Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-629/2025-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. ŽZ rođ. Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2. BZ rođ. Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika JZ ''B' sin J, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-11/2024-8 od 16. siječnja 2025., dana 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-11/2024-8 od 16. siječnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Tuženik je smetao tužiteljice u posjedu prava prolaza preko međe dužine cca 50 m na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], širine između 1,4 i 2 m, na način što je u vremenu od 3. siječnja 2017. do 7. siječnja 2017. na među postavio omotanu vodovodnu gumenu cijev u širini cca 2 metra te 10-ak metara zapadnije postavio na međi drveno deblo (balvan) dužine cca 2 metra, te potom ozbiljnim prijetnjama zabranio tužiteljicama prolaz preko spomenute međe slijedom čega mu se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tuženi zahtjev u dijelu koji glasi:

"slijedom čega mu se nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da sa opisane međe odmah do kokošinjca ukloni gumenu vodovodnu cijev kao i 10-ak metara zapadnije ukloni sa međe drveno deblo (balvan)"

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 319,34 €.".

2.Protiv točki I. i III. izreke rješenja žali se tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga. Žalbeni je prijedlog pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi sa člankom 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud tijekom postupka i donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge se konkretno i ne ukazuje.

4.1.Ujedno je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje na koje je valjano primijenio i materijalno pravo kada je donio pobijanu odluku.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljica za pružanje posjedovne zaštite glede posjeda prava prolaza preko međe dužine cca 50 m na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], širine između 1,4 i 2 m, utvrđenjem čina smetanja počinjenog po tuženiku na način što je u vremenu od 3. siječnja 2017. do 7. siječnja 2017. na među postavio omotanu vodovodnu gumenu cijev u širini cca 2 metra a 10-ak metara zapadnije postavio na međi drveno deblo (balvan) dužine cca 2 metra, te potom ozbiljnim prijetnjama zabranio tužiteljicama prolaz preko spomenute međe, uz zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.

6.Prvostupanjski je sud u provedenom postupku u bitnom utvrdio kako su tužiteljice sestre i suposjednice nekretnina u [adresa] označenih kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi vrtova sa maslinama, lozom i povrćem, a sve to u blizini obiteljske kuće, a tuženik posjednik susjedne, razinom visočije nekretnine oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sve prikazane na kopiji katastarskog plana), koje dijeli stari kameni suhozid – međa koja se koristila kao prolaz te da je tuženik tijekom 2016. dijelom betonirao opisanu među da bi koncem te godine na preostalom dijelu međe postavio kamene ploče, kojim povodom su tužiteljice dana 6. veljače 2017. podnijele tužbu radi uznemiravanja prava vlasništva zaprimljenu pod poslovnim brojem P-112/2017 i tužbenim zahtjevom u toj parnici zatražile da se tuženiku naloži ukloniti betonirani plato i kamene ploče te među dovesti u prvobitno stanje, u kojem predmetu je sukladno članku 295. ZPP utvrđeno da je tužba povučena (rješenje od 12. lipnja 2019.), nakon čega su tužiteljice ustale novom tužbom radi uznemiravanja vlasništva (spis P-1521/2019), koja parnica je u tijeku.

6.1.Nadalje je utvrđeno da su tužiteljice tuženikov postupak prijavile policiji, a dana 7. siječnja 2017. dolaskom na lice mjesta zatekle su na opisanoj međi prepreke i to gumenu cijev za vodu te jedno deblo dužine cca 2 metra te da je tuženik izričito zabranio tužiteljicama daljnji prolaz opisanom međom time da je u međuvremenu sa iste međe uklonjena gumena cijev za vodu te drveno deblo, što sve nije bilo sporno među strankama.

6.2.Utvrđujući kako su tužiteljice dokazale svoj zadnji mirni posjed prava služnosti prolaza putem koji ide preko međe pobliže opisane u izreci, koji posjed im je tuženik uznemiravao postavivši početkom siječnja 2017. razne prepreke na opisanu među, da bi potom ozbiljno zaprijetio tužiteljicama da više neće dopuštati prolaz, sud prvog stupnja tužiteljicama djelomično pruža posjedovnu zaštiti prihvaćanjem zahtjeva u dijelu koji se odnosi na utvrđenje čina smetanja i zabranu svakog takvog i sličnog smetanja, dok je zahtjev u dijelu kojim se tražila uspostava u prijašnje stanje odbijen jer je utvrđeno da je tuženik ranije uklonio postavljenu gumenu cijev i deblo drveta, pri čemu odbijajući dio odluke nije predmet ovog žalbenog postupka.

7.Žalitelj u bitnome ponavlja tvrdnju kako tužiteljice imaju drugi i bliži pristup svome vrtu pri čemu za drugotužiteljicu navodi kako je takvog zdravstvenog stanja da ne može napustiti mjesto stanovanja, a pogotovo prolaziti spornim putem. Nadalje, polazeći od toga da je 2017. sam uklonio prepreke koje su eventualno mogle predstavljati čin smetanja i od tada uopće ne komunicira s tužiteljicama pa kako tužiteljice od tada već 7 godina ne prolaze spornom stazom preko suhozida, smatra kako su protekom vremena od sedam godina od navodnog smetanja posjeda izgubile pravo na sudsku zaštitu za koju cijeni da nisu ispunjene zakonske pretpostavke te upitnom opravdanost i zakonitost pobijane odluke.

8.Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda, a prema stavku 3. pravo na zaštitu prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je tuženi saznao za smetanje. U skladu s odredbom članka 22. stavak 2. ZV-a tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

8.1.Prema odredbi članka 10. stavak 5. ZV-a s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

8.2.Posjed prava stvarne služnosti sastoji se u izvršavanju sadržaja tog prava na nečijoj nekretnini (kao poslužnoj), a u korist one nekretnine (povlasne) koju posjeduje osoba koja izvršava sadržaj tog prava. O posjedovnoj zaštiti u takvom slučaju moguće je odlučivati u parnici zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi članka 22. stavak 2. u svezi sa člankom 10. stavak 5. ZV, jer sud pruža zaštitu posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj ili poštenje posjednika.

8.3.Smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti ili mu je oduzeta (članak 20. stavak 2. ZV). Posjed prava stvarne služnosti se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-427/2014-2 od 4. ožujka 2020.).

9.Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza saslušanjem parničnih stranaka i pregledom fotografija te isprava u spisu utvrdio da su tužiteljice prolazeći spornom međom izvršavale sadržaj prava služnosti prolaza, odnosno bile u posjedu tog prava, da ih je tuženik na način opisan u tužbi zasmetao u posjedu, da je posjedovna zaštita pravodobno zatražena i da zbog uklanjanja gumenih cijevi i debla drveta po tuženiku uspostava prijašnjeg stanja glede istih više nije moguća, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen, što se ne osporava, radi čega je opravdano tužiteljicama valjanom primjenom materijalnog prava iz odredbe članaka 21. do 25. ZV-a pružena posjedovna zaštita u sadržaju kao u izreci pod I., koja odluka se žalbenim navodima s osnovom ne dovodi u pitanje.

10.Naime, da su tužiteljice bile u posljednjem mirnom posjedu prava prolaza utvrđeno je ne samo temeljem iskaza prvotužiteljice, već i navoda te iskaza tuženika, kako je to valjano prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio, koji razlozi se u cijelosti prihvaćaju.

11.Na žalbene navode o tome da tužiteljice imaju drugi prikladniji put do svojih nekretnina te navode istaknute tijekom postupka da međa kojom se prolazi pripada onome čije je zemljište visočije ako susjedna zemljišta nisu u istoj razini, odgovoriti je kako je u parnici za smetanje posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda i naknadi štete, a o tome imaju li tužiteljice pravo na posjed odlučit će se u parnici koja se o tome vodi između stranaka pod brojem P-1521/2019.

12.To što je tuženik uklonio kolut gumenih cijevi i deblo drveta položenih na put, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen nije tužbi oduzelo kondemnatorni značaj, odnosno dovelo u pitanje pravo tužiteljica na zatraženu pravnu zaštitu kada je provedenim dokazima utvrđeno da je pored tako poduzetog samovlasnog čina počinjeno i verbalno smetanje na način što je tuženik izričito zabranivši prolaz zaprijetio tužiteljicama da ne smiju prolaziti, u kojoj situaciji je prvostupanjski sud valjanom primjenom odredbe iz članka 22. stavak 1. ZV-a u svezi sa člankom 10. stavak 5. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev kao u izreci, koji stav prihvaća i ovaj sud cijeneći da je tužba za smetanje posjeda po svojoj pravnoj prirodi kondemnatorna tužba te je takova i odluka (rješenje) suda o smetanju posjeda, a koja u sebi sadrži kondemnaciju zabranom budućeg smetanja, radi čega nije bitno što je u preostalom kondemnatornom dijelu glede uspostave prijašnjeg stanja tužbeni zahtjev odbijen, dok utvrđujući dio o tome kako su tužiteljice posjedovale i kako su u tom posjedu bile smetane nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je zapravo taj dio samo sastavni dio kondemnatornog dijela izreke o smetanju posjeda.

13.U odnosu na verbalno smetanje, dodati je kako je potrebno da je učinjeno tako da se ozbiljnom prijetnjom onemogući i pokoleba posjednik da koristi svoje pravo. Da bi određeni verbalni izričaj mogao imati značaj verbalnog smetanja posjeda i rezultirati promjenom u faktičnom stanju korištenja nekretnine, isti mora biti takvog sadržaja i intenziteta da kod prosječne osobe uzrokuje strah za vlastiti integritet takvog značaja da ga objektivno odvrati od izvršavanja posjeda.

13.1.U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se radilo o takvoj prijetnji, na što upućuje iskaz tužiteljice i tuženika, pa i saznanje kako je tuženik bio prekršajno kažnjen, a u takvim okolnostima, imajući u vidu i dob tužiteljica nije objektivno i po redovnom tijeku stvari očekivati da će tužiteljice nakon što je tuženik uklonio s puta tamo postavljene prepreke, a ustrajao u protivljenju tužbi kojom su zatražile posjedovnu zaštitu same ostvarivati uspostavu posjedovnog stanja pokušajem prolaza predmetom spora.

13.2.Stoga, u situaciji kada je sud utvrdio kako je smetanje počinjeno početkom siječnja 2017. a tužba je podnesena 19. siječnja 2017., dakle u roku iz članka 21. stavak 3. ZV-a, što tijekom postupka nije bilo sporno niti se s osnovom u žalbi osporava, u konkretnim okolnostima neizvršavanjem posjeda za vrijeme trajanja parnice tužiteljice nisu izgubile pravo na posjedovnu zaštitu neovisno od toga koliko postupak trajao.

14.Žalbeni navodi o tome kako sadašnje zdravstveno stanje drugotužiteljice eventualno je priječi u mogućnosti daljnjeg faktičnog izvršavanja posjeda ne čini upitnim njezino pravo na posjedovnu zaštitu za koju je prvostupanjski sud utvrdio ispunjenje svih zakonskih pretpostavki iz članka 22. stavak 1. ZV-a tako da moguća sadašnja nesposobnost kretanja nije od značaja.

15.Kako se nisu ispunili istaknuti žalbeni razlozi a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 368. stavak 1. ZPP-a u pobijanom dijelu potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako glede glavne stvari, tako i odluke o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) s osnovom cijeneći kako zbog toga što tužiteljice nisu uspjele s dijelom zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

U Splitu, 24. ožujka 2025.

SUTKINJA

Mirjana Rubić