K-378/2018-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Galić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika JM, zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11) i kaznenog djela protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11, na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-304/2018 od 3. travnja 2018., nakon javne rasprave održane dana 20. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu TM i optuženika, dana 24. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda – kazneni nalog br. K-378/2018 od 23. travnja 2018.

II.

Optuženik JM, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. J i T rođene U, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, pismen sa završenom SSS, oženjen, otac troje djece, loših imovinskih prilika, neosuđivan, ne nalazi se pod postupkom za drugo kazneno djelo,

k r i v  j e

I. što je dana 22. siječnja 2018. oko 13,45 sati u Solinu, u prostorijama Centra za socijalnu skrb Split, Podružnica Solin, Zvonimirova 117 A, predstojnici te podružnice UM, u nakani da izazove osjećaj straha za njezin život, nezadovoljan činjenicom da mu se od strane Centra u tom trenutku ne mogu isplatiti novci po Rješenju za isplatu doplatka za pomoć i njegu od 20. prosinca 2017., istoj povišenim glasom rekao da će biti krvi i kako će ubiti i zaklati, a kada mu je DM pokušala objasniti zbog čega mu se isplata novca ne može izvršiti odmah, u cilju da nanese štetu, stolicom koja se tu nalazila pogodio pregradni zid, na kojem je tada nastalo oštećenje u vidu rupe dužine 5 cm, što je sve kod UM izazvalo osjećaj nesigurnosti i bojazan za vlastiti život, a Centar za socijalnu skrb Split, Podružnicu Solin oštetio je za iznos od 405,00 kuna/53,75 EUR[1] ,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, i oštetio je tuđu stvar,

II. čime je radnjama opisanim pod točkom I. počinio dva kaznena djela u stjecaju, i to kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11) i kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

III. Stoga se optuženiku JM prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja - opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3, kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseci,

- za kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca,

IV. Potom se optuženik JM, na temelju članka 51. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, pa mu se, na temelju članka 56. KZ/11, izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se optuženiku neće izvršiti kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku Centru za socijalnu skrb Solin, Podružnica Solin, u iznosu od 53,75 EUR (slovima:pedesetrtieurasedamdesetpetcenti) koji iznos je optuženik dužan naknaditi oštećeniku u roku od od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženik optuženik se oslobađa plaćanja troška postupka.

Obrazloženje

1. Dana 9. travnja 2018. zaprimljena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-304/2018 od 3. travnja 2018. protiv JM, zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju, i to kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11) i kazneno djelo protiv imovine

- oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11. Donesena je presuda K-378/2018 od 23. travnja 2019. kojom je izdan Kazneni nalog, a na koju presudu je optuženik podnio prigovor, stoga se ta presuda stavlja izvan snage na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08.

2. Na raspravi održanoj dana 20. ožujka 2025., a na temelju članka 416. ZKP/08 optuženik je pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, nakon čega je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Na temelju članka 417. a stavak 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

3.1. Tijekom dokaznog postupka pregledana je i pročitana dokumentacija iz spisa i to otpusno pismo KBC Split (list 5 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Solin br. 846000 od 23. siječnja 2018. sa dvd snimkom (list 9 spisa), otpusno pismo KBC Split, Klinike za psihijatriju za Davora Meštrovića (list 5), Izvješće o visini pričinjene štete Centra za socijalnu skrb Split, Podružnice Solin od

29. ožujka 2018. (list 42-43).

3.2. Suglasnošću stranaka, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 u dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem, pregledavanjem isprava i reproduciranjem snimki i to: zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika UM sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 27. veljače 2018. (list 23-25), zapisnik o prvom ispitivanju svjedoka EM sastavljen u Policijskoj postaji Solin dana 22 ožujka 2018. godine (list 36-37), zapisnik o prvom ispitivanju svjedoka ŽM sastavljen u Policijskoj postaji Solin dana 22 ožujka 2018. godine (list 38).

3.3. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo kao ni primjedbi na izvedene dokaza pa su pregledani Izvadak Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za optuženika JM od 26. ožujka 2018. (list 39), kao i potvrda Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH za JM od 26. ožujka 2018. (list 40-41).

3.4. Prije završetka dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan zapisnik o prvom ispitivanju optuženika sastavljen u Policijskoj postaji Solin s DVD snimkom ispitivanja od 22. ožujka 2018. godine (list 31-35).

4.1. Optuženik je u svojoj obrani naveo da nije počinio kaznena djela navedena u optužnici. Ovom događaju prethodio je dobronamjerni savjet gospođe D, kojeg je dala prije godinu dana, kada je bila glavna pravnica u Centru za socijalnu skrb. Ona ga je savjetovala da podnese zahtjev za pomoć na koju ima pravo zbog svog zdravstvenog stanja. Tu je pomoć trebao je dobiti u lipnju 2017. a prvi put ju je zatražio listopadu 2017. Tada je obavješten da dođe za dva mjeseca, dakle u prosincu 2017. Po tu pomoć je opet došao 12. prosinca 2017. te mu je oštećenica DM rekla da će pomoć dobiti u siječnju 2018. Kada je došao po pomoć u siječnju 2018. kleknuo je ispred oštećenice UM, molio je da mu da pomoć jer on i njegova supruga nisu jeli tri dana, djeca su mu bila nezaposlena. Sa oštećenicom UM bio je još jedan djelatnik, muška osoba i on je htio iz blagajne donijeti novac, međutim, oštećenica mu to nije dozvolila. Tada je optuženikova supruga rekla oštećenici kako bi se ona osjećala da su joj djeca gladna na što joj je oštećenica DM odgovorila da je i ona gladna. Na to je optuženik pozvao policiju jer je oštećenica DM rekla nekoliko grubih riječi njegovoj supruzi. Nakon što je nazvao policiju uzeo je jednu stolicu, bacio je u staklo i otišao prema policijskoj postaji. Nikoga nije uvrijedio niti je prijetio. Ostao je pri svojim navodima danim prije u postupku.

4.2. Prilikom ispitivanja optuženik je naveo da je 20. prosinca 2016. podnio zahtjev za pomoć od 350 kuna /mjesečno kao Hrvatski branitelj. Dana 14. rujna 2017. komisija je izdala dokument kojim je utvrdila da ima pravo na tu pomoć. Centar za socijalnu skrb je primio taj dokument sredinom ili krajem listopada 2017. Dana 8. studenog 2017. supruga optuženika otišla je na Centar za socijalnu skrb provjeriti i potpisati izjave vezane za imovinsko stanje optuženika, odnosno izjave potrebne da bi se ta pomoć na koju ima pravo odobrila i isplatila.

4.3. Dana 27. studenog 2017. opet idu na Centar za socijalnu skrb no dobiva obavijest da se dokument izgubio, da je vraćen u Split.

4.4. Dana 20. prosinca 2017 napisano je rješenje kojim se odobrava isplata tih sredstava. Optuženik je otišao na Centar za socijalnu skrb dana 2. siječnja 2018. te je zamolio službenicu može li dobiti isplatu dijela sredstava s obzirom da mu je isključena struja. Tada ga službenica nije upozorila da se isplata po rješenju koje je napisano iza 20- og dana u mjesecu ne može izvršiti slijedeći mjesec nego tek za mjesec iza. Da ga je na to upozorila, ne bi ni dolazio na centar 22. siječnja 2018. kada su se i dogodila djela opisana u optužnici. Oštećenica DM je izvrijeđala njegovu suprugu, rekla joj je da bi bio red da ona brine o njemu, iako zna da mu supruga radi kao čistačica na četiri sata, za 1400 kuna mjesečno Tada, 22. sječenja 2018. bila mu je isključena struja a nije imao novaca da sinu plati liječnički pregled za ukrcaj na brod, sin mu je brodostrojar. Način na koji je oštećenica DM pričala s njegovom suprugom bio je "ispod svake razine" , rekla je njegovoj supruzi da "njezina noga više neće pristupiti u centar", vrijeđala ju je. Ništa se ne bi dogodilo da su oni njega obavijestili da ima pravo na pomoć 22. veljače 2018. a ne 22. siječnja 2018., ovako se nadao da će 22. siječnja 2018. dobiti 4.700,00 kuna koje nije dobio i zbog čega se njegov sin nije mogao ukrcati na brod. Osporio je da je vrijeđao oštećenu i da je razbio posudu sa cvijećem.

4.5. Naveo je da je htio prijaviti oštećenicu DM zbog njezinog ponašanja prema njegovoj supruzi, pa je nakon što je bacio stolicu u staklo, otišao odmah, bez jakete na policiju, no policijski službenici su ga presreli na putu i uhitili. Naveo je da ima PTSP, poremećaj osobnosti, dijabetes i visoki tlak.

5.1. U završnom govoru zastupnik optužbe je naveo da je dokazano da je optuženik počinio kaznena djela iz optužnice te kako to u prvom redu proizlazi iz iskaza oštećenice UM i ŽM, te izvještaja o visini pričinjene štete. Ne nalazi otegotnih okolnosti a od olakotnih je istaknuo raniju neosuđivanost. Predlaže da se optuženika osudi onako kako je predloženo u optužnici, dakle da mu se za kazneno djelo prijetnje iz članka 139 stavka 3. u vezi stavkom 2 KZ/11 utvrdi kazana zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235 stavka 2 KZ/11 da mu se utvrdi kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca a potom da se na temelju članka 51 stavka 1. i 2. KZ/11 osudi na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega da mu se na temelju članka 56. KZ/11 izrekne uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine.

5.2. U završnom govoru optuženik je naveo da mu je osuđen prije nego li je "ušao ovdje".

6.1. Nije sporno da je optuženik pristupio u prostorije Centra za socijalnu skrb Split na adresi i u vrijeme kako je navedeno u optužnici te da je tražio isplatu novce po rješenju navedenom u optužnici te nije sporno da je bacio stolicu. Sporno je je li optuženik prijetio oštećenoj na način kako je navedeno u optužnici i je li nastala šteta navedena u optužnici.

6.2. Svjedokinja EM, supruga optuženika, u bitnome je potvrdila navode optuženika. Navela je da je došla na Centar kao bi se informirala zašto nije dobila novčana sredstva koja su trebala biti isplaćena taj dan, sa zaostacima od 13. mjeseci, dakle radi se od 4.550,00 kuna. Oštećenica DM podigla je ton na nju, što je čuo optuženik koji ju je čekao u prizemlju (razgovor između svjedokinje i oštećenice odvijao se na prvom katu), pa je i on počeo vikati. Situacija se smirila, ona i suprug su pričekali da se utvrdi što je s njihovim predmetom. Oštećenica je bila uznemirena, bahato je hodala iz sobe u sobu. Kad je jedan od djelatnika donio njihov spis oštećenica mu ga je "iščupala" iz ruke i drsko rekla da će isplata ići sljedeći mjesec. Nakon toga optuženik je uzeo stolicu i s njom udario o pod i tom je prilikom "zakačio" i zid i srušio posudu sa cvijećem. Optuženik je vikao da ne može to tako nakon čega je oštećenica otrčala vičući da će je ubiti. Optuženik je pokušao otići za njom i komunicirati no ona je nestala. Svjedokinja, zaštitar i još jedan djelatnik izveli su optuženika iz zgrade nakon čega je htio otići na policiju no na putu su ga policijski službenici i odveli.

6.3. Svjedok ŽM (zaštitar) naveo je da su oštećenica DM (predstojnica Centra) i EM normalno komunicirale, dok u jednom trenutku se nije uključio i optuženik koji je nakon kraćeg vremena počeo vikati. Razbjesnio se kada je oštećenica rekla da će novčana sredstva dobit tek sljedeći mjesec nakon čega je uzeo stolicu koju je slomio i kojom je oštetio zid. Oštećenica je pobjegla niz stepenice a optuženik je krenuo za njom. Svjedok ga je sustigao, uhvatio za ruku no optuženik se istrgnuo te je nastavio ići za oštećenicom. Svjedok ga je opet sustigao postavio se između njega i oštećenice, optuženik je vikao na oštećenicu , bio je vidno rastrojen. Njegova supruga ga je smirivala nakon čega se optuženik udaljio a za njim je otišla i supruga.

6.4. Žrtva NM navela je da je u Centar za socijalnu skrb pristupila supruga optuženika izvan radnog vremena te doke joj je objašnjavala da Centar ne radi više sa strankama došao je optuženik, koji je bio izrazito agresivan i koji je vikao da že biti krvi, da će ubiti i zaklati. To je vikao jer je bio nezadovoljan što mu se u tom trenutku nisu mogli isplatiti novci na ime doplatka za pomoć i njegu koja mu je priznata rješenje od 20. prosinca 2017. ali po proceduri isplata se vrši tek u veljači 2018. Optuženik je bacio stolicu na nju, ona se izmaknula i stolica je udarila u pregradni zid koji je oštećen. Razbio je i posudu sa cvijećem. Svjedokinja se osjećala ugroženo, smatrala je da je optuženik uz verbalni napad, spreman i na fizički napad pa je pobjegla a on je potrčao za njom. Zaštitar i neki ljudi iz obližnjeg kafića su ga zaustavili. pa se ona , kad je to vidjela vratila u unutrašnjost zgrade Centra, optuženik se pokušao vratiti u zgradu ali ga je u tome spriječio zaštitar. Navela je da je tom prigodom je nastala šteta od 300,00 do 400,00 kuna.

6.5. Iz otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra Split vidljivo je da je nakon ovog događaja, u razdoblju od 22. siječnja 2018 do 2. veljače 2018. optuženik liječen u Klinici za psihijatriju. Iz ovog dokumenta vidljivo je da optuženik dugi niz godina ima kronificirane smetnje iz kruga PTSP-a te da je naveo da ima izrazito snižen prag na frustracije .

7.1. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, a iz kojeg činjeničnog opisa proizlaze zakonska obilježja predmetnih kaznenih djela, dakle da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnjom - opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. i kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.

7.2. Da je optuženik počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari

- opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11 sud zaključuje iz njegovog iskaza u kojem navodi da uzeo je jednu stolicu, bacio je u staklo. Da je uzeo stolicu i bacio je iskazali su i njegova supruga EM, kao i svjedok zaštitar ŽM i svjedokinja-oštećenica DM.

7.3. Da je nastala šteta bacanjem stolice opisane u točki 7.2. obrazloženja, za koju optuženik navodi da je bacio u staklo, a svjedokinja - njegova supruga da ju je bacio od pod, a svjedoci DM i ŽM da ju je bacio u zid, sud utvrđuje iz djela iskaza DM i ŽM. Oba svjedoka navode da je optuženika bacio stolicu u zid i da je na zidu nastalo oštećenje. Optuženikova supruga navodi da je stolicu bacio od pod ali da je ista "zakačila" zid. Ovi svjedoci nemaju nikakvog interesa lagati o počinjenoj šteti, DM je navela da šteta nije velika i iznosi 300-400 kn. Njihovi iskazi su podudarni sa izvješćem o visini pričinjene štete Centra za socijalnu skrb Split, Podružnice Solin od 29. ožujka 2018. u kojem je navedeno da je ukupna šteta 405,00 kn, od čega na razbijenu stolicu otpada 205,00 kn a na popravak zida 200,00 kn. Stoga sud pirhvaća iskaze svjedoka u dijelovima koji se odnosi na imovinsku štetu, opisanim pod ovom točkom obrazloženja.

8. Sukladno svemu navedenom od točke 7.1-7.3. obrazloženja, a na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku Centru za socijalnu skrb Solin, Podružnica Solin, u iznosu od 53,75 EUR koji iznos je optuženik dužan naknaditi oštećeniku u roku od od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

9.1. Da je optuženik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja - opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3 sud utvrđuje iz dijela iskaza svjedoka EM, kao i iz iskaza svjedok zaštitar ŽM i svjedokinja-oštećenica DM. Obrani optuženika proturječi iskaz svjedoka UM i ŽM. Oboje iskazuju da je optuženik vikao na oštećenicu DM a kada je ona počela bježati on je krenuo za njom. Optuženik u bitnom navodi da se nije prijetio oštećenici već da je ona bila ta koja je vrijeđala njegovu suprugu te da je nakon što je bacio stolicu u staklo, otišao odmah na policiju, no policijski službenici su ga presreli na putu i uhitili. Supruga optuženika navodi da je on vikao da "ne može to tako" , nakon čega je oštećenica otrčala vičući da će je ubiti. Optuženik je pokušao otići za njom i komunicirati no ona je nestala.

9.2. I optuženik i svjedokinje navode da je motiv za dolazak u Centar za socijalnu skrb bio novac, odnosno njegov nedostatak odnosno prijeka potreba optuženika za novcem kako bi osigurao svoju egzistenciju: optuženik je bio uvjeren da će mu se isplatiti doplatak za pomoć i njegu koji mu je priznat rješenjem od 17. prosinca 2017. a temeljem kojeg mu je u trenutku dolaska na Centar trebalo isplatiti, zajedno sa zaostacima, 4.550,00 kuna.

9.3. Kod ovako proturječnih iskaza sud je prihvatio istinitim iskaz svjedoka UM i ŽM u cijelosti. Njihovi iskazi se podudaraju, životno su logični. Iskaz supruge optuženika se ne prihvaća u dijelu u kojem navodi da je optuženik otišao za oštećenicom kako bi s njom komunicirao. Nakon svađe, bacanja stolice i bijega oštećenice nije logično da bi optuženik išao za njom radi komunikacije. Tim više što svjedok – zaštitar ŽM navodi da je oštećenica bježala, da je optuženik išao za njom, da ga je on (zaštitar) uhvatio za ruku no optuženik se istrgnuo te je nastavio ići za oštećenicom a kad ga je on (zaštitar) ponovo sustigao morao se postaviti između optuženika i oštećenice, jer optuženik vikao na oštećenicu i bio vidno rastrojen.

9.4. Iz svega navedenog pod točkama 9.1-9.3 obrazloženja utvrđeno je da se ovdje radi o prijetnji. Prijetnja općenito mora biti, s obzirom na okolnosti pod kojima je izrečena, objektivno prikladna da kod adresata izazove strah, a nije važno kako ju je potonji subjektivno doživio, niti je li je počinitelj zaista imao namjeru ostvariti. U konkretnom slučaju, opisanom pod pod točkama 9.1-9.3 obrazloženja, jasno je da je riječ o ozbiljnoj prijetnji, odnosno, da je on bio svjestan svih ovih okolnosti i postupao s ciljem zastrašivanja djelatnice Centra za socijalu skrb ( dakle, s izravnom namjerom).

10. Na temelju članka 3. stavka 1. KZ/11 prema počinitelju primijenjen je zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno s obzirom da nije bilo promjena zakona koje bi bile blaže za počinitelja.

11. 1. Pitanje ubrojivosti optuženika nije se ni postavilo kao sporno pitanje, dakle bio je ubrojiv. Postupao je s izravnom namjerom, htio je počinjenje kaznenog djela prijetnje i te je postupao s neizravnom namjerom prilikom oštećenja tuđe stvari.

11.2. U konkretnom slučaju, kada je dakle optuženik rekao riječi navedene u izreci oštećenici, nakon što je prethodno oštećenica pokušala objasniti i optuženiku i njegovoj supruzi da su došli izvan radnog vremena a optuženik je u isto vrijeme očekivao isplatu novaca od strane Centra koja mu je u tom trenutku bila egzistencijalno potrebna, jasno je da je riječ o ozbiljnoj prijetnji, odnosno, da je on bio svjestan svih ovih okolnosti i postupao s ciljem zastrašivanja djelatnice Centra, dakle, s izravnom namjerom. Optuženik je postupao sa neizravnom namjerom prilikom počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, dakle znao je da bacanjem stolice može oštetiti tuđu stvar i na to je pristao.

11.3. Svijest o protupravnosti nije osporena a nije utvrđeno ni postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

11.4. S obzirom na sve navedeno ostvarena su sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 3. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavku 1. KZ/11.

12. Obrazloženje ove presude dalje sadržava okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne i okolnosti vezane uz izricanje kazne. Prilikom odmjere vrste i mjere kazne sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude teža ili blaža za optuženika, a posebno je cijenio stupanj krivnje okrivljenika (izravna namjera za kazneno djelo prijetnje te neizravna namjera za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari), jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra (kod kaznenog djela oštećenja tuđe stvari nastala je mala imovinska šteta), posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene te ponašanje okrivljenika prije i nakon počinjenja kaznenog djela kao i njegove osobne i materijalne prilike.

13.1. Olakotno sud smatra protek vremena od počinjenja kaznenog djela do donošenja presude, a koji protek vremena nije uvjetovan ponašanjem optuženika u smislu izbjegavanja poziva i neodazivanja pozivima suda. Olakotna je i činjenica da je optuženik neosuđivana osoba.

13.2. Sud nije našao otegotne okolnosti na strani optuženika.

14.. Prilikom odmjeravanja kazne sud je u obzir uzeo osobne i imovinske prilike optuženika. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo nakon ovog događaja, naime isti je hospitaliziran u psihijatrijsku ustanovu, što je vidljivo iz otpusnog pisma KBC Split. Optuženik dugi niz godina pati od PTSP te ima nizak prag tolerancije na frustracije što je, u kombinaciji sa teškim imovinskim prilikama u kojima živi, a nakon što mu je postalo jasno da neće dobiti isplatu za tuđu pomoć i njegu u narednih dva mjeseca, također pridonijelo počinjenju ovih djela.

15. Slijedom naprijed navedenih okolnosti sud smatra da će izrečenom blažom, uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od tri godine svrha kažnjavanja optuženika biti u potpunosti ostvarena kako u obliku opće tako i specijalne prevencije i odvratiti ga od budućih činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela. Na ovaj način, moći će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela bez da ga se isključi iz društva izricanjem bezuvjetne kazne, te utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Odmjerenom kaznom optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

16. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je oslobodio optuženika od obveze da naknadi troškove postupka jer bi njihovim plaćanjem bila dovedena u pitanje materijalna egzistencija optuženika s obzirom da je optuženik u mirovini i loših imovinskih prilika, bolestan (pati od PTSP, poremećaja osobnosti, visokog tlaka i dijabetesa, korisnik je doplatka za njegu), te je bez imovine .

Split, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik JM

3. žrtva-oštećenica DM

3. u spis