REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-2254/2024-7

[adresa] Ž 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužiteljice ŽS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Krešimir Bobanović, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi isplate zaostale svote obiteljske mirovine, 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/24-01/03019962864, URBROJ: 341-99-05/3- 24-005116 od 20. studenog 2024., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-140-03/24-01/03019962884, URBROJ: 341-06-05/3-24-4056 od 2. kolovoza 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je dužan i obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/24-01/03019962864, URBROJ: 341-99-05/3-24-005116 od 20. studenog 2024. odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-140-03/24-01/03019962884, URBROJ: 341-06-05/3-24-4056 od 2. kolovoza 2024., kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice, (nasljednice iza pokojne majke LS) za isplatom zaostalih svota obiteljske mirovine od 1. srpnja 2020. do 10. travnja 2022.

2. Osporavajući zakonitost osporavanog rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/24-01/03019962864, URBROJ: 341-99-05/3-24-005116 od 20. studenog 2020., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 2. kolovoza 2024., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 23. prosinca 2024., a u kojoj je u bitnome navela da je njezinoj majci LS, rođenoj **.**.1940., rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog ĐS, počevši od 22. kolovoza 1990., a s obzirom da je njezina majka živjela u [adresa], na adresi [adresa]. 304, Glendale Heights, Illinois 60139, mirovina da se isplaćivala putem pošte na adresu korisnice u Republici Hrvatskoj, [adresa], 53223 [adresa], temeljem punomoći na ime AS. Istaknula je, da se tuženik u osporavanom rješenju nije očitovao na žalbene navode tužiteljice izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je tužiteljica isticala da se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati i da je njegovo obrazloženje nejasno, a sve imajući u vidu da se u obrazloženju rješenja navodi činjenica da je pokojnoj majci tužiteljice obustavljena isplata mirovine, a ne navode se niti razlozi za obustavu isplate niti kada je doneseno navedeno rješenje kojim je obustavljena isplata mirovine prednici tužiteljice, čime tužiteljica ukazuje na povredu odredbe upravnog postupka iz članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP). Tvrdi da iz razloga što prednici tužiteljice nije doneseno rješenje kojim bi joj bila obustavljena isplata mirovine, takvo rješenje joj nije moglo biti niti dostavljeno niti joj je mirovina mogla biti obustavljena, pa tužiteljici nije jasno kako je moguće da je upravno tijelo odlučilo o pravu stranke, u konkretnom slučaju prednici tužiteljice za obustavom isplate mirovine, a da o istome ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci. Nastavno, tužiteljica navodi da se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije očitovao niti na žalbene navode tužiteljice kojima ističe da se obustavom isplate mirovine dira u stečena prava i osnovna ljudska prava stranke čija je zaštita zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, poput prava vlasništva i da se mirovina može obustaviti samo na temelju pravomoćnog rješenja o obustavi mirovine, a ne na temelju jednostrane odluke upravnog tijela. Zaključuje, da ukoliko je upravno tijelo smatralo da su se ispunili zakonski razlozi za obustavom isplate mirovine, da se o tome treba donijeti rješenje radi mogućnosti ulaganja žalbe na isto, a što je u konkretnom slučaju izostalo, a kako je to sama tužiteljica utvrdila uvidom u spis predmeta upravnog postupka. Stoga, kako nije doneseno rješenje o obustavi isplate mirovine, to prvostupanjsko tijelo ne može niti smatrati da se radi o neisplaćenim iznosima koji se ne mogu nasljeđivati. Ističe da iz stanja spisa predmeta i samog obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da rješenje o obustavi isplate mirovine nije doneseno, već je samo prvostupanjsko tijelo upozoravalo prednicu tužiteljice dopisima da će se u slučaju nedostavljanja dokumentacije, koja se u dopisu traži obustaviti mirovina, a što je razvidno iz dopisa prvostupanjskog tijela od 29. studenog 2021. Tužiteljica navodi da njezinoj majci nikada predmetni dopis nije bio uručen, a da uvidom u spis predmeta upravnog postupka nije moguće utvrditi jesu li uopće navedeni dopisi poslani na adresu njezine majke, jer ne prileži niti jedna dostavnica o uručenju dopisa njezinoj majci pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 20. studenog 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 2. kolovoza 2024. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz nadoknadu troška upravnoga spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 7. veljače 2025. naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 20. ožujka 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica kao nasljednica iza pokojne majke LS, podnijela 12. rujna 2023. Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Gospiću zahtjev za isplatu neisplaćenih svota obiteljske mirovine počevši od 1. srpnja 2020. do 10. travnja 2022. Utvrđeno je, da je prednici tužiteljice LS priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog ĐS, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje počevši od 22. kolovoza 1990., da je isplata mirovina istoj obustavljena 30. lipnja 2020. (koje rješenje o obustavi isplate mirovine ne prileži spisu predmeta upravnog postupka), da je prednica tužiteljice umrla **.**.2022. te da za života nije podnijela zahtjev za uspostavu isplate obiteljske mirovine niti zahtjev za isplatu neisplaćenih svota obiteljske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 10. travnja 2022., zbog čega prvostupanjsku tijelo zaključuje da svota mirovine nije ni dospjela pa nasljednik, ovdje tužiteljica iza pokojne majke LS, nema što niti naslijediti, jer se naslijediti mogu samo dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika, ali se ne mogu naslijediti prava iz mirovinskog invalidskog osiguranja, jer su to osobna prava, u skladu sa odredbom članka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO), nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 2. kolovoza 2024. odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj se isplate zaostale svote obiteljske mirovine od 1. srpnja 2020. do 10. travnja 2022.

6. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 2. kolovoza 2024., tužiteljica izjavila tuženiku žalbu 30. kolovoza 2024., čiji navodi su sadržajno jednaki tužbenim navodima, a o kojoj žalbi je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 20. studenog 2024. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje da LS, prednica tužiteljice, do svoje smrti nije podnijela zahtjev za uspostavu isplate mirovine, zbog čega tužiteljica kao nasljednica korisnice mirovine, nema pravnu osnovu po kojoj bi mogla naslijediti dospjela novčana potraživanja, koja nisu isplaćena do smrti korisnice LS. Također, tuženik utvrđuje da je prednica tužiteljice bila dužna obnoviti punomoć koja joj je vrijedila do 30. lipnja 2020., zbog čega da je sukladno članku 95. stavku 4. ZOMO, pravilno istoj obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 30. lipnja 2020.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan zbog niže obrazloženih razloga.

8. Naime, osnovano tužiteljica u tužbi navodi da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjena povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice da joj se isplate zaostale svote obiteljske mirovine od 1. srpnja 2020. do 10. travnja 2022. iza pokojne majke LS, kao korisnice mirovine. To stoga što je ovaj Sud izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te u istom nije našao rješenje kojim je prednici tužiteljice obustavljena isplata mirovine s danom 30. lipnja 2020,. a kako to tuženik tvrdi u obrazloženju osporavanog rješenja, u kojem se ne navodi niti kada je isto doneseno, niti koje tijelo ga je donijelo, već se samo ističe da je isplata mirovine prednici tužiteljice obustavljena s danom 30. lipnja 2020., na iti spisu predmeta upravnog postupka prileži dostavnica o uručenju rješenja o obustavi isplate mirovine prednici tužiteljice.

9. Također, spisu predmeta upravnog postupka ne prileži niti dokaz o uručenju prednici tužiteljice LS, dopisa prvostupanjskog tijela od 29. studenog 2021., 5. svibnja 2022., 22. veljače 2022., 10. listopada 2022., kojim se od prednice tužiteljice LS, traži dostava potvrde banke u otvorenom deviznom računu te popunjavanje i ovjerenu potvrdu o životu, radi daljnje isplate obiteljske mirovine, jer spisu predmeta upravnog postupka ne prileži niti jedna dostavnica-povratnica o uručenju itijednog gore navedenog dopisa pa stoga tuženik nije mogao utvrditi, odnosno zaključiti da prednica tužiteljice nije dostavila traženo, niti je tražila uspostavu isplate mirovine, kada se ne zna je li uopće navedene dopise primila, kao niti rješenje o obustavi isplate (ukoliko je isto uopće doneseno), dok nije sporno da je prednica tužiteljice **.**.2022. preminula, što je utvrđeno uvidom u Smrtni list Matičnog ureda Otočac od 10. siječnja 2023.

10. Stoga kako iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da prednica tužiteljice nije zaprimila niti jedan od gore navedenih dopisa prvostupanjskog tijela (od 29. studenog 2021., 22. veljače 2022., 29. ožujka 2022., 5. svibnja 2022. i 10. listopada 2022.), te kako spisu predmeta upravnog postupka ne prileži niti rješenje kojim bi se prednici tužiteljice obustavila isplata mirovine s danom 30. lipnja 2020., a niti dostavnica o uručenju tog rješenja prednici tužiteljice, već iz gore navedenih dopisa proizlazi da će se mirovina prednici tužiteljice obustaviti, ukoliko prednica tužiteljice ne dostavi potrebnu dokumentaciju, ovaj Sud zaključuje da takvo rješenje još nije doneseno, slijedom čega je bilo potrebno poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

11. U ponovnom postupku će prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, ukloniti propuste na koje ukazao ovaj Sud, nakon čega će biti u mogućnosti, odlučujući o zahtjevu tužiteljice, u roku od 60 dana od dana primitka ove presude, donijeti novo i zakonito rješenje.

12. U novo donesenom rješenju prvostupanjsko tijelo će utvrditi točno kojim rješenjem i kada je isto doneseno je prednici tužiteljice obustavljena isplata mirovina (ukoliko je isto uopće doneseno), budući da ne prileži spisu predmeta upravnog postupka pa ovaj Sud nije mogao provjeriti točnost navoda tuženika, niti kada je isto dostavljeno prednici tužiteljice, a također će u novo donesenom rješenju pojasniti kada je to tužiteljica zaprimila dopise od 29. studenog 2021., 22. veljače 2022., 29. ožujka 2022., nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu sa odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, slijedom čega je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.

13. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano pa je tužiteljici priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura (koji je uvećan za trošak PDV-a) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) te trošak zastupanja na ročištu održanom 20. ožujka 2025. u istom iznosu od 1.250,00 eura , sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.500,00 eura, u koji iznos je uračunat i PDV od 25%, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3