zastara morala nastupiti i za glavnicu pojedinih dugovanja ako je za isto razdoblje nastupila zastara u pogledu zateznih kamata. Sud ne može prihvatiti ovu tvrdnju, kao ni pozivanje tužitelja na priloženu sudsku praksu, koja se temelji na starijim propisima, jer u slučaju uknjižbe hipoteke prije nastupa zastare više ne može nastupiti zastara prava na naplatu glavnice, dok zatezne kamate u tom slučaju i dalje mogu zastarjeti. Naime, kamate su akcesorne u odnosu na glavnicu, a ne obrnuto.

Tužitelji dalje navode da nije bilo osnove za obračun kamata od 01. siječnja 2016. godine nadalje, jer je DJ tada bio u mirovini, a za te zatezne kamate nije utvrđena ni glavnica te u odnosu na njih nije ni upisana hipoteka. Zaista je u pogledu zateznih kamata za razdoblje od 2016. do 2019. godine potpuno nejasno o čemu se radi, jer niti iz jednog priloženog dokumenta nije moguće utvrditi na što se one odnose te kako su, čime i kada one utvrđene.

Tužitelji osporavaju da bi bila dostavljena tri akta o prekidu zastare (rješenje o ovrsi od 09. ožujka 2004. godine, rješenje o ovrsi od 12. listopada 2006. godine i opomena poreznog tijela od 05. veljače 2009. godine), a sud ponavlja da ti akti doista nisu priloženi u spisu upravnog tijela pa se stoga prekidi toka zastare (na koje se poziva prvostupanjsko porezno tijelo) ne mogu utvrditi.

Tužitelji dalje u tužbi navode da su hipoteke uknjižene radi naplate tražbina za koje je i prije uknjižbe nastupila apsolutna zastara i na utvrđenje i na naplatu duga te ističu da se tok apsolutne zastare ne može prekidati. Također ističu da o zahtjevima za utvrđenje zastare podnesenim od 2006. godine nadalje nije odlučeno. Sud napominje da je zastara prava na utvrđenje duga doprinosa bespredmetna, jer očito postoji neka ovršna isprava na temelju koje je uknjižena hipoteka; to bi bilo rješenje poreznog tijela od 28. studenog 2007. godine, koje međutim također nije priloženo u spis upravnog predmeta.

S obzirom na to da sudu nisu dostavljeni akti o prekidu zastare na koje se poziva prvostupanjsko porezno tijelo, ne može se utvrditi je li zastara nastupila prije upisa hipoteke. Također s obzirom na to da nisu dostavljeni ni akti o upisu hipoteke, nije moguće utvrditi istovjetnost iznosa za koje su izvršeni upisi hipoteke s iznosima iz osporavane točke III. prvostupanjskog rješenja od 03. listopada 2022. godine. U odnosu na tvrdnju tužitelja da nije odlučeno o zahtjevima za utvrđenje zastare podnesenim od 2006. godine nadalje, sud napominje da se u ovom upravnom sporu, s obzirom na sadržaj osporavanih rješenja, razmatra isključivo pitanje doprinosa za mirovinsko osiguranje, a najstariji zahtjev za utvrđivanje zastare tog doprinosa o kojem do danas nije odlučeno datira od 18. lipnja 2013. godine, pri čemu je upravo rješavanje tog zahtjeva bilo predmet ove pravne stvari; preostali raniji neriješeni zahtjev za utvrđivanje zastare od 16. srpnja 2009. godine se pak odnosi na dug za zdravstveno osiguranje. O zahtjevu DJ za otpis i zastaru duga doprinosa za mirovinsko osiguranje od 28. lipnja 2006. godine je bilo odlučeno rješenjem od 06. studenog 2009. godine, dok je o zahtjevu DJ od 17. rujna 2012. godine za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje odlučeno rješenjem koje nosi datum 03. svibanj 2012. godine, iako se po svemu sudeći radi o rješenju donesenom 02. listopada 2012. godine.

U odnosu na zahtjev DJ za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje od 18. lipnja 2013. godine (što je predmet ove pravne stvari), sud napominje da su u tom trenutku već bile upisane hipoteke na obje njegove nekretnine, iako i dalje nije jasna veza iznosa za koje su te hipoteke upisane i iznosa navedenih u osporavanom prvostupanjskom rješenju od 03. listopada 2022. godine.

Tužitelji u tužbi kao nezakonitu osporavaju ovršnu ispravu, odnosno rješenje poreznog tijela od 28. studenog 2007. godine na temelju kojeg je po navodu prvostupanjskog poreznog tijela izvršen upis hipoteke. Iako ocjena zakonitosti tog rješenja ne može biti predmet ovog upravnog spora, sud ponavlja da je i to rješenje važno za mogućnost utvrđivanja zastare prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje. Međutim, ni to rješenje nije priloženo u dostavljenom spisu upravnog predmeta.

Zbog svega toga sud utvrđuje da u smislu čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09) službena osoba u upravnom postupku nije utvrdila sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, odnosno da nije pribavila po službenoj dužnosti podatke o tim bitnim činjenicama o kojima službenu evidenciju vode javnopravna tijela.

Zbog toga ni sud nije u mogućnosti utvrditi zakonitost točke III. osporavanog prvostupanjskog rješenja od 03. listopada 2022. godine, odnosno zakonitost djelomičnog odbijanja zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa za mirovinsko osiguranje DJ.

Iz toga nadalje proizlazi da se ni osporavano drugostupanjsko rješenje od 23. rujna 2024. godine o odbijanju žalbe ne može smatrati pravilnim i zakonitim. Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen, poništeno drugostupanjsko rješenje od 23. rujna 2024. godine i točka III. prvostupanjskog rješenja od 03. listopada 2022. godine.

Sud je prethodno na raspravnom ročištu odbio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja, za pribavljanje spisa Upravnog suda u Splitu UsI-3243/23, za traženje podataka od poreznog tijela o svim dugovanjima DJ i za provedbu financijskog vještačenja - jer je ocijenio da se pitanje nedostatka niza bitnih akata, odnosno materijalne dokumentacije prvenstveno mora razriješiti zakonitim, pravilnim i potpunim postupanjem u upravnom postupku.

Stoga je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje će najprije precizno i konkretno utvrditi (i materijalnom dokumentacijom potkrijepiti) ukupna preostala dugovanja DJ na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje koja su upisana u poreznim evidencijama, i dokumentaciju o tome priložiti u spis upravnog predmeta.

Potom će u taj spis trebati priložiti prvostupanjsko rješenje poreznog tijela od 28. studenog 2007. godine (na temelju kojeg je određen upis hipoteke), drugostupanjsko rješenje u tom upravnom predmetu od 05. svibnja 2009. godine, zatim rješenje o ovrsi od 09. ožujka 2004. godine, rješenje o ovrsi od 12. listopada 2006. godine i opomenu poreznog tijela od 05. veljače 2009. godine (sva tri ova akta zajedno s dokazima o dostavi adresatu), potom akt o upisu prve hipoteke (rješenje Općinskog suda u Koprivnici Ovr-794/09 od 14. svibnja 2009. godine), a na koncu i same zahtjeve DJ za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa od 17. rujna 2012. godine i 18. lipnja 2013. godine. U vezi zahtjeva za otpis dugovanja, bilo bi svrsishodno u spis upravnog predmeta priložiti i prvostupanjsko rješenje od 20. listopada 2014. godine, na koje se poziva prvostupanjsko upravno tijelo.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelji na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a imaju pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužiteljima na temelju Tbr. 27/1, 27/2 i 40/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.750,00 €, na što zatezne kamate teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).

Tužiteljima nije priznat trošak odvjetničkog sastava podneska od 08. veljače 2025. godine, jer taj podnesak (s obzirom na to da u njemu nije rečeno ništa novo) nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu, 24. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv t. II. i III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Darko Belaić

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,

Zagreb, Koturaška 43/IV - uz povrat spisa upravnog tijela