REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pl-3391/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Zadar, Ulica Stjepana Radića 33, protiv tuženika CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 20 Maynard Av 101, radi izdavanja platnog naloga, 24. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I Ovaj sud se oglašava nenadležnim.
II Ukidaju se provedene radnje u ovom postupku te se odbacuje tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga od 7. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvadak iz poslovnih knjiga) radi isplate 76,20 eur s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Kako je tuženik (ovršenik) osoba s prebivalištem, odnosno sjedištem izvan Republike Hrvatske, javni bilježnik je proslijedio predmet ovom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i 287. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje u tekstu: OZ) jer se smatra da je podnesena tužba zajedno sa zahtjevom za izdavanje platnog naloga.
3. Tuženik ima domicil u Kanada, [adresa], 20 Maynard Av 101.
4. Sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17, u daljnjem tekstu: ZMPP) u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles 1 BIS), što znači da se ista primjenjuje i za osobe domicila država koja nije članica EU. Sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 BIS osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.
5. Nadalje, temeljem čl. 5. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 BIS osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe Bruxelles 1 BIS.
6. Isto tako, sukladno čl. 18. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 BIS potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil, dok je stavkom 2. istog članka Uredbe Bruxelles 1 BIS propisano da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil. Radi se o lex specialis odredbi koja se odnosi na sporove u kojima je jedna strana potrošač, a što isključuje primjenu odredbi čl. 7. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 BIS koja propisuje nadležnost u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze. Ovo proizlazi i iz činjenice da je posebnim odjeljkom (IV.) Uredbe Bruxelles 1 BIS, u koji ulaze prethodno cit. odredbe, regulirana nadležnost za potrošačke ugovore.
6.1. Smisao posebne regulacije nadležnosti za sporove iz potrošačkih ugovora je da potrošač usluge može koristiti odnosno da su mu dostupne te usluge i u njegovoj zemlji domicila, jednako kao i u zemlji u kojoj se nalazi sjedište pravne osobe sa kojom je sklopio ugovor. Ovo treba gledati i s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese kada se nalazi na pasivnoj strani što bi bila nadležnosti sudova prema mjestu njegovog domicila.
6.2. Sukladno čl. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 19/22, 59/23, dalje u tekstu: ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a s obzirom da se s druge strane nalazi pravna osoba, prima facie upućuje da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu čl. 17. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 BIS.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na svoju nadležnost sukladno čl. 28. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 BIS i čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) rješenjem ovog suda od 13. svibnja 2024. pozvan je tužitelj očitovati se o razlozima nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj kako bi se utvrdile gore navedene mjerodavne okolnosti.
7.1. Tužitelj se nije očitovao odnosno nije precizirao o kakvom se potraživanju radi, a slijedom čega bi se mogao izvesti zaključak o nadležnosti ovog suda primjenom pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe Bruxelles 1 BIS odnosno da se ne primjenjuje čl. 17. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 BIS.
7.2. Sukladno čl. 219. ZPP-a tužitelj je dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev pa prema tome i zašto njegov zahtjev ulazi u sudsku nadležnost suda u Republici Hrvatskoj.
8. S obzirom da tuženik ima domicil u Italiji, a tužitelj nije dokazao temeljem čega bi sud primjenom odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe Bruxelles 1 BIS mogao utvrditi nadležnost ovoga suda, niti se iz dostavljene dokumentacije to može utvrditi, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, sud je ocijenio isto kao nedokazanim. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a u vezi s čl. 8. ZPP-a) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazno) (tako i VSRH Rev 664/07 od 26. ožujka 2008.).
9. Stoga ovaj sud utvrđuje da temeljem čl. 4. st. 1. Uredbe nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari niti su dokazani uvjeti za posebnu nadležnost suda Republike Hrvatske temeljem čl. 5. st. 1. Uredbe pa je temeljem čl. 16. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 28. Uredbe Bruxelles 1 BIS odlučeno kao o izreci ovog rješenja. (Tako i ŽS Varaždin – SS Koprivnica Gž- 117/20 od 15. srpnja 2020. i Gž-583/20 od 15. listopada 2020., ŽS Zagreb Gž-453/21 od 17. rujna 2021., ŽS Zadar Gž-1473/21 od 20. prosinca 2021., ŽS Split Gž245/23 od 8. svibnja 2023. i ŽS Rijeka Gž-1678/22 od 15. veljače 2023.).
Zagreb, 24. ožujka 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun