Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1057/2020-42

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB 30050049642, zastupan po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku u Osijeku i II. tuženika Žito d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 03834418154, zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu rješenja, 24. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Odbacuje se tužba tužitelja koja glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Kupoprodajni ugovor od 25.travnja.2019 Klasa: 944-01/19- 01/6 Urbroj: 2158/01-14-00/04-19-22 ovjeren od strane javnog bilježnika pod posl.br. OV-5397/2019 sklopljen između I. tuženika Grad Osijek, OIB: 30050049642 i II. tuženika Žito d.o.o., OIB: 03834418154 te Potvrda o plaćanju kupoprodajne cijene I. tuženika Grad Osijek Klasa: 944-01/19-01/6 Urbroj: 2158/01-14-00/04-19-40 od 08.svibnja 2019. ovjerena od strane javnog bilježnika posl.br. OV-2881/2019.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da uspostavi ranije zemljišnoknjižnog stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva II. tuženika Žito d.o.o na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čestica [katastarska čestica] što u naravi čini uređeno zemljište Gornjodravska obala površine 895 m2 na način da uknjiži I. tuženika Grad Osijek kao vlasnika nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čestica [katastarska čestica] što u naravi čini uređeno zemljište [adresa] površine 895 m2.“.

II/ Nalaže se tužitelju ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tuženiku [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB 30050049642, naknadi trošak postupka u iznosu od 13.481,25 EUR-a (trinaesttisućačetristoosamdesetjedaneura-dvadesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužitelju ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da II. tuženiku Žito d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 03834418154, naknadi trošak postupka u iznosu od 15.603,75 EUR-a (petnaesttisućašestotrieura-sedamdesetpetcenti) u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici 25. travnja 2019. sklopili ugovor o kupoprodaji broj Ov-5397/19 kojim je drugotuženik Žito d.o.o. stekao vlasništvo nekretnine prvotuženika Grada Osijeka upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], što u naravi čini [adresa] površine 2501 m2. Kako se radi o nekretnini velike vrijednosti, tužitelj drži da je ista prodana bez suglasnosti odgovornih tijela iz razloga što je navedeno prvotuženik bio dužan provesti sukladno zakonskim odredbama i vlastitom statutu. Tužitelj nije pronašao podatak da je Gradsko vijeće odobrilo prodaju navedene nekretnine čija tržišna cijena je zasigurno milijunska obzirom da se radi o atraktivnom zemljištu u samom centru Osijeka pored šetališta Promenade i rijeke Drave jer sukladno Statutu prvotuženika, gradonačelnik može odlučivati o visini pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina odnosno raspolaganju ostalom imovinom. Ako je taj iznos veći od 1.000.000,00 kn, gradonačelnik može odlučivati najviše do 1.000.000,00 kn ako je stjecanje i otuđivanje, nekretnina i pokretnina te raspolaganje ostalom imovinom planirano u proračunu Grada i provedeno u skladu sa zakonskim propisima. Nadalje, navodi da je navedeno postupanje prvotuženika u suprotnosti s prisilnim propisima, moralu, a posebice Ustavu Republike Hrvatske. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donesene sljedeću presudu :“ Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. travnja 2019. sklopljen između prvotuženika Grada Osijeka, OIB:30050049642 i drugotuženika Žito d.o.o., OIB:03834418154, kojim je drugotuženik Žito d.o.o., OIB:03834418154 stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku što u naravi čini [adresa], uređeno zemljište, površine 2501 m2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva drugotuženika Žito d.o.o. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi troškove postupka tužitelju.“

1.1. Tijekom postupka tužitelj u podnesku od 10. veljače 2021. navodi da je I. tuženik Grad Osijek putem gradonačelnika JŠ u veljači 2019. objavio natječaj Klasa: 944-01/19-01/6, Urbroj: 2158/01-14-00/04-19-6 kojim je oglasio prodaju više nekretnina a među njima i nekretninu [adresa] Mješovita namjena k. č. br. [katastarska čestica], uređeno zemljište [adresa] površine 895 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po početnoj prodajnoj cijeni od 798.000,00 kuna. Rješenjem od 26.ožujka 2019.g. Klasa 944-01/19-01/6, Urbroj 2158/01-02-19-19 I- tuženik Grad Osijek je prihvatio ponudu II-tuženika Žito d.o.o. u iznosu od 799.000,00 kuna za predmetnu nekretninu. Člankom III predmetnog Rješenja nedvojbeno stoji kako je ponuditelj dužan ponuđeni iznos platiti u cijelosti u roku od 8 dana od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora a položena jamčevina se zadržava i uračunava u ugovorenu cijenu. Nadalje stoji ukoliko kupac ne plati kupoprodajnu cijenu u ugovorenom roku, smatra se da je odustao od kupovnine te gubi pravo na povrat jamčevine. Dana 25. travnja 2019.g. I. tuženik Grad Osijek i II. tuženik Žito d.o.o. su sklopili Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine a 08.svibnja 2019.g. tuženik Grad Osijek je izdao tabularnu ispravu u kojoj potvrđuje da je tuženik Žito d.o.o. isplatilo kupoprodajnu cijenu u cijelosti. II. tuženik je dana 07.svibnja 2019.g. uplatio ostatak kupoprodajne cijene iako je bio u obvezi u prekluzivnom roku od osam dana od sklapanja ugovora o kupoprodaji uplatiti navedeno. I. tuženik, iako je bio u obvezi sukladno čl. IV Rješenja o prihvaćanju ponuda koji kaže da ukoliko kupac ne plati kupovninu u ugovorenom roku, smatra se da je odustao od kupovnine te gubi pravo na povrat jamčevine, izdaje tabularnu izjavu te dopušta uknjižbu prava vlasništva II. tuženika na nekretnini I. tuženika kč. br. [katastarska čestica]. Navedena činidba I. tuženika prema II. tuženiku je bila nedopuštena te je prema mišljenju tužitelja predmetni ugovor o kupoprodaji i tabularna izjava ništetan. Također, sukladno Rješenju o prihvaćanju ponuda po Natječaju o prodaji nekretnine od 26.ožujka 2019.g. klasa 944-01/19-01/6, urbroj 2158/01-02-19-19, II. tuženik je dopisom od 11.travnja 2019.g I. tuženik dostavio ugovor o kupoprodaji i pozvao ga na potpis. U samom Rješenju o prihvaćanju stoji da je Ugovor o kupoprodaji II. tuženik dužan potpisati u roku od 8 dana od dana primitka poziva. I. tuženik je dopisom od 11.travnja 2019.g. pozvao II. tuženika na potpis ugovora a sam ugovor je potpisan 25.travnja 2019.g., stoga tužitelj drži da niti rok potpisa Ugovora nije ispoštovan od strane II. tuženika. Nadalje, predmetni ugovor o kupoprodaji kao i tabularnu izjavu je potpisao u ime Grada Osijeka zamjenik gradonačelnika KŠ. Kod potpisa ugovora o kupoprodaji zamjenik gradonačelnika se legitimirao za zastupanje Grada Osijeka na temelju konačnih rezultata izbora za gradonačenika Grada Osijeka od 09.06.2017. Nesporno je da je KŠ zamjenik gradonačelnika, sporno je prema mišljenju tužitelja da li isti može samo na temelju navedenog akta biti ovlašten za sklapanje radnji koje ulaze u djelokrug postupanja gradonačelnika JŠ sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te Statuta Grada Osijeka. Prema mišljenju tužitelja, okolnost da je KŠ izabran za zamjenika gradonačelnika ne daje istome pravo da samo na temelju tog akta poduzima radnje koje po zakonu ima samo pravo poduzimati gradonačelnik. Stoga iz svega navedenog, tužitelj drži da se pri potpisu ugovora o kupoprodaji zamjenik gradonačelnika pozvao na akt koji mu nije dao ovlaštenje za sklapanje ugovora već je to trebao biti akt gradonačelnika kojim mu daje ovlaštenje za sklapanje ugovora ili samo punomoć. Nekretninu koju je I. tuženik oglasio za prodaju putem natječaja u veljači 2019. je nekretnina koja je nastala cijepanjem čestice 1366/1, k. o. [katastarska općina] površine 38540 m2 u siječnju 2019.g. te je nastala čestica 1366/5, k.o. površine 895 m2. Predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] je procijenjena na iznos 798.000,00 kn a radi se o građevinskom zemljištu u samom centru Osijeka. Sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te Statuta Grada Osijeka, gradonačelnik može odlučivati o prodaji imovine do vrijednosti od milijun kuna a o prodaji imovine vrijednije od milijun kuna odluku donosi Gradsko vijeće Grada Osijeka. Tužitelj je stava kako vrijednost predmetne nekretnine prelazi milijun kuna te da je odluku o prodaji trebalo donijeti Gradsko vijeće Grada Osijeka a ne sam gradonačelnik JŠ. Također, sukladno odredbama Statuta Grada Osijeka imovinom Grada Osijeka upravlja Gradonačelnik pažnjom dobrog domaćina. Nova zgrada Poliklinike i hotela sa pratećim sadržajima, u Osijeku, na predmetnoj parceli uz promenadu na rijeci Dravi, planirana je kao slobodnostojeći javni objekt. Planira se izgradnja cca 7500 m2 nadzemnih sadržaja i 2500 m2 podzemnih, na cjelokupnoj parceli od 2500 m2 uz broj etaža: podrum, prizemlje i četiri kata (Po+P+4), sukladno Arhitektonskom konceptu koji je izradio Studio 3LHD iz Zagreba u ožujku 2020. Za predmetnu lokaciju, kartografskim prikazom 3.3. Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite površina - Područja posebnih ograničenja u korištenju i primjene posebnih mjera uređenja i zaštite i člankom 49. Odredbi za provedbu UPU-a, propisana je obveza provedbe urbanističko-arhitektonskog natječaja. Dakle, u trenutku kada Gradonačelnik raspisuje natječaj za prodaju nekretnine isti ima saznanja da će se pokrenuti postupak izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja središta Osijeka koja bi eventualno dopustila granju nekretnine na etažama većim od četiri katnosti koliko dopušta trenutno važeći Urbanistički plan. Tužitelj drži da navedeno ne predstavlja pažnju dobrog domaćina jer je općepoznata činjenica kako bi navedena nekretnina imala veću vrijednost u slučaju usvajanja promjene urbanističkog plana dopuštenosti gradnje na pet etaža. Nadalje obveza provedbe urbanističko- arhitektonskog natječaja ukoliko netko nešto želi graditi na području [adresa] je uvedena 10.veljače 2017. odlukom Gradskog vijeća Grada Osijeka nakon što je prilikom zadnje izmjene Urbanističkog plana središta Grada usvojena primjedba stanara [adresa]. Postupanje I.tuženika na navedeni način je poprilično nejasno a svakako protivno prislinim propisima i Ustavu Republike Hrvatske prema mišljenju tužitelja. Nakon kupnje nekretnine II. tuženik je spojio nekretninu kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa kčbr. [katastarska čestica], tako da je nastala nova kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (uređeno zemljište 2501). Ugovor o kupoprodaji od 25.travnja 2019. koji su sklopili I. tuženik i II. tuženik je protivan prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva te je prema mišljenju tužitelja ništetan. Prema mišljenju tužitelja, u konkretnoj pravnoj stvari rok je bio bitan sastojak ugovora obzirom da navedeno proizlazi iz svih odluka I. tuženika a posebno iz Rješenja o prihvaćanju ponude. Dakle sam I. tuženik je ugovorio posljedicu neispunjavanja obveze a nedopuštenom činidbom je dopustio II. tuženiku da se upiše kao vlasnik nekretnine iako II. tuženik nije ispunio bitnu obvezu ugovora, stoga prema mišljenju tužitelja takva činidba je ništetna te su kupoprodajni ugovor i potvrda o plaćanju kupoprodajne cijene ništetni. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima nakon provedenog postupka donese presudu: „ Utvrđuje se ništetnim Kupoprodajni ugovor od 25.travnja.2019 Klasa: 944-01/19-01/6 Urbroj: 2158/01-14-00/04-19-22 ovjeren od strane javnog bilježnika pod posl.br. OV-5397/2019 sklopljen između I-tuženika Grad Osijek, OIB: 30050049642 i II. tuženika Žito d.o.o., OIB: 03834418154 te Potvrda o plaćanju kupoprodajne cijene I. tuženika Grad Osijek Klasa: 944-01/19-01/6 Urbroj: 2158/01-14-00/04-19-40 od 08.svibnja 2019. ovjerena od strane javnog bilježnika posl.br. OV-2881/2019. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da uspostavi ranije zemljišnoknjižnog stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva II. tuženika Žito d.o.o na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čestica [katastarska čestica] što u naravi čini uređeno zemljište [adresa] površine 895 m2 na način da uknjiži I. tuženika Grad Osijek kao vlasnika nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čestica [katastarska čestica] što u naravi čini uređeno zemljište [adresa] površine 895 m2. Nalaže se I. tuženiku i II. tuženiku da tužitelju solidarno nadoknade trošak ovog parničnog postupka.“.

1.2. U podnesku od 29. listopada 2021. tužitelj navodi kako podnesak I. tuženika od 16.travnja 2019.g. ima isti urudžbeni broj: 2158/01-14-00/04-19-24 kao podnesak I. tuženika od 11.travnja 2019.g. kojim se dostavlja kupoprodajni ugovor II-tuženiku. Sukladno Uredbi o uredskom poslovanju ( NN 7/2009 ) urudžbeni broj označava stvaratelja pismena, godinu nastanka i redni broj pismena unutar predmeta. Iz dostavljenih dokaza u vidu povratnice, nesporno proizlazi kako je II. tuženik ugovor o kupoprodaji zaprimio 12.travnja 2019. temeljem poziva I. tuženika od 11.travnja 2019.g. KLASA: 944-01/19-01/6, UR.BROJ: 2158/01-14-00/04-19-24.Prema mišljenju tužitelja dopis I. tuženika od 16.travnja 2019. je antidatiran. Zatim II. tuženik dostavlja podnesak sa nečitkim žigom da je dana 25.travnja 2019. dostavio ugovor o kupoprodaji I. tuženiku potpisan od strane ovlaštene osobe II. tuženika. Iz ugovora o kupoprodaji jasno proizlazi kako su dana 26.04.2019. ovjereni potpisi KŠ kao zamjenika gradonačelnika i ZŠ kao osobe ovlaštene za zastupanje II- tuženika. Prema mišljenju tužitelja od navedenog datuma nastaje obveza plaćanja kupoprodajne cijene u roku od 8 dana od dana potpisa ugovora jer su ugovor potpisali oba tuženika. Nejasan je poziv I. tuženika na plaćanje II. tuženiku od 29.travnja 2019. a postavlja se opravdano pitanje je li možda i taj dopis u suprotnosti sa zakonskim propisima. Kako II. tuženik nije pristupio sklapanju ugovora u navedenom roku a nije niti pokušao opravdati svoj izostanak, smatra se da je i sam odustao od sklapanja ugovora. Prema mišljenju tužitelja, dana 22.travnja 2019.g. Rješenje I-tuženika od 26.ožujka 2019.g je prestalo važiti u odnosu na ponudu II- tuženika za predmetnu nekretninu. Tužitelj na predmet spisa dostavlja dokaz o prodaji nekretnine koja je procjenjena na iznos veći od milijun kuna te je odluku o prodaji te nekretnine upravo donijelo Gradsko vijeće Grada Osijeka sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Statuta Grada Osijeka. Tužitelj je stava kako predmetno raspolaganje gradskom imovinom nije provedeno u skladu sa zakonom ali nema saznanja je li navedena prodaja bila planirana u proračunu jedinice. Iz dostavljene dokumentacije za proračun Grada Osijeka za 2018.g. i proračun Grada Osijeka 2019.g. navedenog podatka nema. Što se tiče dostavljene procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine koju je izradio procjenitelj Ivan Marijanović za potrebe I. tuženika ( u spisu je dostavljena samo prva strana a dostavlja se uz ovaj podnesak cjelokupni elaborat ) ističe se sljedeće: kako je elaborat napravljen prije formiranja prodane čestice, kako je dva puta ispravljan, kako je procjenitelj uzeo za odabir osam usporednih nekretnina a za izračun cijene uzeo samo tri nekretnine koje su imale najnižu cijenu ne obrazlažući zbog čega je izostavio ostalih pet nekretnina Prema mišljenju tužitelja predmetni elaborat nije napravljen u skladu sa odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Tužitelj je stava kako će se objektivnim vještačenjem sukladno odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina utvrditi kako je vrijednost prodane predmetne nekretnine bila veća od milijun kuna te da je sukladno zakonskim odredbama odluku o njenoj prodaji trebalo donijeti predstavničko tijelo I- tuženika a to je Gradsko vijeće Grada Osijeka. Nadalje, navodi, da činjenica kako je kupoprodajna cijena iznosila 799.000,00 kuna sama po sebi ne znači kako je i automatski vrijednost predmeta spora 799.000,00 kuna obzirom da tužitelj ne traži isplatu navedenog iznosa već samo utvrđenje ništetnosti ugovora te se tužitelj protivi prijedlogu II. tuženika u pogledu utvrđivanja vrijednosti spora u iznosu od 799.000,00 kuna. Ukoliko sud utvrdi da je predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan, tada je prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora irelevantan iznos naznačen u tom ugovoru.

1.3. Podneskom od 4. veljače 2022. tužitelj je naveo da u odnosu na navod I. tuženika kako tužitelj nema pravni interes za predmetnu tužbu da sukladno čl. 68 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi prihod I. tuženika čine gradski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe kao i drugi prihodi navedeni u članku. Tužitelj u ovom postupku ne traži raskid ili pobojnost ugovora na koju se mogu pozvati samo ugovorne strane već ništetnost na koji se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Okolnost da nije bio stranka ugovora ne znači da kao građanin grada Osijeka koji financira rad I. tuženika ne može biti zainteresirana osoba u ovom postupku prema mišljenju tužitelja. Tužitelj drži da kao zainteresirana osoba ima pravni interes utvrđivati je li predmetni ugovor o kupoprodaji između I i II tuženika ništetan obzirom da tužitelj predstavlja prihodovnu stranu I. tuženika koju isti kao građanin grada Osijeka financira plaćanjem poreza, prireza i drugih prihodovnih strana. I. tuženik je suprotno prisilnom propisu odcijepio dio nekretnine koja predstavlja jednu od znamenitosti Grada Osijeka kolokvijalno znanu kao Osječka promenada, utvrdio nerealno nižu tržišnu vrijednost nekretnine prema mišljenju tužitelja a zatim sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa II. tuženikom iako isti nije u roku dostavio potpisani Ugovor te izdao tabularnu izjavu iako II. tuženik nije u roku uplatio ostatak kupoprodajne cijene sukladno propisanim uvjetima prema mišljenju tužitelja. Nadalje navodi da iz čl. IV Rješenja o prihvaćanju ponude i čl. 2 Ugovora o kupoprodaji proizlazi kako je rok uplate bitan sastojak ugovora. Razlozi ništetnosti na koje se tužitelj poziva, isti su sljedeći: a) I. tuženik je postupio suprotno prisilnom propisu sadržanom u čl. 48 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji kazuje kako stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina te drugo raspolaganje imovinom mora biti planirano u proračunu jedinice i provedeno u skladu sa zakonom jer otuđivanje nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] a niti njeno formiranje nije planirano u proračunu o čemu je tužitelj dostavio dokaz u spis, b) I. tuženik je postupio suprotno prisilnom propisu sadržanom u čl. 48 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Statutu Grada Osijeka koji kazuju kako Gradonačelnik može odlučivati samo o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina odnosno raspolaganju ostalom imovinom samo do iznosa od 1.000.000,00 kuna a tužitelj drži kako je vrijednost nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] veća od 1.000.000,00 kuna i da je o prodaji predmetne nekretnine moglo samo odlučiti Gradsko vijeće Grada Osijek o čemu je elaborirao u podnescima i predloženim dokazima, c) I. tuženik je postupio suprotno prisilnom propisu sadržanom u čl. 42 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji kazuje kako gradonačelnik zastupa grad. Gradonačelnika može zamijeniti zamjenik u skladu sa statutom i može obavljanje određenih poslova iz svog djelokruga povjeriti zamjeniku ali kako u Ugovoru o kupoprodaji stoji da KŠ kao zamjenik gradonačelnika na temelju rezultata izbora zastupa Grad Osijeka a ne dokumenta iz kojeg je razvidno da je gradonačelnik ovlastio zamjenika da može potpisati ugovore o kupoprodaji u ime Grada, tužitelj drži da navedeno predstavlja postupanje suprotno prisilnom propisu, d) I-tuženik je postupio suprotno prisilnim propisima koje je sam propisao u Natječaju za prodaju nekretnine, Rješenju o prihvaćanju ponude i samom Kupoprodajnom ugovoru obzirom da II. tuženik nije u roku niti dostavio potpisani ugovor o kupoprodaji niti u roku uplatio preostali iznos kupovnine a dopustio je uknjižbu vlasništva II. tuženiku umjesto da isti natječaj poništi, prema mišljenju tužitelja. Ništetnost nastaje na temelju zakona i na nju sud pazi po službenoj dužnosti.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik je naveo da predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga što je kupoprodajni ugovor dvostanoobvezni ugovor, inter partes a kako tužitelj nije sudionik u ovom pravnom poslu to nije aktivno legitimiran tražiti utvrđenje ništavosti ugovora. Ugovorom se stvaraju prava i obveze za ugovorne strane, ugovori se moraju izvršavati –pacta sunt servanda. Tuđi ugovor ne može nikome štetiti niti koristiti (djelovanje inter partes). Tužitelj nije dokazao pravni interes za podizanje ove deklaratnorne tužbe, odnosno nije dokazao koja bi se njegova ugrožena prava zaštitila. Podredno, opreza radi, suprotno navodima tužitelja navodi slijedeće: Grad Osijek nije prodao predmetnu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 2501 m2, kako to tužitelj pogrešno navodi u tužbi, nego je prodao navedenu nekretninu u površini od 895 m2; Nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje je procijenjena po ovlaštenom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Ivanu Marjanoviću, koji je predmetnu nekretninu procijenio na iznos od 108.000,00 € ili 798.000,00 kn. Navedenu procjenu je Procjeniteljsko povjerenstvo na svojoj 26. sjednici održanoj 28.01.2019. razmatralo te utvrdilo da ista nema neusklađenosti s odredbama Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15.) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15.), te je dalo mišljenje da je procjena usklađena sa Zakonom. S obzirom da vrijednost nekretnine ne prelazi iznos od 1.000.000,00 kn o otuđenju ili prodaji iste sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Statutu Grada Osijeka nije odlučivalo odnosno nije moralo dati suglasnost na prodaju Gradsko vijeće, nego u tom slučaju odlučuje Gradonačelnik, sukladno čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. (NN-pročišćeni tekst br: 33/2001, 60/2001, 129/2005, 109/2007, 36/2009, 125/2008, 36/2009, 150/2011, 144/2012, 123/2017, 98/2019, 144/2020.) Gotovo identičnu odredbu kao u Zakonu propisao je u čl. 34. i Statut Grada Osijeka. Gradonačelnik je potom objavio Natječaj o prodaji nekretnina, Kl: 944-01/19-01/6 u Glasu Slavonije, dana 13.02.2019. u kojemu je pod točkom 8. objavljena prodaja predmetne nekretnine. Natječaj je bio objavljen 15 dana. Iz Natječaja je vidljivo da je napravljen sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Statutu Grada, te Odluci o gospodarenju građevinskim zemljištem. Potom je gradonačelnik donio Rješenje o prihvaćanju ponuda po Natječaju o prodaji nekretnina, 26.03.2019. iz kojega je vidljivo da je pod točkom I, alineja 3. prihvaćena ponuda u iznosu 799.000,00 kn tvrtke Žito d.o.o. iz Osijeka. Ponuđenu cijenu koja je umanjena za jamčevinu je ista tvrtka uplatila u proračun Grada, 07.05.2019., sukladno Kupoprodajnom ugovoru od 25.04.2019. Slijedom svega naprijed navedenog, obzirom da je cijeli postupak prodaje proveden u skladu sa propisanom procedurom, a tužitelj nije bio čak ni sudionik u navedenom natječajnom postupku, ukoliko sud ne odbaci tužbu i tužbeni zahtjev jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, predlaže se sudu odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

2.1. Tijekom postupka I. tuženik Grad Osijek u podnesku od 3. ožujka 2021. naveo je da se I. tuženik protivi svim navodima tužitelja, iz razloga kako slijedi: Nesporno je da je I. tuženik zaključio ugovor s II.-tuženikom o kupoprodaji nekretnine označne kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. I. tuženik je predmetnu nekretninu prodao putem javnog natječaja objavljenog 13. veljače 2019. u Glasu Slavonije. Pravila za provođenje javnog natječaja propisana su čl. 10. – 24. Odluke o gospodarenju građevinskim zemljištem. Po isteku roka od 15 dana od dana objave Natječaja, Povjerenstvo je 05. ožujka 2019. uz nazočnost svih ponuditelja, otvorilo zaprimljene ponude. Za predmetnu nekretninu pristigla je samo jedna ponuda i to ponuda II. tužitelja koja je ispunjavala sve uvjete iz natječaja, dakle ista je bila pravovaljana. Nakon toga je Gradonačelnik 26. ožujka 2019. donio Rješenje o prihvaćanju ponuda po Natječaju, te je prihvatio ponudu II. -tuženika za ponuđenu cijenu u iznosu od 799.000,00 kn. U tom rješenju je propisano da je ponuditelj dužan pristupiti potpisu ugovora u roku od 8 dana od dana uručenja poziva. Potom je I. tuženik 11. travnja 2019. uz dopis poslao na potpis primjerke kupoprodajnog ugovora II. tuženiku, međutim, obzirom da se radilo o grešci, ponovno je poslao ispravljeni dopis sa ispravljenim primjercima kupoprodajnog ugovora 16. travnja 2019. Nakon što je ugovore potpisala ovlaštena osoba II. tuženika, vratio je u roku potpisane primjerke I. tuženiku. Zamjenik gradonačelnika ih je potpisao 25. travnja 2019.te su poslani JB Mirjani Borić kod koje je deponiran potpis zamjenika gradonačelnika, koja je iste ovjerila 26. travnja 2019. Grad Osijek je 29.travnja 2019.g. vratio II. tuženiku ovjereni ugovor, te je II. tuženik sukladno sklopljenom ugovoru ispunio svoju obvezu i isplatio ponuđenu cijenu, 07.svibnja 2019.g. Nakon što je II. tuženik uplatio cjelokupni iznos kupoprodajne cijene i time ispunio svoju obvezu, I. tuženik kao prodavatelj ispunio je svoju obvezu te je 08. svibnja 2019. poslao II. tuženiku potvrdu o plaćanju kupoprodajne cijene sa klauzulom intabulandi, temeljem koje se II. tuženik uknjižio u zemljišnoj knjizi s pravom vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom navedenog, razvidno je da je Grad Osijek proveo cjelokupni postupak kupoprodaje predmetne nekretnine sukladno Statutu, Odluci, Natječaju, Zakonu o vlasništvu, Zakonu o obveznim odnosima, te je sklopio kupoprodajni ugovor u skladu sa naprijed navedenim propisima, pa nije jasno u čemu se očituje njegova protivnost Ustavu Republike Hrvatske i pojedinim prinudnim propisima ili moralu društva. Nadalje, nesporno je da je predmetni ugovor o kupoprodaji kao i tabularnu izjavu potpisao u ime Grada Osijeka zamjenik gradonačelnika KŠ. Nesporno je da je KŠ zamjenik gradonačelnika, sporno je prema mišljenju tužitelja da li je isti ovlašten za sklapanje radnji koje ulaze u djelokrug postupanja gradonačelnika JŠ sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te Statuta Grada Osijeka. Sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi važećih u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, stoji kako je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, u gradu gradonačelnik, te da je iznimno izvršno tijelo i zamjenik. Opće je poznato i vidljivo na svim portalima da je gradonačelnik imao kardiokiruršku operaciju 18. travnja 2019. u Zagrebu. Slijedom te činjenice, obzirom da je člankom 36. Statuta Grada Osijeka propisano da gradonačelnika u slučaju spriječenosti ili odsutnosti u obavljanju njegove dužnosti zamjenjuje zamjenik gradonačelnika kojega on odredi, Gradonačelnik je još 12. lipnja 2017. donio Rješenje o povjeravanju poslova KŠ, pa zatim 06.07.2018. Rješenje o izmjeni Rješenja o povjeravanju poslova, te slijedom rečenog ne stoji tvrdnja tužitelja da je zamjenik gradonačelnika neovlašteno potpisao predmetni ugovor i tabularnu izjavu. Daljnji navodi iz tužbe koji se tiču urbanističkih planova, njihovih izmjena, raspolaganja predmetnom nekretninom, kao i način na koji će je koristiti vlasnik nije predmet ovog spora niti je od utjecaja na ništetnost ugovora.

2.2. U podnesku od 8. studenog 2021. I. tuženik je naveo da su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani, te ističe kako je očito da tužitelj, u nedostatku valjanih dokaza pokušava iskonstruirati postojanje razloga za ništetnost predmetnog ugovora, iako iz dosadašnjeg postupka uopće nije jasno u čemu bi se ta ništetnost sastojala. Nadalje, tuženik ističe kako nije sporno da pismena od 11. travnja 2019. i 16. travnja 2019. imaju jednake urudžbene brojeve no to nikako ne znači da bi pismeno od 16. travnja 2019. bilo antidatirano. Nadalje, navodi da uvidom u sadržaj pismena od 11. travnja 2019. i 16. travnja 2019. nedvojbeno proizlazi kako je riječ o identičnim pismenima uz koja su priloženi ugovori koji se dostavljaju na potpis, iz kog razloga oba pismena i nose jednaki urudžbeni broj. Nadalje, pozivanje tužitelja na ugovor o kupoprodaji zaključen između I. tuženika i IŠ koji Ugovor je u ime I. tuženika, dana 16. travnja 2019. potpisao gradonačelnik JŠ, potpuno je irelevantno za ovu pravnu stvar. Obzirom da do 16. travnja 2019. I. tuženik nije zaprimio potpisani primjerak ugovora, postalo je jasno kako ga u narednom razdoblju u ime I. tuženika neće moći potpisati gradonačelnik JŠ i to zbog kardiokirurške operacije zakazane za dan 18. travnja 2019. kao i zbog očekivane postoperativne rehabilitacije. Upravo iz tog razloga se pristupilo izmjeni potpisnika u ime I. tuženika uslijed čega je II. tuženiku dopisom od 16. travnja 2019. dostavljen izmijenjeni ugovor, slijedom čega je jasno kako su sve konstrukcije tužitelja učinjene u smjeru da bi I. tuženik antidatirao pismeno od 16. travnja 2019. u cijelosti promašene. Osim toga, sve i da je kupac zakasnio s plaćanjem kupoprodajne cijene (a što nije), prodavatelju je ostavljena mogućnost da prizna takvo ispunjenje i da kupcu izda potvrdu o isplati (neovisno o trenutku uplate) iz čega nedvojbeno proizlazi kako rok uplate nije ugovoren kao bitan sastojak ugovora. Nadalje, I. tuženik ističe kako je predmetni procjembeni elaborat izrađen po ovlaštenom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina koji je dužan u skladu s pravilima struke, objektivno i stručno pristupiti izradi i na takav način izraditi procjembeni elaborat. Suprotno navodima tužitelja, I. tuženik smatra kako je predmetni elaborat napravljen u skladu sa odredbama Zakona, a što osobito proizlazi iz Mišljenja o usklađenosti procjembenog elaborata s odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina od 28. siječnja 2019.. Cit. mišljenje izdalo je Procjeniteljsko Povjerenstvo Grada Osijeka koje je utvrdilo da je Procjena vrijednosti predmetne nekretnine izrađena od Ivana Marijanovića na iznos od 798.000,00 kn usklađena s odredbama Zakona. Slijedom svega navedenog, obzirom da je cijeli postupak prodaje proveden u skladu s propisanom procedurom, prvenstveno se uslijed nedostatka pravnog interesa tužitelja predlaže odbaciti tužbu, dok se podredno, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te mu naložiti da I- tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik je naveo da tužba nije pravodobna za raspravljanje, jer nije označena vrijednost predmeta spora. S obzirom da tužitelj tužbom traži poništenje kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 25. travnja 2019. između I. tuženika Grada Osijeka, kao prodavatelja, i II. tuženika Žito d.o.o. kao kupca, čiji je predmet prodaja prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predlaže da se tužitelj pozove na određivanje vrijednosti predmeta spora, a podredno da kao vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od 799.000,00 kn koliko je ugovorena i plaćena kupoprodajna cijena. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe da su netočni i pogrešni navodi tužbe da je postupanje I. tuženika prilikom sklapanja ugovora u suprotnosti s prisilnim propisima, moralom a posebice Ustavom Republike Hrvatske. Naime, nije sporno da je između tuženika sklopljen Ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], uređeno zemljište, te je ista prodana za ugovorenu cijenu od 799.000,00 kn. Prije sklapanja predmetnog ugovora Grad Osijek je poštujući svoj Statut i ostale akte koji su uređivali pitanje upravljanja i raspolaganja nekretnina u vlasništvu grada,

1 0

proveo javni natječaj, te je oglasom o prodaji nekretnina (među kojima je i sporna), pozvao zainteresirane da stave ponude, a prethodno je utvrdio vještačenjem vrijednost predmetne nekretnine u visini od 798.000,00 kn. Nakon otvaranja ponuda za kupovinu nekretnina po predmetnom natječaju, utvrđeno je da je II. tuženik stavio prihvatljivu ponudu sukladno visini cijene koja je bila određena u natječaju odnosno tj. 799.000,00 kn, te ista ispunjava uvjete za sklapanje ugovora odnosno da je e ponuda valjana, što je rezultiralo sklapanjem navedenog kupoprodajnog ugovora. II. tuženik svojim ponašanjem, odnosno prijavom na natječaj i sklapanjem ugovora nije povrijedio nikakve odredbe koje se tiču prodaje predmetne nekretnine, a po stavu II. tuženika i Grad Osijek u cijelosti je poštivao svoj Statut i druge akte prilikom prodaje predmetne nekretnine. Pri tome, tužitelj pogrešno smatra da bi Gradsko vijeće trebalo odobriti prodaju navedene nekretnine, smatrajući da je tržišna cijena znatno veća od oglašene, odnosno milijunska, jer tužitelj niti jednim dokazom osim paušalnim prigovorom ne dokazuje da bi cijena bila veća od procijenjene. Nadalje, navodi da tužitelj pogrešno čita i tumači odredbe Statuta Grada Osijeka (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 5/97) s obzirom da je u vrijeme kupoprodaje 2019. na snazi bila odredba Statuta i to čl. 34 prema kojoj gradonačelnik upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu grada, kao i prihodima i rashodima grada, a toč. 23 određeno je da gradonačelnik odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina čija pojedinačna vrijednost ne prelazi iznos od 1.000,000 kn. Navedena izmjena Statuta donesena je statutarnom odlukom o izmjenama i dopunama Statuta Grada Osijeka od 21. srpnja 2009. a istom odlukom brisan je čl. 39. ranijeg Statuta koji je određivao nadležnost gradskog poglavarstva i kojim je bilo određeno da isto upravlja pokretninama i nekretninama u vlasništvu grada, kao i prihodima i rashodima. Nadalje, II. tuženik navodi da pozivanje na to da je Gradsko vijeće trebalo odobriti prodaju navedene nekretnine u suprotnosti je sa odredbama Statuta i važećim propisima Grada Osijeka o prodaji nekretnina. Prilikom donošenja odluke o prodaji nekretnina Grad Osijek je postupao i sukladno odredbama svoje Odluke o gospodarenju građevinskim zemljištem ( Službeni glasnik Grada Osijeka br.3/12 i 4/15) kojom je određeno i to odredbom čl. 3. da ovlasti za raspolaganje, upravljanje i korištenje građevinskim zemljištem u vlasništvu grada ima Gradonačelnik odnosno Gradsko vijeće; čl. 4. da gospodarenje građevinskim zemljištem predstavlja i prodaja građevinskog zemljišta te čl. 9. koji određuje da se građevinsko zemljište prodaje javnim natječajem, a st. 2. da nakon što sudski vještak provede vještačenje i utvrdi početnu odnosno tržišnu vrijednost nekretnine, o raspisivanju i načinu provođenja javnog natječaja odnosno neposrednoj pogodbi odlučuje nadležno tijelo, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmetne nekretnine Gradonačelnik Grada Osijeka. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud odbije tužbu i tužitelja obveže na naknadu troškova postupka.

3.1. Tijekom postupka II. tuženik je navodio da s obzirom na to da je II. tuženik stavio najbolju ponudu za kupovinu predmetne nekretnine, u daljnjem tijeku postupka I. tuženik je utvrdio da je predmetna ponuda valjana i sukladna uvjetima javnog natječaja, te je prihvatio ponudu. Prihvaćanjem ponude u smislu čl. 262. ZOO-a a vezano uz čl. 252. i 247. ZOO-a sklopljen je ugovor između tuženika. Utvrđenje, odnosno odluka I. tuženika da prihvaća ponudu II. tuženika za kupovinu predmetne nekretnine njegova je interna odluka koju je donio u obliku rješenja kojom prihvaća navedenu ponudu donesena je 26. ožujka 2019. Takav oblik prihvaćanja ponude sa strane I. tuženika kao prodavatelja potpuno je nebitan, jer bi i dostavom obične izjave o prihvaćanju ponude, ugovor bio sklopljen. II. tuženik je dobio od Grada Osijeka

1 1

tekst ugovora koji je sastavio prodavatelj dana 12. travnja 2019. no nakon par dana, 17. travnja 2019. dobio je novi podnesak i ispravljeni ugovor (sada s potpisnikom KŠ). Navedeni ugovor II. tuženik je potpisao u roku od osam dana, vraćen je prodavatelju, a potom je dana 25. travnja 2019. isti potpisao prodavatelj, te je kod javnog bilježnika kod kojega su stranke imale deponirane potpise zakonskih zastupnika 26. travnja 2019. došlo do ovjere ugovora odnosno do ovjere potpisa zakonskih zastupnika ugovornih stranaka. Nakon ovjere, Grad Osijek je dana 29. travnja 2019. vratio ovjereni ugovor II. tužitelju koji je potom sukladno sklopljenom ugovoru ispunio svoju obvezu i isplatio pogođenu kupoprodajnu cijenu 7. svibnja 2019. Nakon toga je I. tuženik kao prodavatelj ispunio svoju obvezu izdavanja klauzule intabulandi, te je temeljem navedenog ugovora II. tuženik uknjižbom u zemljišnoj knjizi stekao pravo vlasništva. Nadalje, navodi da pitanje mogućnosti izgradnje predmetne nekretnine, a jednako tako i vrste objekta koji bi se potencijalno izgradio nije i ne može biti predmet ovog spora, a niti razlog ništetnosti ugovora. U svakom slučaju, uporaba nekretnine od strane II. tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine, mora biti usklađena s prostornim planovima, no to je apsolutno izvan nadležnosti suda, a jednako tako i nebitno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

3.2. Nadalje, tijekom postupka II. tuženik je naveo da se u ovoj pravnoj stvari ne može utvrditi bilo koja druga vrijednost predmeta spora, nego ona koja je navedena u ugovoru o kupoprodaji kao kupoprodajna cijena. Nadalje, navodi da tužiteljeve tvrdnje da je predmetna cijena neadekvatna i u suprotnosti sa Zakonom o procjeni nekretnina, potpuno irelevantna za predmet spora, II. tuženik nije utvrđivao navedenu cijenu, niti je to mogao, a I. tuženik se pouzdao u vještačenje po osobi koja ima potrebno stručno znanje da bi utvrdila predmetnu cijenu, a predmet ovoga spora nije utvrđivanje vrijednosti predmetne nekretnine, pa se II. tuženik protivi provođenju nekakvog vještačenja koji bi sada utvrđivao vrijednost predmetne nekretnine. Pozivanje tužitelja o tome koliki su prihodi Grada Osijeka, koliko ostvaruje prihoda od prodaje imovine, te s tim u vezi zaključivanje da je gradonačelnik mogao odlučivati o prodaji nekretnine samostalno do ukupne vrijednosti od 1.000.000,00 kn je apsurdno i neosnovano. U vezi navoda tužitelja o u pogledu broja upravnog predmeta, pod kojim je vođena prodaja predmetne nekretnine, II. tuženik doista ne može utjecati na oznake koje je vršio I. tuženik, no isto nije niti bitno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, ističe da su tuženici poštivali sve uvjete natječaja, kako u pogledu vremena i trenutka sklapanja ugovora, tako i u pogledu isplate kupoprodajne cijene.

3.3. Nadalje, II. tuženik navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, a pozivanjem na činjenicu da je isti porezni obveznik, iz kojih se dijelom financira Grad Osijek, ne daje mu procesno ovlaštenje da podnosi predmetnu tužbu, jer nema interesa za isto. Isto tako, II. tuženik ističe da čak i u situaciji kada bi obveza bila ispunjena s eventualnim zakašnjenjem, to nije razlog za ništetnost predmetnog ugovora, a evidentno je da I. tuženik, a niti II. tuženik nisu niti sporazumno, niti prisilno raskinuli predmetni ugovor. Nadalje, u vezi navoda tužitelja da je tuženik protivno prisilnim propisima odcijepio dio nekretnine, II. tuženik ističe da svaki vlasnik slobodno može raspolagati i upravljati objektom svoga vlasništva, pa tako i vršiti cijepanje svoje nekretnine, a tužitelj niti ne navodi koji bi to propis bio prekršen.

3.4. Podneskom od 13. veljače 2025. II. tuženik je dostavio izvadak iz Sudskog registra iz kojeg je vidljivo da je II. tuženik Žito d.o.o., 27. prosinca 2024. preoblikovano iz društva s ograničenom odgovornosti u društvo u dioničko društvo.

1 2

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 3-5), Natječaj o prodaji nekretnina (list spisa 18-23), Procjena tržišne vrijednosti nekretnina (list spisa 28), dopis Grada Osijeka od 28.1.2019. (list spisa 29), Statut Grada Osijeka (list spisa 30-31), Natječaj o prodaji nekretnina (list spisa 32-37, kao i na listu 55-60), Obavijest o objavi Natječaja o prodaji nekretnina (list spisa 38 i 61), rješenje o prihvaćanju ponuda po Natječaju o prodaji nekretnina (list spisa 39-40, kao i na listu spisa 62-63), Kupoprodajni ugovor od 25.4.2019. (list spisa 41-43, kao i na str. 64-66, kao i na listu 331-333), dopis Grada Osijeka od 8.5.2019. (list spisa 44, kao i na str. 67-68, kao i na str. 125, i na str. 154), preslik naloga/uplatnice o isplati po kupoprodajnome ugovoru od 25.4.2019. (list spisa 45-46, kao i na listu spisa 126 i 152-153), preslik e-mail-a (list spisa 69-70), dopis Grada Osijeka od 11.4.2019. (list spisa 71 i 114 i na listu spisa 334), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 72-74), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 75-77), Izmjene i dopune urbanističkog plana uređenja središta Osijeka (list spisa 78-110), Kupoprodajne ugovore (list spisa 115-118), dopis Grada Osijeka od 16.4.2019. i Kupoprodajni ugovor (list spisa 119-124), dopis grada Osijeka od 9.5.2019. (list spisa 127-128), Odluku o gospodarenju građevinskim zemljištem od 19.3.2012. (list spisa 133-144), Zapisnik od 5.3.2019. (list spisa 145-150), dopis Grada Osijeka 29.4.2019. (list spisa 151), Interno pročišćeni tekst Statuta Grada Osijeka (list spisa 155-158), Procjembeni elaborat (list spisa 159-209), Natječaj o prodaji nekretnine (list spisa 218-223), rješenje o prihvaćanju ponude po Natječaju o prodaji nekretnine (list spisa 224-225), Kupoprodajni ugovor od 16.4.2019. (list spisa 226-228, kao i na listu spisa 328-330), rješenje o neprihvaćanju ponuda prispjelih po Natječaju o prodaji nekretnina (list spisa 229), rješenje o odabiru ponuditelja po Natječaju o prodaji zemljišta kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] (list spisa 230-231), dopis Grada Osijeka od 11.4.2019. s povratnicom (list spisa 232-233), preslik povratnice (list spisa 246), Potvrda HZMO-a za ČŠ (list spisa 247-250), Kupoprodajni ugovor od 23.4.2019. (list spisa 335-337), Kupoprodajni ugovor od 16.4.2019. (list spisa 338-340), dopis Grada Osijeka od 15.4.2019. (list spisa 341), dopis Grada Osijeka od 19.4.2019. (list spisa 342), dopis Grada Osijeka od 24.4.2019. (list spisa 343), dopis Grada Osijeka od 8.5.2019. (list spisa 344) te je saslušao tužitelja.

5. Na prijedlog tužitelja sud je obavijestio Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku o otpočetoj parnici te ga je pozvao da se izjasni želi li stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja.

5.1. Podneskom od 4. ožujka 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku navelo je da u skladu s odredbom članka 206. Zakona o parničnom postupku, Republika Hrvatska po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, izjavljuje da nije zainteresirana stupiti u predmetni parnični postupak kao umješač na strani tužitelja i to zbog nepostojanja pravnog interesa.

6. Prije svega potrebno je reći da je tužitelj podneskom od 10. veljače 2021. uredio i preinačio tužbeni zahtjev. Naime, podneskom od 10. veljače 2021. tužitelj uređuje površinu predmetne nekretnine, te uz utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji zahtjeva da sud utvrdi ništetnom i potvrdu o plaćanju kupoprodajne cijene I. tuženika Grada Osijeka Klasa:944-01/19-01/6, Urbroj:2158/01-14-00/04-19-40 od 8. svibnja 2019. Navedeni podnesak sud je dostavio tuženicima, a isti se nisu izričito protivili

1 3

preinaci (nego su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu, svim navodima tužitelja), te su se upustili u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu. Budući da je tužba preinačena prije zaključenja prethodnog postupka, te imajući na umu da se istoj tuženici nisu protivili, sud je odlučivao o tužbi i tužbenom zahtjevu od 10. veljače 2021. (list spisa 47-53) sukladno čl. 190. st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

7. Tužba se odbacuje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika da se utvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sklopljen između I. tuženika Grada Osijeka i II. tuženika 25. travnja 2019., kao i potvrda o plaćanju kupoprodajne cijene, ništetni jer da su protivni prisilnim propisima, moralu društva i Ustavu Republike Hrvatske.

9. Među parničnim strankama nije sporno da su tuženici 25. travnja 2019. sklopili Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine za cijenu od 799.000,00 kn.

10. Među parničnim strankama je sporno je li predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan, odnosno protivan prisilnim propisima, moralu društava i Ustavu Republike Hrvatske.

11. Odredbom čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

11.1. Tuženici su tijekom postupka isticali da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

12. Sud je, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kao i postojanja pravnog interesa tužitelja, tužitelja saslušao.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi proizlazi da isti smatra da ima direktni i indirektni interes za podnošenje tužbe. Direktni interes sastoji se u tome što iz svoje plaće plaća doprinose Gradu Osijeku, i to poreze i prireze, te stoga smatra da s obzirom na navedeno i Grad Osijek ima prema njemu, kao poreznom obvezniku, obavezu postupati u skladu sa Zakonom. Indirektni interes se sastoji u tome što stanuje u neposrednoj blizini prodanog zemljišta, koje se 100 metara od konkatedrale i nalazi se uz rijeku Dravu. Vlasnik je stana u blizini tog zemljišta. Saznao je poslije prodaje tog zemljišta da je prodano te je saznao da nije bio transparentan natječaj za izgrađenost katnosti, koji je bio objavljen preko Božića i preko ZOOM-a, a većina nas nema internet niti se zna služiti internetom. Nakon tog natječaja za izgrađenost katnosti, saznao je da je to zemljište uz Dravu prodano II- tuženiku Žito d.o.o., i tada saznaje sve što se dešavalo u vezi toga. Nadalje, navodi da ima pravo da učestvuje

1 4

u životu Grada, a osim toga je hrvatski branitelj, pa ako je imao obvezu braniti Grad, tada ima pravo i učestvovati u životu Grada. Također je dužan upozoriti i reagirati ako uoči da neki postupci Grada nisu u skladu sa Zakonom. Napominje da je viši trener sportske rekreacije te može reći da se razumijem u pravnu problematiku vezano za postupanje Grada. Zemljište koje je prodano se nalazi oko objekta Bijela Lađa, te je površine 900 i nešto m², katnost nije bila pet katova, niti je 100 % bila izgrađenost, te je bila sjednica preko zoom-a gdje je trebalo odlučiti da se dopušta 100 % izgrađenost i katnost. To nije dopušteno, jer su oni spriječili odluku u vezi toga te je to još u proceduri. Ako bude priznata katnost pet katova i 100 % izgrađenost, tada će biti izgrađenost tih 900 m² puta 5 katova, što je 4.500 m², puta 2.000 EUR-a za m², dobije se matematičkom računicom vrijednost 9 mil EUR-a, a zemljište je plaćeno 792.000,00 kuna, što je nešto malo više od 100 tisuća EUR-a. Sada još nije dopuštena katnost 5 katova i 100 % izgrađenost, jer se on i građanska inicijativa Bijela lađa bore protiv toga. Dakle, ističe da je u konkretnom slučaju Grad Osijek prodao Žito d.o.o. zemljište za 799.000,00 kuna, a naknadno će mu dopustiti katnost 5 katova i 100 % izgrađenost, što smatraju nedopustivim, te postavljaju pitanje zašto nije prije natječaja odlučeno o katnosti i izgrađenosti. Također imaju informaciju da kupoprodajna cijena nije isplaćena na vrijeme pa je trebalo oduzeti položenu jamčevinu i položiti u gradski proračun, pošto nisu na vrijeme platili punu cijenu. Također su saznali da je određena kupoprodajna cijena do milijun kuna da gradonačelnik može potpisati te da ne mora odluka na gradsko vijeće. Saznali su da je napravljen veći broj nedopuštenih radnji od prvog trenutka. Slali su dopise u USKOK te u tužiteljstvo, unazad godinu i nešto dana. Osobno je slao tužiteljstvu i USKOK-u o svemu što je saznavao, ali nije do danas dobio odgovor. Informacije su bile od skupštinara, vijećnika Grada Osijeka, koji su bili šokirani da je to zemljište prodano po tako jeftinoj cijeni, a ustvari se radi o građevinskom zemljištu koje je 100 % izgrađenost. Ima saznanje da je novi vlasnik Žito d.o.o. tražio građevinsku dozvolu za pet katova i 100 % izgrađenost na navedenom zemljištu, koje je uz rijeku Dravu. Još nije ishodio građevinsku dozvolu, jer se oni bore protiv toga. Sjednicu putem ZOOM-a je organizirao Zavod za urbanizam. Inače se treba organizirati javna rasprava gdje mogu zainteresirani građani doći, a ovako nisu u mogućnosti, a također je ograničen broj koliko ZOOM može primiti. Nadalje navodi da štiti javni interes i svoju imovinu, na način ako najatraktivnije zemljište vrijedi 799.000,00 kuna, površine 900 m², onda naše nekretnine od bilo koga u Osijeku ne vrijede ništa. U vrijeme predmetne kupoprodaje nije bila dopuštena 100 % izgrađenost, koja se sada pokušava ishoditi. Također smatra da je zločin da se zgrada gradi do samog ruba promenade, a da se ne ostavi zelena površina. Podnio je tužbu kako je navedeno, a potom neka da se ide u novu proceduru i neka Grad odluči što će biti s tim. Nadalje, tužitelj izjavljuje da ovom tužbom traži da se ospori nevaljani ugovor, te vratiti zemljište gradu Osijeku ponovno u vlasništvo. Nadalje, tužitelj izjavljuje da nalaz i mišljenje vještaka nije napravljeno u skladu sa pravilima struke, jer je vršena usporedba sa krivim nekretninama puno manje vrijednosti, jer je srednja vrijednost onda mala, a smatra da je procjena dana da bi se pogodovalo gradonačelniku i tvrtki Žito d.o.o. koji su bili u sprezi, te da je o prodaji zemljišta trebalo odlučivati gradsko vijeće. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima saznanja da li je I. tuženik izmijenio urbanistički plan grada središta na način da je povećao katnost na pet katova zbog čega je bila održana javna rasprava za Božić 2002. godine, tužitelj izjavljuje da se na toj sjednici o tome trebalo raspraviti i to je trebalo biti amenovano, ali da je to još uvijek u proceduri. Natječaj i uvjete natječaja je vidio naknadno nakon te sjednice. Nadalje, navodi da drži da plaćanjem doprinosa poreza, prireza, financira upravo rad

1 5

I. tuženika Grada Osijeka, tužitelj izjavljuje potvrdno, te da se od davanja građana financira Grad Osijek. Tužitelj navodi da je stan u njegovom vlasništvu na lokaciji cca 200 metara udaljenosti od predmetnog zemljišta. Nadalje, navodi da je predmetna nekretnina uz promenadu, a na tom zemljištu je ranije objekt Bijela Lađa, koji nije imao toliku katnost i nije bila izgrađena na cijelom zemljištu. Predmetna nekretnina je zemljište uz promenadu u obliku slova "U". Poznato mu je da postoji prostorni plan koji II. tuženik pokušava na sve načine promijeniti na način da pokušava dobiti katnost 5 katova i 100% izgrađenost kupljene površine. Nadalje, navodi da mu je poznato da je natom zemljištu moguće graditi, ali osporavaju ovih 900 m2. Na upit punomoćnika II. tuženika je mu poznato prije kupovine da je Grad objavio javni natječaj za prodaju tog zemljišta, tužitelj izjavljuje da je to već rekao da je to saznao naknadno nakon te sjednice preko ZOOM-a. Naknadno je saznao sve o toj kupoprodaji da nije plaćena puna cijena u zakonskom roku, da nije procjena bila kako treba, da gradonačelnik to nije htio dati na gradsko vijeće, jer je ispod milijun kuna. Na upit punomoćnika II. tuženika da li mu je poznato da li je predmetno zemljišta u statusu građevinskog zemljišta ili se ne radi o građevinskom zemljištu, izjavljuje da II. tuženik i ljudi koje potplati u Gradu mu idu na ruku da gradi gdje hoće. Nadalje, navodi da tužitelj izjavljuje da ta čestica nije prije postojala već ju je Grad odrezao od čestice puno veće površine, i to samo su 900 m² i tako nepravilnog oblika, da to samo II. tuženiku odgovara. U trenutku kada je grad napravio cijepanje (parcelizaciju čestice), vlasnik susjedne nekretnine je II. tuženik Žito d.o.o. Nakon što je II. tuženik kupio tu spornu česticu, spojio ju je sa starom nekretninom i hoće da pretvori u 100 % izgrađenost. Napominje da čestica koju od ranije u vlasništvu II. tuženik na toj lokaciji nije bila uz Dravu, te je kupnjom ove čestice došao do ruba promenade, a sada je postao i vlasnik ceste sa druge strane gdje se okreću automobili, i sve je to spojeno, a na tom mjestu treba biti jedan objekt te 100 % izgrađenost zemljišta, a gdje će biti dječje igralište i parking. Predmetno zemljište je uz sam rub promenade, 5 do 10 metara do rijeke Drave. Tužitelj je naveo da želi da se poštuje procedura, te nakon što se ovo zemljište vrati u vlasništvo Grada, te ako se vrati u vlasništvo Grada da se eventualno pokrene inicijativa da se na tom zemljištu ne gradi.

13. 1. Budući da je za ovu pravnu stvar odlučno prije svega utvrditi ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe, ovaj sud je prije svega na temelju iskaza tužitelja i navoda tijekom postupka utvrđivao postojanje pravnog interesa. Dio iskaza tužitelja u kojem isti navodi svoje razloge zašto smatra da ima pravni interes ovaj sud je uzeo u obzir i to navode da je isti obveznik plaćanja doprinosa od kojih se dijelom financira grad, kao i da je hrvatski branitelj koji je branio grad, te kao i da ima dužnost reagirati ako uoči da neki postupci nisu u skladu sa zakonom. Iskaz tužitelja u tom dijelu je jasan, bez proturječnosti i nedostataka.

14. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, iz navedenih razloga – da je tužitelj porezni obveznik, da je hrvatski branitelj koji je branio grad, kao i da ima dužnost reagirati ako uoči da neki postupci nisu u skladu sa zakonom, ne proizlazi pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

14.1. Naime, prema ocjeni ovoga suda pravo na pružanje pravne zaštite određenog sadržaja imaju oni čije se subjektivni interes veže uz pravne poslove čija se ništetnost traži. Svako suprotno tumačenje dovelo bi do toga da svatko može osporavati pred sudom svaki pravni posao i u svako doba, što bi u konačnici značilo

1 6

pravnu nesigurnost i paralizu pravnog prometa. Dakle, tužitelj je trebao dokazati da je spornim pravnim poslom njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo i pri tome ne može subjektivno pravo temeljiti na općim društvenim vrijednostima - prodaja nekretnine prema cijeni za koju tužitelj smatra da je niska (iako je procjenu nekretnine procijenio vještak), jer u takvim slučajevima postupke može pokrenuti nadležno tijelo, npr. Republika Hrvatska, a koja je u ovoj pravnoj stvari pozvana da stupi u parnicu kao umješač te je navela da nema pravni interes.

14.2. Dakle, prema ocjeni ovoga suda, tužitelj nema nikakav izravni pravni interes koji bi se mogao vezati za neko njegovo subjektivno pravo u odnosu na predmetni ugovor, a navodi tužitelja da ima dužnost reagirati ako uoči da neki postupci nisu u skladu sa zakonom, su apstraktni i njima tužitelj ne dokazuje koje subjektivno pravo ima u odnosu na predmetni ugovor. Potpuno bi bilo neprihvatljivo kada bi fizičke osobe mogle utvrđivati ništetnost ugovora (kao i predmetnu potvrdu), u odnosu na pravne poslove s kojima nemaju nikakve veze niti mogu utjecati na njihova subjektivna prava (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 504/2023-2 od 18. srpnja 2023.). Osim toga, ovaj sud smatra potrebnim reći da sud može odbaciti tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora i predmetne potvrde, bez obzira na odredbu da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti te je potrebno u svakom postupku dokazati pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 504/2023-2 od 18. srpnja 2023.).

15. Prema tome, pravnim poslom čija se ništetnost traži, nije povrijeđeno subjektivno pravo tužitelja, niti bi moglo doći do povrede tužiteljevog određenog subjektivnog prava, jer oni nije vlasnik nekretnine nekretnine koja je predmetnom ugovora o kupoprodaji između tuženika, a nema niti nikakav drugi pravni interes, a kako je to prethodno obrazloženo. Slijedom navedenoga, budući da tužitelj nije dokazao pravni interes sukladno čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a, tužitelj nije ovlašten podnijeti predmetnu tužbu, pa je stoga ovaj sud odbacio tužbu, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

16. Budući da je o prigovoru nedostatka pravnog interesa potrebno odlučiti odmah, iz razloga što je pravni interes procesna pretpostavka čije preispitivanje ima smisla samo na početku sudskog postupka zbog ekonomičnosti postupka iz kojeg načela i izvire, ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja, i saslušanjem svjedoka koje je predložio I. tuženik Grad Osijek i to PŠ i ĐŠ, jer je na temelju dotadašnjeg postupka mogao utvrditi postojanje pravnog interesa tužitelja, a što je procesna pretpostavka za daljnji tijek postupka.

16.1. Nadalje, potrebno je reći da ovaj sud, nije ocjenjivao ostale dokaze koje su stranke dostavljale tijekom postupka, jer tužitelj nije dokazao niti postojanje pravnog interesa a što je procesna pretpostavka.

17. Potrebno je reći da se ročište održano 13. veljače 2025., održalo pred drugim sucem (tijekom postupka došlo je do izmjene raspravnog suda, list spisa 347).

17.1. Odredbom čl. 315. st. 3. ZPP-a propisano je da ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac, odnosno vijeće, može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne,

1 7

odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza odnosno preslušaju tonske snimke.

17.2. Ovaj sud je sukladno čl. 315. st. 3. ZPP-a dao strankama mogućnost da se izjasne o tome da se pročitaju zapisnici. Punomoćnik tužitelja je naveo da smatra da s obzirom da je došlo do izmjene raspravnog suda da je potrebno da tužitelj pristupi na novu raspravu i da iskaz novome uređujućem sucu, a sve radi činjenice neposrednog pristupa te samog pristupa sudu. Tuženici su se protivili ponovnom saslušanju tužitelja, a II. tuženik je naveo da je tužitelj opširno iskazivao i detaljno odgovarao na sva pitanja.

17.3. Nakon što je strankama dana mogućnost da se izjasne sukladno čl. 315. st. 3. ZPP-a ovaj sud je odlučio da se pročitaju zapisnici o izvedenim dokazima, pa i zapisnik sa ročišta na kojem je saslušan tužitelj. Naime, ne postoji obveza suda da zbog izmjene raspravnog suda mora ponovno saslušavati stranke i svjedoke, nego ZPP dopušta da sud odluči hoće li se pročitati zapisnici ili će se ponovno izvoditi dokazi. Budući da punomoćnik tužitelja nije naveo da je došlo do nekih novih okolnosti koje bi utjecale na iskaz tužitelja, nego je samo naveo zbog neposrednog pristupa sudu (ali tužitelj je neposredno i saslušavan pred drugim sucem i pred strankama, pa načelo neposrednosti nije povrijeđeno), ovaj sud je odlučio da glavna rasprava počne iznova i da se će se pročitati svi zapisnici o izvedenim dokazima.

18. Nakon što je sud odlučio da se pročitaju zapisnici o izvedenim dokazima, tužitelj je stavio zahtjev za izuzeće suda, te naveo da će ga pisano obrazložiti.

18.1. Odredbom čl. 73. ZPP-a propisano je da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti (st.1.). Nije dopušten zahtjev za izuzeće: 1) kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu, 2) o kojem je već odlučeno, 3) u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojega se traži izuzeće (st. 2.). Zahtjeve iz stavka 2. toga članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo (st. 3.). Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

18.2. U konkretnom slučaju, tužitelj, kada je stavio zahtjev za izuzeće suca, nije naveo razloge zbog kojih podnosi zahtjev, nego je naveo da će pisano obrazložiti. Budući da tužitelj uopće nije naveo razlog za izuzeće, ovaj sud je utvrdio da je u zahtjevu nije navedeno obrazloženi razlog, te da su ispunjene pretpostavke iz čl. 73. st. 2. toč. 3. ZPP-a te je sud sukladno čl. 73. st. 3. na ročištu zahtjev odbacio kao nedopušten, te je nastavio s radom. U vezi s navedenim potrebno je reći da s obzirom da tužitelj uopće nije naveo razlog (bez obzira što je rekao da će ga pisano obrazložiti, isti nije naveo razlog radi kojega stavlja zahtjev za izuzeće), ovaj sud smatra da je isti bio postavljen i radi odugovlačenja postupka.

19. Nakon što je sud nastavio s postupkom, tužitelj je zahtijevao da se odgodi ročište kako bi se mogao očitovati na podnesak II. tuženika koji je dostavljen prije ročišta. Kao što je već prethodno bilo navedeno, II. tuženik je dostavio rješenje Trgovačkog suda u Osijeku iz kojega proizlazi da je II. tuženik imao preoblikovanje društva iz društva s ograničenom odgovornosti u dioničko društvo. Sud je navedeni podnesak

1 8

II. tuženika s rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, i punomoći II. tuženika, uručio tužitelju na ročištu. Tužitelj je naveo da je promijenjena pasivna legitimacija II. tuženika.

19.1. Prije svega, u vezi prigovora promašene pasivne legitimacije II. tuženika a nakon preoblikovanja društva, potrebno je reći da je II. tuženik kao ugovorna strana Ugovora o kupoprodaji (tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je predmetni ugovor ništetan) pasivno legitimiran. Okolnost da je tijekom postupka došlo do preoblikovanja društva, nije utjecala na pasivnu legitimaciju II. tuženika. Naime, iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-24/9303-2 od 27. prosinca 2024. (list spisa 356) proizlazi da je II. tuženik Žito d.o.o. imao OIB:03834418154, te da je nakon preoblikovanja društva u Žito d.d. OIB ostao neizmijenjen, pa stoga nije došlo do promjene na strani II. tuženika. Iz navedenih razloga, a koji se mogu utvrditi kratkim uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-24/9303-2 od 27. prosinca 2024. sud je odbio tužiteljev prijedlog za odgodom ročišta.

20. Nakon što je sud odbio prijedlog tužitelja za odgodom ročišta i pozvao tužitelja da na temelju priložene dokumentacije provjeri je li OIB II. tuženika ostao neizmijenjen, odnosno je li došlo do promjene subjekta, tužitelj je postavio novi (2.) zahtjev za izuzećem jer da je takvo ponašanje suda neprihvatljivo, a kao razlog za izuzeće navodi činjenicu upita koji je konstatiran rečenicom prije, te navodi da se zahtjev za izuzeće mora dostaviti predsjedniku suda.

21. Budući da tužitelj i u novom zahtjevu za izuzeće (2.) nije obrazložio u čemu se sastoji neprihvatljivo ponašanje suda, nego upućuje da je isto neprihvatljivo jer je sud pitao punomoćnika tužitelja da iz dostavljenog rješenja Trgovačkog suda provjeri je li se OIB II. tuženika promijenio, te da sud provjeri smatra li pun.tužitelja i dalje da je promijenjena pasivna legitimacija, ovaj sud je odbacio i takav zahtjev za izuzeće. Ovaj sud je utvrdio da je i u drugom zahtjevu za izuzeće suca razlog neobrazložen, pa su ispunjene pretpostavke iz čl. 73. st. 2. i 3. ZPP-a, te je stoga odbačen kao nedopušten. Osim toga, imajući na umu cijeli slijed događaja na navedenom ročištu, od toga da je tužitelj zahtijevao da se ponovno sasluša, iako je već saslušan, a ne navodeći razloge opravdane razloge za ponovnim saslušanjem (nego navodi promjenu raspravnog suca), pa potom zahtjev za izuzeće (1.), pa prijedlog za odgodu ročišta, i potom novi zahtjev za izuzeće (2.), ovaj sud smatra da je tužitelj, uz neobrazlaganje razloga za izuzeće, iste postavio i radi odugovlačenja postupka.

21.1. Nadalje, u vezi tužiteljevog navoda da sud dužan zahtjev za izuzeće dostaviti predsjedniku suda, ovaj sud navodi da su u oba zahtjeva za izuzeće bili ispunjeni uvjeti iz čl. 73. st. 3. ZPP-a iz kojeg proizlazi da će iste odbaciti sudac pojedinac, te da posebna žalba protiv toga nije dopuštena, pa stoga ovaj sud nije bio dužan zahtjev za izuzeće dostaviti predsjedniku suda. Nadalje, kao što je već prethodno obrazloženo, uz postojanje pretpostavki iz čl. 73. st. 2. ZPP-a ovaj sud smatra da su zahtjevi postavljeni i radi odugovlačenja postupka, a kako to prethodno obrazloženo.

22. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka, na ročištu održanom 9. studenog 2021. (list spisa 241) kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 10.500,00 kn. Tuženici su prigovarali označenoj vrijednosti predmeta spora, iz razloga što se raspravlja o valjanosti ugovora gdje je bitan element kupoprodajna cijena u visini od 799.000,00 kn.

1 9

22.1. Sud je temeljem čl. 40. ZPP-a na ročištu odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 799.000,00 kn. Naime, predmet spora je utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tuženika, kao i predmetne potvrde, a kupoprodajna cijena je ugovorena i isplaćena u iznosu od 799.000,00kn (navedeno nije sporo), pa je stoga sud vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 799.000,00 kn/106.045,52 EUR-a.

23. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu pa im sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. I. tuženiku Gradu Osijeku priznata je naknada sastava podneska od 3. ožujka 2021. jer se navedenim podneskom I. tuženik očituje na navode tužitelja iz podneska od 10. veljače 2021. i u kojem je tužitelj iznosio nove činjenice koje nije navodio u tužbi. I. tuženiku Gradu Osijeku za sastav navedenog podneska pripada naknada troška sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa) u iznosu od 1.598,00 EUR-a (799 bodova), trošak sastava podneska od 8. studenog 2021. u iznosu od 1.598,00 EUR-a (799 bodova) sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 9. studenog 2021. u iznosu od 799,00 EUR-a (399,5 bodova) sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima i isto je odgođeno zbog podnesaka koji su predani neposredno prije ročišta. Nadalje, I. tuženiku je priznata naknada troška zastupanja na ročištu održanom 24. veljače 2022., 26. listopada 2022., 25. siječnja 2023. i 13. veljače 2025. za svako ročište u iznosu od 1.598,00 EUR-a (799 bodova) sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu održanom 5. studenog 2024. u iznosu od 398,00 EUR-a (199 bodova) sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, što sveukupno iznosi 10.785,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 13.481,25 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2025. pa do isplate. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

23.1. I. tuženiku Gradu Osijek nije priznat trošak sastava podneska od 1. veljače 2023. jer podnesak nije bio potreban za parnicu. Nadalje, I. tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu jer u vrijeme donošenja odluke navedena pristojba nije bila dospjela i I. tuženik ju nije platio.

24. II. tuženik Žito d.d. uspio je u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. II. tuženiku pripada naknada troška postupka sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.598,00 EUR-a (799 bodova) sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na 9. studenog 2021. u iznosu od 799,00 EUR-a (399,5 bodova) sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima i isto je odgođeno zbog podnesaka koji su predani neposredno prije ročišta. Nadalje, I. tuženiku je priznata naknada troška zastupanja na ročištu održanom 24. veljače 2022., 26. listopada 2022., 25. siječnja 2023. i 13. veljače 2025. za svako ročište u iznosu od 1.598,00 EUR-a (799 bodova) sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu održanom 5. studenog 2024. u iznosu od 398,00 EUR-a (199 bodova) sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, te trošak sastava podneska od 22. veljače 2021. a kojim podneskom se II. tuženik očitovao na navode tužitelja iz podneska od 10. veljače 2021. u kojem je tužitelj iznosio nove činjenice, u iznosu od 1.598,00 EUR-a (799 bodova) sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 5. studenog 2021. u iznosu od 1.598,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 12.383,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a

2 0

iznosi 15.478,75 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što sveukupno iznosi 15.603,75 EUR-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. III/ izreke.

24.1. Nije priznat trošak sastava podneska od 9. veljače 2022. jer je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu 24. veljače 2022., odnosno navedeni podnesak nije bio bitna za parnicu sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, a isto tako za parnicu nije bio potreban niti podnesak od 24. lipnja 2022. Nadalje, II. tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu jer u vrijeme donošenja odluke navedena pristojba nije bila dospjela i II. tuženik ju nije platio.

25. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka i odlučeno je kao pod toč. IV/ izreke.

Osijek, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. I. tuženika

3. Pun. II. tuženika