REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1622/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice IHC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, Jedrarska ulica 5/I, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 37836302645, kojeg zastupa službena osoba IH, radi utvrđivanja posebnih uvjeta, 24. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni prijedlog tužiteljice radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstva kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/23- 02/0153, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 19. kolovoza 2024.

II.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/23-04/2325, URBROJ: 532-05-02-11/7-23-02 od 23. listopada 2023., odbijen je zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za građenje zgrade stambene namjene, stambene građevine sa dvije stambene jedinice i građenje građevine stambene namjene (pomoćna) bazen na postojećoj građevnoj čestici 31/11, k. o. [katastarska općina], prema dostavljenom Idejnom projektu broj: 23-03-IP, zop: ABV-23-03, koje je izradio Ured ovlaštene arhitektice Andrea Bušić Vargić, glavna projektantica IHC, mag. ing. arch., od ožujka 2023.

2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-612-08/23-02/0153, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 19. kolovoza 2024., odbio žalbu tužiteljice i potvrdio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je tuženik dužan, u skladu s odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, riješiti upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti, s time da kada je upravno tijelo ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, da je tada dužno, u skladu s odredbom članka 8. stavak 2. istog Zakona, donijeti odluku u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. In concreto, uvidom u razloge rješenja Konzervatorskog odjela u Rijeci , Uprave za zaštitu kulturne baštine, Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-612-08/23- 04/1225, URBROJ. 532-05-02-11/7-2302, od 23. listopada 2023., da proizlazi da je idejni projekt tužitelja u suprotnosti s propisanim mjerama zaštite naprijed označenog rješenja za B zonu, kojima je predviđena “zaštita i očuvanje osnovnih elemenata povijsne planske matrice i karakteristika skupna građevina, pojedinih građevina i drugih za ukupnost predmetne kulturno povijesne cjeline važnih vrijednosti”. Međutim, uvidom u točku 4. stavak 1. rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra KLASA UP/I/-61208/06-06/0308, URBROJ 532-04-01-1/4-06-2, od 30. listopada 2006., da je moguće utvrditi da se “da se zaštitni i drugi radovi na području kulturno – povijesne cjeline unutar postojećih međa iz t. 2. izreke ovog rješenja mogu se poduzimati u skladu sa sustavom mjera zaštite iz t. 3. izreke ovog rješenja, samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela”. Uvidom u točku 3. izreke predmetnoga rješenja, da je moguće na objektivan način utvrditi mjere zaštite u B zoni, te iste navodi. Navodi kako upravna stvar nije riješena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a sve imajući da je propisani cilj posebnih uvjeta, u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 31. Zakona o prostornom uređenju i gradnji te prethodno citirane točke 3. izreke rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra KLASA: UP/I-612-08/06-06/0308, URBROJ: 53204-01-1/4-06-2, od 30. listopada 2006., formulacija uvjeta za provedbu zahvata u prostoru gradnju, putem “sustava mjera zaštite”, a prije svega oblika građevina i sklopova, gabarita i povijesnih sadržaja. Prema tome, izreka prvostupanjskog upravnog rješenja da je u cijelosti nejasna i proturječna sama sa sobom, obzirom da je predmet zahtjeva tužiteljice upravo izdavanje uvjeta, od nadležnog tijela, za projektiranje radova na području kulturno – povijesne cjeline, B zoni, u skladu s mjerama zaštite (uvjetima) iz točke 3. rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra od 30. listopada 2006. Posebno ističe da je izjavljenom žalbom posebno naglašeno da su zatraženi posebni uvjeti, u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točke 31. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, de facto uvjeti za provedbu zahvata u prostoru, to da je u cijelosti jasno da prezentacija zahtjeva za utvrđivanje posebnih uvjeta ne predstavlja poduzimanje radova bez prethodne suglasnosti nadležnog javnopravnog tijela, radi čega je pobijano prvostupanjsko rješenje evidentno nezakonito. Uvidom u razloge naprijed označenoga prvostupanjskog rješenja, da je moguće utvrditi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ubicirana na mikrolokaciji - zona Z1, Konzervatorske podloge kulturno – povijesne cjeline naselja Fužine, u naravi padini prema jezeru Bajer, a u odnosu na koju da su propisane konzervatorske smjernice “čitavo područje i nadalje održavati kao pejzažno, s visokim, grmolikim i niskim zelenilom, bez nove gradnje na padinama i uz šetnicu (izuzev manjih pratećih sadržaja)”. Međutim, uvidom u obuhvat zone Z1, poglavlja 6. Kataloga područja zajedničkih obilježja, Konzervatorske podloge kulturno

– povijesne cjeline naselja Fužine, da je moguće na objektivan način utvrditi da se predmetno područje proteže “uz obalu akumulacijskog jezera i obuhvaća pojas šetnice i nižih padina brda u podnožju naselja”. Uvidom u povijest gradnje zone Z1, poglavlja 6. predmetnoga Kataloga, da je moguće utvrditi da “šetalište uređeno 2005. godine, a uređen je i pejsažni pojas između Vrelske ulice i jezera. Namjera je bila ostvariti pejsažnu barijeru prema cesti i postići prirodan izgled sadnjom raslinja”. Iz pobijane prvostupanjske upravne odluke da je u cijelosti nejasno na koji je način utvrđena identifikacija i ubikacija planiranog zahvata na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno ulaze li građevinski pravci planiranog zahvata u obuhvat zone Z1, odnosno u ako ulaze – u kojem dijelu, a sve imajući u vidu da je izdavanje posebnih uvjeta odbijeno u cijelosti za predmetnu nekretninu. Uvidom u grafički prikaz područja zajedničkih obilježja, Poglavlja 8. naprijed označenog Kataloga, da je moguće na objektivan način utvrditi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ubicirana na samoj granici između zone Z1 te zone A1, a radi omjera u kojem je izrađen predmetni grafički prikaz da nije objektivno moguće pobliže označiti točne koordinate takve granice i/ili objektivno utvrditi ulaze li građevinski pravci planiranog zahvata u obuhvat zone Z1 i/ili u kojem dijelu isti ulaze, a sve iz razloga što je uvećanjem predmetnog grafičkog prikaza moguće utvrditi da je granica između naprijed označenih zona označena crnom crtom koja prolazi po sredini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Već samim uvidom u naprijed označeni grafički prikaz da je moguće na objektivan način utvrditi da dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno polovica predmetne čestice, ne ulazi u zonu obuhvata zone Z1 , poglavlja 6. Kataloga područja zajedničkih obilježja, Konzervatorske podloge kulturno – povijesne cjeline naselja Fužine, već u zonu obuhvata zone A1, radi čega se odbijanje izdavanja posebnih uvjeta za gradnju na potonjoj čestici u cijelosti, s naslova da isti tobože ulaze u cijelosti u zonu obuhvata zone Z1 pokazuje nezakonito. Također, posebno naglašava da je predmetna katastarska čestica, in concreto, ubicirana s gornje (istočne) strane županijske ceste - Vrelske ceste, radi čega da ista nije obuhvaćena tekstualnim opisom obuhvata zone Z1, poglavlja 6. naprijed označenog Kataloga, a sve imajući u vidu da nije u neposrednom dodiru sa šetnicom. U konkretnom slučaju da je moguće na objektivan način utvrditi da su grafički i tekstualni dio obuhvata zone Z1, poglavlja 6. Kataloga područja zajedničkih obilježja, Konzervatorske podloge kulturno – povijesne cjeline naselja Fužine, međusobno proturječni. Štoviše, izjavljenim da je pravnim lijekom izrijekom ukazano da je predmetna katastarska čestica - k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skladu s kartografskim prikazom 1. Urbanističkog plana uređenja naselja Fužine Na1-1 (Službene novine Općine Fužine, br. 2/21 te 7/22), ubicirana u zoni M1 (mješovita namjena - pretežito stambena), odnosno u zoni SS (slobodnostojeće stambene građevine na kosom terenu), u skladu s kartografskim prikazom A.B predmetnoga Urbanističkog plana. Štoviše, posebno naglašava da su odredbom članka 90. naprijed označenog urbanističkog plana izrijekom propisani uvjeti i način gradnje stambenih građevina u zoni posebnih uvjeta - između Ulice Rački i jezera Bajer. Imajući u vidu da je, u skladu s naprijed iznesenim, Urbanističkim planom uređenja naselja Fužine Na1-1 sporna katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrijekom ubicirana u građevinsko područje - zonu M1(mješovita namjena - pretežito stambena), odnosno u zonu SS (slobodnostojeće stambene građevine na kosom terenu), odnosno da je predmetni podzakonskim aktom – odredbom članka 175. istoga, izrijekom predviđena primjena naprijed označene Konzervatorske podloge, to se potonja mora tumačiti u skladu s propisom na temelju kojeg se ista primjenjuje - Urbanističkim planom uređenja naselja Fužine Na1-1, na način da se ne može Konzervatorskom podlogom zabraniti izgradnja na području koje je izrijekom uvršteno urbanističkim planom u građevinsko područje, već da se ista može isključivo uvjetovati “oblikom građevina i sklopova, gabarita i povijesnih sadržaja”. Međutim, uvidom u razloge pobijanog rješenja, da je moguće utvrditi da se zaključuje kako je novogradnja planirana na neadekvatnoj lokaciji, predimenzionirana u gabaritima, da je neprihvatljiv razlomljeni volumen iste te da su pojedini elementi oblikovanja – primjerice atipične forme prozorskih otvora koje prate kosinu krova, kao i planiranja izgradnja vanjskog bazena, u cijelosti neprimjereni za zaštićenu kulturno – povijesnu cjelinu, ali i podneblje Gorskog kotara. Naprijed izneseni razlozi da su u cijelosti paušalni, pravno neutemeljeni te neposredno upućuju na arbitrarnost u rješavanju predmetne upravne stvari, obzirom da pobijana odluka, u skladu s naprijed iznesenim, nije u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Navodi da je katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrijekom ubicirana u građevinskom području - zoni M1 (mješovita namjena - pretežito stambena), odnosno u zoni SS (slobodnostojeće stambene građevine na kosom terenu), u skladu s Urbanističkim planom uređenja naselja Fužine Na1-1. Na temelju odredbe članka 90. potonjeg urbanističkog plana, propisani su slijedeći uvjeti i način gradnje stambenih građevina u zoni posebnih uvjeta i načina gradnje - između Ulice Rački i jezera Bajer, te iste navodi. Posebno ističe da su smjernicama za održavanje, obnovu i razvoj područja zajedničkih obilježja predmetnoga urbanističkog plana izrijekom predviđeno da nije dozvoljena nova izgradnja na padinama nagiba većeg od 30%. S druge strane, uvidom u Idejno rješenje tužiteljice, da je moguće na objektivan način utvrditi da planirana novogradnja ima urbanističke parametre, te iste navodi. Posebno se naglašava da je uvidom u postavljenu geodetsku podlogu moguće na objektivan način utvrditi da je nagib sporne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] manji od 30%, te da je uvidom u Idejni projekt predlagatelja moguće na objektivni način utvrditi da planirana novogradnja nije planirana na neadekvatnoj lokaciji, odnosno nije predimenzionirana u gabaritima. Štoviše, opreza radi, posebno naglašava da predložena novogradnja, protivno (ne)shvaćanju iz pobijane prvostupanjske upravne odluke, nije na neadekvatnoj lokaciji, obzirom da ne zadire u pejsažnu barijeru prema cesti, u smislu poglavlja 6. naprijed označenoga Kataloga, između Vrelske ulice i jezera, obzirom da je ista ubicirana iznad potonje ceste, ali niti ne narušava “pojas nižih padina brda u podnožju naselja”, obzirom da područje neposredno oko iste već urbanizirano te izgrađeno (vidi primjerice k. č. [katastarska čestica] i dr.). S druge strane, shvaćanje o neprihvatljivom razlomljenom volumenu planiranje gradnje, odnosno da su pojedini elementi oblikovanja iste – atipične forme prozorskih otvora koje prate kosinu krova, kao i planiranja izgradnja vanjskog bazena, u cijelosti neprimjereni za zaštićenu kulturno – povijesnu cjelinu, ali i podneblje Gorskog kotara, da pokazuje u cijelosti proizvoljno, odnosno arbitrarno, obzirom da isto nije protivno kogentnim odredbama naprijed označenoga urbanističkog plana i/ili naprijed označene konzervatorske podloge. Štoviše, posebno se ističe upravo suprotno, predloženim rješenjem o razlomljenom volumenu planiranje gradnje, odnosno planiranom izgradnjom jedne etaže manje od najviše dopuštene, kao i planiranim korištenjem kosog krova, s nagibom od 32 stupnja te pokrovom od falcanog lima, te planiranjem sađenja autohtonih biljnih vrsta, visokog i niskog raslinja, u površini većoj od propisane (33%), i to na čestici koja je danas u naravi livada, da se ostvaruje primjereniji uklop u predmetnu zaštićenu kulturno – povijesnu cjelinu, ali i podneblje Gorskog kotara, u cijelosti uvažavajući potrebu “prilagođavanja funkcija i sadržaja suvremenim potrebama”, u smislu točke 3. izreke rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra KLASA: UP-I/612-08/06-06/0308, URBROJ 532-04-01-1/4-06-2, od 30. listopada 2006. U prilog potonjem shvaćanju, posebno upućuje na ilustrativan primjer dobre prakse iz naprijed označene Konzervatorske podloge (stranica 24.) - dječjeg vrtića Fužine, odnosno izgradnja izvršena u istoj kulturno – povijesnoj sredini, ali i pod istim podnebljem Gorskog kotara, u kojem se izrijekom ističe da se suvremenim izričajem, ali poštujući mjerilo prostora i materijale završne obrade ostvarila arhitektura visokih vrijednosti i prepoznatljivog oblikovanja. Potonji primjer, istovjetno kao planirana građevina iz Idejnog projekta predlagatelja, koristi upravo elemente razlomljenosti u volumenu. Opreza radi, posebno ističe da ako su pojedini elementi oblikovanja planiranje gradnje – atipične forme prozorskih otvora koje prate kosinu krova, odnosno planirana izgradnja vanjskog bazena, ocijenjeni kao neprimjereni za zaštićenu kulturno – povijesnu cjelinu, opravdanost čega se iz prethodno iznesenih razloga u cijelosti osporava, ukazuje da je prvostupanjsko upravno tijelo bilo dužno, umjesto odbijanja izdavanja posebnih uvjeta, formulirati odgovarajuće uvjete za potonje, koji bi bili u skladu s rješenjem o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra KLASA: UP-I/612-08/06-06/0308, URBROJ 532-04-01-1/4-06-2, od 30. listopada 2006., te naprijed označenom Konzervatorskom podlogom. Drugim riječima, naprijed označenim urbanističkim planom izrijekom da je predviđeno da je prijeporna čestica u građevinskoj zoni, ali pod uvjetima oblikovanja koji određuje Konzervatorski odjel, kao nadležno tijelo, radi čega potonje. Potonji, međutim, u skladu s javnom ovlasti koja mu je dana, da ne može derogirati viši propis - urbanistički plan, te zabraniti gradnju – već isključivo uvjetovati gradnju “oblikom građevina i sklopova, gabarita i povijesnih sadržaja”. Konzervatorska podloga na koju se poziva prvostupanjsko rješenje, uzgred budi rečeno, nije javno obavljena i/ili implementirana u urbanistički plan, a zabrana gradnje koja tobože iz iste proizlazi prema (ne)shvaćanju iz pobijanog rješenja da nije upisana u zemljišnu knjigu i/ili drugi javno dostupni registar. Tekstualni i grafički dio predmetne podloge da su međusobno proturječni, ali sve i da je tumačenje Konzervatorskog odjela da ima ovlast zabraniti gradnju, umjesto izdavanja uvjeta za gradnju, zona Z1 ne obuhvaća u cijelosti prijepornu nekretninu, radi čega se potonjoj pravnoj osnovi ne može zakonito zabraniti izgradnja u cijelosti na potonjoj nekretnini. Predložena novogradnja, in fine, da ne zadire u pejsažnu barijeru prema cesti, u smislu poglavlja 6. naprijed označenoga Kataloga, između Vrelske ulice i jezera, obzirom da je ista ubicirana iznad potonje ceste, ali niti ne narušava “pojas nižih padina brda u podnožju naselja”, obzirom da područje neposredno oko iste već urbanizirano te izgrađeno (vidi primjerice k. č. [katastarska čestica] i dr.). Uvidom u razloge pobijane pojedinačne odluke tuženika, međutim, da je moguće utvrditi da se iz očitovanja na žalbu Konzervatorskog odjela u Rijeci može utvrditi da prijeporna čestica - k. č 31/11, k. o. [katastarska općina], čini “dio kontinuiranog zelenog pojasa smještenoga podno dijela povijesne cjeline”, koja se formirala uz prometnicu Karolinu, odnosno današnjeg naziva Vrelska ulica, prostirući se obje strane predmetnoga povijesnog komunikacijskog pravca, radi čega je poprimila specifične linearne, a ponekad i relativno gusto zbijene urbanističke strukture, smiještene na “hrptu brežuljka s neizgrađenim padinama” u čijem je podnožju tok riječice Ličanke. Tijekom 1950. godine, na dijelu Ličanke je izgrađeno umjetno jezero, uslijed čega je stvoren specifičan izgled Fužina i “ritam izgrađenog te neizgrađenog dijela”. Prema tome, za “očuvanje kulturnog svojstva” predmetne cjeline da su ključna tri odnosa, i to “povijesno naselje, neizgrađeni pojas oko jezera i jezero”. Stoga, zaključuje se da je žalba tužitelja neosnovana, jer bi planirana novogradnja s bazenom dokinula bi “prostornu organizaciju, pejzažne datosti, vrijednost tradicionalne gradnje podneblja”, kao i “sliku s jezera Bajer”, a zahvat u potpunosti negira krucijalne vrijednosti za očuvanje cjeline, obzirom da su “padine od uvijek funkcionirale kao zeleni pojas”. Nadalje, uvidom u razloge pobijane pojedinačne odluke tuženika da je moguće utvrditi da je, za potrebe drugostupanjskog upravnog postupka, izrađen stručni nalaz i mišljenje djelatnika službenog tijela, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0153, URBROJ: 399/07-24-2, od 28. lipnja 2024., kojim se tobože, temeljem činjeničnih utvrđenja iz prvostupanjskog upravnog postupka, potvrđuje “pravilnost prvostupanjskog rješenja”. Iz potonjeg nalaza i mišljenja, između ostaloga, izrijekom da proizlazi da je prijeporna čestica – k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u “većem dijelu” nalazi u zoni Z1, da predmetno područje i dalje treba održavati kao pejzažno, “bez nove gradnje na padinama te uz šetnicu”, obzirom da je riječ o katastarskoj čestici koja čini “dio kontinuiranog zelenog pojasa smještenoga podno dijela povijesne cjeline” te “uz obalu jezera Bajer”. Međutim, protivno razlozima iz pobijane pojedinačne odluke tuženika, ukazuje da, in concreto, u skladu s naprijed iznesenim, prijeporna čestica – k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nije “dio kontinuiranog zelenog pojasa”, bio da je riječ o formalno – pravnoj ubikaciji potonje u prostornom planu ili ubikacije iste u naravi. Naime, uvidom u javne isprave u predmetnoj upravnoj stvari, koje u smislu odredbe članka 60. stavak 2 Zakona o općem upravnom postupku, dokazuju ono što se u istima određuje ili potvrđuje, da je moguće na objektivan način utvrditi da prijeporna katastarska čestica formalno – pravno ne nalazi u “zelenom pojasu”. In concreto, kartografskim prikazom 1. Urbanističkog plana uređenja naselja Fužine Na1-1 (Službene novine Općine Fužine, br. 2/21 te 7/22), ubicirana u zoni M1 (mješovita namjena - pretežito stambena), odnosno u zoni SS (slobodnostojeće stambene građevine na kosom terenu), u skladu s kartografskim prikazom A.B predmetnoga Urbanističkog plana. Štoviše, posebno naglašava da su odredbom članka 90. naprijed označenog urbanističkog plana izrijekom propisani uvjeti i način gradnje stambenih građevina u zoni posebnih uvjeta - između Ulice Rački i jezera Bajer. Također, formalno pravnu nepripadnost prijeporne čestice “zelenom pojasu” da je moguće utvrditi i uvidom u lokacijsku informaciju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Primorsko – goranske županije, Ispostave Delnice, KLASA: 350-05/21- 10/000283, od 4. listopada 2021. Ergo, imajući u vidu da je, u skladu s naprijed iznesenim, Urbanističkim planom uređenja naselja Fužine Na1-1 sporna katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrijekom ubicirana u građevinsko područje - zonu M1(mješovita namjena - pretežito stambena), odnosno u zonu SS (slobodnostojeće stambene građevine na kosom terenu), da je u cijelosti jasno potonja čestica formalno – pravno nije zeleni pojas. Pobijanom pojedinačnom odlukom tuženika, da je žalba tužitelja odbijena u cijelosti, iako da se u razlozima pobijane pojedinačne odluke izrijekom ističe da je povlačenjem osi navedene granice na kartografskom prikazu, uvećanom do mjerila situacije iz Idejnog projekta te preklapanjem tog uvećanog prikaza sa situacijom, moguće odrediti “precizniji položaj granice” na samoj situaciji, iz čega da je moguće “lako zaključiti” da se “veći dio katastarkse čestice, a i samog planiranog zahvata, nalazi u zoni Z1”. Ističe kako odredba članka 56. stavak 1 Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ne ovlašćuje Konzervatorski odjel da derogira prema pravnoj snazi viši pravni propis - urbanistički plan uređenja naselja Fužine Na1-1 (Službene novine Općine Fužine, br. 2/21 te 7/22), te da na temelju podloge koja nije implementirana u urbanistički plan zabrani izgradnja na području koje je izrijekom uvršteno urbanističkim planom u građevinsko područje. Naime, dokumenti prostornog uređenja, ovisno o vrsti i području obuhvata, da obavezno sadrže, u skladu s odredbom članka 56. stavak 1. cit. Zakona, podatke iz konzervatorske podloge, sa sustavom mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata plana. In concreto, međutim, na nesporan da je način utvrđeno da sporna podloga konzervatora nije implementirana u urbanistički plan uređenja naselja Fužine Na1-1 (Službene novine Općine Fužine, br. 2/21 te 7/22), ali potonje ne daje apsolutno nikakvu ovlast konzervatorima da derogiraju odredbe urbanističkog plana koji je na snazi. U svakom slučaju, posebno se ističe, neovisno radi čije krivnje, in concreto, da predmetna konzervatorska podloga nije implementirana u urbanistički plan koji je na snazi, da je tužiteljica, na temelju javno objavljenih javnopravnih isprava, odnosno urbanistički plan uređenja naselja Fužine Na1-1 (Službene novine Općine Fužine, br. 2/21 te 7/22) te lokacijsku informaciju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Primorsko – goranske županije, Ispostave Delnice, KLASA: 350-05/21-10/000283, od 4. listopada 2021., stekla legitimna očekivanja, tempore acti, da će kupoprodajom predmetne nekretnine imati mogućnost gradnje stambene građevine, u skladu s urbanističkim uvjetima koji su bili na snazi. Pobijana odluka Konzervatorskog odjela u Rijeci, a potom i pobijana pojedinačna odluka tuženika, u suštinskoj da je suprotnosti s odredbom članka 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Naime, temeljem odredbe članka 1. Protokola br. 1 Konvencije za ljudska prava i temeljne slobode i odgovarajuće prakse Europskog suda za ljudska prava, da je dovoljno da određena osoba po domaćim propisima ima priliku uživati u određenom razdoblju neko pravo kako bi se moglo zahtijevati zaštita legitimnih očekivanja da će se određeni uvjeti na istoga primjenjivati. Recepcija potonjeg načela u domaćem pravu potvrđuje i sudska praksa Ustavnog suda, koji smatra kako su načelo pravne sigurnosti i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama bitne sastavnice vladavine prava i poštivanja prava čovjeka kao temeljnih ustavnih vrednota. Opreza radi, posebno ističe da pobijana pojedinačna odluka ne sadrži apsolutno nikakve razloge o naprijed označenim proturječnostima između tekstualnog i grafičkog dijela sporne konzervatorske podloge, radi čega pobijana odluka da ima nedostataka, u smislu odredbe članka 98. stavak 5 Zakona o općem upravnom postupku, radi kojih da se ne može ispitati. In fine, uvidom u razloge pobijane pojedinačne odluke, da je moguće utvrditi da se zgrada Dječjeg vrtića u Fužinama, koja je po Konzervatorskom odjelu u Rijeci ocijenjena kao ilustrativan primjer dobre prakse iz naprijed označene Konzervatorske podloge (stranica 24.) odnosno kao izgradnja izvršena u istoj kulturno – povijesnoj sredini, ali i pod istim podnebljem Gorskog kotara, u kojem da se izrijekom ističe da se suvremenim izričajem, ali poštujući mjerilo prostora i materijale završne obrade ostvarila arhitektura visokih vrijednosti i prepoznatljivog oblikovanja, ne može dovoditi u korelaciju s predloženom novogradnjom po tužiteljici. Ergo, iz naprijed iznesenih razloga da proizlazi da predmetna upravna stvar nije rješenja u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a sve imajući da je propisani cilj posebnih uvjeta, u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 31. Zakona o prostornom uređenju i gradnji te prethodno citirane t. 3. izreke rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra KLASA: UP-I/61208/06-06/0308, URBROJ 532-04-01-1/4-06-2, od 30. listopada 2006., formulacija uvjeta za provedbu zahvata u prostoru - gradnju, putem “sustava mjera zaštite”, a prije svega oblika građevina i sklopova, gabarita i povijesnih sadržaja, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru ističe da su tužbeni navodi tužitelja u potpunosti neosnovani, te ponavlja navode iz osporavanog rješenja i navodi da je navedeni projekt ocijenjen neadekvatnim s obzirom na to da je izgradnja na predmetnoj lokaciji u suprotnosti sa sustavom mjera zaštite propisanim rješenjem o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra za predmetnu cjelinu. Razlog tome da je negiranje povijesne planske matrice i drugih za kulturno-povijesnu cjelinu značajnih vrijednosti. Budući da navedeni zeleni pojas u velikoj mjeri utječe na očuvanje urbanističkog integriteta i vizure samog naselja, planirani da je zahvat suprotan smislu zaštite predmetne kulturno-povijesne cjeline. Nadalje, predmetni idejni projekt da negira i odredbe Konzervatorske podloge kulturno-povijesne cjeline naselja Fužine (2021 .), u kojoj da je ocijenjeno da se prostor oznake Z1 mora očuvati kao pejzažni dio na kojem nije dozvoljena nova gradnja (izuzev manjih pratećih sadržaja). Vezano za žalbeni navod da je u cijelosti nejasno na koji je način utvrđena identifikacija i ubikacija planiranog zahvata na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da zbog omjera u kojem je izrađen grafički prikaz područja zajedničkih obilježja nije objektivno moguće pobliže označiti točne koordinate takve granice, napominje da je povlačenjem osi navedene granice na kartografskom prikazu, uvećanom do mjerila situacije iz Idejnog projekta te preklapanjem tog uvećanog prikaza sa situacijom moguće odrediti precizniji položaj granice na samoj situaciji, iz čega da se može lako zaključiti da se veći dio katastarske čestice, a i samog planiranog zahvata nalazi u zoni Z1. U vezi s navodom žaliteljice da je predmetna katastarska čestica ubicirana s gornje (istočne) strane županijske ceste, zbog čega da nije obuhvaćena tekstualnim opisom obuhvata zone Z1, poglavlja 6. Kataloga, a sve imajući u vidu da nije u neposrednom dodiru sa šetnicom, naglašava da je u Konzervatorskoj podlozi jasno naveden obuhvat područja Z-1, koje se proteže uz obalu akumulacijskog jezera i obuhvaća pojas šetnice i nižih padina brda u podnožju povijesnog naselja. Na kartografskom prikazu iz Konzervatorske podloge "Područja zajedničkih obilježja" da je vidljiva zona Z1, koja da osim pojasa šetnice uključuje i navedene niže padine brda podno naselja. Žaliteljica navodi da je predmetna katastarska čestica Urbanističkim planom uređenja naselja Fužine ubicirana u građevinsko područje, u zonu M1 (mješovita namjena pretežito stambena), odnosno u zonu SS (slobodnostojeće stambene građevine na kosom terenu), te naglašava da su odredbom članka 90. navedenog Plana propisani uvjeti i način gradnje stambenih građevina u zoni posebnih uvjeta i načina gradnje - između Ulice Rački i jezera Bajer. Žaliteljica smatra da se ne može Konzervatorskom podlogom isključiti izgradnja na području koje je urbanističkim planom izrijekom uvršteno u građevinsko područje. U vezi s ovim žalbenim navodima da treba ponovno naglasiti da je prema članku 145. Odredbi za provedbu Urbanističkog plana uređenja naselja Fužine, Konzervatorska podloga sastavni dio Plana. Kada se preklope svi kartografski prikazi, uključujući i kartografski prikaz "Područja zajedničkih obilježja”, koji je sastavni dio Konzervatorske podloge, da je vidljivo da se predmetna katastarska čestica većim dijelom nalazi unutar područja Z1. Valja naglasiti da su odredbe Urbanističkog plana, koje navodi žalitelj, a prema kojima je na predmetnoj katastarskoj čestici moguća izgradnja, u suprotnosti sa samim smislom zaštite kulturno povijesne cjeline i s njezinim vrijednostima, te da nisu u skladu s konzervatorskom podlogom, koja da je izrađena za potrebe donošenja predmetnog Urbanističkog plana i njegov je sastavni dio, kao što je navedeno u članku 145. Odredbi za provedbu. Činjenica da predmetna konzervatorska podloga nije implementirana u Urbanistički plan na u cijelosti ispravan način, a što je obaveza sukladno članku 56., stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, da ne derogira ovlasti konzervatora da na temelju konzervatorske podloge stručno procijeni da li postoji mogućnost za izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Pozivanje žalitelja na zgradu Dječjeg vrtića u Fužinama, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], smatra neutemeljenim, budući da je navedena građevina izgrađena na mikrolokaciji koja je izdvojena od same povijesne jezgre, na vizualno neizloženom ravnom terenu i visinski niža od okolne gradnje, da se radi o građevini javne i društvene namjene, koja iziskuje veći smještajni kapacitet i kao takva se ne može dovoditi u korelaciju sa stambenom novogradnjom. Naglašava da je prvostupanjsko tijelo u predmetnom slučaju postupilo prema važećem Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, u skladu s rješenjem o zaštiti kulturno-povijesne cjeline naselja donesenim 2006., te u skladu s Konzervatorskom podlogom, koja je izrađena 2021. i koja da je prema članku 145. Urbanističkog plana uređenja naselja Fužine njegov sastavni dio. Podržava ocjenu prvostupanjskog tijela da predložena novogradnja s bazenom nije u skladu sa sustavom mjera zaštite, propisanim rješenjem o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra za povijesnu cjelinu naselja. Razlog tome da je negiranje povijesne planske matrice i drugih za kulturno-povijesnu cjelinu značajnih vrijednosti, što u konkretnom slučaju uključuje i zeleni pojas koji bitno utječe na očuvanje vizualnog identiteta i krajobraznog karaktera cjeline. Nadalje, predmetni idejni projekt da negira i smjernice za zonu Z1, koje su propisane Konzervatorskom podlogom, a koje da jasno određuju da u cilju očuvanja slike naselja i ostvarivanja kvalitetnih vizura, čitavo područje i nadalje treba održavati kao pejzažno, bez nove gradnje na padinama i uz šetnicu, osim manjih pratećih sadržaja. Ukoliko bi se odobrila gradnja na padinama koje su oduvijek funkcionirale kao zeleni pojas, da bi bili bitno narušeni slika naselja, krajobrazni karakter i prezentacija zaštićene kulturno-povijesne cjeline. Naglašava da je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 Us I-1359/2022-7 odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/ll-612-08/22-02/0023, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3, od 7. studenoga 2022., kojim da je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/l-61208/21-04/2445, URBROJ: 532-05-02-1 1/7-21-02 od 12. studenoga 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem da je bio odbijen zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za građenje građevine stambene namjene, kuće s pomoćnom zgradom i bazenom na k. č 1389/4 k. o. [katastarska općina], koja da se planirala izgraditi unutar zone Z1, kao i predmetna novogradnja. Budući da je planirani zahvat prema priloženom Idejnom projektu, broj projekta: 23-03-IP, zop:

ABV-23-03, koji da je u ožujku 2023. izradio ured žaliteljice, u suprotnosti s mjerama zaštite, koje su propisane rješenjem o zaštiti kulturno-povijesne cjeline naselja Fužine, kao i sa smjernicama za područje Z 1, propisanima Konzervatorskom podlogom koja je sastavni dio Urbanističkog plana uređenja naselja Fužine, ocjenjuje da je pobijano rješenje prvostupanjskog tijela zakonski i stručno utemeljeno. Uz navedeni stručni nalaz i mišljenje da je bitno istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, broj: Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019., broj: Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021., broj UsŽ-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023.), te na temelju navedenog osoba koja je izradila stručno mišljenje da nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023.). Zaključno ističe da su prvostupanjsko rješenje Konzervatorskog odjela u Rijeci, kao i drugostupanjsko rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija donijele stručne osobe sa svakodnevnim iskustvom u radu na podruju zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Također u tijeku drugostupanjskog postupka stručno mišljenje da je izradila osoba koja posjeduje stručno znanje iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara i osposobljena je dati svoje stručno mišljenje o činjenicama zaštite koje su predmet ovog upravnog spora, te stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev. Tužiteljica se podneskom od 28. studenog 2024. očitovala na navode tuženika, te ponavlja iste kao iz tužbe, kao što to čini i podneskom od 11. ožujka 2025.

5. . U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 17. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te prilaže u spis i za suprotnu stranu dvije odluke kojima da je drugačije riješeno nego u o ovom slučaju, a da se radi o istom činjeničnom stanju.

7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te u svezi s dostavljenim odlukama napominje da iste upravo potvrđuju stavove tuženika i da se odnose na područje uz Karolinu, te navodi da je mjerama zaštite iz rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra propisano očuvanje osnovnih elemenata povijesne planske matrice, u ovom slučaju matrica da je uz cestu Karolinu, te je to naselje cestovno linearno koje se formiralo uz cestu. Prilikom zaštite kao cjelina da se gleda izgrađeni i neizgrađeni dio na način da se čuva izgrađeni dio uz cestu te ne izgrađeni dio na padinama.

8. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice navodi kako priložena praksa upravo ide njima u prilog jer su istoj propisane određeni uvijati kojima se treba udovoljiti za građenje, a ne da se zabranjuje gradnja.

9. Službena osoba tuženika navodi da prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra da će se odbiti rješenjem, ako je predloženi zahvat suprotan utvrđenim mjerama zaštite i očuvanju kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra. Vezano za navode iz dopisa Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, tuženik ukazuje da su isti bespredmetni, obzirom da sukladno Zakonu o zaštiti, prostorno planska dokumentacija obvezno sadrži podatke iz Konzervatorske podloge sa sustavom mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara koji se nalaze na području obuhvata plana, da je prema članku 56. Konzervatorski odjel u Rijeci dostavio podlogu izrađivaču Plana 2021. na njihov zahtjev. Također ukazuje kako je na predmetnom području provedena parcelacija čestica bez sudjelovanja Konzervatorskog odijela u Rijeci, protivno propisima, te da su čestice cjepkane na način vodoravno i da je pravo gradnje ostalo na višim česticama uz Karolinu, a niže čestice na padinama sukladno mjerama zaštite da nemaju pravo gradnje prema nama.

10. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice navodi da Zakon ne propisuje suglasnost Konzervatorskog odjela u postupku parcelacije, parcelirana nekretnina i čestice da se u cijelosti nalazi na građevinskom području, te da nije krivnja tužitelja kao investitora što Prostorni plan nije usklađen s podlogom Konzervatora.

11. Službena osoba tuženika navodi da prema Zakonu o zaštiti, člankom 60. i 61. je propisana obveza da se zatraži izdavanje posebnih uvjeta, a što proizlazi iz presude ovog suda poslovni broj 6 Us I- 1301/16-21.

12. . Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisa upravnog postupka.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Odredbom članka 61. stavak 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj: 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22, , dalje: Zakon), propisano je da će se zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka odbit će se rješenjem ako su predložene radnje suprotne utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra propisanoj ovim Zakonom ili je odbijeno izdavanje potvrde konzervatorskog elaborata iz članka 61.a stavka 1. ovoga Zakona.

15. Odredbom članka 56. Zakona, propisano je da dokumenti prostornog uređenja, ovisno o vrsti i području obuhvata, obavezno sadrže podatke iz konzervatorske podloge sa sustavom mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata plana (stavak 1.). Konzervatorsku podlogu utvrđuje nadležno tijelo za područje obuhvata prostornog plana, a ona sadrži opće i posebne uvjete zaštite i očuvanja kulturnoga dobra, kao i granice kontaktne zone kulturnoga dobra te način zaštite u području kontaktne zone (stavak 2.). U slučaju kad nadležno tijelo nije utvrdilo konzervatorsku podlogu, dužno je na zahtjev nositelja izrade prostornog plana utvrditi sustav mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata prostornog plana, uključujući i granice kontaktne zone kulturnoga dobra te način zaštite na području kontaktne zone (stavak 3.). Dokument prostornog uređenja može se donijeti samo uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela kojim se potvrđuje da je sukladan konzervatorskoj podlozi ili utvrđenom sustavu mjera zaštite prema stavku 2. ovoga članka. Nadležno se tijelo dužno pisano očitovati u roku od 15 dana od zatražene suglasnosti, a ako to ne učini smatrat će se da je suglasnost dana (stavak 4.).

16. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostava Delnice, u ime podnositeljice zahtjeva RHC, **.**.2023. podnio zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja putem elektroničkog sustava eKonferencija za građenje zgrade stambene namjene, stambene građevine sa dvije stambene jedinice i građenje građevine stambene namjene (pomoćna) bazen na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to prema Idejnom projektu izrađenom od strane arhitektice IHC. Predmetna k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazi se unutar zone B zaštićene Kulturno-povijesne cjeline grada Fužine i koja prema rješenju Ministarstva kulture, KLASA: UP-1-612-08/06-06/0308, URBROJ: 532-04-01-1/4-06-2 od 30. listopada 2006., ima svojstvo kulturnog doba i upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-2930. Konzervatorska podloga je izrađene 2021., koja je ujedno sastavni dio urbanističkog plana uređenja naselja Fužine.

17. Odredbom članka 145. stavak 1. Odluke o donošenju Urbanističkog plana uređenja naselja Fužine NA 1-1 (UPU 1) ("Službene novine Općine Fužine, broj: 7/22, dalje: Odluka), propisano je da je na području Plana u Registar kulturnih dobara RH upisana kulturno-povijesna cjelina naselja Fužine, oznake. Z-2930, za koju se Rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine utvrđuje svojstvo kulturnog dobra. Za kulturno povijesnu cjelinu naselja Fužine izrađena je Konzervatorska podloga (Konzervatorski odjel u Rijeci, 2021.) kao sastavni dio ovog Plana. Na sve zahvate unutar granica zaštite primjenjuju se mjere zaštite iz Konzervatorske podloge. Stavkom 3. je propisano da su na području kulturno-povijesne cjeline iz stavka 1. ovog članka utvrđene Konzervatorskom podlogom zone ''A (1-6)'' i ''Z (1-4)'' u kojima se primjenjuje sustav mjera zaštite.

18. Spisu prileže i stručni nalaz i mišljenje od 28. lipnja 2024. iz kojega proizlazi da je uvidom u Konzervatorsku podlogu, kartografski prikaz "Područja zajedničkih obilježja", utvrđeno da se predmetna katastarska čestica nalazi većim dijelom u zoni Z1, koju čini područje uz obalu jezera Bajer, pojas šetnice i nižih padina brda s visokom i niskom vegetacijom. Iz Konzervatorske podloge također proizlazi da se u cilju očuvanja slike naselja, treba održavati kao pejzažno, s visokim, grmolikim i niskim zelenilom, bez nove gradnje na padinama i uz šetnicu, izuzev manjih pratećih sadržaja. Predmetna građevina odnosno Idejni projekt je ocijenjen kao neadekvatan jer je izgradnja na navedenoj lokaciji u suprotnosti sa sustavom mjera zaštite propisanim rješenjem o utvrđivanju svojstva kulturnog doba za navedenu cjelinu. Kako je to navedeno u samom stručnom nalazu, kada se preklope svi kartografski prikazi, vidljivo je da se predmetna katastarska čestica većim dijelom nalazi unutar područja Z1, a činjenica da konzervatorska podloga nije implementirana u Urbanistički plan na u cijelosti ispravan način, time se ne derogira ovlast konzervatora kod procjene da li postoji mogućnost za izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog doba, sukladno Zakonu. Prigovori tužiteljice koji se odnose na zgradu Dječjeg vrtića u Fužinama, također su odbijeni kao neosnovani jer je vrtić izgrađen na mikrolokaciji koja je izdvojena od same povijesne jezgre, na vizualno neizloženom ravnom terenu i koji je vizualno niži od okolne gradnje.

19. Ovaj Sud je u potpunosti prihvatio razloge tuženika iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru na tužbu, kao i na održanoj raspravi, u kojem se tuženik u cijelosti očitovao o svim prigovorima tužitelja, koji su utemeljeni na mišljenju stručnih osoba koje su donijele osporena rješenja te stručnom nalazu i mišljenju koje je izradila članica Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, koja posjeduje stručno znanje iz područja zaštite kulturnih dobara te je osposobljena o činjenicama zaštite kulturnih dobara dati svoje stručno mišljenje. Navedeno se temelji i na sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudama broj:

Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, broj: Usž3504/18-2 od 6. veljače 2019., broj: Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021. i broj: Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021.).

20. Pri tome se naglašava ono što je već istaknuto tijekom upravnog postupka kako je činjenica da je kartografski prikaz važeće prostorno-planske dokumentacije suprotan konzervatorskoj podlozi koja je izrađena za potrebe donošenja predmetnog prostornog plana i sastavni je njegov dio. U takvoj situaciji sud je stajališta kako su odlučne odrednice konzervatorske podloge do usklađenja važećeg prostornog plana sa istom.

21. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 147. stavak 1. ZUS-a i donesena je obzirom na postignuti uspjeh u sporu.

U Rijeci 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijanog dijela presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Marku Ferriju, odvjetniku u Rijeci, Jedrarska ulica 5/I

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2