Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-102/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Credo banka d.d. „u stečaju“, Split, Bihaćka 2, 94141384086, zastupanog po stečajnoj upraviteljici ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima i odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja i zaključka Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1777/2021 od 28. svibnja 2021., 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika i potvrđuju se točke II. i III. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1777/2021 od 28. svibnja 2021.

II. Žalba ovršenika izjavljena protiv točke I. izreke rješenja i protiv zaključka Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1777/2021 od 28. svibnja 2021. se odbacuje kao nedopuštena.

III. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim su rješenjem u točci I. izreke proglašeni nedopuštenima pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pokrenutom 9. travnja 2021. na temelju bjanko zadužnice Ov-10886/2010 u dijelu kojim se zahtijevala naplata zateznih kamata koje na iznos od 413.669,06 EUR teku od 17. svibnja 2011. do isplate. Točkom II. izreke rješenja odbijen je prijedlog za donošenje rješenja kojim će se Financijskoj agenciji naložiti da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u tom postupku izravne naplate. Točkom III. izreke rješenja odbijen je ovršenikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

1.1. Pobijanim je zaključkom upućen ovršenik u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrenuti parnični postupka protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pokrenutom 9. travnja 2021. na temelju bjanko zadužnice Ov-10886/2010 i to zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020., dalje: OZ).

2. Navedeno rješenje i zaključak pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija ovršenik tvrdeći u žalbi da je sud prvog stupnja propustio proglasiti nedopuštenima pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate pokrenutom 9. travnja 2021. na temelju bjanko zadužnice Ov-10886/2010 jer je tražbina ovrhovoditelja ispunjena odnosno barem ga uputiti na pokretanje parnice i zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a koji je istaknuo u žalbi i na koji se ovrhovoditelj u očitovanju na prijedlog očitovao. Odluku o odbijanju prijedloga za donošenje rješenja kojim će se Financijskoj agenciji naložiti da odgodi izdavanje naloga banka za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pobija jer drži da je opasnost nastanaka šteta samorazumljiva zbog visine tražbine jer će biti „blokiran (potencijalno) do kraja radnog vijeka zbog nepostojećeg duga“. Osporava i odluku o troškovima postupka tvrdeći da je zbog uspjeha s prijedlogom za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa dijelu kojim se zahtijevala naplata zateznih kamata koje na iznos od 413.669,06 EUR teku od 17. svibnja 2011. do isplate barem „prepolovio“ tražbinu pa da mu pripada barem razmjerna naknada troškova postupka.

3. Ovrhovoditelj se nije očitovao na žalbu.

4. Žalba je dostavljana na odlučivanje drugostupanjskom sudu 7. ožujka 2025. gotovo tri godine i devet mjeseci nakon što je podnesena prvostupanjskom sudu (28. lipnja 2021.)

5. Žalba protiv točke I. izreke rješenja i protiv zaključka nije dopuštena.

5.1. Žalba protiv točaka II. i III. izreke rješenja nije osnovana.

6. S obzirom na to da je, s jedne strane, točkom I. izreke pobijanog rješenja djelomično usvojen prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate te da, s druge strane, tom točkom rješenja nije taj prijedlog niti djelomično odbijen, ovršenik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv odluke iz točke I. izreke rješenja. Zbog toga je riječ o žalbi koja je u tom dijelu u smislu članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 79/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) nedopuštena pa je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a odbačena. To tim više što se o upućivanju na pokretanje parnice zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a čije je postojanje ovrhovoditelj osporio ne odlučuje rješenjem, nego zaključkom.

7. Iako je sud prvog stupnja pobijanim zaključkom očito propustio uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pokrenutom 9. travnja 2021. na temelju bjanko zadužnice Ov-10886/2010 i to zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a koji je ovršenik isticao u prijedlogu za to proglašenje, protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a) pa je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a odbačena.

7.1. Drugostupanjski sud primjećuje da je uvidom u aplikaciju sSpis utvrđeno da je ovršenik, unatoč propustima ovršnog suda u donošenju zaključka kojim ga je uputio u parnicu samo zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, 2. srpnja 2021. podnio pred prvostupanjskim sudom tužbu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pokrenutom 9. travnja 2021. na temelju bjanko zadužnice Ov-10886/2010 i to zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 9. i 11. OZ-a. Time je sam ovršenik ispravio propuste ovršnog suda i podnio je tužbu iz razloga zbog kojeg je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa u skladu s člankom 52. stavkom 3. OZ-a u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a nedopuštenima. Osim toga, drugostupanjski sud primjećuje da je ovršenik tu tužbu povukao što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-297/2023 od 12. studenog 2023. kojem je spis predmeta ustupljen kao stvarno nadležnom sudu.

8. Prijedlog za donošenje rješenja kojim će se Financijskoj agenciji naložiti da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u spornom postupku izravne naplate ovršenik je temeljio na tvrdnji da nenadoknadiva šteta proizlazi iz činjenice da bi „morao ustati parnicom pred nadležnim sudom, a čije bi trajanje s obzirom na dugotrajnost žalbenih postupaka moguće dovelo do toga da se na koncu dosuđena tražbina više ne bi mogla naplatiti“. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nisu ostvarene pretpostavke za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava jer ovršenik u prijedlogu nije iznosio okolnosti koje čine vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. To stoga što i prema shvaćanju ovog suda podnošenje tužbe i trajanje sudskog postupka nisu okolnosti koje dovode u pitanje mogućnost naplate dosuđene tražbine. Činjenice o svojem imovnom stanju koje u odnosu na prijedlog za odgodu prvi puta iznosi u žalbi su nove činjenice koje se u žalbi ne mogu iznositi (članak 352. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a). Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP odbijena žalba ovršenika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.

9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 14. stavak 5. OZ-a kada jer odbio ovršenikov zahtjev za naknadu troškova sastava prijedloga za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate te prijedloga za donošenje rješenja kojim će se Financijskoj agenciji naložiti da odgodi izdavanje naloga banka za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom 9. travnja 2021. na temelju bjanko zadužnice Ov-10886/2010. Imajući na umu da je uspio samo s prijedlogom za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u dijelu koji se odnosi na sporednu tražbinu, ne može se uzeti da mu je troškove sastavljanja prijedloga za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa glavnice kao i prijedloga za odgodu prijenosa, ovrhovoditelj neosnovano prouzročio. U odnosu na žalbene navode o tome da je svojim prijedlogom ovršenik „prepolovio“ tražbinu, za odgovoriti je žalitelju da kod podjednakog uspjeha svaka stranka snosi svoje troškove pa mu niti u toj situaciji ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Zbog toga je odbijena žalba ovršenika i potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude.

10. Ovršenik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a)

U Varaždinu 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić