Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-31/2025-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-138/2023-13 od 28. studenog 2024., dana 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-138/2023-13 od 28. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
I. Odbija se prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda u ovoj pravnoj stvari.
II. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za odlučivanje o točkama II., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari te će se po pravomoćnosti ovog rješenja izdvojiti tužba s navedenim zahtjevima i predmet ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci na daljnje postupanje.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači točku I. rješenje te prihvati prigovor apsolutne nenadležnosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet tužbe predstavlja zahtjev za utvrđenje bračne stečevine na nekretnini, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s dvorištem na [adresa] (točka I. tužbenog zahtjeva) i na poslovnim udjelima u ustanovi Poliklinici za urologiju, internu medicinu, dermatologiju i venerologiju dr. Marwan uz upis promjene u knjizi poslovnih udjela društva te imovini ustanove koja se sastoji od pokretnina, uz zahtjev za isplatu dobiti u poslovanju te ustanove (točke II., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva).
6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je brak stranaka zaključen 26. siječnja 1986. u Kraljevini Jordan sklapanjem bračnog ugovora (list 75 spisa) iz čijeg sadržaja proizlazi da su istim pristale stupiti u brak uz obvezu plaćanja miraza tužiteljice tuženiku i kojim je ugovoreno vraćanje miraza za slučaj smrti ili razvoda braka,
- da je tužiteljica nakon razvoda braka u Kraljevini Jordan ishodila pravomoćnu i ovršnu presudu Šerijatskog suda Swalleh od 24. rujna 2023. kojom je tuženiku naloženo vraćanje miraza,
- da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka stranaka temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade R 21. svibnja 1990. te je temeljem Ugovora o prijenosu prava vlasništva izgrađenog stambenog objekta i prava korištenja zemljišta R od 11. studenog 1993. tuženik upisan kao isključivi vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi 1994.,
- da je tužitelj u vrijeme stjecanja nekretnine, a mjerodavno je vrijeme upisa u zemljišne knjige, imao hrvatsko državljanstvo, dok ga je tužiteljica stekla 1995.,
- da stranke nisu zaključile ugovor kojim bi uredile svoje imovinsko pravne odnose za vrijeme trajanja braka glede imovine u Republici Hrvatskoj ili Kraljevini Jordan, obzirom da takav ugovor nije dostavljen u spis.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom na vrijeme sklapanja braka 1986., na međusobne odnose bračnih drugova da je potrebno primijeniti odredbe Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja (Službeni list SFRJ br. 43/82, 72/82, Narodne Novine br. 53/91, dalje: ZRSZ). Naime, apsolutna nadležnost suda da se temelji na odredbi članka 46. stavka 1. i 3. ZRSZ obzirom da su stranke hrvatski državljani, obje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj te se utužena imovina nalazi u Republici Hrvatskoj iz koje činjenice proizlazi i isključiva nadležnost hrvatskog suda sukladno odredbi članka 56. ZRSZ. U odnosu na primjenu mjerodavnog prava, ističe se da se na odnose stranaka ima primijeniti hrvatsko pravo sukladno odredbama članka 36. st. 1. i 38. ZRSZ. Glede prigovora stvarne nenadležnosti suda u odnosu na točke II., III., IV., i V. tužbenog zahtjeva ističe se da je isti osnovan, obzirom da tužiteljica u navedenim točkama zahtijeva utvrđenje da poslovni udjeli na ustanovi, odnosno imovina ustanove i dobit u poslovanju ustanove predstavlja bračnu stečevinu, čime da se zadire u prava i obveze članova ustanove. O zahtjevima za raspolaganje članstvom i članskim pravima u ustanovi kao pravnoj osobi, na čiju se djelatnost primjenjuju na odgovarajući način propisi o djelatnosti trgovačkih društava sukladno čl. 32. Zakona o ustanovama, nadležan je odlučivati trgovački sud (ujedno stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gr1 526/14 od 08. prosinca 2014.), slijedom čega da je primjenom odredbe članka 17. stavka 2. u svezi s odredbom članka 34.b stavka 1 točke 3. ZPP, prihvaćen prigovor.
8. Sa zaključkom prvostupanjskog suda slaže se i ovaj sud drugog stupnja.
9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbe, te pazeći po službenoj dužnosti na postojanje apsolutno bitnih povreda odredaba procesnog prava i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje u svim elementima pravilno i zakonito.
10. Imajući u vidu nespornu činjenicu da su stranke sklopile brak 1986., da su hrvatski državljani i da se nekretnina nalazi na području Republike Hrvatske osnovano je prvostupanjski sud zaključio da nadležnost proizlazi iz odredbi članka 46. stavka 1. i 3. i 56. ZRSZ, kao i odredbi članka 36. st. 1. i 38. ZRSZ koje propisuju da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiji su oni državljani i u slučaju ako je brak stranaka prestao, što je u konkretnom slučaju.
11. Iz spisa predmeta proizlazi da stranke prilikom sklapanja braka 26. siječnja 1986. sklopile bračni ugovor br. 22/1986 pred Šerijatskim sudom Vlade u Dubaiju, međutim ti ugovorom nisu riješili imovinske odnose tijekom trajanja braka, kako to pogrešno smatra tuženik. Naime, predmetnim bračnim ugovorom stranke su ugovorile sklapanje braka uz davanje miraza u visini od 50.000,00 UAE dirhama s odgodom te da u slučaju razvoda braka ili smrti, tužiteljica ima pravo na vraćanje miraza od supruga, odnosno odgovarajuću protuvrijednost tog iznosa u drugoj valuti. Stoga, navedeni bračni ugovor ne predstavlja ugovor kojim su stranke regulirale svoje imovinske odnose za trajanja braka a i tužiteljica je pravomoćnom i ovršnom odlukom Šerijatskog suda Swalleh od 24. rujna 2023. ostvarila svoje pravo na vraćanje miraza, koje je predviđeno tim ugovorom, pa nema mjesta primjeni odredbe članak 37. stavka 1. ZRSZ na koju se pogrešno poziva tuženika jer se ista primjenjuje na ugovorne imovinske odnose bračnih drugova, što nije u konkretnom slučaju, obzirom da se u ovoj pravnoj stvari raspravlja o imovini stečenoj u braku stranaka na temelju zakona, a ne temeljem ugovora, pa se žalba ukazuje neosnovanom.
12. Nadalje odredbom čl. 34. b točka 2. ZPP propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkog društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu, dok je člankom 34.b stavak 1. točka 3. ZPP propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove između članova trgovačkog društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihovog položaja u društvu kao i sporove između predsjednika i članova uprave i nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.
13. Kako tužiteljica tužbom potražuje i poslovne udjele u ustanovi, odnosno imovinu ustanove i dobit u poslovanju ustanove koji da predstavljaju bračnu stečevinu, to se time zadire u prava i obveze članova ustanove, pa je o tim zahtjevima sukladno čl. 32. Zakona o ustanovama u svezi s člankom 34.b stavka 1. točke 3. ZPP nadležan odlučivati trgovački sud kako to i osnovano zaključuje prvostupanjski sud, a što žaliteljica posebno i ne osporava u žalbi.
14. Stoga je na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP riješeno kao u izreci drugostupanjskog rješenja.
U Splitu, 25. ožujka 2025.
Sudac:
Ana Grbavac
.
