Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-231/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PBZ-Leasing d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, zastupanog po punomoćnici MVJ, protiv tuženika MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Vučetiću, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-591/2024-9 od 3. prosinca 2024., dana 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-591/2024-9 od 3. prosinca 2024. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da se smatra povučenom tužba od 13. kolovoza 2015. Pod točkom II. izreke ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jagode Vajdić Sevšek iz [adresa] poslovni broj Ovrv-916/2015 od 19. lipnja 2015.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio žalbene navode tužitelja te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje, prvostupanjski sud navodi da je uredno pozvani tužitelj neopravdano izostao s ročišta za glavnu raspravu 3. prosinca 2024., pa kako se tuženik na istom ročištu nije htio upustiti u raspravljanje i udaljio se s rasprave, primjenom odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a utvrdio je presumirano povlačenje tužbe, dok je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo rješenje o ovrsi javne bilježnice u cijelosti.

6. Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije obrazložio razloge zbog kojih smatra da nije svrsishodno na predmetni slučaj primijeniti odredbu čl. 295. st. 3. ZPP-a. Obzirom da se predmetni postupak vodi duži niz godina te je u stadiju glavne rasprave kada je postupak već pripremljen da bi se moglo, ako već ne pristupiti meritornom odlučivanju, donijeti odluka o odgodi zbog važnih razloga, smatra da je u ovom predmetnom slučaju bilo svrsishodnije primijeniti čl. 295. st. 3. ZPP-a. Ukazuje da se sud pozvao i na čl. 451. ZPP-a, ali isti nije doveo u svezu s čl. 456. ZPP-a, a prema kojem se mogućnost povlačenja tužbe kod platnog naloga također dovodi u svezu s upuštanjem tuženika u raspravu odnosno podnošenjem prigovora.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a koju sadržajno obrazlaže tužitelj u svojoj žalbi jer, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjsko rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni stanju spisa te se može ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Odredba čl. 295. st. 3. ZPP-a unesena je u ZPP-a čl. 43. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 80/2022, dalje: ZID ZPP/22), koji je stupio na snagu 19. srpnja 2022.

8.1. Odredbom čl. 107. st. 1. ZID ZPP/22 propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.), dok su u daljnjim stavcima propisane iznimke od primjene odredbe stavka 1. tog članka, odnosno odredbe zakona koje će se primjenjivati na postupke koji su započeli prije njegova stupanja na snagu, a među njima nije navedena odredba čl. 43. ZID ZPP/22.

8.2. Dakle, odredba čl. 43. ZID ZPP/22, a kojom je novelirana odredba čl. 295. ZPP-a, ne može se primijeniti na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ZID ZPP/22, pa tako ni u ovom konkretnom postupku koji je pokrenut 13. kolovoza 2015., radi čega su u tom dijelu žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

9. Prvostupanjski sud je, stoga, na utvrđeno činjenično stanje prema kojem je uredno pozvani punomoćnik tužitelja neopravdano izostao s ročišta glavne rasprave, a prisutni punomoćnik tuženika se nije htio upustiti u raspravljanje i udaljio se s ročišta, pravilno primijenio odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a kada je deklaratornim rješenjem utvrdio presumirano povlačenje tužbe, jer u takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu obzirom da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje, pa sud zapravo nema s kime raspravljati. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-3838/2018-2 od 9. siječnja 2019.

10. Obzirom da je u ovom konkretnom slučaju upravo neopravdani izostanak uredno pozvanog tužitelja s ročišta glavne rasprave doveo do posljedica propisanih odredbom čl. 295. st. 2. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, to pogrešno smatra tužitelj da je trebalo odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a dovesti u vezu s odredbom čl. 456. ZPP-a, a prema kojoj je za tužiteljevo povlačenje tužbe potreban pristanak tuženika nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja. Ovdje valja reći da činjenica što je prvostupanjski sud samo ukinuo rješenje o ovrsi javne bilježnice, a u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice i odbiti tužbeni zahtjev, isto nije utjecalo na pravilnost pobijanog rješenja.

11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

U Varaždinu 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović