Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pr-16/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni centar Osijek, OIB: 02958272670, Osijek, Kralja Zvonimira 1, protiv 1. tuženika OSVJEŽI DAN d.o.o., OIB: 79436582727, Zagreb, Jaruščica 11 i 2. tuženice NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika 1. tuženika te punomoćnika tuženika, dana 24. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 01. prosinca 2023. godine između I. -tuženika, OSVJEŽI DAN d. o. o., Zagreb, Jaruščica 11, OIB: 79436582727, kao poslodavca, i II. -tuženice NT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice, ništetan."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 275,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 24. ožujka 2025. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 1. tuženik OSVJEŽI DAN d.o.o. kao poslodavac i

2. tužena NT kao radnica, zaključili 1. prosinca 2023. godine Ugovor o radu na određeno vrijeme prema kojem je predviđeno da 2. tužena s radom započinje 1. prosinca 2023., a sklopljenim Ugovorom o radu je previđeno da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme do 6. prosinca 2023., za obavljanje poslova pomoćnog konobara na adresi [adresa]. Dalje navodi kako je na temelju Ugovora o radu izvršena prijava 2. tužene na obvezno zdravstveno osiguranje, koja prije sklapanja Ugovora o radu nije bila zdravstveno osigurana od dana 11. kolovoza 2023. godine. Naime, obzirom da 2. tužena u propisanom roku nije pristupila Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih joj je utvrđen status, odjavljena je iz obveznog zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja, s danom 10. kolovoza 2023. godine. Nakon isteka Ugovora o radu od 1. prosinca 2023., koji je bio dakle sklopljen na svega šest dana, 2. tužena je na obvezno zdravstveno osiguranje prijavljena kao nezaposlena osoba, što bez prethodnog zasnivanja radnog odnosa ne bi mogla biti. Tužitelj dalje navodi kako osnovom čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za vrijeme trajanja statusa osigurane osobe, provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznat taj status. S obzirom na sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme između 2. tužene i 1. tuženika u trajanju od svega šest dana, na činjenicu da je 2. tužena 10. kolovoza 2023. izgubila status u obveznom zdravstvenom osiguranju te nije postojala mogućnost stjecanja novog statusa osigurane osobe osim zapošljavanjem ili uz uvjet osobnog plaćanja doprinosa, zatim, na činjenicu da 2. tužena u Zagrebu nije imala prebivalište niti boravište, a navodno je radila u Zagrebu, te da ni prije niti poslije sklapanja Ugovora o radu od 1. prosinca 2023. nije bila u radnom odnosu, smatra da postoji osnovana sumnja da svrha sklopljenog Ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s Ugovorom o radu, već isključivo ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje.

2. Tužitelj se dalje u tužbi poziva na odredbu čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim je propisano da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz stavka 1. toga članka i prikupljenih dokaza, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Također, poziva se na odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o radu prema kojem je Ugovor o radu po svojim obilježjima dvostrano obvezatni ugovor kod kojeg je poslodavac u obvezi radniku dati posao te za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Ukoliko nisu ispunjene navedene pretpostavke, odnosno ukoliko svrha zaključenja ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja, ugovor o radu je ništetan u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je takav ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kao u izreci pod točkom I. ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženici su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći, između ostalog, da su potpuno irelevantni navodi tužitelja da tužena NT za vrijeme obavljanja posla u Zagrebu nije imala prijavljeno prebivalište i boravište, te da tužitelj za svoje navode u tužbi nema uporište u niti jednoj činjenici, obzirom je Ugovor o radu sklopljen između 1. i 2. tuženika u cijelosti ispunjen i to zato jer je 1. tuženik 2. tuženici dao posao, koji je 2. tuženica uredno izvršila i za što je 1. tuženik, za obavljen rad, 2. tuženici isplatio plaću. Tuženici dalje ukazuju kako je u Ugovoru o radu vrlo jasno naznačeno mjesto rada, kao i vrsta posla koju je 2. tužena obavljala, i kao takav je u potpunosti zakonit. U odgovoru tuženici dalje navode da 1. tuženik obavlja poslovnu djelatnost u kojoj mu povremeno zbog povećanog opsega posla, a posebno kad je riječ o predbožićnom vremenu, treba dodatna radna snaga, što opravdava sklapanje Ugovora o radu na šest dana, jer mu je konkretno toliko trebala ispomoć. Ističu kako tužitelj u svojoj tužbi nije naveo niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi predmetni Ugovor o radu bio ništetan, osim pustog nabrajanja zakonskih odredbi. Slijedom svega navedenog, tuženici predlažu da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da tuženicima nadoknadi parnični trošak, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 4 do 6 spisa), Odluku o otkazu Ugovora o radu (str. 7 spisa), podatke iz službene evidencije o osiguranoj osobi (str. 8 do 12 spisa), MUP podatke o adresi prebivališta 2. tužene (str. 13 spisa), izvod iz službene evidencije tužitelja (str. 25 spisa), izvod iz sudskog registra za 1. tuženika (str. 26 i 27 spisa), podatke HZMO-a o zaposlenicima 1. tuženika prijavljenim u razdoblju od 1. prosinca do 6. prosinca 2023. (str. 59 i 60 spisa), te saslušao svjedokinju RT, zakonskog zastupnika 1. tuženika i 2. tuženu.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o radu kojeg su zaključili 1. tuženik OSVJEŽI DAN d.o.o. i 2. tužena NT dana 1. prosinca 2023. na određeno vrijeme, i to s početkom rada od 1. prosinca 2023. pa do 6. prosinca 2023. godine.

7. Među strankama nije sporno da je predmetni Ugovor o radu zaključen na vrijeme od šest dana, nakon čega je 2. tuženoj radni odnos prestao i to temeljem samog Ugovora o radu na određeno vrijeme iako je 1. tuženik donio i Odluku o otkazu Ugovora o radu, koja Odluka nema poseban učinak jer je Ugovorom o radu ugovoren datum prestanka Ugovora, te upravo s tim datumom (6. prosinca 2023.) prestaje rad radnika temeljem istog Ugovora o radu na određeno vrijeme.

8. Nije sporno niti to da je prema službenoj evidenciji tužitelja, 2. tužena NT bila prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje do 10. kolovoza 2023. godine, a zatim da je prijavom kod 1. tuženika, dana 1. prosinca 2023., ponovno ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koje se unatoč prestanku Ugovora o radu 6. prosinca 2023., nastavilo, jer je 2. tužena na obvezno zdravstveno osiguranje nastavno prijavljena kao nezaposlena osoba, a što je ostvarila upravo osnovom predmetnog Ugovora o radu zaključenim s 1. tuženikom.

9. Sporno je da li je predmetni Ugovor o radu stvarno sklopljen i izvršen, odnosno da li je svrha njegova zaključivanja doista bilo obavljanje poslova u skladu s tim Ugovorom, ili je isti zaključen isključivo radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, te da li je takav Ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva, radi čega bi bio ništetan u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

10. 2. tužena saslušana kao stranka je u svom iskazu navela kako je točno da je s 1. tuženikom zaključila Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. do 6. prosinca 2023. godine, a za vrijeme trajanja Ugovora o radu je za 1. tuženika obavljala poslove hostesiranja i prodaje alkoholnih pića, konkretno u Areni Zagreb tijekom koncerata koji su se održavali od 1. do 4. prosinca i 6. prosinca 2023. godine, poznate pjevačice LT. Navela je kako je točno da ima prebivalište u [adresa], a za vrijeme opisanog rada je boravila kod prijateljice u Zagrebu. Navodila je, zatim, kako je za obavljeni rad bila uredno plaćena, a za vrijeme trajanja koncerta radila je u trajanju od 3 do 4 sata svakog dana. Konkretno je prodavala rakiju koja je bila pripremljena u tzv. epruvete, a naručiteljima je uz rakiju odmah davala račune, koji su bili unaprijed pripremljeni. Za posao je saznala putem WhatsApp grupe, a upute su dobivali od voditelja s kojima su se sastajali nekoliko sati prije koncerta. Sjećala se da ih je bilo oko desetak koji su u to vrijeme radili kao ona za 1. tuženika. Na upit je odgovorila da joj je bilo dogovoreno plaćanje 5,00 eura po satu, a isplaćeno joj je ukupno 100,00 eura.

11. Zakonski zastupnik 1. tuženika ŽT je u svom iskazu naveo kako je točno da je s 2. tuženom NT bio zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od šest dana, da se tvrtka 1. tuženika bavi ugostiteljstvom na eventima (organiziranim događanjima), radi čega postoji periodična potreba za radnom snagom, za vrijeme trajanja pojedinog eventa. Tako je, konkretno, Ugovor o radu s 2. tuženom bio sklopljen na šest dana jer se radilo o pružanju ugostiteljskih usluga tijekom koncerata pjevačice LT, koji su bili organizirani kroz pet dana u Areni Zagreb. Navodio je kako je tom prilikom tvrtka 1. tuženika zaposlila više desetaka radnika, a organizaciju rada tijekom koncerata s hostesama i konobarima su radila dva voditelja, MT i TT, koji su ujedno vodili tzv. šihtericu, odnosno evidenciju stvarno odrađenih sati, a koja se po završetku dostavljala računovodstvu radi obračuna plaća. Naveo je kako 1. tuženik ima za stalno uposlene samo voditelje i direktora, dok se ostali zapošljavaju po potrebi, ovisno o organiziranom događaju. Tako je primjerice nedavno za potrebe događaja na kojem je 1. tuženik bio angažiran, zaposlio oko 100 radnika, a svima se uvijek sve uredno plati i nitko nije imao prigovore da mu eventualno nešto nije plaćeno.

12. Svjedokinja RT je u svom iskazu navela kako je i ona kao i 2. tužena početkom prosinca 2023. radila za 1. tuženika u Areni Zagreb za vrijeme održavanja koncerata LT i to kao posluživatelj alkoholnih pića, konkretno rakije. Navela je kako je za taj posao doznala preko Facebook-a, a isti se dogovarao s MT iz [adresa]. Koncert se održavao pet dana, s time da je poslije četvrtog bio jedan dan razmaka. Navela je kako je za ovaj posao bila uredno prijavljena i uredno po dogovoru plaćena, ukupno 100,00 eura, a isplata je bila na račun. Potvrdila je da je s njom radila 2. tužena NT, te da je bilo još oko 10 do 15 djevojaka. Dnevno su radili oko 4 sata, odnosno onoliko koliko su trajali koncerti. Na upit je još odgovorila da je pored djevojaka koje su posluživale rakiju kao ona i NT, bilo i više konobara.

13. Iz pribavljenih podataka HZMO-a od 20. rujna 2024., proizlazi da je kod 1. tuženika bilo ukupno 52 prijavljenih zaposlenika u razdoblju od 1. prosinca do 6. prosinca 2023., a među kojima se nalazi i 2. tužena NT, kao i saslušavana svjedokinja RT (str. 59 i 60 spisa).

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tuženika i svjedoka kao istinite, logične i životne, koji su međusobno suglasni, a suglasni su i s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, dok nasuprot njima ne postoji niti jedan dokaz ili iznesena činjenica koja bi dovela u sumnju njihove navode. Naime, iz njihovih iskaza proizlazi da se 1. tuženik bavi ugostiteljskim uslugama koje pruža raznim naručiteljima koji su organizatori pojedinih događanja, radi čega 1. tuženik po naručenim uslugama za pojedine događaje, sklapa Ugovore o radu s radnicima sukladno potrebama tog naručitelja i organiziranog događaja, i to uglavnom za ugostiteljske poslove, pomoćnih konobara i prodaju alkoholnih pića, a koji se trebaju obavljati vremenski ograničeno na konkretno organiziranom događaju. Upravo je tako 1. tuženik s 2. tuženom sklopio Ugovor o radu u trajanju od 1. do 6. prosinca 2023., jer je tada 1. tuženik bio angažiran za ugostiteljske usluge tijekom koncerata koji su bili organizirani u Areni Zagreb, a koji su se održavali pet dana kroz ovo razdoblje.

15. Iz iskaza svjedoka i tuženika, koji su međusobno suglasni, te kojima tužitelj u konačnici nije uopće prigovarao niti isticao primjedbe na njihovu istinitost, je utvrđeno prije svega da je predmetni Ugovor o radu između 1. i 2. tuženika sklopljen radi stvarnog obavljanja poslova ugostiteljskih usluga, prodaje alkoholnih pića, da je 2. tužena Ugovorom o radu preuzela da će obavljati poslove pomoćnog konobara, a što je stvarno i činila za vrijeme trajanja predmetnog Ugovora o radu, te nema niti jednog dokaza da je Ugovor o radu fiktivno zaključen bez stvarnog obavljanja posla, odnosno samo sa svrhom da bi 2. tužena ostvarila pravo iz zdravstvenog osiguranja. Potpuno je logično prihvatiti iskaz zakonskog zastupnika 1. tuženika, da se zbog specifičnosti posla kojim se bavi i ustroj pružanja ugostiteljskih usluga za potrebe periodično organiziranih događaja, sklapaju Ugovori o radu sa radnicima na određeno vrijeme ovisno o trajanju samog organiziranog događaja na kojem je angažiran, te da je upravo iz tog razloga zaključio i predmetni Ugovor o radu s 2. tuženom.

16. Stoga je ovaj sud ocijenio da su 1. i 2. tuženik zaključili Ugovor o radu sa svrhom da 2. tužena obavlja rad kod 1. tuženika, te da je rad prema Ugovoru stvarno i obavljala, za što ju je 1. tuženik platio, te sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da su 1. i 2. tuženik sklopili Ugovor o radu sa svrhom koja je protivna Ugovoru o radu, odnosno kako bi ostvarili samo korist na štetu tužitelja, što bi upućivalo na njegovu prividnost. Na tužitelju je bio teret dokazivanja iznesenih činjenica da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja Ugovora o radu i da je Ugovor o radu fiktivan, te suprotan prisilnim propisima i moralu društva, ali tužitelj tijekom ovog postupka nije pružio takve dokaze, radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Međutim, valja napomenuti da posljedica prividnog Ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama takav Ugovor nema učinka jer je on pravno nepostojeći, a tužitelj ničim ne dokazuje da bi Ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, posljedično čemu bi bio ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, pa je već i iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženicima trošak ovog postupka. Tuženici osnovano traže trošak za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na tri ročišta uvećan za pripadajući postotak radi zastupanja više osoba, ali isti prekomjerno zahtijevaju u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Naime, sud je prema vrijednosti predmeta spora (100,00 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), tuženicima imao priznati za sastav odgovora na tužbu iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/1 OT) i za zastupanje na tri ročišta iznos od 50,00 eura za svako (Tbr. 9/1 OT), što uvećano za 10% radi zastupanja dva tuženika (Tbr. 40/1 OT) iznosi 220,00 eura, a uvećano još za 25% PDV-a, ukupno 275,00 eura. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II., dok je za ostali prekomjerno zahtijevan iznos tuženike valjalo odbiti pod točkom III. izreke.

U Đakovu, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženicima po punomoćniku