Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž Ovr-48/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, koga zastupa punomoćnik Andrea Kožar, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, a odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovrv-3686/2018-4 od 10. travnja 2019., dana 24. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se prvostupanjsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovrv-3686/2018-4 od 10. travnja 2019. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za ovrhu od 14. ožujka 2018.

2. Ovrhovoditelj je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedenog rješenja pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP), koji zakon se ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – u nastavku teksta: OZ).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da rješenje prvostupanjskog suda pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka, ali ne precizira u čemu se ta bitna povreda sastoji. Stoga je pobijano rješenje ispitano u odnosu na one bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda ovršnog postupka.

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbio je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhom na pokretninama ovršenika temeljem ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 5388/2010. od 22. veljače 2010. kojim rješenjem je ovrha određena općenito na imovini ovršenika.

5.1. U obrazloženju rješenja u bitnom se navodi da je u konkretnom slučaju uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj dostavio sudu obavijest FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika čime da je dokazao da se ovrha ne može provesti na tražbini ovršenika po računima kod banaka, ali da unatoč zaprimljenom zaključku suda od 17. prosinca 2018. kojim zaključkom je sud pozvao ovrhovoditelja da u roku 8 dana dostavi potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz koje će biti vidljivo prima li ovršenik mirovinu ili je zaposlen, traženu potvrdu HZMO-a za ovršenika ovrhovoditelj nije dostavio sudu, pa sud smatra da ovrhovoditelj nije dokazao da se izvansudska ovrha ne može provesti na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju ovršenika.

5.2. Prvostupanjski sud kod donošenja odluke poziva se na odredbe članka 285. stavak 2. i članka 5. stavak 3. OZ.

6. Ovrhovoditelj žalbom osporava odluku prvostupanjskog suda odnosno tvrdi da je pobijano rješenje neosnovano jer je tražbinu temeljem predmetne ovršne isprave, kojom je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, pokušao naplatiti izvansudskom ovrhom prema odredbi članka 284. stavak 1. OZ-a, ali bezuspješno.

6.1. Navodi da je isplata novčanih primanja u gotovini izuzetak, odnosno da je isplata plaće i drugih stalnih primanja na račun pravilo pa da stoga potvrda HZMO-a o tome je li ovršenik u radnom odnosu ili korisnik mirovine nije od nikakvog utjecaja s obzirom da se plaća i mirovina u pravilu isplaćuju na račun, a ovrhovoditelj da je dokazao da je bezuspješno pokušao ovrhu na računu. Nadalje, smatra da sve ukoliko bi ovršenik primao plaću ili mirovinu na ruke, u gotovini to bi se smatralo pokretninom, pa da je sud u tom slučaju trebao dozvoliti predloženu ovrhu na pokretninama.

7. Za odluku o žalbi ovrhovoditelja relevantna je odredba članka 285. stavak 2. OZ-a kojom je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju odnosno općenito određena na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može zatražiti od suda da ovrhu odredi na predmetu ovrhe na kojem se na temelju takvog rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha. U tom slučaju sud će postupiti kao da je od njega zatraženo da se ovrha odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe.

7.1. Stoga kod ocjene osnovanosti prijedloga ovrhovoditelja za provedbu sudske ovrhe na predmetu na kojem ne može ostvariti izvansudsku ovrhu, sud postupa kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ovrhovoditelj bio dužan dokazati nemogućnost provedbe izvansudske ovrhe, ne samo na tražbini po računu kod banke, već i na plaći odnosno drugom stalnom novčanom primanju ovršenika, jer je i na tim predmetima ovrhovoditelj imao mogućnost izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da samo pod pretpostavkom dokazane nemogućnosti izvansudske ovrhe, tako i na naznačenim predmetima ovrhe ovrhovoditelj može ostvariti pravo na promjenu predmeta i sredstva ovrhe u smislu odredbe članka 5. stavak 3. OZ-a određivanjem sudske ovrhe na predmetu i sredstvu ovrhe što ne može ostvariti izvansudskim putem (u konkretnom slučaju na pokretninama ovršenika).

7.3. Time što je ovršenik dostavio sudu isključivo obavijest FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenika, te unatoč pozivu suda nije dostavio traženu potvrdu HZMO-a za ovršenika, ovrhovoditelj nije dokazao nemogućnost izvansudske ovrhe na plaći odnosno drugom stalnom novčanom primanju ovršenika.

8. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prijedlog ovrhovoditelja za provedbom ovrhe na nekretninama ovršenika, pa nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se u žalbi poziva ovrhovoditelj.

9. Temeljem izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članak 21. stavak 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Vukovar, 24. ožujka 2025.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak