Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-286/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PL, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Draženu Srb, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 78427478595, radi utvrđenja i isplate, nakon rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KL, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu odvjetnika Dražena Srb, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 218850, sklopljen 23. srpnja 2008., u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 266,93 EUR (dvjestošezdesetšesteuradevedesettricenta), zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. siječnja 2023. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate,, i to:

- na iznos od 9,75 eur počevši od 2.9.2008. g. do isplate,

- na iznos od 0,82 počevši od 2.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,37 eur počevši od 2.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,49 eur počevši od 2.1.2009. g. do isplate,

- na iznos od 4,89 eur počevši od 2.2.2009. g. do isplate,

- na iznos od 4,66 eur počevši od 2.3.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,95 eur počevši od 2.4.2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,21 eur počevši od 2.5.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,31 eur počevši od 2.6.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,82 eur počevši od 2.7.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,97 eur počevši od 2.8.2009. g. do isplate,

- na iznos od 3,22 eur počevši od 2.9.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,83 eur počevši od 2.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 3,77 eur počevši od 2.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,13 eur počevši od 2.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 4,58 eur počevši od 2.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 2,77 eur počevši od 2.2.2010. g. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur počevši od 2.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 4,33 eur počevši od 2.4.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,98 eur počevši od 2.5.2010. g. do isplate,

- na iznos od 2,37 eur počevši od 2.6.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,00 eur počevši od 2.7.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,42 eur počevši od 2.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,77 eur počevši od 2.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,88 eur počevši od 2.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,02 eur počevši od 2.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,79 eur počevši od 2.12.2010. g. do isplate

- na iznos od 9,37 eur počevši od 2.1.2011. g. do isplate,

- na iznos od 4,67 eur počevši od 2.2.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,36 eur počevši od 2.3.2011. g. do isplate,

- na iznos od 5,83 eur počevši od 2.4.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,85 eur počevši od 2.5.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,17 eur počevši od 2.6.2011. g. do isplate,

- na iznos od 7,06 eur počevši od 2.7.2011. g. do isplate,

- na iznos od 8,59 eur počevši od 2.8.2011. g. do isplate,

- na iznos od 7,74 eur počevši od 2.9.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,42 eur počevši od 2.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,88 eur počevši od 2.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 5,18 eur počevši od 2.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,54 eur počevši od 2.1.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,19 eur počevši od 2.2.2012. g. do isplate,

- na iznos od 6,07 eur počevši od 2.3.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,84 eur počevši od 2.4.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,05 eur počevši od 2.5.2012. g. do isplate,

- na iznos od 4,33 eur počevši od 2.6.2012. g. do isplate,

- na iznos od 4,93 eur počevši od 2.7.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,73 eur počevši od 2.8.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,80 eur počevši od 2.9.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,39 eur počevši od 2.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,58 eur počevši od 2.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 2,66 eur počevši od 2.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 2,94 eur počevši od 2.1.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1,98 eur počevši od 2.2.2013. g. do isplate,

- na iznos od 2,01 eur počevši od 2.3.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1,89 eur počevši od 2.4.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1,38 eur počevši od 2.5.2013. g. do isplate,

- na iznos od 0,76 eur počevši od 2.6.2013. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati iznos od 1.648,93 EUR (tisućušestočetrdesetosameura devedesettricenta), sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena do 29. 12.2023., a od 30. siječnja 2023. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, i to:

- na iznos od 0,19 eur počevši od 2.9.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1,56 eur počevši od 2.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,62 eur počevši od 2.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 3,28 eur počevši od 2.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 9,04 eur počevši od 2.1.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,98 eur počevši od 2.2.2009. g. do isplate,

- na iznos od 10,59 eur počevši od 2.3.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,81 eur počevši od 2.4.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,39 eur počevši od 2.5.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,52 eur počevši od 2.6.2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,95 eur počevši od 2.7.2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,52 eur počevši od 2.8.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,35 eur počevši od 2.9.2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,51 eur počevši od 2.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,29 eur počevši od 2.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,94 eur počevši od 2.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 10,06 eur počevši od 2.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,34 eur počevši od 2.2.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,05 eur počevši od 2.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,55 eur počevši od 2.4.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,63 eur počevši od 2.5.2010. g. do isplate,

- na iznos od 14,54 eur počevši od 2.6.2010. g. do isplate,

- na iznos od 20,54 eur počevši od 2.7.2010. g. do isplate,

- na iznos od 18,98 eur počevši od 2.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 24,86 eur počevši od 2.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 22,07 eur počevši od 2.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 19,58 eur počevši od 2.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 27,23 eur počevši od 2.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,57 eur počevši od 2.1.2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,13 eur počevši od 2.2.2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,33 eur počevši od 2.3.2011. g. do isplate,

- na iznos od 26,92 eur počevši od 2.4.2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,74 eur počevši od 3.5.2011. g. do isplate,

- na iznos od 35,20 eur počevši od 2.6.2011. g. do isplate,

- na iznos od 36,77 eur počevši od 2.7.2011. g. do isplate,

- na iznos od 46,79 eur počevši od 2.8.2011. g. do isplate,

- na iznos od 43,99 eur počevši od 2.9.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,12 počevši od 2.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,30 eur počevši od 2.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,42 eur počevši od 2.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 41,14 eur počevši od 2.1.2012. g. do isplate,

- na iznos od 42,44 eur počevši od 2.2.2012. g. do isplate,

- na iznos od 42,59 eur počevši od 2.3.2012. g. do isplate,

- na iznos od 42,81 eur počevši od 2.4.2012. g. do isplate,

- na iznos od 43,79 eur počevši od 2.5.2012. g. do isplate,

- na iznos od 45,00 eur počevši od 2.6.2012. g. do isplate,

- na iznos od 44,17 eur počevši od 2.7.2012. g. do isplate,

- na iznos od 44,82 eur počevši od 2.8.2012. g. do isplate,

- na iznos od 44,20 eur počevši od 2.9.2012. g. do isplate,

- na iznos od 43,04 eur počevši od 2.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 45,01 eur počevši od 2.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 46,16 eur počevši od 2.12.2012. g. do isplate

- na iznos od 46,02 eur počevši od 2.1.2013. g. do isplate,

- na iznos od 43,83 eur počevši od 2.2.2013. g. do isplate,

- na iznos od 45,90 eur počevši od 2.3.2013. g. do isplate,

- na iznos od 46,58 eur počevši od 2.4.2013. g. do isplate,

- na iznos od 46,10 eur počevši od 2.5.2013. g. do isplate,

- na iznos od 43,92 eur počevši od 2.6.2013. g. do isplate,

- na iznos od 42,61 eur počevši od 2.7.2013. g. do isplate,

- na iznos od 65,51 eur počevši od 2.8.2013. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 24. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku do 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 9.lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili dana 23. srpnja 2008. godine Ugovor o kreditu broj: 218850, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 9.130,00 CHF po kupovnom tečaju za devize na dan isplate. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjeseci, s tim da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počevši od 01.08.2008.Nesporno je da je NOVA HRVATSKA BANKA d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595 pravni sljednik Volksbank d.d. Redovna kamatna stopa se sa početnih 8.00 % godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Navedenim promjenama kamatne stope, mijenja se i dužni iznos mjesečnog anuiteta čime tužitelj na temelju razlike u kamatama preplaćuje mjesečne anuitete, a točan iznos razlike preplate će se utvrditi vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke. Navedena ugovorna odredba dala je mogućnost tuženiku da promjeni ugovorene kamate i to isključivo po odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja. Tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Bitni sastojci ugovora su predmet i cijena, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka. Tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a. U konkretnom slučaju kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, bez suglasnosti tužitelja, čime je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču, niti daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz to pravnog posla proizlaze. Tuženik, kao financijska institucija, mora se ponašati kao savjesni gospodarstvenik, a ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope, stavlja tužitelja u neravnopravan položaj, što dovodi do zaključka da je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, temeljnog načela obveznog prava. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Suprotno, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Tužitelj smatra da tuženik kao sastavljač ugovora i jača ugovorna strana pri sklapanju ovog pravnog posla nije postupila ni u dobroj vjeri. Tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji u ovom slučaju je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Znači, u ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa – valutna klauzula vezana uz CHF i promjena kamatne stope, koji ukazuju na činjenicu da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, za koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata tj. nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Uslijed tih promjena tuženik je na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao nepripadni iznos. Tužitelj nije imao saznanja da će mjesečni anuiteti porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost njegove otplate kredita, pa i samu egzistenciju njegove obitelji. Da je imao saznanja, nikada ne bi preuzimao takvu obvezu. Tužitelj prema vlastitom izračunu drži da je uslijed navedenih promjena tuženik temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao ukupni iznos od 266,93 EUR/2.011,20 kn, odnosno na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao ukupni iznos od 1.648,93 EUR/12.423,87 kn, što sveukupno iznosi 1.915,86 EUR/14.435,07 kn, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Visina preplaćenog iznosa po kreditu točno će se odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamate) koja je predmet ovog spora i tek nakon što se provede odgovarajuće vještačenje, sve u skladu s člankom 186. b. ZPP-a. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine, utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Kako je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. -31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima , dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Prema odredbi čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača, odluka suda donesena je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga zakona, te obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, to su navedene presude i u ovom slučaju odnose na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Prema č.l 1111. st.1. ZOO-a, „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115. ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“.Prema čl. 6. st 3. Zakona o sudovima propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija učiniti. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu Franak jest ta da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog ugovora ugovoren kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. S obzirom na sve navode iznesene u tužbi, kao i na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu, te ugovoreni tečaj važeći na dan realizacije kredita. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 218850, sklopljen 23. srpnja 2008., u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku NOVA HRVATSKA BANKA d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 266,93 EUR/2.011,20 kn, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju od 01.01.2008. određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, i to:

- na iznos od 73,46 kn počevši od 2.9.2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,15 kn počevši od 2.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 47,96 kn počevši od 2.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 41,34 kn počevši od 2.1.2009. g. do isplate,

- na iznos od 33,80 kn počevši od 2.2.2009. g. do isplate,

- na iznos od 35,13 kn počevši od 2.3.2009. g. do isplate,

- na iznos od 22,22 kn počevši od 2.4.2009. g. do isplate,

- na iznos od 39,24 kn počevši od 2.5.2009. g. do isplate,

- na iznos od 17,43 kn počevši od 2.6.2009. g. do isplate,

- na iznos od 21,22 kn počevši od 2.7.2009. g. do isplate,

- na iznos od 22,41 kn počevši od 2.8.2009. g. do isplate,

- na iznos od 24,25 kn počevši od 2.9.2009. g. do isplate,

- na iznos od 21,36 kn počevši od 2.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 28,40 kn počevši od 2.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 16,02 kn počevši od 2.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 34,52 kn počevši od 2.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 20,84 kn počevši od 2.2.2010. g. do isplate,

- na iznos od 27,44 kn počevši od 2.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 32,63 kn počevši od 2.4.2010. g. do isplate,

- na iznos od 45,09 kn počevši od 2.5.2010. g. do isplate,

- na iznos od 17,85 kn počevši od 2.6.2010. g. do isplate,

- na iznos od 45,22 kn počevši od 2.7.2010. g. do isplate,

- na iznos od 48,34 kn počevši od 2.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 43,50 kn počevši od 2.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 44,30 kn počevši od 2.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 45,34 kn počevši od 2.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 43,65 kn počevši od 2.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 70,62 kn počevši od 2.1.2011. g. do isplate,

- na iznos od 35,16 kn počevši od 2.2.2011. g. do isplate,

- na iznos od 47,90 kn počevši od 2.3.2011. g. do isplate,

- na iznos od 43,91 kn počevši od 2.4.2011. g. do isplate,

- na iznos od 51,62 kn počevši od 2.5.2011. g. do isplate,

- na iznos od 46,46 kn počevši od 2.6.2011. g. do isplate,

- na iznos od 53,16 kn počevši od 2.7.2011. g. do isplate,

- na iznos od 64,69 kn počevši od 2.8.2011. g. do isplate,

- na iznos od 58,28 kn počevši od 2.9.2011. g. do isplate,

- na iznos od 48,35 kn počevši od 2.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 51,86 kn počevši od 2.11.2011. g. do isplate,

na iznos od 39,04 kn počevši od 2.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 49,29 kn počevši od 2.1.2012. g. do isplate,

- na iznos od 39,11 kn počevši od 2.2.2012. g. do isplate,

- na iznos od 45,77 kn počevši od 2.3.2012. g. do isplate,

- na iznos od 44,02 kn počevši od 2.4.2012. g. do isplate,

- na iznos od 38,07 kn počevši od 2.5.2012. g. do isplate,

- na iznos od 32,66 kn počevši od 2.6.2012. g. do isplate,

- na iznos od 37,14 kn počevši od 2.7.2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,08 kn počevši od 2.8.2012. g. do isplate,

- na iznos od 28,63 kn počevši od 2.9.2012. g. do isplate,

- na iznos od 25,57 kn počevši od 2.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 26,97 kn počevši od 2.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 20,06 kn počevši od 2.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 22,13 kn počevši od 2.1.2013. g. do isplate,

- na iznos od 14,94 kn počevši od 2.2.2013. g. do isplate,

- na iznos od 15,12 kn počevši od 2.3.2013. g. do isplate,

- na iznos od 14,26 kn počevši od 2.4.2013. g. do isplate,

- na iznos od 10,40 kn počevši od 2.5.2013. g. do isplate,

- na iznos od 6,91 kn počevši od 2.6.2013. g. do isplate,

- na iznos od 5,35 kn počevši od 2.7.2013. g. do isplate,

- na iznos od 3,24 kn počevši od 2.8.2013. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku NOVA HRVATSKA BANKA d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati iznos od 1.648,93 EUR/12.423,87 kn, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi od 01.02.2009. g. koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, i to:

- na iznos od 1,56 kn počevši od 2.9.2008. g. do isplate,

- na iznos od 11,76 kn počevši od 2.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 57,43 kn počevši od 2.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 24,68 kn počevši od 2.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 68,08 kn počevši od 2.1.2009. g. do isplate,

- na iznos od 75,16 kn počevši od 2.2.2009. g. do isplate,

- na iznos od 79,78 kn počevši od 2.3.2009. g. do isplate,

- na iznos od 73,92 kn počevši od 2.4.2009. g. do isplate,

- na iznos od 70,76 kn počevši od 2.5.2009. g. do isplate,

- na iznos od 64,22 kn počevši od 2.6.2009. g. do isplate,

- na iznos od 52,33 kn počevši od 2.7.2009. g. do isplate,

- na iznos od 56,67 kn počevši od 2.8.2009. g. do isplate,

- na iznos od 62,92 kn počevši od 2.9.2009. g. do isplate,

- na iznos od 56,62 kn počevši od 2.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 54,92 kn počevši od 2.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 67,39 kn počevši od 2.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 75,77 kn počevši od 2.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 85,45 kn počevši od 2.2.2010. g. do isplate,

- na iznos od 83,29 kn počevši od 2.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 102,09 kn počevši od 2.4.2010. g. do isplate,

- na iznos od 95,18 kn počevši od 2.5.2010. g. do isplate,

- na iznos od 109,58 kn počevši od 2.6.2010. g. do isplate,

- na iznos od 154,79 kn počevši od 2.7.2010. g. do isplate,

- na iznos od 143,02 kn počevši od 2.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 187,29 kn počevši od 2.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 166,28 kn počevši od 2.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 147,53 kn počevši od 2.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 205,17 kn počevši od 2.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 230,33 kn počevši od 2.1.2011. g. do isplate,

- na iznos od 211,92 kn počevši od 2.2.2011. g. do isplate,

- na iznos od 213,44 kn počevši od 2.3.2011. g. do isplate,

- na iznos od 202,86 kn počevši od 2.4.2011. g. do isplate,

- na iznos od 216,57 kn počevši od 3.5.2011. g. do isplate,

- na iznos od 265,22 kn počevši od 2.6.2011. g. do isplate,

- na iznos od 277,03 kn počevši od 2.7.2011. g. do isplate,

- na iznos od 352,51 kn počevši od 2.8.2011. g. do isplate,

- na iznos od 331,45 kn počevši od 2.9.2011. g. do isplate,

- na iznos od 287,19 kn počevši od 2.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 288,59 kn počevši od 2.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 289,45 kn počevši od 2.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 309,96 kn počevši od 2.1.2012. g. do isplate,

- na iznos od 319,79 kn počevši od 2.2.2012. g. do isplate,

- na iznos od 320,91 kn počevši od 2.3.2012. g. do isplate,

- na iznos od 322,54 kn počevši od 2.4.2012. g. do isplate,

- na iznos od 329,92 kn počevši od 2.5.2012. g. do isplate,

- na iznos od 339,10 kn počevši od 2.6.2012. g. do isplate,

- na iznos od 332,80 kn počevši od 2.7.2012. g. do isplate,

- na iznos od 337,68 kn počevši od 2.8.2012. g. do isplate,

- na iznos od 333,03 kn počevši od 2.9.2012. g. do isplate,

- na iznos od 324,27 kn počevši od 2.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 339,11 kn počevši od 2.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 347,80 kn počevši od 2.12.2012. g. do isplate

- na iznos od 346,75 kn počevši od 2.1.2013. g. do isplate,

- na iznos od 330,21 kn počevši od 2.2.2013. g. do isplate,

- na iznos od 345,86 kn počevši od 2.3.2013. g. do isplate,

- na iznos od 350,98 kn počevši od 2.4.2013. g. do isplate,

- na iznos od 347,36 kn počevši od 2.5.2013. g. do isplate,

- na iznos od 330,94 kn počevši od 2.6.2013. g. do isplate,

- na iznos od 321,05 kn počevši od 2.7.2013. g. do isplate,

- na iznos od 493,58 kn počevši od 2.8.2013. g. do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), isplati prouzročeni parnični trošak, sa zateznom kamatom tekućom od dana 24.ožujka 2025. do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu tužitelja smatra u cijelosti neosnovanom, te ju osporava u cijelosti. Ističe prigovor zastare. Navodi da ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Iako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, a uzevši u obzir činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 20.06.2008., za očekivati je da je i subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih anuiteta protekao. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 226. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da, primjerice, takve tražbine tuženika prema tužitelju zastarijevaju za tri godine, ali da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku. Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se pak radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Takvo je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011 kako slijedi: „Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, a uzevši u obzir da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen pred više od deset godina, određeni dio potraživanja iz Tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Zaključno, o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja. Unatoč tome, tuženik će se u nastavku opreza radi očitovati i na ostale navode tužitelja. U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama ispituju i ocjenjuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu zadatak je suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. Nije pravno osnovano niti životno logično da se, primjera radi, osoba sa visokom stručnom, npr. diplomirani ekonomist ili pravnik, odnosno pojedinac koji je prethodno koristio usluge i proizvode iz bankarskog ili financijskog sektora kao što su štednja, drugi krediti, ulaganja i slično, a koji bi bili korisnici kredita koji po svojim osnovnim obilježjima odgovaraju kreditima koji su bili predmet Parnice Potrošač (CHF valutna klauzula i jednostrano promjenjiva kamatna stopa), poziva na utvrđenja iz Presude VTS-a tvrdeći da mu odredbe o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive. Takav hipotetski potrošač, iako sklapa ugovor za svrhu koja je izvan njegove profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor), nije zato lišen životnog znanja i iskustva, kao ni cjelokupnog znanja i iskustva koje je on stekao radeći u svojoj struci. Načelo zaštite potrošača i njenih dosega potrebno je promotriti kritički, dakle, u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS-a. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Puli, u presudi Gž-311/2018 od 3. rujna 2018., u kojoj je našao relevantnom okolnost da je tamo tužitelj "… osoba koja ima visoku ekonomsku naobrazbu i bavi se financijskim poslovanjem,…", odnosno utvrđivao je da li u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni utvrđenjima iz Parnice Potrošač. Drugostupanjski sud praktično u cijeloj presudi problematizira činjenicu da je tužitelju bilo jasno što je ugovarao te da se ne može tretirati kao prosječni potrošač obzirom da je ekonomske naobrazbe. Takvom praksom sud je dao do znanja da u svakom pojedinačnom sporu ima mjesta utvrđivanju primjenjivosti načela zaštite apstraktnog (prosječnog) potrošača na konkretnog potrošača. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika 23.07.2008. sklopili Ugovor o kreditu, na razdoblje od 60 mjeseci u iznosu od 9.130,00 CHF. Nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 8,00 % godišnje, člankom 4. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 8. uređen način otplate na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Sve i kada bi presuda iz kolektivnog spora bila primjenjiva (a nije!), niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni Presuda Visokog trgovačkog suda RH i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presuda Visokog trgovačkog suda donesenima u kolektivnoj parnici, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. S obzirom na navedeno, tuženik opravdano tvrdi kako je Tužba nepodobna za raspravljanje i ispitivanje, budući da ista ne sadrži određen tužbeni zahtjev te u kojoj se cjelokupna argumentacija temelji na, odnosno svi navodi dokazuju isključivo neprimjenjivim utvrđenjima iz Parnice Potrošač. Od ključne je važnosti razlikovati (i) pravni odnos podnositelja kolektivne tužbe i tuženika (banke) u toj parnici; od (ii) pravnog odnosa tuženika (banke) iz tog kolektivnog spora i svake pojedinačne, fizičke ili pravne osobe koja se s tuženikom nalazi u određenom ugovornom odnosu. Dok se u prvom slučaju radi o apstraktnoj pravnoj zaštiti koja se, u konkretnom slučaju Parnice Potrošač, ocjenjuje kroz apstraktnu osobu „prosječnog potrošača“, u drugom se slučaju radi o konkretnom pravnom odnosu sa konkretnom osobom te konkretnim i specifičnim okolnostima koje variraju od slučaja do slučaja. Također, a u osvrtu na navode tužitelja o vezanosti suda utvrđenjima iz Parnice Potrošač, čime se traži primjenjivanje odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007-56/2013) i članka 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991-70/2019), tuženik smatra neophodnim istaknuti apsolutnu neosnovanost takvih tužiteljevih navoda kojima praktično poziva sud na nedopuštenu retroaktivnu primjenu propisa koji nije bio na snazi u vrijeme nastanka ugovornog odnosa koji je predmetom rubriciranog postupka. Naime, odredbe navedenih članaka stupile su na snagu znatno kasnije od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Tim više, čak i kada bi (tada nevažeće) odredbe spomenutih članaka mogle biti primjenjive u ovom postupku (a ne mogu!) pozivanje na iste bilo bi moguće isključivo u odnosu na pravna, a ne i na činjenična utvrđenja. Slijedom navedenog, neosnovano je i neobrazloženo pozivanje tužitelja na utvrđenja iz Parnice Potrošač kao jedini temelj njegovog postavljenog tužbenog zahtjeva. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač.Tužbeni zahtjev je postavljen na isplatu, a utemeljen na tvrdnji o ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena vezanost glavnice uz valutu CHF i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Osnovanost zahtjeva tužitelj opravdava nije potkrijepio niti jednim dokazom. Prilikom iznošenja tvrdnji o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu tužitelj se uzgredno pozvao na odredbe materijalnog prava čiju primjenjivost na konkretan spor nije obrazložio, a kamoli dokazao, pri čemu tuženik smatra kako to nije niti mogao učiniti s obzirom na tužiteljevo evidentno zanemarivanje relevantnih činjeničnih okolnosti ovog ugovornog odnosa na koje se pravo ima primijeniti. Tako tužitelj uopće ne obrazlaže zbog čega bi odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne, već svoj stav temelji isključivo na utvrđenjima koja proizlaze iz Parnice Potrošač, zanemarujući pritom pravnu prirodu kolektivnog spora u Parnici Potrošač. Naime, kako je obrazloženo pod točkom c. ovog odgovora na tužbu, u kolektivnom sporu u pitanju je pružanje apstraktne pravne zaštite potrošačima, koja se tek treba konkretizirati u individualnim slučajevima. Osim toga, nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna. Ovo osobito imajući u vidu da promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope, a ne samo njen rast, što je evidentno i razumljivo značenje pojma promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost) u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. To znači, da kada bi utvrđenja iz presude u Parnici Potrošač i bila primjenjiva na ovaj spor (a nisu!), njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope niti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke. Člankom 26. ZOO-a predviđa se mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u kojem slučaju stopa takve promjenjive ugovorne kamate ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope. Iako je kamatna stopa doista rasla, uslijed promjena na tržištu kapitala, ona niti u jednom trenutku nije bila niti blizu najviše propisane stope zakonske zatezne kamate. Isto tako, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07, 79/09), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15). Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. Iz svega navedenog u točkama a. – d. jasno proizlazi da nema mjesta pozivanju na presudu u Parnici Potrošač, a osobito ne na ovako paušalan i neobrazložen način kako je to učinio tužitelj, bez da je ponudio makar i jedan argument na koji bi se tuženik mogao očitovati, jednostavno konstatirao kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je utvrđena promjenjivost kamatne stope i vezanost glavnice uz valutu CHF ništetne, cjelokupnu argumentaciju utemeljio na neprimjenjivim rješenjima iz Parnice Potrošač te postavio tužbeni zahtjev koji u preostalom sadržaju Tužbe ne pronalazi potvrdu, a kamoli dokaz svoje osnovanosti. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku, da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju. Tuženik smatra da niti jedna od gore navedenih pretpostavki nije ispunjena. Prema tome, osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala pa nema mjesta primjeni odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a. Za početak, pogrešno je stajalište tužitelja o ništavosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu. Kao što je već ranije istaknuto, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Prema tome, netočno je tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika (koja je odluka bila dostupna svima) te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora. Opreza radi, tuženik u odnosu na načelo savjesnosti i poštenja i nepostojanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana tuženik napominje da je iz samog pogleda na to na koji način se kamatna stopa mijenjala vidljivo da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja. Tuženik će pojednostavljeno i skraćeno objasniti metodologiju promjene kamatnih stopa. Naime, način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika, a pri tome se rukovodio kombinacijom sljedećih parametara. U razdoblju prije globalne financijske krize (jesen 2008.) ulaganja u cjelokupnu regiju srednje i jugoistočne Europe percipirala kao sigurna, a investitori su ulaganjima u promatranu regiji bili dodatno skloni uslijed relativno visokih stopa rasta BDP-a i domaće potrošnje. Međutim, globalna financijska kriza potvrdila je da gospodarski rast u regiji, pogotovo na jugoistoku Europe, nije temeljen na održivim temeljima. Uz pad gospodarske aktivnosti zemlje u regiji zabilježile su i probleme s javnim financijama te pritiske na stabilnost financijskog sustava. Istovremeno, središnje banke najrazvijenijih zemalja svijeta fokusirale su se na konvencionalne i nekonvencionalne mjere ekspanzivne monetarne politike, što je dovelo do polaganog pada referentnih kamatnih stopa na međunarodnim tržištima. Međutim, premija rizika za zemlje u regiji je ipak ostvarila znatno snažniji rast te je njena razina od početka 2009. godine postala ključni čimbenik u određivanju cijene zaduživanja svih domaćih sektora, pa tako i banaka. Većina izvora financiranja kreditne aktivnosti vezane uz CHF odnosila se na zaduživanje u inozemstvu, što je i očekivano obzirom na dominantnu sklonost građana Hrvatske da štede u stranoj valuti. Prema gore navedenom jasno proizlazi da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. Potpuno je pogrešno jednoznačno i doslovno tumačenje odredbi Zakona o zaštiti potrošača od strane tužitelja kada zaključuje kako je sama činjenica da bi tuženik mijenjao kamatnu stopu iz predmetnom ugovora o kreditu temeljem jednostrane odluke – nezakonita, odnosno nepoštena. Da bi takva odluka bila nepoštena trebaju biti zadovoljeni ostali kriteriji koje izrijekom propisuje zakon, a u odnosu na koje (kriterije) je tuženik već gore dokazao da nije postupao niti suprotno načelu savjesnosti i poštenja, niti da bi svoje odluke donosio bez valjanog razloga. Predmetni spor uključuje puno širu problematiku od one koju je tužitelj ogolio na doslovno tumačenje propisa i ugovornih odredbi, te se stoga odredbe Ugovora o kreditu za koje tužitelj tvrdi da su nepoštene, treba sagledati u kontekstu razdoblja u kojem se predmetni ugovor ispunjava. Obzirom da je načelo savjesnosti i poštenja, kao opće načelo obveznog prava, svoju afirmaciju doživjelo u sudskoj praksi, na ovom mjestu tuženik opet citira recentnu presudu Županijskog suda u Puli Gž-2658/12 od 11. studenog 2013. godine: „Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da ugovor o kreditu nije protivan općim načelima Zakona o obveznim odnosima (ZOO, „Narodne novine“ 35/05 i 41/08) iz članaka 4.,6. i 7. tog Zakona. Naime, spornim ugovorom nisu ugovorene kamate koje bi bile više od zakonom dopuštene najviše stope ugovornih kamata, te ugovor ne sadrži elemente zelenaškog ugovora, pa nije narušio načelo jednake vrijednosti činidbi.“ Isti stav podržao je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2462/03: „Dodatkom ugovora o kreditu koji se odnosi na kratkoročni kredit od 28. prosinca 1993.godine ugovorena je promjenljiva kamatna stopa, time da je u oba ugovora utanačeno da će se promjenljiva kamatna stopa obračunavati sa odlukama Banke. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl.399.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju kamata dana na kredite, te je bila ugovorena sukladno važećim poslovnim uvjetima i odlukama banke, kreditor je imao ovlaštenje kamatu obračunavati na način kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom, jer je to bilo sukladno sa važećim propisima. Navedeno ujedno otklanja prigovor tuženika da bi kamatna stopa upućivala na elemente zelenaškog ugovora.“. Slijedom toga, tuženik opravdano tvrdi da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nisu ni uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP). Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 1. Ugovora jasno je propisano da se kredit odobrava u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama članka 4. ugovorena je valutna klauzula, a člankom 8. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. VTS je presudom obuhvatio samo jednu fazu predugovornog stadija u kojem je pojedina banka komunicirala sa svim potencijalnim potrošačima, odnosno fazu reklamiranja i oglašavanja. Međutim, izreka presude kao relevantno navodi i vrijeme pregovora i vrijeme zaključenja, ali bez obrazloženja na kojim činjenicama se potonje temelji. Informacije koje je tuženik objavljivao u marketinške svrhe prije ili prilikom sklapanja ugovora (reklamni katalozi, oglasi u tiskanim medijima, radio i televizijsko oglašavanje), a koje nisu sadržane u ugovoru, ne mogu utjecati na jasnoću ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, već eventualno mogu za posljedicu imati mane volje. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 99. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 96. ZZP-a nije dopuštena. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi da jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. godine, tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. godine - 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon predmetnog razdoblja do 31.12.2008. godine, na koje se tužitelj poziva u tužbi, kada se poziva na utvrđenja iz u Parnice Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti:

- nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

- a koja neravnoteža mora biti značajna.

Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu / u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja - potrošača) uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik na kraju osobito naglašava ono što je već nekoliko puta naveo kroz ovaj odgovor na tužbu, a to je da tužitelj – na kojem je teret dokazivanja osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva – nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi dokazao bilo koju od pretpostavki potrebnih za utvrđenje ugovorne odredbe ništetnom sukladno ZOO-u pa drži da je tužbu potrebno odbiti kao neosnovanu bez raspravljanja o visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj mora ponuditi obrazloženja zašto bi utužene odredbe bile ništetne, a u protivnom se tužba mora odbiti. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe da, iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva i iako nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava. Slijedom navedenog, iz razloga procesne ekonomičnosti i efikasnosti, u predmetnom postupku je nesvrsishodno izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje predlaže tužitelj. Razlog zbog kojeg tuženik nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva je sljedeći. Naime, tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta. Međutim, sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nipošto ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Dapače, da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja Ugovora. Slijedeći logiku tužitelja, ukoliko bi ovaj sud zaključio da su utužene odredbe Ugovora o kreditu bez pravnog učinka, nastaje pravna praznina unutar samog ugovora, s obzirom da u Ugovoru uopće ne bi bilo određeno na koji način se kamatna stopa mijenja. Upravo stoga ne bi bilo mjesta tužiteljevoj tvrdnji da ima pravo na razliku između početnog anuiteta i naplaćenih anuiteta. Bez obzira na navedeno, tuženik ne prigovara visini istaknutog tužbenog zahtjeva i, posljedično, smatra da nema mjesta provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U pisanom podnesku od 13. prosinca 2024. (stranica 76 spisa) tužitelj navodi da specificira pojedinačne iznose u važeću valutu EUR dok toč. I i IV tužbenog zahtjeva ostaje nepromijenjena pa predlaže da naslovni sud točkom II i III donese sljedeću: presudu:

„II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 266,93 EUR, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju od 01.01.2008. određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, i to:

- na iznos od 9,75 eur počevši od 2.9.2008. g. do isplate,

- na iznos od 0,82 počevši od 2.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,37 eur počevši od 2.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,49 eur počevši od 2.1.2009. g. do isplate,

- na iznos od 4,89 eur počevši od 2.2.2009. g. do isplate,

- na iznos od 4,66 eur počevši od 2.3.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,95 eur počevši od 2.4.2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,21 eur počevši od 2.5.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,31 eur počevši od 2.6.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,82 eur počevši od 2.7.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,97 eur počevši od 2.8.2009. g. do isplate,

- na iznos od 3,22 eur počevši od 2.9.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,83 eur počevši od 2.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 3,77 eur počevši od 2.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,13 eur počevši od 2.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 4,58 eur počevši od 2.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 2,77 eur počevši od 2.2.2010. g. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur počevši od 2.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 4,33 eur počevši od 2.4.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,98 eur počevši od 2.5.2010. g. do isplate,

- na iznos od 2,37 eur počevši od 2.6.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,00 eur počevši od 2.7.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,42 eur počevši od 2.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,77 eur počevši od 2.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,88 eur počevši od 2.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,02 eur počevši od 2.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 5,79 eur počevši od 2.12.2010. g. do isplate

- na iznos od 9,37 eur počevši od 2.1.2011. g. do isplate,

- na iznos od 4,67 eur počevši od 2.2.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,36 eur počevši od 2.3.2011. g. do isplate,

- na iznos od 5,83 eur počevši od 2.4.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,85 eur počevši od 2.5.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,17 eur počevši od 2.6.2011. g. do isplate,

- na iznos od 7,06 eur počevši od 2.7.2011. g. do isplate,

- na iznos od 8,59 eur počevši od 2.8.2011. g. do isplate,

- na iznos od 7,74 eur počevši od 2.9.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,42 eur počevši od 2.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,88 eur počevši od 2.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 5,18 eur počevši od 2.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,54 eur počevši od 2.1.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,19 eur počevši od 2.2.2012. g. do isplate,

- na iznos od 6,07 eur počevši od 2.3.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,84 eur počevši od 2.4.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,05 eur počevši od 2.5.2012. g. do isplate,

- na iznos od 4,33 eur počevši od 2.6.2012. g. do isplate,

- na iznos od 4,93 eur počevši od 2.7.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,73 eur počevši od 2.8.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,80 eur počevši od 2.9.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,39 eur počevši od 2.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,58 eur počevši od 2.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 2,66 eur počevši od 2.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 2,94 eur počevši od 2.1.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1,98 eur počevši od 2.2.2013. g. do isplate,

- na iznos od 2,01 eur počevši od 2.3.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1,89 eur počevši od 2.4.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1,38 eur počevši od 2.5.2013. g. do isplate,

- na iznos od 0,76 eur počevši od 2.6.2013. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije GL), zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati iznos od 1.648,93 EUR, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi od 01.02.2009. g. koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, i to:

- na iznos od 0,19 eur počevši od 2.9.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1,56 eur počevši od 2.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,62 eur počevši od 2.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 3,28 eur počevši od 2.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 9,04 eur počevši od 2.1.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,98 eur počevši od 2.2.2009. g. do isplate,

- na iznos od 10,59 eur počevši od 2.3.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,81 eur počevši od 2.4.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,39 eur počevši od 2.5.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,52 eur počevši od 2.6.2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,95 eur počevši od 2.7.2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,52 eur počevši od 2.8.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,35 eur počevši od 2.9.2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,51 eur počevši od 2.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,29 eur počevši od 2.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,94 eur počevši od 2.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 10,06 eur počevši od 2.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,34 eur počevši od 2.2.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,05 eur počevši od 2.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,55 eur počevši od 2.4.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,63 eur počevši od 2.5.2010. g. do isplate,

- na iznos od 14,54 eur počevši od 2.6.2010. g. do isplate,

- na iznos od 20,54 eur počevši od 2.7.2010. g. do isplate,

- na iznos od 18,98 eur počevši od 2.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 24,86 eur počevši od 2.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 22,07 eur počevši od 2.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 19,58 eur počevši od 2.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 27,23 eur počevši od 2.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,57 eur počevši od 2.1.2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,13 eur počevši od 2.2.2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,33 eur počevši od 2.3.2011. g. do isplate,

- na iznos od 26,92 eur počevši od 2.4.2011. g. do isplate,

- na iznos od 28,74 eur počevši od 3.5.2011. g. do isplate,

- na iznos od 35,20 eur počevši od 2.6.2011. g. do isplate,

- na iznos od 36,77 eur počevši od 2.7.2011. g. do isplate,

- na iznos od 46,79 eur počevši od 2.8.2011. g. do isplate,

- na iznos od 43,99 eur počevši od 2.9.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,12 počevši od 2.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,30 eur počevši od 2.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,42 eur počevši od 2.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 41,14 eur počevši od 2.1.2012. g. do isplate,

- na iznos od 42,44 eur počevši od 2.2.2012. g. do isplate,

- na iznos od 42,59 eur počevši od 2.3.2012. g. do isplate,

- na iznos od 42,81 eur počevši od 2.4.2012. g. do isplate,

- na iznos od 43,79 eur počevši od 2.5.2012. g. do isplate,

- na iznos od 45,00 eur počevši od 2.6.2012. g. do isplate,

- na iznos od 44,17 eur počevši od 2.7.2012. g. do isplate,

- na iznos od 44,82 eur počevši od 2.8.2012. g. do isplate,

- na iznos od 44,20 eur počevši od 2.9.2012. g. do isplate,

- na iznos od 43,04 eur počevši od 2.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 45,01 eur počevši od 2.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 46,16 eur počevši od 2.12.2012. g. do isplate

- na iznos od 46,02 eur počevši od 2.1.2013. g. do isplate,

- na iznos od 43,83 eur počevši od 2.2.2013. g. do isplate,

- na iznos od 45,90 eur počevši od 2.3.2013. g. do isplate,

- na iznos od 46,58 eur počevši od 2.4.2013. g. do isplate,

- na iznos od 46,10 eur počevši od 2.5.2013. g. do isplate,

- na iznos od 43,92 eur počevši od 2.6.2013. g. do isplate,

- na iznos od 42,61 eur počevši od 2.7.2013. g. do isplate,

- na iznos od 65,51 eur počevši od 2.8.2013. g. do isplate

sve u roku od 15 dana.“

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Plan otplate, Otplatnu tablicu po kreditu, Prometnu karticu po kreditu, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 3.srpnja 2023.,te saslušao tužiteljicu u svojstvu stranke.

5. Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 218850 (stranica 12 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 23.srpnja 2008.. godine između Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita GL iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 9.130,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 8,00 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (stavak 1.).Efektivna kamatna stopa iznosi 12,24 %(st.2.) Interkalarna kamata naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope (st.3.).Redovna kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do naplate (st.4.).Namjena kredita: nenamjenski (čl. 3 ugovora).¸ Člankom 8. ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 185,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Volksbank d.d. važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počev od 01.09.2008., Člankom 11.st.5. Ugovora ugovoreno je da za slučaj da bilo kada tijekom roka otplate kredita iz ovog ugovora, a zbog povećanja valutno induciranog rizika, dođe do povećanja tečaja za više od 12% u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen, da će kreditor od korisnika kredita zatražiti taksativno navedeno u tom članku ugovora.

7. Nije sporno da je tužiteljica nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu promijenila prezime u prezime PL, a što je vidljivo i iz priložene financijsko- knjigovodstvene dokumentacije uz ugovor o kreditu (stranica 17-32 spisa), te podataka JRO MUP RH (stranica 89 spisa).

8. Nije sporno da je tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. pravni sljednik Volksbank d.d. i njezinih pravnih sljednika Sberbank d.d., te Nove Hrvatske banke d.d.,odnosno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt 23/25802-2 od 3.srpnja 2023. u sudski registar navedenog suda upisano pripajanje društva Nova Hrvatska banka d.d. dioničkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa]. (stranica 111 spisa), Dakle, tužena je pravni sljednik Volksbank d.d., te sukladno odredbi čl.522.st.3. Zakona o trgovačkim društvima upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja,a društvo preuzimatelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

9. Tužiteljica PL, izjavila je saslušana u svojstvu stranke da se sjeća da je podigla kredit kod Volksbank, međutim zbog proteka vremena ne može se točno sjetiti svih detalja. U to vrijeme trebala su joj sredstva za adaptaciju kuće u [adresa], te joj je u banci preporučeno podizanje nenamjenskog kredita u valuti CHF. S obzirom na visinu njezine plaće u banci joj je rečeno da je to najpovoljniji kredit i izračunata joj je rata kredita. Rata tog kredita je trebala biti 800,00 kuna a narasla je na duplo. Na pitanje tužiteljici da li je pročitala ugovor o kreditu, tužiteljica je izjavila da vjerojatno jeste, ali ona to nije mogla sve razumjeti. Djelatnica banke joj je savjetovala podizanje kredita i ona joj je to vjerovala. Nije upozorena na rizik tečaja valute CHF. Da je znala da postoji rizik, odnosno da će se rata kredita povećavati, vjerojatno bi razmislila o podizanju tog kredita. Na pitanje da li je bila kod javnog bilježnika, izjavila je da se ne može sjetiti zbog proteka vremena. U vrijeme podizanja kredita bila je u radnom odnosu u Intersparu na radnom mjestu trgovac. Nije imala niti privatnu firmu niti obrt. Sredstvima kredita adaptirala je krov na kući. Kada su se počele povećavati rate kredita išla je u banku, ali joj nisu ništa konkretno objasnili. U banci je dobila gotov napisani tekst ugovora i nije u njemu ništa mogla promijeniti (stranica74 spisa).

10. Dakle, kako je navedeno, tužiteljica tužbom traži utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

11. Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

13. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

14. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 23. srpnja 2008. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne a kako je to navedeno u izreci.

15. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i prednik tužene u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

16. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, tete čl.96, 97, 98, 99,100, 101, 102 Zakona o zaštiti potrošača - NN 79/2007).

17. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

18. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

19. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

20. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. Nije sporna među parničnim strankama visina tražbine tužiteljice (stranica 46,68 spisa),pa s obzirom na sve naprijed izloženo proizlazi da je tužiteljica po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila tuženiku iznos od 266,93 EUR ( 2.011,20kn),te više plaćeno zbog ništetnih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli u iznosu od 1.648,93 EUR ( 12.423,97 kn), to je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.214. ZOO/91,čl.1115. ZOO;čl.29 ZOO,čl.1165 ZOO/05). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

22. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti navedene presude broj P-1401/12 u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d., dakle nakon 14. lipnja 2018. godine (Pž-6632/17),a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 9. lipnja 2023., pa s obzirom na navedeno prigovor zastare nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj:Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čL.154.st.1. ZPP (čl.155 ZPP).

23.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.312,50 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1) 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 13.11. 2023. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova i 13.12.2024. (Tbr.8.t.4.) 25 bodova, koji podnesci su bili sadržajno potrebni i nisu doveli do odugovlačenja postupka, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 12.09.2024.. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, 06.12.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova i 05.03.2025. (Tbr.9.t.1) 100 bodova, a koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV.

24. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

25. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 24. ožujka 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

- tuženiku