Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-1005/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivani Hruška Premužak, uz sudjelovanje zapisničara Andrijane Sedlić Tenjeri, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EO, zbog prekršaja EO, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. točki 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022 i 36/2024; u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji) pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske uprave osječko-baranjske, I policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, broj: 511-07-22-OP-65/2025 od 23. ožujka 2025. godine, nakon održanog ročišta u žurnom postupku 23. ožujka 2025. godine u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti punomoćnika tužitelja, dana 24. ožujka 2025. godine donio je, javno objavio i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022, u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon)
okrivljenik EO, OIB [osobni identifikacijski broj], sin E i GO, rođene G, rođen **.**.1983. u [adresa], državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa], SSS, po zvanju soboslikar i ličilac, nezaposlen, uzdržava se od povremenog rada, neoženjen, otac dvoje mlt djece, bez imovine, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, kazneno osuđivan prije 17 godina, izdržavao kaznu zatvora u razdoblju 2008. do 2011. godine, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni postupak, ne vodi se kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi,
oslobađa se od optužbe
da bi dana 22. ožujka 2025. godine u 19,40 sati u stanu u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost na način da je okrivljenik došao na adresu u [adresa] te ispred ulaznih vrata stana ničim izazvan počeo vrijeđati svoju bivšu izvanbračnu suprugu OO govoreći joj: "Jebem ti sto bogova!", "Jebat ću ti mater što mi ne daš da vidim dijete!", nakon čega bi mu ista rekla da će pozvati policiju, a okrivljenik se odmah nakon toga udaljio sa navedene adrese, da bi cijeli događaj kod oštećene prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost,
dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji prema bivšoj izvanbračnoj supruzi, koje bi kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,
čime bi počinio prekršaj opisan u članku 10. stavku 1. točki 3., kažnjiv po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. i 3. u odnosu na okrivljenog padaju na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj Policijska uprava osječko-baranjska, I policijska postaja Osijek s ispostavom Čepin podnijela je ovom Sudu dana 23. ožujka 2025. godine Optužni prijedlog protiv okrivljenog EO, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Okrivljenik se očitovao o Optužnom prijedlogu na način da prekršaj koji mu se stavlja na teret poriče i da se ne smatra krivim za isti.
3. U dokaznom postupku, Sud je saslušao svjedokinju/oštećenicu OO, proveo dokaznu radnju suočenjem okrivljenika i oštećenice, te je je pročitao i izvršio uvid u Izvješće o uhićenju Ivana EO od 22. ožujka 2025. godine, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika EO od 23. ožujka 2025. godine, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu EO od 22. ožujka 2025. godine, Naredbu u određivanju mjere opreza izrečena EO od 22. ožujka 2025. godine, Zapisnik o ispitivanju svjedokinje OO od 22. ožujka 2025. godine, Obavijest temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona počinitelju prekršaja EO, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom na ime Karmele Kurilj od 22. ožujka 2025. godine, Obavijest žrtvi nasilja u obitelji Karmeli Kurilj od 22. ožujka 2025. godine, Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na ime okrivljenika EO, Izjavu EO o odricanju prava na branitelja, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu EO od 23. ožujka 2025. godine, Popis troškova prekršajnog postupka tužitelja na ime EO od 22. ožujka 2025. godine i Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela prekršajne evidencije na ime okrivljenika EO od 23. ožujka 2025. godine iz koje je razvidno da isti nije prekršajno kažnjavan.
4. Okrivljenik EO na ročištu održanom 23. veljače 2025. godine iznoseći svoju obranu izjavio da je dana 22. ožujka 2025. godine posjetio svoju partnericu u Bolnici, jer je u petak rodila njihovo zajedničko dijete, a da je iz Bolnice u 17,00 sati otišao s njenom majkom i očuhom u Krapinsko naselje na adresu 4b u Osijeku, gdje su zajedno večerali te je otišao nakon toga pješice, jer je bio u stanju alkoholiziranosti, na adresu [adresa], u stan od njegove partnerice da nahrani mačke i papagaja, kada je za njim došla policija te ga izvijestila da mora poći s njima, a da je on taman čekao goste koji su mu trebali doći da proslavi rođenje djeteta. Nadalje je izjavio da je na adresi u [adresa] posljednji put bio 15. ožujka 2025. godine, kada je preuzeo svoje maloljetno dijete koje ima sa OO, sa kojom je vezu prekinuo prije godinu dana te da smatra da ga je ove prilike prijavila iz čiste ljubomore jer je dobio dijete sa drugom ženom, jer mu je već nekoliko puta prijetila iz ljubomore da će im zagorčati život i njemu i njegovoj novoj partnerici. Smatra da nikako vremenski nije mogao doći iz [adresa] u [adresa] i do [adresa] te natrag pješice, u tako kratkom vremenu ponavljajući da se ovaj događaj, kako ga opisuje njegova bivša partnerica, nikada nije dogodio. Na upit suca da li je dana 22. ožujka 2025. godine trebao uopće doći po zajedničko dijete koje ima s OO, isti je odgovorio da nije, jer je organizirao proslavu rođenja djeteta iz kojeg razloga je bilo dogovoreno da će s djetetom vidjeti dana 23. ožujka 2025. godine.
5. U ovom postupku nema nespornih činjenica.
6. U ovom postupku sporne su sve činjenice navedene u optužnom prijedlogu: sporno je da je li okrivljenik počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu bivše izvanbračne supruge OO koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, odnosno sporno je da li je okrivljenika uopće došao ispred stana u [adresa], na adresi [adresa] kao što je sporno da je isti ispred ulaznih vrata ničim izazvan počeo vrijeđati svoju bivšu izvanbračnu suprugu OO govoreći joj: "Jebem ti sto bogova!", "Jebat ću ti mater što mi ne daš da vidim dijete!", nakon čega mu je ista rekla da će pozvati policiju, a okrivljenik se odmah nakon toga udaljio sa navedene adrese.
7. Sud je pročitao Zapisnik o ispitivanju svjedokinje OO I policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin od 22. ožujka 2025. godine u kojem je izjavila da se dana je dana 22. ožujka 2025. godine oko 19,40 sati nalazila u svom stanu u dnevnom boravku i da joj je nakon nekoliko trenutaka njezin nevjenčani suprug EO lupao na ulazna vrata stana te da mu je rekla da ga neće pustiti u stan jer je u alkoholiziranom stanju i da ne želi da to gleda njihovo dijete, na što joj je on rekao: "Jebem ti sto bogova, jebat ću ti mater za ovo što mi ne daš da vidim dijete!" na što mu je rekla da će pozvati policiju te je on odmah otišao.
8. Sud je izvršio procjenu žrtve nasilja u obitelji SO koja je izjavila da da želi sudjelovati u postupku kao oštećenik, kao i da želi posebne mjere zaštite od okrivljenika, jer smatra kako postoji opasnost da će isti nastaviti s nasilnim ponašanjem naspram nje, s obzirom da redovito dolazi u alkoholiziranom stanju preuzeti njihovo zajedničko maloljetno dijete, pri čemu je u takom stanju vozi u automobilu, pri čemu mu je vozačka dozvola oduzeta i ne može ju dobiti ukoliko ne prođe liječnički pregled, što on nije učinio, prema njezinim saznanjima, pa je zamolila Sud da se mjere opreza izrečene od strane policije u odnosu na zabranu približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s njom, kao i zabrana posjećivanja stana na adresi u [adresa], produlje.
9. Nakon izvršene procjene žrtve/oštećene OO, koja se odrekla blagodati nesvjedočenja i nakon što je ista propisno upozorena u dokaznom postupku, na ročištu održanom 23. ožujka 2025. godine ista je svjedočila te je izjavila da ju je dana 22. ožujka 2025. godine njezin bivši izvanbračni suprug EO oko 19,30 sati nazvao na njen telefon na video-poziv i tražio da vidi njihovu zajedničku maloljetnu kći, a nju je pitao kada može doći po dijete, na što mu je odgovorila da može doći kada god želi no da je ona bolesna i da ima temperaturu, na što se on naljutio i rekao je da će ju doći vidjeti te da mu je reko da mu brani da vidi dijete, a kada je došao, 10-ak minuta kasnije, oko 19,40 sati, kucao je na ulazna vrata stana, jer ona živi u prizemlju, no odbila ga je pustiti u stan, jer ne želi da više ulazi u njen stan, kao što je prije kada bi došao po dijete, iz razloga što svaki put bude bezobrazan, na što joj je prijetio da će on zvati policiju, pa je ona njemu rekla da će ih nazvati, a prije nego što je rekao da će zvati policiju rekao joj je: "Vidjet ćeš ti svog boga! Jebem ti sto bogova!", a misli da joj je opsovao i majku, ali ne sjeća se točnih riječi. Dodao je da joj je psovke uputio kroz zatvorena vrata, a nakon što je rekla da će zvati policiju, udaljio se i prije nego što je pozvala iste, a policiju je zvala iako je on već otišao, jer ne želi više nikakve neugodnosti, a da svaki vikend ima neugodnosti s njim. Nadalje je izjavila da njezin bivši izvanbračni suprug i ona nemaju nikakvo sudsko rješenje o tome koliko često on može viđati dijete te da planira pokrenuti postupak kako bi se to reguliralo.
10. Nakon neometanog izlaganja svjedokinja je odgovarala na pitanja Suda te je na upit kako se osjećala kada je okrivljenik ovo napravio, odgovorila je da se osjećala uznemireno i pod stresom, kao što se uvijek osjeća kada ju on nazove da vidi dijete navodeći da je u prilikama kada je okrivljenika puštala u svoj stan, isti neovlašteno snimao njihove razgovore bez njenog znanja, pri čemu ju je namjerno provocirao u prisutnosti djeteta, a kada bi mu ona odbrusila, prijetio bi joj s tim snimkama, da joj je rekao da je psihički bolesnik i da on ima dokaze za to, misleći pri tom na te snimke te da će ih iskoristiti, misleći pri tom, pretpostavlja, da uzme njihovu zajedničku kći. Na poseban upit suca da li je okrivljenik ikada bio na bilo koji način agresivan prema djetetu, odgovorila je da nije. Na upit suca kada je njihova izvanbračna zajednica prestala, odgovorila je da ista prestala kada su se ona i kći vratile iz Londona, a na upit suda koliko je staro maloljetno dijete, odgovorila je tri i pol godine.
11. Svjedokinja je potom na postavljeno pitanje okrivljenika zašto je lagala da je okrivljenik dan ranije došao kod njih jer on nije bio na toj adresi, već je trebao slaviti rođenje svog djeteta sa drugom partnericom, odgovorila da nije lagala, da o nikakvoj proslavi nije imala saznanja, te da, kada ju je nazvao na video-poziv, se nalazio u automobilu i relativno brzo nakon toga je došao na njihovu adresu.
12. Okrivljenik je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu da je uopće došao na adresu [adresa] te je naveo da je njen iskaz u tom dijelu u potpunosti neistinit kao i u djelu u kojem je navela da je on zvao nju, jer je ona nazvala njega za vrijeme kojeg video-poziva je on bio u stanu svoje sadašnje partnerice te da su prilikom tog telefonskog razgovora došli u konflikt, pri čemu mu je OO spustila slušalicu, a prije toga mu se zaprijetila riječima: "Sad ćeš ti vidjeti." i 10-ak minuta nakon tog razgovora je došla policija.
13. S obzirom na primjedbu na iskaz svjedokinje i potpunu suprotnost obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje/oštečenice, Sud je donio rješenje kako će provesti dokaznu radnju suočenja okrivljenika i svjedokinje/oštećenice na okolnost što se navedene prilike dogodilo.
14. Nakon provedene dokazne radnje suočenja Sud je konstatirao da je tijekom provođenja dokazne radnje suočenja okrivljenik gledao svjedokinju u oči te gestikulira prilikom iznošenja iskaza, ustrajući u tome da svjedokinja laže da je uopće došao na njenu adresu, pri čemu joj objašnjava slijed događaja gdje je bio i s kim je razgovarao nakon čega je tražio od nje da prizna da on nije došao na tu adresu od subote, 15. ožujka 2025. godine, dok je svjedokinja gledala u okrivljenika, govorila smirenim glasom te držala ruke prekrižene na prsima, ustrajući u tome da je okrivljenik bio prisutan na adresu u [adresa]. Tijekom provođenja dokazne radnje, i okrivljenik i svjedokinja su optuživali jedno drugom da lažu, nakon čega je okrivljenik tražio od svjedokinje da se zakune životom njihovog zajedničkog djeteta da je bio na toj adresi, na što mu je odgovorila da se neće zakunuti njenim životom, a on je iskazao da se kune životom oba svoja djeteta i svojim vlastitim da nije bio prisutan, nakon čega su okrivljenik i svjedokinja počeli raspravljati o svim svojim problemima koji su doveli do raspada njihove zajednice uslijed čega je dokazna radnja prekinuta.
15. U završnom govoru, okrivljeni je zamolio Sud da u donošenju svoje odluke bude pravedan te je ponovio da mu se na teret stavljaju laži i neistine.
16. Na temelju ovako provedenog postupka, pročitanih materijalnih dokaza, iznijete obrane okrivljenika koji u potpunosti poriče počinjenje ovog prekršaja, iskaza saslušane svjedokinje/oštećenice, koje obrana i iskaz su u potpunosti međusobno kontradiktorni odnosno proturječni, čak i nakon provedene dokazne radnje suočenja okrivljenika i oštećene, u nedostatku drugih vjerodostojnih dokaza, Sud nije mogao izvan svake razumne sumnje utvrditi da je Okrivljenik počinio prekršajno djelo koje mu se optužnim prijedlogom stavljalo na teret odnosno da bi počinio psihičko nasilje u obitelji koje bi kod žrtve nasilja u obitelji prouzročile povredu dostojanstva i osobnu uznemirenost.
17. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, Sud nije mogao utvrditi sa potpunom sigurnošću da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer sporne činjenice u ovom postupku nisu mogle biti utvrđene zbog nedostatka dokaza. Sud je iz iskaza okrivljenika i oštećene utvrdio da su njihovi odnosi teško narušeni od prekida njihove izvanbračne zajednice i da isti nemaju uređene odnose niti pitanja roditeljske skrbi nad njihovim zajedničkog maloljetnog djeteta te da oštećena planira pokrenuti postupak radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, no sud nije mogao utvrditi da li je okrivljeni ove konkretne prilike uopće došao na adresu okrivljene ili su se njih dvoje verbalno sukobili tijekom telefonskog razgovora, i što je točno rezultiralo njenom prijavom, a sama oštećena nije u potpunosti istovjetno iskazivala u policijskoj postaji i na ročištu pred Sudom jer je pred Sudom svjedokinja izjavila, a o čemu uopće nije iskazivala na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje pred djelatnicima policije, da je okrivljeniku u telefonskom razgovoru koji je prethodio predmetnom događaju rekla da može doći vidjeti njihovo zajedničko dijete kad god želi kao i uvijek, a onda mu kad je došao ipak nije htjela otvoriti vrata te je okrivljenik prema njenom iskazu prvi rekao da će on pozvati policiju, pa je s obzirom na ovakvu kontradiktornost obrane i iskaza svjedokinje Sud proveo dokaznu radnju suočenja tijekom koje su oboje ustrajali u svojim navodima pa Sud iz provedenih dokaza i u nedostatku drugih nije utvrdio da li je okrivljenik konkretne prilike uopće došao pred stan oštećene i uputio joj riječi navedene u optužnom prijedlogu ili nije.
18. No, čak i da je Sud van svake razume sumnje utvrdio da je okrivljenik konkretne prilike došao pred stan oštećene, nakon što mu je ona rekla da može doći vidjeti dijete kada god želi, a onda mu odbila otvoriti vrata, pa joj je rekao da će joj pozvati policiju a kada ni nakon toga nije otvorila vrata istoj uputio riječi: "Jebem ti sto bogova!", "Jebat ću ti mater što mi ne daš da vidim dijete!" kroz zatvorena vrata stana nakon čega je otišao, ne bi se radilo o djelu nasilja u obitelji koje se okrivljeniku stavlja na teret.
19. U situacijama u kojima dolazi do verbalnih konflikata između bivših partnera uvijek je dvojbeno radi li se o nasilju u obitelji ili o sukobu između partnera, odnosno da li su navodno izgovorene riječi bile takvog intenziteta i agresivnosti da je njima ostvaren oblik nasilja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
20. Člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji te je u smislu točke 3. navedenog članka nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. U smislu navedene zakonske odredbe psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima između ostalog i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije i svi oblici psihičkog pritiska koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah.
21. Sud, čak i da je izvan svake razumne sumnje utvrdio da je okrivljenik oštećenoj izgovorio riječi navedene u optužnom prijedlogu, što u ovom predmetu nije slučaj, morao bi utvrditi da su izgovorene riječi, s obzirom na cijeli kontekst događaja, kod oštećene izazvale strah ili nelagodu ili duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom, što ovdje s obzirom na opis konteksta događaja dan po samoj po oštećenoj, a po kojem je okrivljenik došao na njenu adresu nakon telefonskog razgovora s njom u kojem mu je ona rekla da može doći vidjeti dijete kada god želi, a onda mu odbila otvoriti vrata, pa joj je on rekao da će joj pozvati policiju, a kad ni nakon toga nije otvorila vrata istoj uputio riječi: "Jebem ti sto bogova!", "Jebat ću ti mater što mi ne daš da vidim dijete!" kroz zatvorena vrata stana nakon čega je otišao, nikako ne bi mogao biti slučaj. Iako je oštećena verbalno iskazala da su je izrečene riječi povrijedile i da je bila pod stresom (kao što je svaki put kad ju on nazove da čuje dijete) niti iz njenog ponašanja tijekom postupka, niti iz procjene žrtve koju je sud proveo, niti iz provedene radnje suočenja nije proizlazila takva uznemirenost oštećene postupanjem okrivljenika kojom bi se ostvarilo biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji jer ne može se svaka uvredljiva riječ ili psovka, a imajući u vidu kontekst određenog događaja, smatrati psihičkim nasiljem u obitelji. Ako se naime uzme u obzir da se ovaj konkretni događaj doista dogodio kako to navodi oštećena, proizlazilo bi da su riječi koje je izgovorio okrivljenik bile reakcije na ponašanje i postupke oštećene konkretne prilike pa nije realno za očekivati da bi u takvoj situaciji oštećena bila toliko grubo uznemirena i da bi njeno dostojanstvo bilo toliko povrijeđeno da se ista zbog upućenih joj riječi može smatrati žrtvom nasilja u obitelji, već bi se konkretnom slučaju radilo o uvredi koja nema zakonska obilježja prekršaja nasilja u obitelji.
22. Zaključno, s obzirom na sve navedeno, cijeneći sve provedene dokaze, a budući da okrivljeni poriče da je počinio prekršajno djelo koje mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, Sud je došao do zaključka da u ovom postupku ne raspolaže kvalitetnim i vjerodostojnim dokazima kojima bi bilo dokazano da je okrivljeni doista počinilo prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.
23. S obzirom na ovakvo utvrđenje suda, u nedostatku drugih svjedoka ovog događaja čiji bi iskazi bili vjerodostojni ili drugih dokaza na temelju kojih bi se izvan svake razumne sumnje moglo utvrditi što se konkretne prilike doista dogodilo, odnosno u nedostatku kvalitetnih i vjerodostojnih dokaza kako je okrivljeni počinilo djelo koje mu se stavlja na teret i to na način na koji mu se to stavlja na teret i u nedostatku dokaza koji bi upućivali na krivnju istog, Sud nije mogao van svake razumne sumnje i nedvojbeno utvrditi da je okrivljeni EO počinilo djelo koje mu se stavlja na teret pa je u skladu s načelom "in dubio pro reo", koje je propisano odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku odlučio na način povoljniji za okrivljenika i istog, jer nije nedvojbeno dokazano da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret oslobodio od optužbe za isti na temelju zakonskih odredbi citiranih u izreci presude.
24. Okrivljenik je oslobođen od optužbe, pa je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda, u skladu sa odredbom članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.
U Osijeku, 24. ožujka 2025. godine.
zapisničar
sudac
Andrijana Sedlić Tenjeri, v.r.
Ivana Hruška Premužak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitku presude. Žalba se podnosi ovom suda u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju,
3. Oštećenoj,
4. Arhiv.
